a propos ratnih priča. meni kumovi iz sarajeva pričali kako su bježali u podrum za vrijeme granatiranja. u podrumu je svojevremeno prije nekad bila ambulanta. i pobjegli oni tako u podrum, sa starom bakom. i posjeli je na neku jedinu stolicu i sjedi baka, oko nje svi ostali stoje il sjede, od gore dekaju granate po gradu. svi šute u brizi. kad odjednom će ti (senilna) baka: "ljiljo, jesi ponijela zdravstvenu?!" cijeli podrum je vrištao od smijeha i od muke.

a bakica (laka joj zemljica) je bila fenomenalna. prije rata daje ona unuku onu titovu novčanicu. koja ni tad već nije vrijedila ništa. i gleda unuk (upravo završio srednju) u novčanicu i veli: "ma, bako!" i prevrće očima, a ona će njemu:"pa ne moraš odjednom sve potrošiti!"