Vjerujem da bih zgrabila osobne dokumente članova obitelji, diplome i sl., nešto odjeće, a ako bih ikako mogla sačuvala bih albume s fotografijama.

Inače, kad je bio rat mama i tata su nam slali pisma preko EU-promatrača s porukama tipa "nismo gladni jer je šljiva dobro rodila" :? (oko Božića ). Kad smo kasnije uspostavili normalnu komunikaciju dešifrirali su nam "urod": sve što je u kući vrijedilo sačuvati poslagali su u staru termoakomulacionu peć i zakopali u vrt pod šljivu .

Također legendarne su bile priče po susjedstvu za vrijeme velikih požara koncem osamdesetih u DU. Kako je vatra bila došla nadomak kuća none nas je tjerala da prije kakti napuštanja kuće iz svih spavaćih soba nosimo madrace u garažu . (to joj je bila trauma još iz onog rata).
Naša susjeda u panici je iz ormara izvadila sve svoje bunde i potopila ih u punu kadu vode da ne izgore .
A jedna druga biserka SVU je odjeću izbacila kroz prozor na ulicu (jelte, za slučaj da kuća izgori), a onda je vjetar donio goruću šišarku ravno na tu hrpicu...a onda su vatrogasci hrpicu vrlo revno ugasili pjenom .