Pisem ono sto i mislim. Ponekad i ne iznesem svoje misljenje skroz otvoreno, nego ga ublazim, jer ipak je ovo pisana komunikacija i kad sam bila preotvorena, onda se netko odmah uvrijedio.
I stvarno mi je nevjerojatno da uvijek ista skupina ima isto misljenje i da se uvijek isti sloze protiv nekog drugog. Mislim, pa ni u braku ljudi nisu toliko slozni, kako je onda moguce da je ovdje takav sklad?

I znam neke osobe koje na forumima (ne nuzno samo na ovom) pisu jedno, a u stvarnosti rade sasvim drugo. Tako da se onda samo smijem kada citam kako je lako u anonimnosti biti velika osoba.

Ono sto mi se ne svidja je npr. ovo:

ne znam za druge, mogu pisati o sebi...
skroz sam protiv dijeljenja antibiotika šakom i kapom, ali ih je moje dijete popilo 15 komada. mislim, u 15 navrata.
jer sam se bojala.
propagirat ću porod kod kuće, ali se sama nikada ne bih usudila.
jer se bojim.
Recimo, ja nikad ne bi propagirala drugima kao nesto dobro ono sto se ja bojim napraviti. To mi je neshvatljivo. Imala bi osjecaj da pametujem. Jer lako je biti deklarativan, najteze je sebe mijenjati.