stereotipi o djevojcicama, stereotipi o djecacima...

[litala]

da ne kvarim temu (iako sam tamo pocela ) koju je sramezljiva otvorila o djecacima, ja bi ovdje o stereotipima koji su mi stvarno digli zivce a ticu se i djecaka i djevojcica (ne istovremeno )


dakle, procitala sam "odrastanje kaina" - boze kako mi je knjiga, blagoreceno - bezvezna ja svoje djecake uopce i ni najmanje ne vidim u toliko stereotipnoj i iskljucivoj okolini kakva se non-stop provlaci kroz tu knjigu - te dajte djecacima da budu emotivni jer im okolina to ne daje (odakle to???), te dajte djecacima da budu vaki i naki jer im okolina i nasljedje to ne dozvoljavaju (ma odakle tooo?????)... uglavnom - digla mi zivce da je milina...

onda uzmem onu "mudrost majcinstva" i opet se iznerviram - te sve tece kroz zene, s majke na kcer pa na kcer pa na kcer pa na kcer pa tako milijardama godina a gdje su sinovi (da ne pitam gdje su ocevi???)?? te poucite naucite kcer da u sebi nadje svoju snagu, te naucite je i poucite da iz sebe izvuce najbolje i ovako i onako - a sinovi?? oni ne trebaju gledati u sebe? ne trebaju moju (majcinsku, elem zensku!) podrsku u odrastanju i pronalazenju "muskog" sebe?? a kceri ne trebaju podrsku oceva da iz sebe nauce "izvlaciti" svoju zensku snagu?? dakle, jos jednom - digla mi zivce


kako je vama, koji ste citali te knjige (voljela bih komentare ako ste citali bas ove)? jesu li vam sjele? zasto? nisu? zasto?

[Zorana]

Kuzim sto te iznerviralo.Odrastanje Kaina nisam citala. Ali ovu drugu knjigu jesam i to nakon sto sam procitala Zensko tijelo, zenska mudrost. (od iste autorice)
Prvo sto me kod mnogih odlomaka iznerviralo je to sto se masu toga ponavlja, pa se neke stvari ponavljaju iz prve knjige, a na kraju krajeva, nije mi bas za pozitivnu ocjenu bilo to sto se forsira upravo ovo o cemu ti govoris. Ok, shvacam da to dobrim dijelom dolazi od cinjenice da autorica ima dvije kceri pa o sinovima nije mogla ili htjela pisati. Iako, u nekom duhovnom i emocionalnom smislu, nisam sigurna koliko je ustvari razlicito imati sina ili kcer i pisati o tim stvarima tako da ih se gleda i dozivljava drugacije. (to ces ti bolje znati, i kod mene su samo cure)
Zatim, mnoge stvari su napisane prilicno ok, sto se odgajanja tice, prenosenja losih obrazaca ponasanja s generacije na generaciju itd. Medjutim, moja skromna procjena je da ima boljih knjiga koje govore o istome.
Iako je zena dosta postigla u svom zivotu, moram iskreno priznati da me nervira i taj feministicki stih koji se provlaci kroz knjigu.
Istina je da se moze dobiti jako jednostrana slika nekih stvari upravo zato sto se jako malo ili nimalo spominje muska strana, ne samo kad su djeca u pitanju nego i ocevi, djedovi i svi ostali muski elementi.

Ovo o stereotipima cu samo kratko prokomentirati, kad si vec spomenula. Tamo gdje sam ja izrasla , bilo je svacega...od sasvim normalno odgajanih djecaka pa do onih koje se zaista driblalo da budu emocionalno i svakako drugaciji od djevojcica. Medjutim, taj problem mi nije odvojiv od problema kroz koje su odrastale djevojcice. U biti, problem je univerzalne prirode i sve mi se nekako svodi na pricu o tome da roditelji prenose emocionalno smece na djecu, neovisno o njihovom spolu.
Npr. primjer iz moje obitelji je bio prilicno dobar. Ja i sestra smo morale pomagati mami u svemu, brat nikad nista. Brata se forsiralo npr. kad ga netko udari da udarac vrati, a on je bio jako sramezljiv i redovno bi se rasplakao i pobjegao. Mog oca je to izludjivalo. Nas cure je uvijek ucio da "budemo ostrokondze" prema muskarcima, da znamo sta zelimo, da nadjemo sebi neke dobre prilike, dok je npr. moja mama citav zivot njemu morala u svemu podilaziti....Dakle, svatko se cese gdje ga svrbi i to gura dalje, neovisno o spolu svoje djece.
Moguce da je ovaj dio o snaznim muskarcima jednostavno ostao iz vremena kad su muskarci i morali biti takvi, kad je zivot bio puno drugaciji i tezi. Isto npr. ko kad se mi danas zgrazamo na price zena koje se ne zele kupati 40 dana poslije poroda, a to je ostalo iz nekog vremena kad se tako moralo? (al sam bila kratka 8) )

[marta]

Mozda necu bas pogodit temu topica, jer mi se jednostavno ne da uopce potezati tu raspravu, mislim da me frustrira i vise od tebe litala...
Procitala sam Odrastanje Kaina, ali ne sjecam se apsolutno niceg iz te knjige, osim naslova. Daklem, dalo bi se zakljuciti da me se bas i nije nesto dojmila.
Zensko tijelo - zenska mudrost mi je odlicna. Istina, ponavlja se, ali nekako sam prihvatila da je to americki stil pisanja, pa jednostavno procitam samo ono sto vec prije nisam procitala. Ali onda mi vrag nije dao mira pa sam isla citati i Mudrost majcinstva i Mudrost menopauze iste autorice i shvatila da se ponavlja ne samo unutar jedne knjige, nego cijelo vrijeme ponavlja jedno te isto u svim knjigama. A ko slag na tortu, jedan dan, pocetkom ovog ljeta usla sam kod sveki dok je ona gledala Opru i pogodite, gostovala je dr. C. Northrup i opet je ko papiga ponavljala postulate iz svojih knjiga... Malkoc prevec mi je to bilo.
Ima boljih knjiga koje objasnjavaju neke stvari koje nam izazivaju ovakve frustracije.

[Dolisa]

marta, koje knjige bi ti preporucila? Taman sam razmisljala bih li nabavila Odrastanje Kaina...ako postoje neke bolje knjige, rado bih im znala nazive

[marta]

Samo ti procitaj Odrastanje Kaina. Ima puno ljudi na ovom forumu kojima je ta knjiga fino legla.
Ja ne volim knjige u kojima se opisuje kako sanirati posljedice bez da se barem poprica o uzrocima, znaci ne npr. "njegov je otac bio hladan prema njemu, pa je on sad...", nego me zanima kako je u drustvu uopce doslo do toga da otac bude hladan prema sinu.

[BusyBee]

OK sam kupila frendici kad je rodila sina i bila je razocarana njom jer savjetuje stvari koje su nam razumljive same po sebi u odnosu s djetetom, muskim ili zenskim .... uglavnom, kaze, otkrivanje tople vode.

ZNZM, MM .. bile su mi dobre, ali potpisujem Martu, previse se toga reciklira (slicno kao Sears - kad jednu procitas, sve si procitao).

Ukalupljivanje mi ide na zivce.

[tanja_b]

ja svoje djecake uopce i ni najmanje ne vidim u toliko stereotipnoj i iskljucivoj okolini kakva se non-stop provlaci kroz tu knjigu - te dajte djecacima da budu emotivni jer im okolina to ne daje (odakle to???), te dajte djecacima da budu vaki i naki jer im okolina i nasljedje to ne dozvoljavaju (ma odakle tooo?????)... uglavnom - digla mi zivce da je milina...

Pa, super ako je kod tebe tako.
Ja sam, na žalost, imala prilike vidjeti sasvim suprotne primjere. A posljedice su vidljive i dan-danas i nisu nimalo lijepe
Zato mi knjiga i jest dobro sjela - jer sam bar donekle shvatila porijeklo problema, a nadam se da neću i ja ponoviti istu grešku.

[ovca_i_janjad]

naša 'slika' /stereotip/ dječaka jest istovremeno i ta ista slika djevojčice, odnosno onoga što mislimo da jesu ili bi trebali biti, odnosno mislimo da jesmo ili bismo trebali biti

ne vidim ali zaista nikakvu razliku između stereoptipa o dječacima i stereotipima o djevojčicama, odnosno imam dojam da je riječ o komplementarnim, uparenim osobinama (neemotivni-emotivne i sl.)

zapravo, ako smo uvjereni tvrdolinijaši po pitanju spola - tako ćemo se ponašati i prema djevojčicama i prema dječacima

zato mislim da su i dječaci i djevojčice savršeno jednako veliki izazov /ovo se referiram na onaj prethodni topik koji je iznjedrio pak ovaj/

i ježim se na 'tipične dječake' i 'tipične djevojčice' ne zato što mislim da ne postoje neki dječaci koji bi hajde mogli nekako biti slični toj zadanoj, nametnutoj, naturenoj slici nego zato što ti stereotipi vrijeđaju sve one izvan slike.

znate one - ti si curica, moraš biti pristojna (a dječaci su divlji, neobuzdani, prljavi) - najgore je što takve rečenice podjednako izgovaraju i muškarci i žene. iako je barem jednako grozno i to što ima još barem toliko mirnih, staloženih i čistih dječaka*

pa ispada da je moj stereotip iz vremena buntodrastanja da su muškarci krivi za patrijarhat bio jedan od žešćih - i muškarci i žene su jednaki patrijarhalisti, odnosno u jednakoj mjeri participiraju u toj patrijarhalnoj kulturi. teško da stereotipiziranje djevojčiva i dječaka nema baš nikakve veze s tim.

i čini se da samo nastavljamo s tim

-----------------------------------------

* sve jednako vrijedi i za djevojčice

[litala]

pa nisu mi sjele, ni mudrostmajcinstva ni odrastanjekaina, upravo zato jer su usmjerene svaka na jedan spol.

ja ne negiram da su postojale ni da danas postoje obitelji i okruzenja u kojima se "drvi" po tome da se zene moraju odgajati ovako a muskarci onako. i sama sam odrasla u takvom okruzenju.

ono sto mene u tim knjigama prvenstveno nervira je sto u mudr.majc. nema utjecaja oca na kceri, nema medjusobnog utjecaja majke i sina. mislim - kceri nastaju samo od majke, samo od majke im je potreban input i samo prema majkama su odredjene??? mudrost majcinstva postoji samo kad majka rodi - kcer?? a sina?? sto zena koja rodi sina moze njemu prenijeti? po toj knjizi - nis :/


odrastanje kaina mi nije leglo i iz onog razloga kojeg spominje marta - djecaci su vaki i naki jer je okolina vako i nako prema njemu. a sto ako nije sin vaki i naki, sto ako okolina ipak nekako uspije na tog djecaka djelovati, ako ne vec prosperitetno, bar neutralno, pa ga nije shebala do kraja - jel se o takvim djecacima nema sto reci? ne postoje? stalno se ponavlja - budite prema djecacima njezni, neka se izraze, neka slobodno budu emotivni, neka imaju pravo na osjecaje... ja sam knjigu iscitala ko globalnu zavjeru prema djecacima kojem ni jednom jedinom na cijeloj kugli zemaljskoj nije dozvoljeno da u ikojoj situaciji izrazi bilo kakvu emociju ni osjecaj - sve samo die hard muskarcine slomljenih dusa u bermudama, skejterskim patikama i siltericama


ponavljanje i ponavljanje gradiva (sto sam davnih dana zakljucila isto za searsa, koji je morao napisat sto i jednu knjigu o roditeljstvu i sve bi stale u prirucnik od 80 stranica - al ima osmero djece i treba to prehranit..., a gdja c.l. se, kako sama kaze, razvela i treba i to prezivit na divljem zapadu...) je isto nesto sto samo po sebi znaci samo da smo nasli dvije-tri "definicije" i onda ih malo pretacemo iz supljeg u prazno zbog naklade i isbn broja

[maria71]

ajd fala svemiru da nisam usamljena u mišljenju o THE KNJIGAMA s ovog foruma

[Bubica]

zensko tijelo-zenska mudrost - kupila si, zapela gotovo na pocetku, nikako mi sve skupa nije sjelo.

Kaina sam citala pred tri/cetiri godine-meni je to odlicna knjiga. I sada, kada je borna krenuo u školu pronalazim opet dosta paralela s temama koje obrađuje ta knjiga. Moram ju opet uzeti malo u ruke.

[ovca_i_janjad]

dok sam bila na zagrebačkome ženskostudijskom programu o knjizi Žensko tijelo, ženska mudrost govorilo se kao o onoj koja pokušava nadoknaditi izostanak teorijskog propitivanja i osmišljavanja odnosa majka - kćer (čime i sam taj izostanak postaje predmet propitivanja), za razliku od doista čarobne brojke radova koji se bave odnosima otac - kćer i majka - sin, a sve proisteklo iz frojdovske tradicije

kakogod, ja je čitala nisam

[Tiwi]

Meni je za sad otkriće knjiga Najsretnije dijete u kvartu. Baš zato jer govori o bebama i djeci, uopće ne o muškićima i curkama. I baš zato jer su mi super ta genijalna evolucijska objašnjenja, koja možda ne čine čuda i ne izmišljaju toplu vodu u odgoju nego mi olakšaju dan. I lakše prihvatim činjenicvu da mi po kući još uvijek hoda neuljuđeni neandertalac koji će kroz kojnu godinu izrasti konačno u malog čovca. Pa će nam biti lakše.

Glupi su mi stereotipi. Ali ih je sve prepuno. I teško se othrvati.

Ali ako zabriješ da nećeš dozvoliti da ga se to primi (klinca) onda si u prednosti, utoliko što će stati na "malo drugačije noge" nego recimo njegovi roditelji. Ja to mogu za nas tako reći.

[pikula]

Žensko tijelo, ženka mudrost mi je odlična knjiga dok se gđa dr drži tema koje stvarno kuži, ali kad krene uopćavati svoje medicinsko - privatne zaključke uopćavati na razinu svemira, sve skup prestane držat vodu. Meni ne smeta što e ponavlja jer uvijek možeš virnuti poglavlje koje te trenutno zanima i dobit i jasan pregled, ali da bu mi gđa dr postala guru ili da bum promjenila posao zbog ciste na jajniku - malo morgen 8)

[Metvica]

Nisam čitala ništa od navedenog,
Ali mi je skroz digla živce knjiga „Odgoj djevojčica“
Osim što je banalno i blentavo pisana, barem 90% teksta odnosi se podjednako na oba spola. Ono što je specifično, totalno je besmisleno i nebitno u kontekstu spola. Rijetko uzaludna knjiga.
Autorica (začudo Njemica) je imala krasnu priliku spomenuti nešto od stereotipa, patrijarhata i očekivanja od djevojčica, te kako to ne činiti, ali ne, nula bodova! Sve što dobijete su savjeti tipa: „podignite vašu djevojčicu kad plače“, „puno se igrajte s njom“, i „nemojte da gleda puno televizije“. Prosvjetljujuće!

Također me naživcirao Gray sa svojom Mars-venera podjelom u knjizi „Djeca su iz raja“.
Dakle, ako dvogodišnji dečkić plače, nemojte ga puno grliti i tješiti, već ga potičite na akciju jerbo je to njemu prirodno i zdravo. On je mali muškarac, treba mu akcija, mrzi sputavanje kretanja! Međutim curicu treba u hobotnica-zagrljaj jer upravo to njima nužno za zdrav i normalan razvoj.
Katastrofa.
Kao što je netko spomenuo, govoriti o razlikama M i Ž bez spomena o njihovim društvenim i povijesnim uzrocima je besmisleno i samo je daljnje produbljivanje tih razlika.

A veličanje ženskosti per se nema veze s feminizmom. (Vrlo često je to upravo retorika patrijarhata, tj. sindrom kurve-svetice.)

[Janoccka]

Procitala sam Odrastanje Kaina, ali ne sjecam se apsolutno niceg iz te knjige, osim naslova.

Tako sam ja Juula doživjela - samo što se ni naslova ne sjećam
A Kaina sam pročitala poglavlje-dva-tri i posudila... ne znam više ni kome

[summer]

ajd fala svemiru da nisam usamljena u mišljenju o THE KNJIGAMA s ovog foruma

Nisi. Ja sam nadobudno, kao jos trudnica, kupila i VKD i OK (znala sam da nosim djecaka). I nakon i jedne i druge sam ostala, OK, i sto sad? Gdje je to veliko otkrivenje? Ponesena opcim odusevljenjem i preporukama na forumu, ostala sam razocarana, pa ja skoro nista novo nisam procitala.

Sto se stereotipa tice, mrzim oba podjednako. I o njeznim, pristojnim djevojcicama, i o neobuzdanim aktivnim cvrstim djecacima. Otac me odgajao, reklo bi se stereotipno, 'kao djecaka', popravljala sam s njim auto, ucila voziti jos u osnovnoj skoli, pucala iz puske i pistolja, radila teske radove (na mijesalici, zidanje i slicno). Onda sam kao isla na 'muski' faks. Pa sam opet tipicno zensko po drugom stereotipu, volim se lickati, shopping, blabla. Posljedica svega toga je zavrcanje ocima na svaku predrasudu o muskarcima i zenama.
Moj sin je takodjer mjesavina, od maze do malog aktivca koji bi nabijao balun po cijele dane. Uostalom, toliko djece razne poznajem koja nimalo ne odgovaraju tim stereotipovima, da se pitam, tko jos uopce u njih vjeruje?

[tanja_b]

Uostalom, toliko djece razne poznajem koja nimalo ne odgovaraju tim stereotipovima, da se pitam, tko jos uopce u njih vjeruje?

Pa, ponekad upravo okolina. Možda ne uža obitelj, ali šira obitelj, susjedi, kolege iz razreda... po kojima dečko nije pravo muško ako ne nabija loptu, ne trenira tri vrste sportova, voli čitati i još k tome sluša klasiku. Ako k tome postoji i mala emocionalna neravnoteža, eto ti problema koji s godinama postaje nepremostiv.
U tom smislu, meni je knjiga Odrastanje Kaina dobro sjela, jer daje naglasak na emocionalnom životu dječaka koji se u raznoraznim stereotipima često ispušta, a ukazala mi je i na moguće izvore problema.

Što se tiče stereotipa o djevojčicama, odnosno ženama, za to me zasad boli đon. Od ranog djetinjstva mi je bilo jasno da ispadam iz bilo kakvih stereotipa, ali to sam vrlo lako podnijela. A ako ikad budem imala djevojčicu, ne vjerujem da ću s njom zapasti u zamku stereotipa, baš zato što i sama odudaram od njih.
(lijepo mi je mama uvijek govorila da je za mene bolje da imam muško dijete )

[cvijeta73]

A ako ikad budem imala djevojčicu, ne vjerujem da ću s njom zapasti u zamku stereotipa, baš zato što i sama odudaram od njih.

hm, a ako djevojčica bude stereotipna, a ti očekuješ odudaranje od stereotipa? eto ti zamke...pa ako je još prisutna mala emocionalna neravnoteža... :/ .

[tanja_b]

A ako ikad budem imala djevojčicu, ne vjerujem da ću s njom zapasti u zamku stereotipa, baš zato što i sama odudaram od njih.

hm, a ako djevojčica bude stereotipna, a ti očekuješ odudaranje od stereotipa? eto ti zamke...pa ako je još prisutna mala emocionalna neravnoteža... :/ .

Heh, svašta je moguće

[Matilda]

Meni igračke postaju stereotip, zašto se djevojčicama samo kupuju lutke, usisavači, kuhinje, pegle i slični kućanski predmeti, a dječacima samo auti, dizalice, alat, lopta. Pa boje, plavo, rozo.
Mene nisu boje dirale pa sam Janu oblačila i roze majice, i još nema autića pa se igra sestrinim bebama.
Čitala sam i Odgoj djevojčica i Odgoj dječaka. Nisam ništa novog saznala.

[krumpiric]

sad pričate samo o knjigama, mene zanima malo RL iskustva, mislim jel apsurdno očekivat da dijete neće ionako biti stereotipizirano u okruženju koje nisu hiperliberalni roditelji i da će nam na kraju svima dobro doć čitanje OK?
Moj M, iako je prošo fazu ludovanja za barbie lutkom, koju mu nitko nije branio ni komentirao potezat okolo i iako je prva istinski poželjena igračka bila mini pegla, sada nakon 2g vrtića jako dobro "zna" razlike medju dječacima i djevojčicama, koje nisu samo fizičke prirode. I ponavlja fraze tipa "plakati kao curica",

Zatim, mnoge stvari su napisane prilicno ok, sto se odgajanja tice, prenosenja losih obrazaca ponasanja s generacije na generaciju itd

na ovo ja mislim, i kad roditelj istinski ne prenosi navedene obrasce, okolina prenese.

[seni]

ja mislim da knjige ne sluze tome, da se mi sa njima u potunosti slazemo ili ne slazemo.
"lesen ist abenteuer im kopf" kazu na njemackom govornom podrucju.

osim u uzivanja u cisto belestristickim kvalitetama, knjige sluze i prosirenju vidika i razvijanju kritickog misljenja.
pisana rijec je covjecanstvu dala jednu cudesnu dimenziju, podigla je na n-tu potenciju nas uvid i elasticnost uma. i omogucila "povijest" na neki nacin.

svaka knjiga koliko se god s njom slagala ili ne slagala (ovo se pogotovo odnosi na knjige o roditeljstvu), ako mi je otvorila neka nova vrata u poimanju i razmisljanju, bila je vrijedna citanja. pa i onda ako su me stavovi te knjige vise, manje iznervirali. (mada, da budem iskrena, od nekih sam odustala u pola citanja, ali to je zaista bilo rijetko)

odrastanje kaina nisam citala, mada jednom budem, tako da tu ne mogu nista reci.

mudrost majcinstva i ostale knjige od c. northrop sam procitala i prilicno su mi se svidjele, sto naravno ne znaci da bih ja svaku njenu rijec potpisala.
njen feministicki touch je meni, za razliku od zorane, vrlo mio.

ne mogo tu naravno znati, ali mislim da je njeno spominjanje curica a ne sinova, u kontekstu knjige mudrosti majcinstva, uzrokovano bavljenjem majcinstvom a ne roditeljstvom, pa posto samo curice mogu postati mame, ona se bavi tim odnosom mama-kcer.
jer njena tema nije roditeljstvo kao kod juul-a.
i svida mi se sto je autenticna i zivi to sto pise. za razliku od mnogih drugih autora, pogotovo muskog roda.

ovo o ponavljanju je cini mi se americki sindrom. mada istina bog i juul i prekop i sears u svojim knjigama zastupaju jednu filozofiju (sto je logicno, zar ne) pa su im knjige u nekim djelovima ponavljajuce.

stereotipi ce prestati, kad ih mi prestanemo podrzavati, preuzimati i zivjeti.

[Savitri]

meni su Mudrost majčinstva i Žensko tijelo - ženska mudrost S.A.V.R.Š.E.N.E knjige.....to što se konkretno piše o mamama i kčerima mi ne smeta jer si mogu u glavi uopćit to što piše da je primjenjivo za oba spola...

nema između nas (spolova) baš puno razlike u emocionalnoj percepciji,
nastanku trauma i fizičkoj manifestaciji bolesti koja je uzrokovana time....
pogotovo kod djece nema nekih razlika. Glupe stereotipe što se tiče svega i svačega stvaramo mi odrasli...što je rezultat vlastitog naslijeđa i odgoja...i tako u krug.

Mislim da je žena super objasnila i povezala sve u svim knjigama....to što se neke stvari ponavljaju je zato što su sve teme jako povezane, a istina je i da nekima treba pročitat 6 puta istu stvar da im zasvijetli žaruljica što je pjesnik htio reći i da se nađu u toj priči...pa zašto ne.

Meni su te 2 knjige jaaaaaaaaaaaaaako pomogle da skužim neke stvari do kraja i počnem mijenjat na bolje

A pametan čovjek će u svakoj knjizi kakva god da je nać 'nešto' pametno i praktično primjenjivo....zato čitam sve.

Trenutno 'Budizam za majke' od Sarah Napthali .....preporučam

[MGrubi]

stereotipi ce prestati, kad ih mi prestanemo podrzavati, preuzimati i zivjeti.

x

[seni]

Također me naživcirao Gray sa svojom Mars-venera podjelom u knjizi „Djeca su iz raja“.

ja sam jedna, cini mi se rijetkih osoba, koja te marseve i venere uopce ne kuzi.

[flower]

potpisujem seni - ja gutam knjige, i uvijek im dam da me taknu, ako nista drugo znam onda kako necu ili hocu, ili se iznerviram pa sama sa sobom danima vodim svoje dijaloge, meni su s te osnove sve knjige o odgoju ok. ono sto ja vidim da mnogi zapravo zloupotrebljavaju knjige o odgoju - njih se drze ko pijan plota (jer sam to tamo procitao...) odnosno u komunikaciji sepocne odmicati od sebe i svog djeteta i umjesto da gledaju u dijete gledaju u knjigu.

[flower]

a tema je stereotip, sama sebe opominjem...

[Felix]

mudrost majcinstva me nije impresionirala, ali odrastanje kaina mi je odlicna. mm-u je sluzila u neku ruku u terapeutske svrhe, jer zaista kao da opisuje njegov zivotni put. na taj nacin je ponovo proradio uspomene i traume iz djetinjstva i mladosti i sagledao ih iz jednog drugacijeg ugla, a usput je mogao promisljati i kako se zeli ponasati prema svom sinu (sto ga je jako mucilo upravo zbog katastrofe od odnosa s vlastitim ocem).

[Vlvl]

O knjigama se slažem sa seni, i neki put mi otvore oči baš autori koji su mi digli tlak.

Trenutno sam na početku ŽTŽM, a Odrastanje Kaina mi se svidjelo i dobro mi je došlo pred koju godinu. Istina, kao što litala kaže, čudila sam se koja to okolina dječake i muške sprečava da budu emocionalni. Od malena sam čitala o novom emocionalnom tipu muškarca i kako sad to. Ali mislila sam si valjda je kod njih preko velike bare drukčije.
Da, puno sam toga doživjela kao otkrivanje tople vode, ali ne sve. Bila sam i prije svjesna da je naš sinak komplicirana mucica, a tu sam vidjela da to nije tako rijetka pojava.

Jedna od stvari na koju smo pripazili nakon te knjige: da radimo na promoviranju široko shvaćene muškosti, tj da kao muškarcu primjerene vrline na primjeru mm, rođaka i prijatelja prikažemo hrabrost u svakodnevnim stvarima, dosljednost, znanje, odgovornost, timski rad, blabla... Jer smo potaknuti knjigom primijetili da okolina (prvenstveno mediji i vršnjaci) prezentira pojednostavljenu i stereotipnu sliku muškosti: jak si u tučnjavi, hrabar u ratu, brz kad juriš ispred štajaznam lava ili za loptom, uspješan kao otac obitelji kad donosiš doma veliku plaću, a ne kad radiš posao koji voliš. Što se krasno nadostavljalo na već zaista stereotipan m-ž pogled na svijet našeg sinka .
I potaknuti tom knjigom shvatili smo da je jako važno da mm provodi više vremena s malim. Ne da mm i prije nije htio, ali su im ukusi i interesi toliko različiti da što je jednom užitak drugome je prava tlaka, pa smo obeshrabreni odustali, a onda se vratili novim pokušajima.

I primijetili smo da se u školi našeg klinca zaista ponašaju kao da se podrazumijeva da su cure manje problematične i školi prilagođenije, a dečki ponašanjem teži, ocjenama lošiji. Od komentara da su se ocjene pokvarile posebno dečkima, preko savjeta da se info o dz traži od curica jer su savjesnije, do uputa neka ih stisnemo jer je to za njihovo dobro. Taman sam tad natrčala i na Pametne pokrete, gdje lijepo objašnjava zašto sistem sjedi-šuti-slušaj-čitaj nije baš najbolji način učenja.

Uglavnom, ja sam OK posudila, pročitala, kupila, pročitala ponovo i nagovorila mm da pročita. Dobro nam je došla i neko smo je vrijeme dosta komentirali. Možda je dio našeg pozitivnog stava i to da se osjećamo bolje kad čitamo tako nešto jer razmišljamo o sebi i odnosu s djetetom, imamo dojam da radimo, trudimo se i rezultat će već doći.
Baš sam razmišljala da je ponovo pročitam i vidim ima li mi iz ove perspektive nešto novo za reći.

[Felix]

Istina, kao što litala kaže, čudila sam se koja to okolina dječake i muške sprečava da budu emocionalni. Od malena sam čitala o novom emocionalnom tipu muškarca i kako sad to.

zar ozbiljno? :? ja vidim oko sebe puno primjera takve okoline odnosno produkata takvog odgoja, pocevsi od svog oca, brata i muza...

ztzm mi je bila dobra knjiga kad sam ju procitala. doduse to je bilo prije 5 godina; mozda bi mi sad manje dobro sjela.

[Vlvl]

Pa da. Zar nije postalo dijelom općeg znanja da i muškarac ima osjećaje, čak i one nježnije, recimo ljubav i tugu, a ne samo ponos na suplemenike i ljutnju na neprijatelja? Ne samo da ih ima, nego je društveno prihvatljivo da ih izrazi, riječima ili izgledom.
Druga je stvar što mu svejedno status raste ako je visok, lep i plav i ako se smatra da bi mogao, kada bi htio, onog neprijatelja odalamit po zubima.

[linolina]

da ne kvarim temu (iako sam tamo pocela ) koju je sramezljiva otvorila o djecacima, ja bi ovdje o stereotipima koji su mi stvarno digli zivce a ticu se i djecaka i djevojcica (ne istovremeno )


dakle, procitala sam "odrastanje kaina" - boze kako mi je knjiga, blagoreceno - bezvezna ja svoje djecake uopce i ni najmanje ne vidim u toliko stereotipnoj i iskljucivoj okolini kakva se non-stop provlaci kroz tu knjigu - te dajte djecacima da budu emotivni jer im okolina to ne daje (odakle to???), te dajte djecacima da budu vaki i naki jer im okolina i nasljedje to ne dozvoljavaju (ma odakle tooo?????)... uglavnom - digla mi zivce da je milina...

onda uzmem onu "mudrost majcinstva" i opet se iznerviram - te sve tece kroz zene, s majke na kcer pa na kcer pa na kcer pa na kcer pa tako milijardama godina a gdje su sinovi (da ne pitam gdje su ocevi???)?? te poucite naucite kcer da u sebi nadje svoju snagu, te naucite je i poucite da iz sebe izvuce najbolje i ovako i onako - a sinovi?? oni ne trebaju gledati u sebe? ne trebaju moju (majcinsku, elem zensku!) podrsku u odrastanju i pronalazenju "muskog" sebe?? a kceri ne trebaju podrsku oceva da iz sebe nauce "izvlaciti" svoju zensku snagu?? dakle, jos jednom - digla mi zivce


kako je vama, koji ste citali te knjige (voljela bih komentare ako ste citali bas ove)? jesu li vam sjele? zasto? nisu? zasto?

Nisam čitala, ali slažem se s tobom potpuno...sad znam da ću to preskočiti-jer mrzim to prepostavljenje stereotipa, ajme, koja glupost i prefidna patrijahalnost...uf

[linolina]

[prefidna ..uf

perfidna (ovaj forum nema edit?)

[yaya]

Nisam pročitala i evo mare je to lijepo rekla

ajd fala svemiru da nisam usamljena u mišljenju o THE KNJIGAMA s ovog foruma

Iz vlastitog iskustva...ja sam bila djevojčica koja se uvijek radije igrala "muške" nego "ženske igre" (čitaj partizana i švaba ) i nikako mi nisu bila jasna pitanja "ti si djevojčica pa što se igraš s dečkima"? Mama se nije pretjerano bunila ali je imala neki poriv oblačiti mi haljine i to još s heklanim kragnama u kojima sam izgledala ko lopoč a ja sam se uredno u tim haljinama zapetljavala po drveću ili kapijama i nisam baš mogla biti Boško Buha. Nakon nekog vremena je odustala i jedino kad me natjeravala s haljinama je bilo za rođendansko fotografiranje. Moram negdje pronaći fotografiju mog 10. rođendana, ja u, po maminom mišljenju, predivnoj crvenoj haljinici ali zato na nogama dinamove plave dokoljenke i starke. i sjećam se da sam ispod haljine imala onaj plavi adidas dres. Ni dandanas nisam neka dama i nekako se bolje snalazim u muškom društvu. Kao sušta suprotnost rodilo se moje žensko dijete koju vrlo često odmilja zovem barbika, jer je tip djevojčice u roza haljinicama i kečkama. Moja mama presretna, meni ne smeta i oblačim ju po želji ali zato u pričuvi za svaki slučaj čuvam starke pa možda ih jednom i obuje. S druge strane MM se uvijek nekako bolje snalazio u ženskom društvu počevši od školskih dana kada je s djevojčicama sjedio na klupi i pjevao Đuuuuuuli pa do danas kad je na poslu i doma okružen ženama (manje više jer naš je kućni ljubimac zec muško pojačanje ) i super mu je. Hoću reći niti M niti ja nismo padali na te muško-ženske podjele niti padamo ali zato naše tipično žensko dijete (što god da to značilo) traži ženske igre, žensku odječu i šminku (koju ja niti nemam) i to i prije nego je krenula u vrtić.

[Nataša,Sarajevo]

Ja uopšte ne kontam cijeli taj koncept...

Kad se G. tek rodio bilo je situacija kad bih se zapitala šta ću i kako ću s njim obzirom da skoro 18 godina u familiiji dobijamo samo žensku djecu, mislila sam da se neću znati snaći, ali s vremenom ja samo pratim njegov razvoj i njegova interesovanja i sve je u savršenom redu.

MM je nedavno kupio knjigu "kako odgajati sinove" i iskreno nisam je ni otvorila, nekako ne mogu, nemam inspiraciju...

[Anci]

Iz vlastitog iskustva...ja sam bila djevojčica koja se uvijek radije igrala "muške" nego "ženske igre" (čitaj partizana i švaba ) i nikako mi nisu bila jasna pitanja "ti si djevojčica pa što se igraš s dečkima"? Mama se nije pretjerano bunila ali je imala neki poriv oblačiti mi haljine i to još s heklanim kragnama u kojima sam izgledala ko lopoč a ja sam se uredno u tim haljinama zapetljavala po drveću ili kapijama i nisam baš mogla biti Boško Buha. Nakon nekog vremena je odustala i jedino kad me natjeravala s haljinama je bilo za rođendansko fotografiranje. Moram negdje pronaći fotografiju mog 10. rođendana, ja u, po maminom mišljenju, predivnoj crvenoj haljinici ali zato na nogama dinamove plave dokoljenke i starke. i sjećam se da sam ispod haljine imala onaj plavi adidas dres. Ni dandanas nisam neka dama i nekako se bolje snalazim u muškom društvu. Kao sušta suprotnost rodilo se moje žensko dijete koju vrlo često odmilja zovem barbika, jer je tip djevojčice u roza haljinicama i kečkama. Moja mama presretna, meni ne smeta i oblačim ju po želji ali zato u pričuvi za svaki slučaj čuvam starke pa možda ih jednom i obuje. S druge strane MM se uvijek nekako bolje snalazio u ženskom društvu počevši od školskih dana kada je s djevojčicama sjedio na klupi i pjevao Đuuuuuuli pa do danas kad je na poslu i doma okružen ženama (manje više jer naš je kućni ljubimac zec muško pojačanje ) i super mu je. Hoću reći niti M niti ja nismo padali na te muško-ženske podjele niti padamo ali zato naše tipično žensko dijete (što god da to značilo) traži ženske igre, žensku odječu i šminku (koju ja niti nemam) i to i prije nego je krenula u vrtić.

Mogu te samo potpisati!

Jedino što je moja mama meni od samog početka prepustila kompetenciju po pitanju odjeće- isključivo hlače, kratka kosa, tenisice...

Bome, skoro se ništa odtada nije ni promijenilo

A imam kći koja pada na isključivo roze i pahuljaste stvari, baletnu odjeću, sjajne papučice i sl.
Isto sve prije vrtića.

[yaya]

OT...Anci (sestro) jel TM onaj što igra gumi-gumi??

[Anci]

OT...Anci (sestro) jel TM onaj što igra gumi-gumi??

yes!

[yaya]

OT...Anci (sestro) jel TM onaj što igra gumi-gumi??

yes!

Onda samo mogu reći da je prava sreća što naša tipična ženska djeca pored nas ovakvih imaju tate koji će se igrati s barbikama i gumi gumi. 8)

[cvijeta73]

yaya, sliku u avatar

[anchie76]

Meni je kain legao jer je u knjizi opisivao okolinu i uvjete u kojima sam ja odrastala, tj. u kojima su odrastali decki oko mene. I na zalost jos uvijek vidim dosta takvih stvari oko sebe :/

Pa koliko puta je samo moje dijete culo od drugih "ajme daj nemoj plakati. Pa samo cure i bebe placu, decki ne". A meni i MM-u kosa na glavi metar uz recenicu "svi mi placemo kad smo tuzni", ili nesto tog tipa. I jos xy takvih primjera.

Takve primjere stalno vidjam i dan danas u svojoj okolini. Na srecu ne medju svojim prijateljima, ali okolini u kojoj zivim nazalost da :/

[a zakaj]

meni je odrastanje kaina bila zanimljiva knjiga, ne narocito lijepo napisana, ali korisna. Citavo vrijeme citanja bila sam jako sretna sto u opisanim stereotipima ne mogu nikako prepoznati ni muza ni sina; ali sam zato vrlo dobro mogla prepoznati tatu, i donekle bracu.

ZTZM mi je tip knjige, odnosno stila pisanja, prema kojem osjecam poprilicnu averziju. Onak, pretenciozno proljevasto.
Na temelju ovdje na forumu procitanih pohvalnih izjava, kupila sam je mami. Onda mi ju je ona nakon nekog vremena vratila, neprocitanu, jer ce kao meni vise trebati
Nisam je ni ja procitala cijelu. Ima zanimljivih i informativnih dijelova, ali mi je i njih tesko prozvakati u onakvom kontekstu.

Inace nemam nista protiv knjiga koji opisuju odrastanje/odgoj djece samo jednog spola. Ipak smo jos uvijek drustvo dosta podlozno rodnim stereotipima, i nisu potpuno jednaki izazovi pred djevojcicama i djecacima.

[yaya]

yaya, sliku u avatar

čim ju nađem....