ivarice, ako zelis odvest cu te svom tati. ima tavan od 250m2 , podrum od 50m2, supu, jos jedan manji podrum, i stan od 75m2. SVE je puno od poda do stropa. u nekim prostorijama imas samo uski prolaz izmedju hrpa i hrpa i hrpa stvari koje nikad nece trebati. recimo, on skuplja SVE globuse i nacionale od 1996 (ili tako nesto) do sad. SVE. isjecke iz novina, razbijene vaze, potrgane kisobrane, olovke bez mina, knjige svih vrsta (od kojih 99,9999% nikad nije procitao niti bude), odjecu, itd. prije sam vozila golf, onaj prve generacije. i pokvari mi se hladnjak, kazem mu da moram kupiti novi, a on: nemoj! mislim da imam jedan na tavanu i imao je, posluzio je svrsi. hvala mu na tome, ali vise bih cijenila da sam kupila novi hladnjak, a da on ima tavan i stan po kojima se moze normalno hodati.

kome je to lijepo i super, nek izvoli. meni je grozno. moze to biti generacija homo neurotikusa, ali ja bih to prije nazvala bolesnim, pa makar to bili moji roditelji, i falabogu da sam otisla odatle.

o mojoj pak opsesivnoj potrebi da bacam sve stvari koje bi ikad mogle biti viska bi se isto tako moglo razgovarati, ali uvijek cu lakse disati u stanu koji 'nema' energije, a ima svjetlosti, prostora i slobode, nego u... ovom drugom.