nije savjet nego slična priča.
kad sam bila mala moja mama me uvijek pitala što bih htjela jesti (uglavnom to onda ne bi spremila) a ja sam uvijek odgovarala pohano meso i pire. kad joj je više dosadilo slušati isti odgovor svaki dan, pripremila je pohano meso i pire. ja se najela ko malo prase. za večeru opet isto pitanje i isti odgovor. i tako ona odluči spremati SVAKI DAN pohano meso i pire dok mi ne dosadi. nakon mjesec dana u kojima smo jeli svaki dan za ručak i za večeru pohano meso i pire pita ona mene šta ćemo za ručak a ja pohano meso i pire Naravno da to nismo jeli baren idućih mjesec dana jer bi na sam spomen cijela obitelj s gnusanjem okretala glavu...
poanta: ja sam živa i zdrava, i dalje volim pohano meso i pire (iako ga skoro nikad ne jedem, ne da mi se pohati...).
nudi mu i drugu hranu, a ajnpren juhu mu ja ne bih uskraćivala kad je tako voli, samo bih mu možda davala manje porcije i to kao desert, kad pojede ono nešto drugo što si mu spremila...