Moja djevojčica (15 god) je kao dijete s posebnim potrebama krenula u 1. razred Centra za odgoj i obrazovanje u Zagrebu. Pored problema koji prate njezin život - smanjena intelektualna sposobnost, percepcija, motoričke i govorne smetnje, posljednjih godinu dana, nakon što je prebrodila "teško depresivno stanje" koje je trajalo tri mjeseca, i to uz pomoć psihološke i medikamentozne terapije koju još uvijek uzima, njezino ponašanje je "tipično pubertetsko" - drska je, neposlušna, pokušava dominirati, "misli da je najpametnija" i sl. te ne znam kako se ponašati odnosno ne znam da li je ona uopće svjesna svog ponašanja..Dolazimo iz male sredine gdje sve ove godine nismo bili potpuno svjesni njezinih problema i potreba te ne poznajemo sličnu djecu niti smo upućeni kakva im se sve pomoć i radost može pružiti u Zagrebu gdje smo se doselili.