Pred koji dan sam se probudila u pola tri ujutro sva oblivena znojem, u strašnom strahu. Sanjala sam da smo mala i ja bježale pred ogromnim vodenim valom. Nešto u stilu cunamija ili kao oni američki filmovi katastrofe.
Dugo nisam mogla zaspati i razmišljala sam što bi ustvari napravila da se nešto tako dogodi. Da moram odjednom zgrabiti dijete i par stvari i bježati. Kamo bi bježala, što bi uzela? Što bi bilo u toj spasonosnoj torbi? Deka, novac, nož, konzerve, radio, baterija? Onda sam se sjetila rata i skloništa. Doduše kod nas u Rijeci su bile samo dvije ili tri uzbune i bila sam premlada da bi puno kužila, ali ipak se sjećam tjeskobe i straha.
Da li ikada razmišljate o ovim stvarima? Šta bi napravile da se recimo na radiju objavi vijest o invaziji xy na državu ili da se približava plimni val ili ...?