evo ja nisam napravila VABC i recimo da ga, kada okolnosti dopustaju mogucnost istog, zagovaram.Anci prvotno napisa
a nadam se da cu ga jednom i napraviti.
pogledala sam filomove o porodu kod kuce, citala o iskustvima o istom...cesto znam reci kako bi najradje rodila doma ko moja baka da mi je muka od bolnica, a opet, sumnjam da cu to napravit s obzrom na prijasnji carski rez i da cu sljedeci put biti "prvorotkinja". nadam se.
i to nije moj stav zbog jednoumlja vec razlike kako sam se osjecala u bolnici, kako sam se osjecala u predradjaoni, kako sam se osjecala na babinjacama, kako mi je bilo nepojmljvo da svoje djete samo gledam a ne dodirujem, da ga kraj sebe nemam, da ju otac dotakne tek nakon 7 dana, kako se osjecam kao da svi sve znaju, samo ja ne, ko da se ne radi o meni, o nama....znam kako sam se osjecala gledajuci filmove o porodu kod kuce, znam kako sam plakala kao malo dijete....kolko me sve dirnulo.
recimo o cjepljenju nemam "stav". ne volim ga, mrzim posljedice.
ali ne zagovaram nista.
a na ni jna jednoj ni na drugoj temi ne sudjelujem.
i u RL, zagovaranje se svodi na "ja bi....", "po men je....."
znac krecem od sebe.
i ako apri ima problema sa ledjima ne vidm zasto ne moze rec "ja bi nosila malog u marami, da mi ledja dopustaju"
isto kao sto ja ne bi mogla reci "ja bi rodila doma da me nije strah svih rizika koje nosi moja prethodna trudnoca i porod".