Pitanje za majke većeg broja djece - počnimo od recimo troje

[litala]

mene je jedno vrijeme mucilo i grizlo to uskladjivanje starijih i mladjih, ponajvise to sto ponekad stariji moraju ostat u necemu "prikraceni" jer su ovi manji premali da bi tu neku aktivnost (ili stogod) popratili ili uopce mogli ostat izuzeti (recimo ne mos ih nigdje ostavit na cuvanju jer doje...)


pa me to proslo. nece se svijet srusit ako ne spoznaju sve i ne isprobaju sve u prvih 6 godina zivota. malo nas drustvo nabrijava bespotrebno. bar mene je. ne vidim svrhu toga da u prvih niti deset godina klinci moraju sve imati i sve probati. i tu mislim na sve ono sto im se nudi i bombardira ih sa svih strana, od gledanja zvijezda s tavana do slaganja minijaturnih lego konstrukcija, od mikroskopa do bungee jumpinga...

smanjila dozivljaje - smirila se i sad se lakse dise...

i jos jednu stvar - ako nesto i trebaju/zele/mogu isprobati - ne moramo na silu to s njima odraditi mm i/ili ja - neke stvari rado i prekrasno odrade djedovi/bake/tetke/ujaci/prijatelji... i takve stvari ostaju i djeci u prekrasnim sjecanjima (kad me ono dida vodio da gledamo.... kad sam ono bio na pecanju s.... kad me barba m. ucio skijati... )

[litala]

i jos nesto - jucer sjela nesto sama sa sobom izorganizirat i "nacrtat" si kako cemo i sto cemo i na papir nacrtala krizaljku i upisala godine i kad ce tko u koji razred...


ami ce zavrsit srednju skolu 2025.

kojeg da stavim? :shock:

[majoslava]

Ja imam jednu, a jako maštam o troje, i najiskrenije se bojim financija. To me najviše muči i koči. Kako vi mame više djece to izdržavate, ako smijem pitati.

ja ne dozivljavam da djeca kostaju toliko bolno da ih moram ograniciti brojem, tako da ne vidim problem u tome

[apricot]

Ja imam jednu, a jako maštam o troje, i najiskrenije se bojim financija. To me najviše muči i koči. Kako vi mame više djece to izdržavate, ako smijem pitati.

ja ne dozivljavam da djeca kostaju toliko bolno da ih moram ograniciti brojem, tako da ne vidim problem u tome

i ja sam tako mislila, ali...
neko veče smo bili s prijateljima koji imaju četvoro djece.
išli smo zajedno na klizanje: mi 30 kuna, oni 120.
razlika je velika.
neću govoriti o odjeći jer se to često nasljeđuje, dobiva...
ali svaki odlazak u kazalište... 200 kuna.

ne bi mi to bio razlog odustajanja, ali nije zanemarivo. :/

[lasica]

sestra ima troje djece.muž i ona imaju oko 8 000 kuna prihoda mjesečno,tu i tam malo više,ali rijetko.preselili su se iz zg na selo jer si tako mogu uzgajati voće i povrće čime su smanjili financije za taj dio,inače nisu mogli pokriti sve.no,npr.cijeli razred ide na zimovanje,sinovi od seke ne jer je tjedan dana oko 4000 kuna za dvojicu (a morali bi imati i nekaj love sa sobom tamo) koje ona ne može dati.plakali su danima.sva trojica bi na karate,ali to je neizvedivo jer je dva puta tjedno 250 kuna po osobi,a treba ih i voziti pola sata do tamo i natrag(dakle i benzin..) a da jedan ide a druga dva ne... :/ i masu takvih priča.naravno da mi i baka uletimo sa lovom i sl,ali čuj,ne može se reći da novac ne igra ulogu,pogotovo kad su ovako veći.lako je kad ih samo hraniš i dojiš.sada su svjesniji društva i koliko god se meni te vrijednosti gadile oni žele biti prihvaćeni u tom društvu (materijalistički orijentiranom). :/

[zrinka]

jel' ikako moguće s više djece odvojiti vrijeme za sebe i mm-a - ono, sami samcijati da negdje odemo; večera, vikend, par dana i sl. ?

jel' ima netko tko vama želi/može čuvati više od dvoje djece u komadu?

aaaaaaaaaaa

meni ovo fali sa samo 2 djece

[marta]

jel' ikako moguće s više djece odvojiti vrijeme za sebe i mm-a - ono, sami samcijati da negdje odemo; večera, vikend, par dana i sl. ?

jel' ima netko tko vama želi/može čuvati više od dvoje djece u komadu?

aaaaaaaaaaa

meni ovo fali sa samo 2 djece

Ja se nakon par situacija vise ne usudim ostaviti svu trojicu kod bake i dide. Zapravo izbjegavam ostavljanje kad god je to moguce. Da su mi prijateljice blize, mislim da bi se dalo orgnizirati tih vecera, kina i slicno. Ali nisu, pa sam se pomirila da cu nasamo s muzem biti mozda jednog dana...

[zrinka]

ma i ja se tjesim, jednog dana...
ali zaboravit cemo sto znaci biti nasamo...

e da si mi blize

[marta]

ma i ja se tjesim, jednog dana...
ali zaboravit cemo sto znaci biti nasamo...

e da si mi blize

Joj, da jesam, vala bi tulumarili u svim kombinacijama

[mamaShe]

Eto i mene.
Nas ovo treće tek čeka, od ljeta, i ne želim se opterećivati razmišljanjima kako će to biti. Trenutno se borim sa jako lošim imunitetom i stalnim virozama zbog kojih jedva provodim vrijeme i sa ove dvije.

**************
Ali.
Imam kumove koji imaju 7 djece. Najstariji je 6 razred, najmanja je oko 8 mjeseci. I ono što sam primjetila: njihova se djeca puuuuuno bolje provode od naše. Oni su svako malo u nekim toplicama, na nekim izletima, na vikendici, stalno rođendani, kumovi, prijatelji, roštilji... Ljeti na moru po 10-15 dana. Nema tu nekog previsokog standarda, mislm da nikad još nisu bili na skijajnju i takvim bakanalijama, ali često u parku, po dućanima, imaju neki ogromni auto i u njemu se svi potrpaju.

A što je još zanimljivo: njih dvoje svako malo idu nekud sami. U šetnju, na kolače, čak u šoping vani. Jer, ovi veliki (sin 6 razred, kćer 5 razred) čuvaju manje. Ako baš zašteka, tu su baka i deda iz prizemlja.

Aha. On je medicinar, ona je stalno na porodiljnima. Dakle, financije: prosjek.

*****************
Onda.
Imam druge kumove koji imaju 6 djece. Ona je mr ekonomije, on knjižničar. Ona često na porodiljnima. Najstaija je 2. osnovne, najmanji par mjeseci. NIje baš da se ovako ludo provode kao ovi gore, ali ide. Ona je čini mi se jako dobar oragizator.

******************
Onda.
Imam prijatelje koji imaju 5 djece. On neki majstoj, ona domaćica. Najstarije 3 razred, najmanji 7-8 mjeseci. Ista priča. Ona je svako malo u gradu i nešto šopingira, jer se djeca sama čuvaju.

A ja čamotinja doma, nikad nikud ne idem.

Eto, to su vam primjeri iz moje neposredne blizine. I čak nisu jedini, ali neću duljiti.

pusa svima!

[litala]

meni ne sjeda ovo "djeca se sama cuvaju" :/


nema sanse da ih jos duuuugo duuuugo ostavim da se "sami" cuvaju...

[mamaShe]

Ako nisam bila jasna: ovi stariji čuvaju mlađe.
I to funkcionira (na kraće vremenske razmake, 2-3 sata recimo).
Pa ova mala iz 2. razreda sama presvači svoje najmanje sestru u brata..

[litala]

upravo na to sam i mislila. 2-3 sata je meni previse da dvoje djece cuva petero jos manje djece :/


imam kcer od 9 godina, koja vrlo uspjesno moze i presvuc i okupat i nahranit svoju 18mjesecnu sestru (pa i uspavat ponekad), i sina od 6ipol koji zna sebi i tri godine mladjem bratu pripremit obucu i dorucak - al mi ne bi palo na pamet da ih u kuci ostavljam same. ni da su u prizemlju baka i dida.


dozvoljavam mogucnost da sam ja prezastitnicka, prestrasljiva, pre-stogod al jednostavno nema sanse. dala bi 14-godisnjem djetetu da cuva jedno mladje dijete. ovo s vise djece u kojim god kombinacijama - no way

[summer]

Potpis na litalu. Meni to nije 'organizacija'.

[lasica]

Najstarije 3 razred, najmanji 7-8 mjeseci. Ista priča. Ona je svako malo u gradu i nešto šopingira, jer se djeca sama čuvaju.

:? :?

nema šanse.

[litala]

ne bih sad da mamaShe ima osjecaj da napadam njene kumove/prijatelje...


ja to nikad ne bih tako napravila i ne radim. i ja sam svako malo po gradu i shopingiram i obavljam sve sto treba. u vecini slucajeva obavljam sve s djecom, jedan dio samo s njih dvoje (dvoje u skoli), jedan dio odradimo svi zajedno obiteljski (kad mm ne radi), a nesto vrlo malo i sitno obavim sama (djeca su s mm-om).

[mamaShe]

Skoro da mi je i žao što sam išta napisala.

Mislim, te žene su sve odreda dobre mame. Žao mi je što sam vam ih, navodeći zapravo nesvakodneve primjere, prikazala, u lošem svjetlu. Da sam znala da će biti takve reakcije, ne bih rekla ni riječi.

[Mirtica]

Ja sam starije sestra koja je čuvala mlađe..... mama nije šopingirala, već je bila kod doktora (često je bila bolesna), u pošti plaćala račune, a vani nevrijeme pa da ne vuče sve sa sobom i sl.... i mogu vam iz prve ruke reći da je to grozno. Mama nije imala izbora i ništa joj ne zamjeram. Koje su posljedice još uvijek otkrivam.
Kad sam imala 20 god čitala sam neki članak o zlostavljanju djece i između ostalog je bilo nabrojeno i emotivno zlostavljanje i zanemarivanje i pod objašnjenjem je stajalo i to "čuvanje". Počela sam se tresti i imala sam jaku i emotivnu reakciju. Tek su mi se tad počele oči otvarati. To mi je puno toga objasnilo.
Shvatila sam zašto uvjek stavljam sebe na zadnje mjesto, zašto smatram da mi je životni poziv trpiti i služiti, zašto sa svojih 20 god trpim očeve udarce, deranje i vrijeđanje..... ma zapravo, tek sam tad shvatila da ja nešto uopće "trpim".
Bila sam jako svjesno i bistro dijete. "Čitala" sam tuđe emocije i poteškoće kao odrasla. I jako sam voljela dokazivati svoju samostalnost. To čuvanje je nekako spontano počelo.... ajde malo pripazi... 10 min.... pa 1h pa duže.... mama je mislila da sam sposobna i odgovorna, a ja sam mislila da je to svrha mog postojanja..... Prepoznala sam da je mami teško, shvaćala sam da je bolesna već sa 6-7 god.... htjela sam joj pomoći, olakšati.... tata nije sudjelovao u našem odgoju i u kućanskim poslovima... on je bio iznad toga.... to je ženski posao.....
Kad sam imala 5 god, mama je imala rizičnu trudnoću.... prva seka na putu.... jako sam se radovala.... tata me jedan dan posjeo i objasnio da mama ne može i da će seka umrijeti ako se ja ne uključim jer sam najstarije žensko nakon mame.... i objasnio mi da mu moram kuhati kavu.... i ja bi dogurala stolac do šporeta i kuhala sam mu kavu i mislila da tako pomažem seki da živi.... mama to nije znala.... mislila je da sam ja sama tražila da mi pokaže kako se pravi kava jer sam se i onako stalno motala po kuhinji.... i tu je ono opterećenje počelo.... poslije sam se stalno motala i oko seke pa je mami bilo nekako normalno reći "de je malo pripazi".... pa se to "malo" malo odužilo...
A sve je počelo sa sitnicom.... samo malo.... skuhaj tati kavu.... pripazi na seku.....
Jako sam Bogu zahvalna na tome što mi je otvorio oči, jer da nije sad bi bila u nekoj vezi gdje bih bila zlostavljana.... to znam jer sam kao pubertetlija uvijek bila sa nekim problematičnim tipovima i uvijek sam mislila da im mogu pomoći, olakšati, promijeniti.....
Ne kažem da svako čuvanje braće vodi u propast, ali ako nametnete to kao životni poziv i pokraj sebe imate muža kao što je moj otac.... djevojčice će vam imati posljedice koje možda nikad neće uspjeti povezati sa uzrokom pa ih se nikad neće moći niti riješiti.
A moram priznati da i mm pati zbog svega.... ja sam prvu god braka za svaku sitnicu koju bi me pristojno zamolio da mu učinim vikala "pa nisam ti ja mama".... bojala sam se da ne postane kao moj otac.... i dugo mi je trebalo da shvatim da ako me zamoli da mu dodam čašu vode, da me time ne ponižava, samo je preumoran da se digne....
Malo sam oduljila, ali..... želim sve najbolje vama i vašoj djeci....

[sofke]

ja sam znala čuvati buraza, koji je sedam godina mlađi od mene..nisam ga čuvala dok je bio beba, jer je mama bila doma s njim dok nije navršio godinu dana..

ne znam jel me mama s tim nije previše opterećivala ili mene to uopće nije opteretilo, ali nemam s tim problema, tak da možda ovisi i o djetetu...normalno, drugo je pričuvati brata (sestru) pogotovo ako je još takva razlika u godinama, a drugo ako to netko djetetu nametne kao svakodnevnu obvezu

[buba klara]

Znam da nije za nikakvu raspravu jer koliko je nas, toliko je želja, mogućnosti, naravi, netko će to lakše, netko teže... ali evo na ovom topicu opisala bih iskustvo jedne obitelji s osmero djece iz mojeg susjedstva jednostavno zato jer su mi PREDIVNI
Ne znam od kud bih počela ali evo par osnovnih činjenica: i mama i tata su visokoškolovani ljudi, tata radi, mama sada na porodiljnom ali radila je redovno (uz jednogodišnje pauze) do negdje 5. djeteta, ne sjećam se točno.
Od kud toliko djece? Osmero djece im se nije dogodilo već su ih htjeli, odnosno u razgovoru sa tom mamom, shvatila sam da ih žele imati i prihvaćati koliko god im to Bog da (da, veliki su vjernici al neću sad o tome duljiti, samo vidim da im to pomaže u svakodnevici). Uostalom, to je njihova privatna stvar.
Dakle, njih je 8 i roditelji - žive u lijepo uređenoj kući, ništa luksuzno ali lijepo. Po dvoje su u sobi. Sve tehnikalije koje klinci danas koriste (komp, DVD, bicikl...) imaju i oni, samo manje naravno (oko toga se nekad svade ali i uče dogovaranju).
Najstariji klinac ide u 2. srednje, najmanja ima godinu dana.
Ono što ja vidim u toj obitelji je zajedništvo i toplina . Stvarno su posebni i iskreno im zavidim na tome što imaju.
Nisam doduše s njima svaki dan 24h ali često ih viđam. Dakako da imaju i oni križeva i problema ali nisu posebno zabrinuti radi njih niti djeluju iscrpljeno. Osim toga, moja prijateljica je njima bila teta čuvalica povremeno kad bi im zatrebalo te je isti dojam stekla i ona. Prvo - po naravi su veseljaci, drugo - ležerni tako da je kod njih od jutra vrlo, vrlo živo ali ne i neurotično.
Nikad nisam vidjela da je netko podigao ruku na neko od te djece, kad se počepušaju - hlade se u svojim sobama Svi znaju svoje obaveze, uglavnom su u školi, vrtiću i ovi stariji još i na vanškolskim aktivnostima. (Netko je tu spominjao upravo to: hoće li moći kao i drugi stići ponuditi djetetu sve to - kad sam razgovarala sa najstarijom od kćeri koja btw ide u glazbenu školu - rekla je da nema kod njih razvažanja: ni na što nisu išli rano, kao možda njihovi vršnjaci, nego kad su roditelji procjenili da mogu samostalno u promet, tada su krenuli na sport, glazbu i sl., i tako zadovoljili njihove potrebe i ujedno svoje mogućnosti).
Pričale smo i o čuvanju - rekla je da je u biti uvijek netko doma, mama ili tata ili oboje. Ona sama vrlo rijetko pričuva najmlađu sestru, jer za sva ostala višesatna izbivanja imaju čuvalicu. U shoping ide mama (kad tata dođe s posla pa je doma sa klincima) i, kad ih ja sretnem, uvijek vodi sa sobom barem dvoje
Istu čuvalicu imaju i ako roditelji negdje odu (ne često ali nekad odu za vikend), s time da tada najmlađe dijete vode sa sobom jer, ono što mi je prelijepo, ta mama doji Dojila ih je svih osmero, neke kraće, neke duže.
Uglavnom, ni u jednom razgovoru sa njima, niti promatrajući tu djecu u društvu s drugima, nisam stekla dojam da im nešto fali. Dapače, oni su ti koji okupljaju društvo oko sebe, uostalom kao i njihovi roditelji (kod njih je uvijek netko u gostima).
Ispričavam se ako je predugo ali meni neurotičnoj koja ima samo jedno dijete (i upornom željom za više djece koja se za sad ne ostvaruje ), oni su predivan primjer obitelji sa mnoštvom darova i umnažanja ljubavi sa svakim idućim darom.

[ruzica]

mamaShe

Ja ih imam troje. M12 , M9 i M2,5(princeza) . Htjela bih još, ali mislim da ipak neću, možda da sam mlađa bi (38)).

Najteže mi je bilo s prvim. 6 mjeseci bez spavanja, željela sam da je sve onak kak sam negdje pročitala da bi trebalo biti, svaka virozica=kraj svjeta. Što dalje sve je bilo lakše. Kad je M9 bio na putu, M12 mu se jako veselio. I velika ljubav traje i danas. Nije da oni nemaju žute minute, ali sve to prođe. Kad je M12 imao 7 ostala sam trudna, ali sam izgubila bebu. M12 je to jako teško podnio (nažalost, možda smo ga prerano počeli pripremati na prinovu), danima je pitao gdje je sad njegova seka. Onda smo odlučili da ćemo ipak pokušati dobiti tu seku. Kad se M2,5 rodila ne znam je li bilo sretnije djece na svijetu. Dečki je obožavaju. Od prvog dana. Nadam se da će tako i ostati.

Inače, nismo neka previše organizirana familija, ali sve nekako prođe. Počela sam raditi (pola radnog vremena) kad je M2,5 bilo 9 mjeseci. Imamo tetu čuvalicu koja dolazi po M2,5 kad se probudi (baka je u prizemlju). Nakon nekog vremena dečki su sami počeli paziti kad će se seka probuditi da je snesu baki i zovu tetu čuvalicu. To stvarno niko nije od njih tražio.

Na moru nismo bili jedino ono ljeto kad je M12 bio beba!!! Na zimovanje ne idemo jer nas to ne privlači (na selu smo pa se imamo gdje sanjkati kad ima snijega). Financijski nekako krpamo, nema nekog luksuza, ali mislim da nam ništa ne fali. Imamo puno prijatelja i puno se družimo. Uvijek nam kuća puna ili prazna (jer naši odu nekome). Ako MM i ja negdje poželimo otići nikad nije bilo problema sa čuvanjem (na sreću, ne poželimo često). Rođendani su nam ludnica, puno, puno djece.

I sretni smo, volimo se. I mislim da svakim djetetom samo mnogo dobivamo.

[mamaShe]

ruzica, zvuci mi divno!
Znaš što? Ja bih takvoj obitelji poželjela još jedno dijete! Sigurna sam da bi bilo voljeno. Ne zna koliko vam je godina, ako ti to nešto znači, ja sam navršla 38 (MM 39), i čekamo treće. Čak se nadam da neće biti zadnje, ali neka Bog o tome odluči.

Znam da je još puno prerano očekivati da K o M vodi neku brigu, ali me je oduševila preklani, dakle imala je 3 kad se M rodila. Uglavnom, M se nešto probudila i ja velim K, onako više iz šale: odi malo pjevaj M, možda zaspi. I ode K u našu sobu, otpjeva joj "Ja sam mala Ruža, mamina sam kći", i vraća se natrag u boravak, veli "Eno, M spava" :shock: i nastavi se igrati, ko da je to najnormalnija stvar na svijetu da je ona uspavala svoju seku. I sada mi se 'orose' oči kad mislm na to.

[nenaa]

Ružice kad ovo pročitam dođe mi želja da ih imam 10. Drago mi je da vam je tako lijepo. I super je pročitati jedan tako slatki svjetli primjer malo više brojnije obitelji. Baš ste super.

[ruzica]

S obzirom da M9 sanjka M2,5 samo sam došla vidjeti što ima...

MamaShe, generacijo (`71), MM-43.

nenaa, hvala.

Uspavljivanje je kod nas svakojako. Decki seki pjevaju ili čitaju i na kraju, najčešće svi zajedno zaspu, a onda MM i ja ...vremena ko u priči.
A i M2,5 voli dečkima "čitati" lektiru. Krepamo od smijeha.
Voljela bih sad pisati puno toga, ali ipak im moram nešto skuhati, zar ne?

Pozdrav svima!

[dutka_lutka]

Skoro da mi je i žao što sam išta napisala.
(...) Da sam znala da će biti takve reakcije, ne bih rekla ni riječi.

Da, ni ja neću više ništa pisati ako se ne misle svi složiti.

Imam prijatelje koji imaju 5 djece. (...) Najstarije 3 razred, najmanji 7-8 mjeseci. Ona je svako malo u gradu i nešto šopingira, jer se djeca sama čuvaju.

mamaShe, ovo nije stvar samo subjektivne procjene, jer po Obiteljskom zakonu:

Članak 94.

(2) Roditelji ne smiju dijete predškolske dobi ostaviti bez nadzora odrasle osobe.

A sigurna sam da za takav propis postoje dobri razlozi.

[Anamama]

Ja imam jedno dijete, devetomjesecnog djecaka, i ja i mm bismo voljeli imati makar 3 djece.

Brinu me godine, imam 31 god, i pitam se da li je kasno za 3 ili vise djece?

Nemoj te me kamenovati sad, al mozete mi reci ima li jos neko da je poceo sa 30 i imao vise od 2 djece?

[mikka]

ja sam f. rodila s 30, k. sa 32, i planiram imati jos dvoje.

[litala]

rodila prvu s 29 i pol, drugo s 32, trece s 35 i cetvrto s 37

[anamar]

Ja imam jedno dijete, devetomjesecnog djecaka, i ja i mm bismo voljeli imati makar 3 djece.

Brinu me godine, imam 31 god, i pitam se da li je kasno za 3 ili vise djece?

Nemoj te me kamenovati sad, al mozete mi reci ima li jos neko da je poceo sa 30 i imao vise od 2 djece?

ja sam počela s 35, pa mislim da imam vremena za još dvoje
ne vidim razloga zašto ne bi imala više djece, ako si starija. jedino ako imaš problem sa začećem, jer se s godinama plodnost žene smanjuje.

[mmmama]

Ja sam rodila prvo dijete malo prije 35. rođendana, a vidi mi potpis...

[Ninči]

Zanimljiva tema!

Otkad znam za sebe govorila sam da ću imati najmanje 5 djece! I sad kad vidim koliko volim svoje dijete, stvarno bih i htjela imati petero...ali...
...baš zato što toliko volim svoje dijete, ne bih mogla ni pomisliti da joj nešta u životu nedostaje...ne mora imati sve na svijetu, ali neke osnovne stvari mora imati- prije svega moje vrijeme. A bojim se da to sa 16 djece ne bih nikako mogla....pa čak ni sa 5 A kao što reče Apricot- ni financijska strana nije zanemariva....nisam trula bogatašica, a svojoj djeci želim priuštiti pristojan život. I dok god budem bila sigurna da neću zapostaviti stariju djecu ili novo dijete, imat ću još djece!

Moj bratić i njegova žena imaju 7 djece i iskreno-njihov slučaj mi je užas! Starija djeca doslovno odgajaju mlađu djecu i nemaju ni d od djetinjstva! A njihova majka doslovno ko ona debela kraljica u mravinjaku- samo rađa i rađa, a njena djeca još i nju služe. Ne daj Bože koristiti kontracepciju! Mislim- u čemu je bit? U tome da se dotična gospoda mogu pohvaliti:"Mi danas došli kući, a Kristina (koja by the way ima 10 godina) oličila cijeli hodnik!". Tužno i žalosno!

[dutka_lutka]

a vidi mi potpis...

A tek avatar!

[ikana]

puno toga je u glavi :? i

[mmmama]

Postoje milijuni primjera i svi su različiti - ne znam zašto gledati baš jedan od onih očito lošijih... Kad ima toliko lijepih i poticajnih.

[mmmama]

Dutka lutka

[Ninči]

Postoje milijuni primjera i svi su različiti - ne znam zašto gledati baš jedan od onih očito lošijih... Kad ima toliko lijepih i poticajnih.

Nisam ni rekla da su svi primjeri takvi...samo sam rekla da ne želim da mojoj djeci bude i približno kao što je toj djeci

[mmmama]

A zašto bi tvojoj djeci bilo tako? Primjer koji si dala je baš... drastičan.

[Ninči]

Pa i neće im biti tako...jer ću ja imati onoliko djece koliko mogu, a da zadržim gore napisane kriterije. Pa sad- bilo to jedno ili 9-ero.

[Anamama]

Sad mi je nekako lakse

Finansijska situacija mi je ajde reci normalna... Daleko od previse, taman koliko treba

Planiramo raditi na drugom ove godine
Vec bih ulozila al prvi bio carski, pa rekao gin da pricekamo makar do proljeca, a i ja pocinjem raditi prvog aprila, sto mi je uzasno. Radije bih bila sa bebanom, al ne smijemo na jednu platu ostati...

I naravno, nakon drugog, trece

Divno mi je citati sva ova iskistva vas mama sa 3 i 3+ bebanima

[AndrejaMa]

Izvukla temu iz povijesti....
kako je dobro čitati neke postove i koliko se toga u međuvremenu promjenili....
za neke mame koje su tvrdile da ostaju na dvoje, a ono....sada ih imaju troje, četvero....