Ja mislim da bi osoba koja pruža psihopodršku ipak trebala razumjet neke specifičnosti ove priče. Ne mora nužno bit na igli, ne moć' imat dijete i sl., ali, onako, o narkomaniji, alkoholizmu, gubicima drugih vrsta se ipak relativno zna i u općoj populaciji, a o mukama ovog problema toliko i ne. Jako je teško balansirat i davat potporu paru i skužit u kojoj su fazi - jel' im treba potpora za nastavak MPO-a, za odustanak. Jako treba pazit što izgovarat i one rečenice "vama možda nije suđeno" i sl. izbjegavat, po meni. Treba makar malo znati kako stvari oko tih postupaka idu. Jednako kao što ima i ginekologa koji se kuže i ne kuže u ovu priču nakon svoje opće gino specijalizacije, i bolje će razumjet onaj koji se kuži i psihoaspekte svega. Sigurno i među stručnjacima psiho profila ipak ima razlika. Pa, kao što se i za neplodnost trudimo naći one koji su relevantni, tako i za ovo drugo bi trebalo naći nekog takvog.