viziku = vizitku
 |
|||
|
|
|||
viziku = vizitku
Moja ima najdražu igračku. Ali ona hoće biti doma s mamom i tatom...
Da dodam: ono što me jako tješi, a što sam možda propistila napisati: drago mi je da je dio dana seka s njom u grupi. Pa se njih dvije malo grle i maze
Da, istina - to je dobro... I nase odgajateljice su znale otici po malog brata nasem starijem sinu (u prvoj jaslickoj godini), ako bi mu bilo jako tesko. No, to nije bilo cesto, mozda 2-3 puta. Obicno je to bilo vazno ako je bila teta na zamjeni, pa je trebalo naci poznato lice.Anci prvotno napisa
Da dodam: ono što me jako tješi, a što sam možda propistila napisati: drago mi je da je dio dana seka s njom u grupi. Pa se njih dvije malo grle i maze
Inace, u nasim vrtickim i jaslickim grupama bilo je uobicajeno da se donose fotografije obitelji, bas iz tog razloga - da djeci roditelji i braca manje nedostaju. Imali su stalak sa 25 srca i na svakom srcu bila je prilijepljena po jedna fotografija obitelji. Nisam jednom vidjela odgajateljice da idu djetetu pokazati mamu na slici, da je dijete lakse doceka. Znaju tete svoj posao, koji nije lagan!Barem smo mi sa svojima uvijek bili zadovoljni.
Evo i ja se nađoh u ovoj temi.
Eva je krenula u vrtić 01.09. Prva 2 dana bila sam s njom, u srijedu je ostala sama 2 sata i tako do petka. Do četvrtka je bilo sve super, nije bilo suza, praktički nije niti pitala za mene dok me nije bilo. U petak ujutro je doma bio šou, nije se dala obući, nije se dala u auto, nije se dala iz auta, jedva je ušla u vrtić. Kad smo došli teta ju je uzela u naručje i mazila ju, ali ona je plakala kao kišna godina. Nakon mog odlaska plakala je još cijelih sat vremena. Poslije se igrala i bila malo tužna, ali drugih sat vremena prošlo je bez plača.
Drugi tjedan od ponedjeljka do srijede manje-više dobro (malo suza, ali ništa strašno), četvrtak i petak opet burno.
U ponedjeljak joj se brada tresla i oči se punile suzama kad je ostala, ali nije previše plakala dok nije došao red na spavanje (po prvi put). Ležala je pola sata, i onda su krenule suze. skoro sat vremena je doslovno vrištala i na kraju se ispovraćala, minutu prije nego sam došla po nju, taman ju je teta brisala.
Jučer je bilo bolje. Ujutro je malo plakala, čak je pola sata i odspavala, probudila se malo cendrava, ali brzo se smirila i poslije je ležala i grlila svojeg praščića i kravicu (rukavice-životinje s kojima se voli igrati).
Jutros se probudila u 10 do 6 i od buđenja joj je svaki razlog za plač bio dobar, dok nije napokon u navali suza zaridala "neeee biiii išlaaaa u vrtiiiić!!!". Plakala je i plakala i na kraju povratila. Tek sam je onda uspjela utješiti, do tada ništa nije pomagalo. Nekako smo se spremile i dogovorile se da idemo prije u pekaru kupiti pecivo (danas nema ništa što voli na jelovniku). Do pekare je šutila, ali oči su joj bile pune suza. Pecivo je onda malo držala u ruci, pa mi je rekla neka joj ga pričuvam u vrećici, jest će ga doma. Kad sam rekla da ne idemo doma, nego u vrtić, opet se rasplakala. Pred vrtićem smo obrisali nos, i ušla je mirno, ali kad me poljubila za rastanak ponovo je počela plakati.
Oko devet sam nazvala tetu i pitala kako je, jer nisam mogla izdržati. Rekla mi je da je pojela malo svog peciva i onda tražila da joj složi krevetić, jer bi malo legla. Zagrlila je svoje igračke i zaspala! Valjda je bila premorena od cjelojutarnjeg plača. Teta je obećala da će me nazvati ako bi poslije opet jako plakala, da dođem malo ranije po nju (danas bi trebala ostati do dva).
Ja sam cijelo jutro na rubu suza i zrela za normabele, što mi inače nije ni najmanje slično, dosta sam smirena po prirodi. Puca mi srce od tuge pri samoj pomisli na vrtić.
Svaki put kad pitamo Evu kako joj je bilo u vrtiću, kaže ko iz topa "Lijepo!". Onda priča što se igrala, ali obavezno doda "Plakala sam." Tete su brižne, a i grupa je mala i to me tješi, ali svejedno mi se čini da ću izludjeti.
Koliko je vašoj djeci trebalo da se priviknu na vrtić?
To je individualno. Naš mali sin NIKADA u 6 godina nije rekao da ne bi išao, prije bi se moglo reći da ga se moglo kazniti zabranom odlaska u vrtić.
Starijem je trebalo oko 2 i pol mjeseca, s tim da smo "ponavljali gradivo privikavanja" nakon svake viroze i nakon ljeta još sigurno 3 sezone.
Ovo što opisuješ je savršeno normalno privikavanje. Djeca koji put plaču i doma (bar moji)... Sretno!
Ma plače i moja nekad doma, ali ovo plakanje do povraćanja mi je strašno. Nadam se da će uskoro proći.
Ne znam gdje da ovo stavim... a moram negdje.
Ja placem.
Danas nam je bio najgori dan... Plac kako smo se priblizili vrticu.
I "Nece vtic"! Ja pricam o djecici, igri, dobrim tetama, etc.
Kad sam ga spustila na klupicu da obuce slape - urlanje i suze i "Mama!"
Smirio se u mom narucju, ali sav je drhtao.
Nije pomogla prica ni grljenje, pet minuta sam ga u garderobi smirivala, i ipak je urlao iz petnih zila kad sam ga dala teti.
I tako sam... pitam se cemu moj trud?
Cemu sam ga nosila i tetosila, cemu ga nisam pustala plakat, cemu spavamo skupa sklupcani, cemu... njeznost, razumijevanje i postovanje njegovih potreba, ako mu sad lomim srce?
A lomim - gleda me u oci i vristi Ne!, a ja ga svejedno ostavim...
Nije li onda svejedno napravila to sa njegovih mjesec dana ili s 21. mjesec?
limunada, blažena
blažena, vjerujem da nemaš izbora i da mora u vrtić
možda nije neki odgovor, ali nek te bar to tješi...
doma imaš izbor hoćeš li jednomjesečno dijete pustiti plakati ili ga zagrliti i utješiti
sad razmisljas tako zato jer ti je tesko, a znas da je sav taj trud koji si ulozila dugorocno debelo isplativ.
sta mislis kako bi se tek osjecao da ga ne tetosis inace? pa to bi tek bila katstrofa.
znam kako ti je.
i ja sam se lomila oko vrtica i evo smo uspili jos koji tjedan to oduzit ali jednom nas ipak ceka, jos uvijek mi se stegne zeludac kad na to pomislim ali ipak sve manje jer san u sebi poslozila stvari valjda kako treba.
gledaj to ovako: on sad place jer se ne zeli rastat od tebe, ubrzo ce shvatit da ti dodjes po njega i da si tu, uz njega, da ga i dalje volis i da se nista nije promijenilo.
budes li mislila da radis nesto strasno lose djetetu osijecat ces se lose, dijete to osjeti i place jos vise, ti se jos vise grizes, to ti je samo zacarani krug.
pokusaj mislit na sve lijepo sto ga u vrticu ceka, na to da je sad vasa obiteljska situacija takva da ne moze drugacije i da to sta ga ostavljas nije zato da mu naskodis nego tako jednostavno mora bit. sva ljubav koju si ulozila samo je dobra pozadina da kroz adaptaciju prodjete zajedno sto lakse.
pokusaj mislit pozitivno! znam da je tesko, ali pokusaj. sretno!
E, ovo i mene jako muči. Sličan odnos imamo i mi doma, izuzev spavanja, jer Eva spava u svom krevetu, osim kad se preseli u naš. Ali ona je "velika" kako sama za sebe kaže. Ima čak dvije i po godinice.
Nikad kod nje nisu palile prisile, tako da se kod nas riječ "moraš" ne koristi često. Uvijek pregovorima i razgovorom dođemo do cilja. A sad odjednom nema pregovora, nego "moraš u vrtić". I koliko god joj to ja pokušala upakirati u celofan, kuži ona da je to "moraš".
Tješim se što počinjem raditi 01.11. pa imamo malo više vremena za privikavanje od mnogih drugih.
Cure,
Nadam se da je našim mukama uskoro kraj.
Uh, zhabice, sve mi je to u teoriji jasno, ali kad me pogleda onako suznim očima i kaže "Mama neeeeemoj ići raditi", ja se slamam. Danas me cijeli dan boli glava nakon jutrošnje kalvarije.
A nije da se ne trudim misliti pozitivno.
Drage mame, NEMOJTE VI PLAKATI cak i kad vam je jako tesko ostaviti dijete u vrticu. Placite navecer doma, kad djeca vec spavaju, ako bas morate.
Djetetu je jos teze ako vidi vase suze ili cak i samo zabrinuto lice. Dijete nepogresivim njuhom lovackog psa otkriva vase emocije i u takvoj situaciji adaptacija je nemoguca. Dijete gleda vase reakcije i misli da ga ostavljate na nekom jezivom mjestu.
Dakle, stisnite svoje srce u dvije sake (jer vi ste odrasle!) i nabacitepa kud puklo.... Ako ne mozete same sa svojim emocijama izaci na kraj, otezavate djeci adaptaciju, a i odgajatelje stavljate u nemogucu situaciju.
Ako pak dijete vidi da vi odgajatelja cijenite i u njega imate povjerenja, tako ce se i ono postaviti. Dileme se ne rjesavaju "na kvaki". Sretno!
To cijelo vrijeme i radim (zato me valjda i boli glava jer potiskujem osjećaje), ali ni to ne pali.Drage mame, NEMOJTE VI PLAKATI cak i kad vam je jako tesko ostaviti dijete u vrticu. Placite navecer doma, kad djeca vec spavaju, ako bas morate.
Djetetu je jos teze ako vidi vase suze ili cak i samo zabrinuto lice. Dijete nepogresivim njuhom lovackog psa otkriva vase emocije i u takvoj situaciji adaptacija je nemoguca. Dijete gleda vase reakcije i misli da ga ostavljate na nekom jezivom mjestu.
Dakle, stisnite svoje srce u dvije sake (jer vi ste odrasle!) i nabacite
Ako pak dijete vidi da vi odgajatelja cijenite i u njega imate povjerenja, tako ce se i ono postaviti. Dileme se ne rjesavaju "na kvaki". Sretno!
Eva voli svoje tete i lijepo priča o njima. I kaže da joj je lijepo u vrtiću, samo se ne bi rastala od mene. Skoro svako jutro pita hoću li ja malo biti s njom u vrtiću. :/
Strpljenja... mojem sinu trebalo je 2,5 mjeseca, ali ja sam se opustila zapravo tek kad su oba iz jaslica prešli u starije grupe.
Meni je isto pretuzno
znam.sve razumijem. potpuno.
samo je dobro se prisjecat na ovo sto sam napisala kako bi nam proslo lakse preuzimanje odgovornosti oko adaptacije, ona je na nama, roditeljima.
puno toga je na nama. nekad nije lako. tesko je.
samo podsjecam na pozitivne strane koje mogu pomoc da laske prodje.
a plakanje do povracanja
Hvala cure
Pricamo mi veselo o vrticu, cak imamo i pjesmicu Vodi me u vrtic (pjevam je na melodiju od Vodi me u cirkus), tete su krasne i imam povjerenja u njih.
Kod nas je isto kao kod Anci - voli bit sa mnom.
Teta je rekla da je prestao plakat unutar 5 minuta, da je pitao za mene i ona mu je objasnila da radim, i nou problem, otisao se igrati.
Al taj trenutak odvajanja urla kao da mu netko cupa nokte nazivo
Sto je najgore, sad i teti cuvalici place.
I navecer ne zeli ici na spavanje ako ja ne idem s njim.
A sve smo to vec davno apsolvirali...
Ludim lagano.
Igracka za vrtic... on nema omiljenu igracku. Plisance bas ne voli.
Ima jednog medu, al on je samo za spavanje.
Majko moja, jos nismo ni stigli do spavanja...
blazena - držim fige da sve brzo prođe i sa oduševljenjem svako jutro ide tetama u zagrljaj ...znam da nije lako ali ipak je on već veliki dečko pa je on brzo svatiti da nije loše u vrtiću...
h. je ovaj tjedan počela ostajati na ručku i kažu tete da fino jede, ali da sama jede i da neće da je one hrane ...ja sam bila :? jer kod mene ne jede sama jer mi je još mala za to (12 mjeseci) , samo se nadam da se nešto i najede ali poslje vrtića mi spava kod kuće dva sata što mi znači da je sita....
danas sam je prvi puta ostavila tetama na vratima i nisam se išla igrati sa njom...malo je samo zaplakala kad sam je ostavila i kad sam se pozdravila (koliko sam vidjela tetama ne odgovara to forsiranje pozdravljanja) ali dok sam izašla vani iz gardarobe ona je se već smirila...vesela mi je kad vidi vrtić i tete u jutro i kad dođem po nju ne plače više nego dobijem samo veliki smješak i zagrljaj - ona je uvijek bila veliki "smješko" pa tako je i vrtić prihvatila sa osmjehom i znatižljom samo se nadam da neće doći neki problemi poslje ...sjedeći tjedan ostaje na spavanju - to će već biti veliki korak i bit će sigurno poteškoća kad ja nisam u blizini
I mi smo 01.09. krenuli u jaslice. Problem se pojavio već drugi tjedan jer je radi bolesti (visoka tempeeratura - viroza) morala ostati doma, tako da je prošli tjedan bila u vrtiću samo u ponedjeljak.
Prekjučer kad je ponovo krenula plač od ranog jutra. Ona se ustane kad i ja (u pol 6), iako bi fino mogla spavati do 6:15. Prva riječ je "mama nejdem u vrtić" ili "mama nećem ići u vrtić". I mogu je pričati i pričati što god želim, nema veze. A ako je pokušam zabaviti pjesmicom,onda se dere ne,ne. U vrtić je vozi MM i u ponedjeljak ju je jedva obukao. Primjetio je da kad joj kaže da idu negdje drugdje (benzinska, dućan, LIDL, i sl.) da ju onda bar može obući. U vrtiću kad je ostavi plače, ali se brzo smiri, kažu tete. Dobro jede, obalja nuždu i zaspi. kratko spava, ali tak je i doma. Jedino ne dopušta tetama da joj obuku pelenu, pa se popiški dok spava.
Dok dođe doma, vesela je igra se, oponaša tete - ona je teta, a lutke su djeca u vrtiću, soba je vrtić i tak. Samo što to kratko traje. Negdje oko 17h, počinje cendranje, želje i željice. Mama drži, mama jogurt, mama puding, hoćem ovo, hoćem ono. Ja sad zaista nisam pametna da li da joj udovoljim svemu (ipak me strah da ju s druge strane ne razmazim) ili da selektiram po ne znam kojem pravilu.
Danas sam puno toga pročitala (na poslu čitam i radim na rate), ali ipak nemam ideja. Kad be se ona bar htjela zaigrati bilo sa mnom ili sama. Ali neće. Sve što započne traje 2 minute.
Joooj, sam o da se opet ne razboli, jer će u protivnom adaptacija trajati do škole.
Moja je npr. počela puno više tražiti sisati.Negdje oko 17h, počinje cendranje, želje i željice. Mama drži, mama jogurt, mama puding, hoćem ovo, hoćem ono. Ja sad zaista nisam pametna da li da joj udovoljim svemu (ipak me strah da ju s druge strane ne razmazim) ili da selektiram po ne znam kojem pravilu.
Ja znam da je to zbog vrtića i dam joj.
Ovo govorim za mlađu kćer, 23 mj.
Ma, Balarosa
Evo i moja je i doma cendrava. Kao da se nije naplakala dosta u vrtiću.
Bok cure.
I mi smo krenuli u vrtic prije dva dana. Prva dva dana bila sam s njima po 1.5 h i bilo je sve 5,a danas sam ih ostavila same na 30 min. I, kao sto sam i ocekivala, plac cijelo vrijeme
Sve znam, normalno je da placu i sve je to za ocekivati, ali eto, nije mi bas svejedno kad ih cujem.
Moji su izuzetno vezani za mene, cijelo vrijeme otkad su se rodili su (skoro iskljucivo) sa mnom. Bakama sam ih ostavljala samo za krace setnje, tak da se bojim da bu prilagodba na vrtic kod nas malo duze trajala
Nemam nista novog za savjetovati. Svima koji kroz ovo prolaze pozdrav i da sto prije prodje.
Hm, hm... evo OVDJE (boldano) lezi veliki dio razloga za probleme prilagodbe, barem kod vecine djece. Napravila sam istu pogresku.Bok cure.
I mi smo krenuli u vrtic prije dva dana. Prva dva dana bila sam s njima po 1.5 h i bilo je sve 5,a danas sam ih ostavila same na 30 min. I, kao sto sam i ocekivala, plac cijelo vrijeme
Sve znam, normalno je da placu i sve je to za ocekivati, ali eto, nije mi bas svejedno kad ih cujem.
Moji su izuzetno vezani za mene, cijelo vrijeme otkad su se rodili su (skoro iskljucivo) sa mnom. Bakama sam ih ostavljala samo za krace setnje, tak da se bojim da bu prilagodba na vrtic kod nas malo duze trajala
Nemam nista novog za savjetovati. Svima koji kroz ovo prolaze pozdrav i da sto prije prodje.
Naime, roditeljima nitko ne kaze na vrijeme da dijete treba privikavati postupno, tako reci od rodjenja, na odvajanje. To treba biti u sigurnoj okolini i s osobama od povjerenja (drugi clanovi obitelji, susjedi i sl.) da to dijete shvati kao pozitivno iskustvo.
Da je i meni netko to na vrijeme rekao, ustedio bi mi tonu zivaca, a da ne govorim kakvu bi uslugu napravio mojoj djeci. No, za vecinu rasplakanih mama na ovom topicu za ovakav savjet je prekasno. Nema veze, mnoge ce imati priliku drugi put, s ovim ili drugim djetetom. Sretno svima!
ma ja mislim da nema veze koliko su bili s nama, mamama, a koliko s bakama, prije polaska u vrtić.
vrtić je jedno specifično okruženje na koje se dijete mora priviknuti. prvi put ostaje bez osoba od povjerenja (dok ne stekne povjerenje u tete, a ni to ne može preko noći) i još u društvu puno djece.
nije to lako za njih tako malene. i zato im mi moramo pomoći koliko god možemo.
Slažem se. Eva bez problema ostane i cijeli dan kod deda i baka, čak nekad sama traži da ostane. Ali tamo je na poznatom terenu, ima neke svoje male rituale, koji se obavezno moraju odraditi kad se dođe, i voli ići i kod mojih i muževih roditelja.ma ja mislim da nema veze koliko su bili s nama, mamama, a koliko s bakama, prije polaska u vrtić.
vrtić je jedno specifično okruženje na koje se dijete mora priviknuti. prvi put ostaje bez osoba od povjerenja (dok ne stekne povjerenje u tete, a ni to ne može preko noći) i još u društvu puno djece.
nije to lako za njih tako malene. i zato im mi moramo pomoći koliko god možemo.
A evo i rezime stanja od jučer i jutros.
Jučer popodne je plakala da želi ići u vrtić spavati :shock: , to joj se izgleda najviše sviđa, spavala je jučer više od dva sata.
Imala je izgleda i nervozu želudca, jer joj ni omiljeni ručak nije išao, pa se kasnije nešto zakašljala i malo povratila. Pasali su joj štapići i pecivo, pa je od toga jučer i živjela. Bili smo malo kod mojih, ali baš je bila nervozna i brzo počela cendrati da bi išla doma.
Jutros je doma plakala za svaku sitnicu, ali je rekla da ide u vrtić spavati. Kad smo krenuli od kuće plač je prestao i bez problema smo došle, samo joj je malo drhtala bradica kad smo se poljubile za rastanak.
Malo kasnije sam nazvala tetu, jer sam joj zaboravila reći da je Eva imala jučer nervozu želudca, pa nek joj radije da nešto suho, ako ne bude htjela doručak, i teta mi je rekla da nije plakala, bez problema je ušla u sobu i otišla se igrati.
Izgleda da se stanje popravlja. :D
Nadam se da je i kod ostalih danas bolje.
evo mi danas kod kuće jer ima termperaturu i vjerovatno nećemo do pon. u jaslice - baš nam je to sada trebalo kad je se počela polako privikavati na jaslice
T. je danas plakao i doma i po putu, ali kad smo stigli nije bilo onog grčevitog držanja, dao mi je pusu, teta ga je dignula i za minutu sam provirila i bio je ok. A kad sam stigla su crtali što on jako voli, teta je rekla da je bio super, da je pjevao i smijao se i pojeo krušku. Malo mi je lakše danas, vidjet ćemo kako će sutra sve izgledati. Jedino, baš je prehlađen, nosić mu curi, a nije nikakvo čudo kad svi tamo šmrcaju.
Uf, to je najgore, taman misliš da se dijete polako adaptiralo kad dođe boleština. Na žalost to je tako često slučaj jer sad taman počinju i sve jesenske viroze
Samo za utjehu - kod većine djece dok se vrate s bolovanja ponavlja se period adaptacije, ali punom blažem obliku.
P.s. opet pišem "za većinu" jer nema dvoje iste djece i svak različito reagira. Pišem samo iz svog malo podužeg iskustva
Veki
K. danas umalo da nije plakao.
Pozdravili se, usao vec u sobu, kad se iznenada sjetio, okrenuo prema meni (a ja vec na vratima) i urlanac.
Aaaah.
Dobro kaze mater kuraz, treba nac onaj savrsen pozdrav - ni predugo ni prekratko. Cisti zen
Blazena, moja mlađa uđe, ne plače, počne se igrati i onda čuje stariju seku i pridruži joj se u urlanju...Veki
K. danas umalo da nije plakao.
Pozdravili se, usao vec u sobu, kad se iznenada sjetio, okrenuo prema meni (a ja vec na vratima) i urlanac.
Aaaah.
Dobro kaze mater kuraz, treba nac onaj savrsen pozdrav - ni predugo ni prekratko. Cisti zen
al bar imaju jedna drugu pa su dio dana skupa
Anci, super da su skupa.
Jos malo pa ce mladja tjesit stariju
Inace, cini se da je srijeda bila najgori dan.
Danas je samo malo kenjkavio i grintao, i bio je tuzan sto se rastajemo, al nije onako srceparajuce plakao.
Naravno, cim se probudi iz bjuti slipa priljepljen je za mene.
I nema boga da ide sam na spavanje.
Polako i strpljivo, bude i to.
Cure, hvala na podrsci
Bas sam nekad mama-pekmez.
Kod nas je jutros bilo odlično!
Doma je pokušavao pregovarati o neodlasku u vrtić ali sve bez suza. U vrtiću je uletio u sobu jer je imao 'nedovršenog posla' od jučer - praktički bez pozdrava. Malo sam razgovarala s tetom, još jednom mu mahnula i to je bilo to.
Polako napredujemo...
meni i dalje super pali razgovor za doručkom o tome što će ona raditi i kako će se igrati, spavati, ručati pa će se mama i tata vratiti. Baš sam odahnula otkad ne slušam onaj očajni plač ujutro.
Istina, moju čuva baka pa ne idemo u jaslice. Ali je prije plakala kao da je ostavljam samu u crnoj šumi da je pjedu vukovi.
Danas sam ih drugi dan ostavila na 40 min. D. se smirila nakon nekih 15-tak min. i zaigrala, a sin mi je jedinac cijelo vrijeme plakao, sto manjim sto vecim intenzitetom
Dok sam ih predavala tetama onako osrednje su plakali, ja ih predajem i u vidu magle bjezim iza prvog coska, tak da rastanak i agonija traju sto krace (osjecam se k'o neki lopov koji je nesto ukrao pa sad bjezi
Pritom se zatekla defektologica u njihovoj grupi, koja ih je onda neko vrijeme i promatrala. Rekla je da sam super odradila rastanak - sto krace to bolje :D - ALI kako se D. prije smirila i zaigrala, a M. neutjesno tulio za mnom, da je po njoj prirodnija M.-ova reakcija jer se dijete 'izrazilo', izbacio je frustraciju iz sebe, a da se samo D. 'prilagodila', a vjerojatno svoj strah zatomila u sebi, i neka se ovih dana vise bavim s njom, da ju tjesim, mazim, itd.
Pa sad ti budi pametan jel' plac dobar ili nije :?. U svakom slucaju ne volim ga slusati i nakon sto ih predam, nestajem u vidu magle.
A pitam se jos kako ce biti bez onih malih rituala koje imamo doma i na koje su oni navikli. A glupo mi je opterecivati tete s tim, jer ionako imaju dovoljno posla...
Pa ne mogu svi isto reagirati...
e sad si me... ja isto se pomalo pitam je li sad možda loše što ne plače? Možda misli da mora zatomiti osjećaje? Možda bolje da plače?
neki počnu i kasnije, kad skuže kontinuitet
u početku zanimljivo, no kad krene svaki dan...
I da, moja mlađa nikad, ali nikad nije plakala kad je bila sa čuvalicom.
A u vrtiću je jutros plakala...
mene je baš strah kako će to u utorak biti kad ponovo krene u jaslice - izostat će 3 dana + vikend ...nadam se da neće biti velika drama kad je ostavim ....
uf...te bolesti u jaslicama su mi užas
tako je bilo kod nas, prvih mjesec dana se nije uopće bunila, a ja sam malo radila malo bila na godišnjem, onda je mjesec dana plakala sve jače, i na kraju sam ja uvela tu pričicu za doručkomkako će se mama vratiti i plakanje je prestalo kao odrezano (sad tu i tamo malo zaplače kad je predajem u ruke baki ali za čas prestane). Meni je neusporedivo lakše :smajlićkojempadakamensasrcaiotpuhujesolakšanjem : ali me potkopava ta sumnja jesam li je prisilila da se ponaša kako ja hoću, a onda se uvjeravam da ne razbijam glavu još i s time...neki počnu i kasnije, kad skuže kontinuitet
u početku zanimljivo, no kad krene svaki dan...
Uostalom, ovako....
Zamislite da mijenjate posao. Ili da se selite.... Takve stvari su teške i nama, odraslima, a što se zbiva u malim glavicama (kojima je to možda i prvo odvajanje od roditelja) možemo samo zamisliti.
Ja sam svoje klince u godini prije polaska u jaslice uredno vodila na njihovo igralište, da im to bude poznato. Vodila sam ih i na otvoreni dan (i tamo se moj mali sin "zaljubio" u tetu Romanu - ljubav je ostala i dan danas
D ima 19 mjeseci i ujutro čim vidi sobu u vrtiću se prilijepi uz mene i počne plakati. Pokušavam je spustiti, zaigrati... ništa ne pali. Na kraju je predam teti, poljubim i odem. Teta je malo zaigra i dok još pred vratima oblačim cipele ona se umiri.
I samo da dodam - dok smo bili na adaptaciji roditelji bi na smjene izlazili vani i ostavljali djecu samu. Neka djeca ne da su plakala nego su vrištala. Ja sam teti kad sam prvi put izašla rekla da ne želim da se ona tako plače i nek me odmah pozove unutra.
Ja se jedino tjesim time da ih MORAM ostaviti u vrticu, bake ih nisu voljne cuvati na cijeli dan, prenaporno im je, ja a izmedju tete cuvalie i vrtica ipak biram vrtic, di su ipak i s drugom djecom zajedno.
Ja mojima u teoriji doma sve ispricam, da mama i tata moraju ici na posao, da moraju zaraditi novceke, a da oni moraju ici u vrtic. Onda oni to meni ponove k'o male papigice
E da, po jednoj teti moji su se super prilagodili, po drugoj teti D. je super (jer je prestala plakati), a M. pravi mamin razmazenko, a po defektologici je M. super odreagirao
Ma ne razbijaj dok ne moraš
Ne vjerujem da ti nju možeš uvjeriti da ne plače... :/
Vidiš koliko ja razbijam glavu time i stalno nešto pričam pa stalno plače...
A ti mi još sad trčljaš sol na ranu
Plačljivci, kako je danas?
Kod nas je petak bio katastrofalan. U vrtiću je svako malo plakala, a kad smo došli doma, bio je mir pola sata i onda su počele suze zbog bilo kojeg razloga. Pa pet minuta mir, pa opet, i tako dok nije navečer zaspala. Subota je bila super, nije ni zacendrala. Nedjelja isto o.k. I dogovorili se da sutra ide u vrtić i da neće plakati.
Jutros opet "neeeee bi u vrtić". Ali kad smo se spremili, smirila se i nije plakala dok god nije ušla s tetom unutra.
Nadam se da će danas biti bolje. :/
Veliki plačljivac ima malu temp. pa je doma.
Mlađa je u vrtiću, nije ni suzu pustila jer se nije imala za kime povoditi
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom