Tu se nema šta raspravljat, gora je splitska buraAilish prvotno napisa
Sad bi mogla krenut rasprava je li gora splitska bura ili zagrebačkih -15
 |
|||
|
|
|||
Tu se nema šta raspravljat, gora je splitska buraSad bi mogla krenut rasprava je li gora splitska bura ili zagrebačkih -15
Svaka cast AP roditeljima na upornosti
Ja sam uvijek za kompromise kada su djeca u pitanju, uvijek cu im dati pravo na izbor kada je to moguce tj. kada ih to ne ugrozava.
U situacijama kada bi im zivot ili zdravlje mogli biti ugrozeni - nema kompromisa.
Kada je hladno jakna se mora obuci, kada przi sunce kapa mora biti na glavi, kada hodamo uz ulicu moraju me drzati za ruku, na parkiralistu kada izadju iz auta moraju stajati uz nas auto dok nebudemo spremni za pokret zajedno, u guzvi nema odvajanja od nas....i tu nema kompromisa pa da se na trepavice postave.
Ako dozvolimo djetetu da bas o svemu samo odlucuje, cak i u njima stetnim situacijama, sto ce mu roditelji? Ovo pitam iskreno i bez podbadanja, zanima me :/
I je l po buri obuče jaknu il je nosi u ruci (ako je ne želi sam obuć)?Tu se nema šta raspravljat, gora je splitska buraSad bi mogla krenut rasprava je li gora splitska bura ili zagrebačkih -15
To ne bi funkcioniralo. Zato ja to ne radim.
Da ubere plodove i kaže "to je moja/moj!"
Marsupilami, ne znam jel ja spadam u AP, ali čini mi se da je stvar percepcije štetnosti - meni je "rizik" da dijete bude nekoliko minuta bez jakne prihvatljiv, nisam primijetila nikakve štetne posljedice. Uostalom i ja se oblačim po istom "osjećaju" za toplinu/hladnoću i ne razmišljam koji je datum, kako su drugi obučeni itd.
Kapa na glavu - nema rasprave jer dijete ne može skužiti štetnost UV zračenja, autosjedalica i ostalo - nema rasprave. AP ili ne AP.
Obuče je. Rijetko kad ne, kad je u nekoj ludoj fizičkoj igri. I ništa mu ne bude. I šta ću se ja tu sad patit i njega maltretirat, očito mu ne treba,I je l po buri obuče jaknu il je nosi u ruci (ako je ne želi sam obuć)?Tu se nema šta raspravljat, gora je splitska buraSad bi mogla krenut rasprava je li gora splitska bura ili zagrebačkih -15
Hvala na odgovoru
Ja kada bi svojima popustila na nekoliko minuta onda bi stalno trazili jer njima jedna minuta i 50 - ista stvar
nije stvar da puštaš dijete da odluči i da je dijete, kako ono, kompetentno?, nego roditelj zna što je dobro za dijete, ali se dijete tvrdoglavi pa roditelj ide linijom manjeg otpora i popušta da izbjegne dramu
kupuje mir popuštanjem...
to i ja znam raditi, žurim se, nervozna, živčana, a ona hoće pojesti neki slatkiš prije ručka..ja ne dam, ali vidim da se sprema pogolemi tantrum usred dućana, a meni se žuri, imam sto vrećica i sparkirala sam se tamo gdje se to ne smije..i onda popustim...hebat ga..
treba imat vremena, bit dosljedan, prvo milom a onda silom mu obuć jaknu (ili što već) a nakon nekog vremena će takve stvari postat navika i rutina (AS, ne pretrčavanje ceste itd..)
a za ostalo nek bude kompetentan koliko hoće
U mom slučaju radi se o tome da ne želim inzistirati na besmislenim stvarima. Nikad (ili dovoljno rijetko da bi se moglo reći nikad) ne popuštam u stvarima za koje mislim da su važne. Obući jaknu mi je dokazano nevažna stvar. Odnosno, djeca mi je dokazano rado obuku kad osjete da im treba. I dokazano se ne razbole od vremena provedenog na hladnoći do trenutka oblačenja jakne.
Moja djeca su i inače jake volje. A. od rođenja, D. je to počeo pokazivati kasnije. Primjerice, vezivanje u autosjedalici nikad nije bilo pitanje dogovora, to je nešto što se radi. Ipak su obojica imala fazu, D, čak iscrpljujuće dugačku, kad su se odvezivala usred vožnje. Iz fore, iz ljutnje, iz raznih motiva. Priličan broj puta sam stala na prometnim cestama i izjavljivala da ćemo tu i prespavat ako treba. Naravno, naučili su, A. odavno, D. isto to nije napravio već mjesecima. I dakle, to sve oko stvari gdje je naš stav beskompromisan.
Zašto, zašto bih to prolazila zbog jakne?
sofke
Tako i ja nekad kad je preumorna i jedva sam je strpala u krevet- sjetim se da nije oprala zube.
E, ...
Ugasim svjetlo i ajmo spavat!
vrlo vjerojatno postoje i neke mogućnosti pod brojevima 4., 5., 6. ... n... koje bi "upalile" kod moje kćeri.nego će:
1. pustiti da se proba samo obući jer je već "veliko" (to kod nas uvijek upali)
2. razgovarati s njim, napraviti neku fora igru ili priču o jakni, hladnoći i sl...
3. nagraditi dijete pusom i pohvaliti ga kad se konačno obuče
jer bi na svaku od voih odmahnula tukom i još posprdno dodala: Ignoriram te!
apri, definitivno igra razlika u godinama
Je li tesko povjerovati da neki roditelji ne misle da ce dijete dobiti (smrtonosnu ili bilo kakvu) bolest jer je izlozeno, kratkorocno, hladnoci? Uz to, kad im postane doista hladno, djeca se najcesce obuku (osobito ako znaju da im roditelj nece nabadati na nos da je bio u pravu).nego roditelj zna što je dobro za dijete, ali se dijete tvrdoglavi pa roditelj ide linijom manjeg otpora i popušta da izbjegne dramu
kupuje mir popuštanjem...
potpuno se slažem s time.
kao što ovdje tračamo svekrve koje nam govore da dijete u svibnju, na plus 16, mora nositi kapicu, a sada, pak, kad bismo mi radile nešto vrlo slično... opet ne valja.
ja pustim da se smrzne.
nakon pola sata traži jaknu.
ili ne traži nego se tvrdoglavo smrzne.
ali ja nemam živaca natezati se s njom...
Ne da se ni meni više natezati.
Evo, danas u pola 6 izašla ona ko narodni heroj, razdrljena, goli vrat. Imala je jaknu, ali treba je zakopčati.
Ja zakopčavam svoju i rekla sam joj da je hladno i da zakopča jaknu. Neću, meni je ovako dobro. Ok.
Išla je ona u vrtić bez jakne, u čarapama, u čudnim kombinacijama (hlače i gore šos, ali to je bio kompromis između mame i kćeri). Ili bi se ja zainatila pa sjela i rekla da ne idemo van dok se ne obuče.
cccc... vidim da ta berba 2002 poprilično nateže svoje mamice...
ajd, neću ništa reći, dok moja ne dođe u te godine.al poslušajte drugu stranu priče. citiram što je moja večeras rekla: mama smijem li onu plavu majicu s dupinima. (donese je iz sobe). velim ja smiješ i ona meni (citiram, koliko god nevjerovatno zvučalo): ok, onda mi ti jos uz to nađi hlače, duge... plave.... za sutra za vrtić.
u biti, kad bolje razmislim, jedini problem vezan za oblačenje imam kad mi mm oblači dijete i udženabeti je do besvijesti. točkasta majica i na pruge hlače za park.. il ne do bog ako s takvom kombinacijom produži do grada
a moj sav sretan kad vani nema sunca, jer to znaci da ce moci obuci jaknu
to je prvo sto konstatira kad se probudi, nema sunca - njaka, ima sunca - ne treba njaka
mislim da je problem njiam se naviknut na nesto novo, bar je moj takav. ti problemi s jaknom su poceli kad je naglo zatoplilo, isto tako sad hoce samo traper jaknu, ili gornji dio trenirke, ne debelu jaknu koju sam mu htjela obuc. treba mu par dana da se navikne da je neka druga moda
Vidi mi potpis za kćer.
Ja bih postupila razlicito - ovisno o procjeni. Ali ako procijenim da treba imati jaknu, obukla bih mu je i gotovo. Prvo bih pokusala dogovorom, uvjeravanjem, kroz igru, ali ako ne ide, jakna se ipak oblaci. Ali meni nema veze sto bih radila kad je MM apsolutni panicar glede bosih nogu, mokre kose, sjedenja na hladnom etc. Malisa jos nema problema s tim sto mu oblacim dok god ga ne zulja, pa smo dosad oblacili po nasoj procjeni.
Ja cu postovati djecje zelje u navedenim pitanjima (hladnoca/toplina, san, hrana) ali do odredjenih granica. Ako oko neceg nema pregovora (sesiric ljeti, krema na plazi, AS,...) onda nema pregovora. Srecom je zasad super kooperativan, stvarno rijetko se uopce buni protiv takvih stvari, uzima ih zdravo za gotovo
summer, moja šestogodišnjakinja je jača od mene, koliko god da je tanka.
mogla bih je jedino uhvatiti i sjesti na nju, a da je muž oblači.
a to nema smisla.
ionako bi je odmah skinula, čim bi se riješila okova...
Znači imam još 2 godine fore
žene ja vam se divim na strpljenju , da Marko mene tako trenira mislim da bih bila 2 m ispod zemlje.
Doduše, možda sam ja i prepopustljiva jer on bira što će obući- tu je ekstrem u ruksaku uvijek mora biti rezervna roba plus jakna- možda je to moj utjecaj- "torba za nedajBože "
tko zna što donosi budućnost
i hoće li mi se ta popustljivost isplatiti :/
moj tata je 48 godiste, i ovih dana vani dere bura, temp. na termometru je 8 stupnjeva a on sece u ranu zoru bez jakne, u kratkim rukavima...kaze da mu je bas fino ofriskalo. i nece se razboljeti...zapravo meni se cudi sto hodam maltene u skafanderu.
a i na poslu danas dosle dvije koelgice bosih nogu i kratkih rukava...a neke su i kapu stavile...
razliciti smo.
ne. Moj je mladji od tvoje starije
off topic , flower mrak ti je avatar
Kod nas to "veliki" (berba 2006.) ne pali on kaže ja sam mali, ja sam beba
Uglavnom P-ova draga S. iz USA kad dođe donese krpice klincima, on je obožava, pa bi sve što je S kupila odmah navukao. Onda lažljiva majka kaže da je i tu lijepu jaknicu kupila teta S, a on sretan jedva dočeka da obuče. Mislim da ću za objašnjavanja oko robe ipak sačekati proljeće i 3. roćkas..
e sad zvučim divljene. Moj je mladji od tvoje starije
Ne zato jer mislim da će se razbolit nego jer M trenira kompetenciju na SVEMU i ja moram odrediti barem neke granice.
I moja četverogodišnjakinja.
Ne možeš to na silu, ne možeš je ni namazati na plaži ako neće.
Pa se dogovaramo...
Ali, ona je stvarno razumna, sluša kad joj govoriš pa onda ne pravi problem.
Neki dan je htjela pješice doma, a ne autom, a meni se nije dalo hodati. Sjela mačka na rizol i neće ući u auto.
MM (pun strpljenja
Onda sam joj rekla da ćemo sutra pješice, danas ćemo autom jer se mami neda hodat
A oblačenje- dosta toga prepustim njoj. Ono, dam joj par stvari pa si uzme... i onda još doda neku šarenu haljinu preko...
Danas, začudo, nije ni prigovorila robi koju sam joj dala, samo se obukla. I to u hlače.
A za razliku od MC-ina muža, moj zna lijepo složit kombinaciju
Moja nije tanka, ima nje, ne znam jel jača fizički od mene, ali je definitivno jezikom jača. Smota me da ostanem bez riječi. A smijanje u facu,summer, moja šestogodišnjakinja je jača od mene, koliko god da je tanka.
mogla bih je jedino uhvatiti i sjesti na nju, a da je muž oblači.
a to nema smisla.
ionako bi je odmah skinula, čim bi se riješila okova...
Ona zna da joj ja ne mogu ništa. :/
Mogu samo ponavljati jedno te isto i vikati, ili jednostavno zašutiti.
Danas izvadila tanke bijele ljetne hlače. Hoće ih obuči. Ja sam samo rekla da je vani hladno i da će joj biti zima. Došla je jesen i ne možemo više nositi ljetne stvari. I to joj je bilo dovoljno. Ne znam hoće li sutra biti tako.
definitivno NISAM AP roditelj3. nagraditi dijete pusom i pohvaliti ga kad se konačno obuče
potpisujem BusyBee i Vertex
inace, roditelj koji je 100% siguran u svoj stav da pod bilo koju cijenu zeli dijete u jakni, po mom bi misljenju trebao to i provesti.
a mene lagano smijeh hvata od ovog topika
zamisli scenu - 7 ujutro, AP roditelj u muci, jakna, bura i mali mrgud u kratkim rukavima...
mojoj curi nos već tjedan dana, borimo se s nekom polutemperaturom i kad dodje doma, čim ja ne vidim skida čarape (neće ni za živu glavu bit u papučama)
noge su joj hladne ko led
i kaj bi ja sad trebala, prepustit njoj kompetenciju..?
jer ako ona smatra da ne trebaju čarape onda ne trebaju i niš joj neće bit
ma dajte...
ovog se ja sjećam kod svoje seke, kad smo bile male. al okej, ja kao starija sestra joj fakat nisam mogla nista. mada je osjećaj bio ogavan. kad bi me onako gledala ravno u facu, a dignula nosić.A smijanje u facu,
ne znam hoću li i ja ikad doći u ovakvu situaciju, al ću sve raditi na tome da ne dođem. jer da ti kao majka sa trideset i kusur godina ne možeš nista jednom derletu od 6 godina... meni je to uzasno za pročitati. :/ ako joj ti ništa ne možeš, a tko može ?!
Slazem se.ne znam hoću li i ja ikad doći u ovakvu situaciju, al ću sve raditi na tome da ne dođem. jer da ti kao majka sa trideset i kusur godina ne možeš nista jednom derletu od 6 godina... meni je to uzasno za pročitati. ako joj ti ništa ne možeš, a tko može ?!
Ovo ću debeeeeeelo potpisati.
i moj. idem ja s frendicom na zrno, znaci na farmu, u kasnu jesen, mm obuce dorianu najljepse bez samt hlacice i isto takvu svijetloplavu kosuljicu, i bez antilop cipelice 8)[A za razliku od MC-ina muža, moj zna lijepo složit kombinaciju
ja u ruksak spremim kratke hlace, majicu i cipele za puzanje, po dolasku ga presucem u to i mirna bosna
i s mojim djetetom se dosta da dogovorit, al nekad stvarno nesto nece. i ako ga onda forsiram imam dernjavu od pola sata i 'cicuuuuuuu, ciuccccccccccc' jer je sad frustriran sto ne moze xy i hoce cicu.
tako da mogu reci da sam dosta popustljiva u vezi nekih stvari koje nisu bas tako jako opasne. ima stvari koje mora, al tih nema puno. dat ruku preko ceste, sjedit u as i skinut pelenu nakon spavanja. protiv pelene najvise protestira.
A joooj..kuda ode ovaj svijet :?
Nadam se da se neću s ovom izjavom suočit.
I? Tko je bolji roditelj? Koji djetetu koji protestira obuče jaknu, ili koji ga pusti bez jakne ako neće?
A sto joj mozes? Daj konstruktivan prijedlog, nemoj se zgrazavati?jer da ti kao majka sa trideset i kusur godina ne možeš nista jednom derletu od 6 godina... meni je to uzasno za pročitati.
Zaista treba neku djecu vidjeti i dozivjeti da bi se shvatilo sto mama pise, a istovremeno ne mislilo da je mama promasen slucaj, a dijete neodgojeno i/ili razmazeno. Tu djecu i njihove roditelje treba dozivjeti, upoznati, ...
ovako i ja. i sasvim je pristojno dijete. za sad.
stvarno je to tragedija takvih razmjera da se i ja pitam kako ćemo daljeA joooj..kuda ode ovaj svijet
Nadam se da se neću s ovom izjavom suočit.
potpisujem Trinu
mališa je dosta spreman na suradnju, ali kad se nešto zainati, onda je tvrdoglav kao tata (čitaj bukva
nekoliko puta sam pokušala s nuđenjem izbora, a onda shvatila da nam je to još gore - tek tad se ne može odlučiti. od tada - ja biram, a on
(ne)prihvaća
Priznajem da postoje "teža" djeca i Sonja je jedno od njih i zaista znam kako je teško takvoj djeci bilo što objasniti. Dug i naporan put. Ali i meni je zaista žalosno za pročitati izjavu da dijete zna da joj mama ne može ništa i jednostavno se prepustiti tom osjećaju nemoći. Ono što smo MM i ja primjenjivali je bila upornost i dosljednost. Odlučno NE znači NE nikako možda ili vidjet ću. Bilo je tu svega, pljuvanja, vrištanja, udaranja bananom po glavi
Slažem se.
Žena je lijepo iskreno napisala da zna biti tako...
I mi imamo takvih dana. Ima dana kad je sve ok, ona se samnom ne složi, razgovaramo, ja kažem da je hoću da bude tako i tako, ona posluša...
A, brate, ima dana...
yaya,
opet pljuvanje
Čemu onda zgražanje s tvoje strane zamišljajući scene sa AP roditeljima i djecom u kratkim rukavima? To uopće nije lijepo s tvoje strane, a na kraju (svakog topica) potpišeš tuđe mišljenje..ovako i ja. i sasvim je pristojno dijete. za sad.
dobre sam volje pa mi je smiješno - kakvo zgražanje, žao mi je što je tako ispalo, ako je ispalo. da sam se zgražala - bio bi ovaj smajlić :shock: ili bar ovaj :?
inače, u životu puno situacija rješavam humorom. taka sam.
a ovo drugo - hm, idem gledati svoje postove u svim topicima, kako ti kažeš. tko zna, možda imaš i pravo. a u stvari, evo, npr. anci sam sto puta potpisala, pa biće da si u pravu. u svakom slučaju, drago mi je da me čitaš
A da...yaya,
opet pljuvanje
Ima, nitko ne tvrdi da nema. Problem je koliko roditelj diosta ima živaca i volje tupiti taj dan ili ide linojom manjeg otpora. Kad sad razmišljam o tim danima (iako se ponekad i dandanas dešavaju srećom rijetko) vidim da neke moje metode nisu bile baš po PS-u i JJ-u ali su urodile plodom. Bilo je tu doslovno svega (osim udaranja). Evo samo ću jedan slučaj opisati. Sonji je jedno vrijeme omiljena igra bila istrčavanje na cestu dok ja izbezumljena trčim za njom.Nakon nekog vremena na cesti sam vidjela zgaženog ježa, odvela sam ju i pokazala što se može dogoditi ako i ona nastavi dalje tako istrčavati. Koliko god ja njoj prije toga tupila kako će ju zgaziti auto, da će završiti u bolnoci ili još i gore, nikako nije shvaćala o čemmu joj tupim, no kad je u živo vidjela zgaženog ježa prestala je iste sekunde. Znam da je to okrutno i nimalo pedagoški ali opet kad malo bolje razmislim bolje da je ona vidjela zgaženog ježa nego ja nju.
Ima još takvih primjera ali nebi sad. I ovo mi je dosta.
bb, načelno mi u sintagmi "ja svom djetetu ne mogu ništa" nema ničeg pozitivnog niti hvalevrijednog, niti nečeg zbog čega se roditelj ne bi trebao zabrinuti. i skroz je nebitno tko ju je izgovorio. ne znam točno koje su težine te riječi kod konkretnih roditelja, al očigledno slijeganje ramenima mi govori da se tu negdje u odgoju (gdje god tj. kada god) gadno zaribalo (možda i nenamjerno i u najboljoj namjeri da se ne zariba).
i ako ja ikad takvu rečenicu budem rekla, znat ću da sam kao roditelj očigledno negdje pogriješila, jer da nisam, nikad takvo što ne bih izjavila, niti bila u takvoj frustrirajućoj situaciji. i priznat ću to! i u tom pogledu će mi najmanji problem biti jel me netko dozivljava kao promasen slucaj ili ne.
to ne znači da takvog roditelja treba stavljati na lomaču, to samo znači da ta rečenica nije ništa preko čega bih ja osobno nonsalantno prešla. posebice da se meni dogodi.
pa ne postoji instant rješenja :? a i kad bi postojala, kao da bi se mene poslušaloDaj konstruktivan prijedlog, nemoj se zgrazavati?
nisam stekla utisak da se radi samo o takvim danima (il konkretno samo o problemu garderobe), al dozvoljavam da sam u krivu.I mi imamo takvih dana
A čuj, kad vidim da ti čitaš mene pa me prizivaš u drugim topicima gdje ću se javit i kad, moram i ja otvorit oke tko to mene pratiu svakom slučaju, drago mi je da me čitaš
Čini mi se da si mene citirala, nije mi, iskreno, baš jasan tvoj komentar :/
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom