 |
|||
koliko ste dugo čekali ili čekate???
Znam da smo u silnoj želji da postanemo roditelj nestrpljivi, ali ponekad mi se čini da taj trenutak neće nikad doći.
Zanima me koliko ste u prosjeku čekali da posvojite ili oni koji nisu još posvojili koliko već dugo čekate( mm i ja se ubrajamo u tu grupu).
Mi čekamo skoro godinu dana.Molim vas,utješite me, jer sam nedavno čitala u nekim novinama da je prosjek čekanja u RH - 8 godina :shock: :shock:
Od dana kada smo predali zahtjev za obradu nas kao posvojitelja do dana službenog posvojenja 13 mjeseci .
Čekali smo godinu i par dana.
Sreca, nemoj vjerovati svemu što novine pišu, ne obaziri se na prosjeke i statistike. Imaš svoj put i svoje dijete koje te negdje čeka i nada se da ćeš biti dovoljno uporna,
čekali smo godinu dana
Savjetujem ti da što češće kontaktiraš centre i vjeruj mi mali
Čekali smo godinu i pol...a nazivali smo centre svakih mjesec dana ili svaki tjedan, ovisno gdje smo imali kakve informacije...
sreca na vrhu stranice imaš Mi i naša djeca, tamo ti piše koliko tko čeka. Ali realno, mislim da svi u prosjeku čekaju oko godine dana.
ups....opet ja (sad mi je već malo)... al trebalo bi malo preurediti listu. Čokoladiceeeeeeee
Mi smo za prvo djete čekali relativno malo, svega par mijeseci, dok za drugo dijete oko godinu i pol, ali mislim da je to relativno brzo obzirom da sam dosta čitala Zdenkine priče i vidjela da je za drugo djete to relativno brzo, usput puno pozdrava Zdenki, Čokoladi i Vlvl, koje su mi dale poticaj da drugi put pošaljemo molbu, da posvojimo veće dijete i da budem tvrdoglavo uporna u zvanju centara, bez obzira na poneke UŽASNE OSOBE NA CENTRIMA, kojima mislim da tamo da nije mijesto.
Mi smo čekali gotovo tri goine, no ne vjerujem da postoji pravilo. Nama je u par navrata prepreka bila što su nas smatrali pre "mlaladima" No ne treba posustati, sve bi opet ponovili.
Mi smo čekali također otprilike 3 godine, možda zato jer su nas smatrali "previše starima". Naime u trenutku posvajanja oboje smo imali iznad 40 god. starosti
Cure,koliko ste ćekale da vas uzmu u obradu.Poslali smo zamolbu u 9mj.i još ćekamo.Koliko ste vi dugo ćekali na obradu????
Prvi puta 6 drugi puta 7 mjeseci.
Sve je obavljeno u roku - oko 2 mjeseca čekanja.
čekali smo 4 mjeseca, od obrade do dana kada je mališan došao kod nas.
Mi smo obradu čekali oko 6 mj.
Oba puta oko dva mjeseca čekanja početka obrade, ukupno osam odnosno šest do posvojenja.
Nama je prošlo godinu dana od predaje zahtjeva.
Zovem centre, pa ništa.
U nekim centrima su ljubazni, a na par mjesta su mi rekli da više ne zovem, ako šta bude bilo oni će nas nazvati
Stvarno nekad imam osjećaj da taj dan nikad neći doći.
Hvala vam na odgovorima,izgleda da ćemo se mi još naćekat za obradu....
Sad kad vas čitam, vidim da smo stvarno malo čekali.
Evo mi još uvijek čekamo
Zovemo centre pa ništa. Većinom iste fraze: postupci su tek pokrenuti, nazovite za par mjeseci.
Ali mi uporno zovemo, čak je i mm počeo zvati. Te me jako ugodno iznenadio nekim svojim reakcijama. Znala sam da i on želi da posvojimo dijete, ali nisam znala da je njegova želja toliko velika, ponekad sam se bojala da sam ja to sve isforsirala. Sve je tu: želja, zovemo često, ali ništa. Danas je jedan od onih dana kad pomislim da mi nikad nećemo doći do našeg bebača.
Mi isto čekamo već malo manje od godinu dana i isto tako dobivamo slične odgovore,ali ne odustajemo.
Znam točno kako se osječaš ali moraš biti uporna i doći će sve na svoje mjesto kako vama tako i nama.
Samo se naoružaj strpljenjem i hrabro slušalice u ruke i nedopusti da te vrijeme i negativni odgovori pokolebaju jer će jednog dana stići baš taj poziv i sve češ ove frusracije i neizvjesnost zaboraviti i samo češ ih se kroz maglu sječati.Pozdrav :D
Doći će taj dan koji će sve preokrenuti.
Samo hrabro,,,,zelim vam da sto prije cujete odgovor s druge strane zice:Da,imamo dijete za vas!!
Hvala vam. Koliko sam samo puta pročitala Vaše priče, i koliku su mi pružile utjehu
sreca prvotno napisa
Evo mi još uvijek čekamo
Zovemo centre pa ništa. Većinom iste fraze: postupci su tek pokrenuti, nazovite za par mjeseci.
Ali mi uporno zovemo, čak je i mm počeo zvati. Te me jako ugodno iznenadio nekim svojim reakcijama. Znala sam da i on želi da posvojimo dijete, ali nisam znala da je njegova želja toliko velika, ponekad sam se bojala da sam ja to sve isforsirala. Sve je tu: želja, zovemo često, ali ništa. Danas je jedan od onih dana kad pomislim da mi nikad nećemo doći do našeg bebača.
I ja imam isto takav osjećaj i mi čekamo negdje oko 9 mj kad čujem njihove negativne odgovore pitam mm dali ćemo mi ikada imati djete suza nemam za plakanje samo šutim i budem tužna ili čitam vaše postove na ,poslu mi govore samo polako bit će , sve ok.
Ali želja je jača i ljuta sam što nitko ne zove a danas nam je došlo poštom da nas imaju u evidenciji u slatini kad mi je m rekao da je doslo pismo od socijalog ureda Slatina joj srce mi je lupalo a kad mi je pročitao preko mob osjetila sam tugu u njegovu glasujer oboje žarko želimo naše malo zlato
Samo hrabro slušalicu u ruke i sve će doći na svoje,pozrav
Mi još uvijek čekamo i čekamo...
Zovemo, ali ništa.
U međuvremenu smo se naslušali toliko ružni priča, od parova koji čekaju po 5 godina, te su im po centrima tražili mito.( sto%- istina).
To je stvarno odvratno...
Da, odvratno je. Nikad se s time nisam srela, srećom, ali sam u posljednje vrijeme čula za takav slučaj. Odvratno je trgovati ljudskim sudbinama. Prijavila bih da je netko od mene tražio mito.
Budite i dalje uporni - većina centara ipak dobro radi.
Da, žao mi je za svaku takvu priču. Ali ipak ima nas puno koji smo proširili svoje obitelji bez ružnih priča. Nadam se da svaki pozitivan slučaj drugima može biti ohrabrenje.
Želim vam da što prije docekate svoje dijete.
Ja se ipak nadam da su takvi slučajevi izuzetno rijetki, ipak vjerujem u ove lijepe priče o kojima čitam na ovom forumu. Ako se takve stvari i događaju, onda su za svaku osudu, i takve slučaje treba prijaviti, što bi ja osobno i učinila, a osobe koje su spremne dati novac, nisu ništa bolje od onih koji ga traže.
X
slazem se s anemonom!
sreca, sretno na tvom putu do toliko željenog djeteta
mi smo cekali godinu i par mjeseci.
Čekali smo godinu i onda još šest mjeseci borbe za konkretno dijete. Isplatilo se, a bili smo uporni. Ne vjerujem da se netko usuđuje trgovati djecom. To je zadnja stvar koju bi netko trebao platiti novcem.
Na žalost mi čekamo već 10-tu godinu (vjerujem da je razlog što nećemo da damo novce tj. da kupimo dijete) i još ništa ali imamo dvije curice (ne mogu se posvojiti)koje već duže vrijeme dolaze kod nas i provode praznike. Drago mi je da im bar da taj naćin možemo pomoći i trudimo se da smo uz njih kad god im što treba. Kad stignem ubacim par fotki pa da ih vidite
Mi čekamo 18 mjeseci i još uvijek ništa......
Oprosti, ali nije mi jasno kako čekate 10 godina, izgleda mi nevjerojatno da netko toliko čeka, u čemu je "kvaka"?!
Time misliš reći da su oni koji imaju djecu dali novce, tj. kupili djecu?
velika želja a još uvik ne ispunjena
Mi čekamo god ipol i nema nikakva pomaka svaki mjesec zovem i zovem , zovem........ čak sam sebi postala dosadna zivkanjem pomakli smo dob granicu beba do 2god , može i romsko nema nam razlike samo želimo biti mama i tata a ta nas želja izjeda iznutra .
bok svimanova sam članica foruma
kao osoba s dugogodišnjimiskustvom u radu s roditeljima tj posvojiteljima i djecom i sama moram konstatirati da su proceduralne radnje vrlo kompleksne i mukotrpne,nažalost najviše za ljude koji žele dijete i upravo vrlo često na štetu re iste dijece jer domski smještaj je ipak najteža varijanta za dijete
Drago mi je da si tu maria elena
zdenka hvala ti na dobrodošlici :D
ja sam u split doselila prije godinu dana iz zagreba i mogu ti reći da neznam gdje je situacija po pitanju usvojenja i uvjeta domske djece poraznija? :/
maria elena
draga livija,
neznam koliko imate godina niti prije koliko ste uputili zahtjev niti jeste li obuhvatili sve centre tj domove(miljenko i dobrila u kaštelima,maslina,maestral,domove časnih sestara itd) i savjetujem vam da razmislite dok ste u procesu čekanja o volontiranju s djetetom ili pak udomljavanju :shock:
maria elena
Nije baš poželjno da potencijalni posvojitelji volontiraju u domovima, to sigurno nije put prema djetetu.
Maria Elena, dobrodošla na forum!
Mislim da nije u redu potencijalne posvojitelje savjetovati da se okrenu udomiteljstvu ne bi li na taj način došli do djeteta.
Činjenica je da Split ima daleko najmanji postotak posvojenja u Hrvatskoj, a Zagreb ima najveći. Što se tiče uvjeta u domovima, nisam upoznata sa situacijom u Splitu.
mislim da je udomiteljstvo jedan prekrasan čin i naravno ako se ljudi usuglase i upoznati su sa svim prednostima i manama toga da tu nema ništa loše.ja sam izrekla svoje mišljenje na temelju duge prakse s takvim i sličnim slučajevima, to bih bilo kome zaineresiranom ili na čekanju predložila kao vrlo dobronamjernu sugestiju,mislim da uopće nije sporno da će to ljudi učiniti ne zato jer im je netko savjetovao već ako žele i kad žele. i stvarno nemislim da sam igdje pogriješila dajući taj prijedlog
a ti zdenka imaš pravo potpuno,ali split je puno manji kapacitetom i brojem djece u domovima :D
a što se volontiranja tiče,osobno poznajem velik broj ljudi(pa čak i obitelji s djecom) koje su dolazile 1-2xtjedno igrale se s djetetom koje bi im socijalna radnica dodijelila za volontersko druženje,vodile bi tu djecu u šetnju,u kazalište(naravno ovisi o uzrastu) kada bi se dulje poznavali na zimovanja,ljetovanja,vikende itd tako su se stvorile neraskidive veze(naime,neka od te djece gotovo nikad nisu dobila pravo na posvajanje zbog nedorečenog zakona prema kojem je moguć čitav niz apsurda,jedan od njih je npr.ako roditelj dijete telefonski kontaktira odnosno dom jedanput u TRI MJESECA nemoguće je pokrenuti postupak slično je i s posjetama)nažalost takvi zakoni su najgori po samu djecu i ljude koji bi im zaista željeli pružiti dom i ljubav.a smještaj u instituciji je daleko najgori specijalno za najmlađe dobne skupine tada su upravo ta djeca koja su zbog navedenih suludih zakona i odredbi čitavo djetinjstvo provela u domu uz posjet roditelja primjerice jednom u 5 mjeseci i poziv jednom u 3 mjeseca(to su najčešće ljudi bez radne sposobnosti,s teškim mentalnim oštećenjima,porocima,često i kazneno gonjeni ,ponekad jednostavno nezainteresirani ali u najvećem broju slučajeva sebični i nežele potpisat pristanak na posvojenje-ima nekolicina slučajeva gdje zakon ne nalaže tu stavku), a poznajem nekolio ljudi koji su upravo volontiranjem i zbližavanjem(gdje je centar za socijalnu skrb evidentirao da je takvo usvojenje od velike koristi za dijete zbog bliskosti i čitavog niza elemenata) pa su postali roditelji te djece :D :D :D
Neosporna je činjenica da je volontiranje iznimno korisno za domsku djecu, ali?
Mislim da potencijalni posvojitelji s ogromnom željom i količinom emocija koji žele pružiti djetetu nisu najbolja opcija za volontiranje. Kad se upušta u volontiranje čovjek mora biti svjestan da je to privremena veza, koja u rijetkim i specifičnim okolnostima može postati trajna.
Ja mislim za sebe da bi se u trenutnoj situaciji ogromne želje za djetetom previše vezala, i to ne bi bilo dobro biti za mene niti za dijete.
To ne znači da jednog dana kad osnujem svoju obitelj ne bi željela volontirati, o tome sam razmišljala još od srednje škole, ali nažalost nisam živjela u gradovima gdje je bio dom.
draga ivanas,
imaš pravo u onome što si navela donekle.ja sam prirodno idealist i entuzijast i zato sam se upuštala u volontiranje i bila bi jako tužna kada bi ta ista djeca otišla na usvajanje(naravno i sretna radi njihovog boljeg života) ali nikad nisam odustala.moja majka se baš bavi dječijim pravima i centrima za socijalnu skrb i njezini stavovi su slični tvojima,ali ja nekako nastojim uspjeti ohrabriti ljude koji mi se obraćaju i pomoći im da ostvare svoje snove,nemogu ti opisat taj osjećaj kada gledaš par(neovisno ex udomitelji,volonteri,samo posvojitelji) kada dođu po svoje dijete :D :D :D zadnji put smo plakali od ganuća svi na licu mjesta
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom