cure, užasno me zanima da što mislite koliko je realisitčno moje traženje posla. Ja sam slobodni umjetnik službeno šest godina, ali zapravo radim već jedno desetak godina u kazalištu, na radiu, stručnim časopisima, režiram, pišem, prevodim, organiziram štošta. Uglavnom malo sam se umorila od suludih rasporeda, oscilacija od nimalo do nemoguće previše posla. Gledam muža i frendice koji rade u firmama i čini mi se da mi više nije toliko stalo do slobode, koliko do malo više reda i kolotečine u životu. Klinci više nisu tako mali, oboje su se uhodali s vrtićem. Što mislite da li je realno tražiti posao od 8-16h, blizu kuće sa plaćom od recimo 6-8000kn bez čestih prekovremnih i putovanja (ok svi imaju neke panike par puta godišnje, ali da nije pravilo i da se plaća)? Ili čak na pola radnog vremena s pola te plaće? Mislim da budem iskrena meni jeova situacija savršeno odgovarala dok mi s eviše ne radilo nego radilo dok su klinci bili manji pa sam izbjegavala gužve, ali sad Di će 4 na proljeće, Do uskoro 6, vrijeme mi je lagano se primit posla.... Kaj kažete?