Sori, valjda nisam pažljivo čitala.
Kod nas je "tko će prvi" palilo donedavno.
Više ne.
 |
|||
|
|
|||
Sori, valjda nisam pažljivo čitala.
Kod nas je "tko će prvi" palilo donedavno.
Više ne.
mislim da si budem lojtre nabavila.
Anci, a J. je vec u ovih par dana to naucla :shock: wow!!!
znaci odgovor na dobar dio pitanja je masta!
zato su mi drag ovakvi topici i rasprave jer svatko da neku novu ideju (poput imge i letecih pusa)
Anci, kad si to bila kod nas domaAnci prvotno napisa
Jutrošnja situacija: L. se ne želi obući, sjedi u gaćicama na kauču i neće.
Na silu je ne možeš - em ima 4 godine i 19 kila, em sam je zadnji put kad je bila "luda" ja obukla, a ona se skinula.
Dakle, moram joj doći "do glave", a ona -ne da ne želi poslušat, već ne sluša.
Tata joj je rekao da će Pepin dvd baciti u smeće ako se ne obuče
Ja sam rekla nek ide u gaćama u vrtić.
Kaže ona da joj se čini hladno, ja kažem nek se onda obuče, ona ne bi.
Onda sam joj rekla da ja moram ići i da ću je pokriti dekom. Nisam uopće bila raspoložena za raspravljanje i svađu.
Ona se obukla šmrcajući.
MM ima teoriju da je zbog prijetnje bacanjem dvd-a, ja da je zbog ovog što sam joj ja rekla.
Bar smo se lijepo nas dvoje napričali do posla
Ok, MM ne prijeti bacanjem u smeće, ali isto tako, kad mu prekipi, razbacuje se prijetnjama o kaznama za koje svi troje znamo da ih nikad neće izvršiti. Štoviše, ne da ih neće izvršiti, nego će ih svjesno povući uz rečenicu: "Ja nisam otac od Ivice i Marice, pa da sve što započnem moram i dovršiti"
Onda Andrej počne šiziti na njega, režati ili ga čak pokuša tući, onda se tata razljuti pa počne vikati natrag, pa imamo suze, vikanje, durenje... i na kraju se "kazna" povuče, i opet se obožavaju.
Po meni, to je čisto rasipanje energije (ne želim razmišljati ima li takva nedosljednost neke druge posljedice, jer ću predaleko otići). Ali ako se umiješam, ispadam mama-kontrolfrikuša, pa ih u zadnje vrijeme radije puštam da sami rješavaju svoje sporove.
I često pomislim nešto slično ovom što je maxi napisala:
Meni se čini da smo nas dvoje i previše fokusirani na njega jednoga. Nije čudo što u zadnje vrijeme sukobe i svađe imamo kad smo prisutni sve troje. Ako A. protestira zbog nečeg dok je sam sa mnom, neusporedivo mi je lakše rješavati sukob nego kad ima pažnju oboje roditelja.
I sama skida gaće.
Naučila sve u gužvi.
A ima debelu guzu i nije joj dosad išlo, sad je skužila i jučer doma gledamo mi, nema nje.
A maca na tuti sjedi, sama sve sredila.
Još viče; Ja ću ploliti...
Neeee!!!
Ancijaaako poznato
I on je bio na godišnjem nedavno i došao do istog zaključka.
Danas sam ga poslala u auto dok se mi spremimo
xPrevise perete tu djecu.
Nemam ni ja gotov recept za neću. Za A. u zadnje vrijeme, ako nije nešto što se mora ali ja mislim da bi bilo dobro tako i kažem: Ne moraš, ali mislim da bi bilo dobro. Nakon toga ga pustim u miru i on napravi po mome u (recimo) 95% slučajeva. Ako je nešto što se mora, onda kažem da hoću da tako napravi, dam razlog i odem svojim poslom. Ovdje pazim da ne upadnem u zamku da kažem "odmah" (osim ako nešto stvarno mora biti odmah), jer se to onda pretvori u ružnu i skroz suvišnu borbu za moć. Njemu te dvije minute odgode spašavaju ego, a meni zapravo apsolutno ništa ne znače. Najbolje mi je reći svoje i maknut se. Isto tako, ovo sve može biti popraćeno negodovanjem s njegove strane, protestiranjem, dignutim tonom i svim popratnim folklorom. Na meni je da se ne hvatam u bespotrebne rasprave (i prepoznam potrebne).
Za mlađeg (a i starijeg) ovo što su cure rekle: najava 5 minuta prije čini čuda, ako zaboravim onda kažem da ne mora odmah nego za 5 minuta (pa se on cjenka za 6), kod njega dobro pali i okrenut stvari na zezanciju jer je zafrkant po prirodi. Napravit ovako nešto kao a zakaj je fantastično, ponekad čak budem dovoljno maštovita za takve stvari. Opet, trudim se ići za svojim poslom nakon što nešto kažem, a ne stat nad glavom i gledat u njega. Ima situacija kad ništa ne upali, onda mu kažem da me to ljuti i da nije u redu od njega da se tako ponaša. Ili ostane na tome (i on i dalje ne napravi što sam htjela) ili, u dosta slučajeva, zakoluta očima i kaže ooo-keeej, ooo-keeej. Ili šizne jer ne voli da sam ljuta na njega, pa onda imamo klasični šiz.
Još jednom, pošto bi neki htjeli ovako kao ja, a neki misle da ne postoje ovakva dosljednost, naglašavam da to sve sigurno puno bolje izgleda u postu nego u životu. Ali isto tako, nisam uopće nezadovoljna sama sobom. Imala sam i svojih faza kojima se baš i ne ponosim.
Ovaj primjer s kockicom čokolade prije ručka meni spada u ono "rađe odmah reći da". Dakle, i ja nekad radim slične stvari da izbjegnem frku. Ali u pravilu ne mijenjam ne u da samo zbog grintanja, dosađivanja ili bješnjenja.
leonisa, hoćeš li sad klupicu iz ikee ?!
inače, leo, jako mi je drago što su lojtrice u upotrebi, a sve ono što si napisala vezano za vrtić mi je također super, jer u tome je i bit.
potpisujem AM vezano za vilin kostim. nije zbog okoline, nego zbog mene.
maxi - mislim da si donekle u pravu. vidim to kod majki blizanaca... nema tu trle-mrle hoćeš nećeš.
a propos oblačenja... moja je jučer poludila na mene - jer sam se ja obukla kako me do sada nije imala prilike vidjeti. crna kozna jakna, crne strample, cipele na petu i minić boje ciklame. i bilo je
ovako i moja. u biti im treba dati vremena da razmisle. njihove glavice ne razmisljaju nasom brzinom. moja u velikoj večini slučajeva mene ubrzo posluša, samo ju treba pustiti da sama zduma u glavi.Nakon toga ga pustim u miru i on napravi po mome u (recimo) 95% slučajeva.
moju ne treba tjerati u kadu, nego iz nje. meni je veći problem kad joj velim da ćemo se "samo" istuširati. a iz kade je "tjeram" na način da joj brojim.. velim imas jos 5 min, pa imas jos 3 min. i sl. naravno tih pet minuta u biti budu 10-15 min.... al taj fazon (koji koristim ikad se zaigra kod nekoga) prilično dobro fercera.
Isto tako zavisi od situacije do situacije i definitivno uvijek treba uključiti maštu i vrlo često nekog asa iz rukava. Ja volim izmišljati raznorazne priče i do sad sam ju uglavnom uspjela zašprehat da nešto napravi. Jedini je problem da se drugi dan ne sjećam točno kako ide priča pa moram izmišljati druguja ne znam kako se djetetovo 'necu' rjesava dosljedno, svakodnevno.
kod mene to funkcionira ako imam maste.
Mi se obično tuširamo ali ako joj se taj dan neda tuširati napravim kupku i idemo kupati barbike. Pali
U krevet uvijek legnemo skupa svo troje i to je naša mala obiteljska tradicija od prvog dana jer je Sonja dugo cicala i uspavljivala se cicom a MM je htio biti dio tog maženja.
Zubi se obavezno peru i to je navika koju smo počeli usađivati kad joj je izašao prvi zubić zahvaljujući šarenim četkicama, pjesmom šubidubudubi i pričom o gricu i grecu. Prvi posjet zubaru je bio s njene 3 godine dok još nije imala niti jedan karijes uz prethodni dogovor sa zubaricom da ju nekoliko puta provoza u stolici gore dolje.
O ukusu oblačenja neću raspravljati jer je ona ta koja je dugo u kostimima šetala po vani a ako je bilo hladno nosila ih je preko jakne. Meni je to simpa i dozvoljavala sam. Ima neki svoj stil (slično kao malena od BB) no meni je jedino bitno da nije prelagano ili pretoplo obučena. Ak želi haljinu u pola zime može ali preko hlača. Ak želi kratke rukave može ali preko majice dugih rukava.
Da, ovo sa azakaj i mračnim pričama je zakon, M isto nekad odluči za prelazak u svoj krevet i spavanje kad najavimo vikend i valjanje dokad hoće s nama. Mene spavanje muči, iako inače nebi brinula jer mi taj "u osam moraš u krevet" princip nije omiljen...muči me jer se mi jako rano dižemo i M uglavnom jedva dignemo iz kreveta...žao mi ga bude ujutro, koma :/
i ja sam ljubomornaa propos oblačenja... moja je jučer poludila na mene - jer sam se ja obukla kako me do sada nije imala prilike vidjeti. crna kozna jakna, crne strample, cipele na petu i minić boje ciklame. i bilo je
i mi koristimo to s minutama, šef to isto najlakše prihvati.moju ne treba tjerati u kadu, nego iz nje. meni je veći problem kad joj velim da ćemo se "samo" istuširati. a iz kade je "tjeram" na način da joj brojim.. velim imas jos 5 min, pa imas jos 3 min. i sl. naravno tih pet minuta u biti budu 10-15 min.... al taj fazon (koji koristim ikad se zaigra kod nekoga) prilično dobro fercera.
hvala bogu da tu kombinaciju danasnja moda dozvoljava. mene su prosle godine spasile tunike i mekane hlacice.Ak želi haljinu u pola zime može ali preko hlača.
ako po gradu primjetite male vile s krilima ili male balerine, to su moje cure
Tako sam se JA jučer obukla 8)hvala bogu da tu kombinaciju danasnja moda dozvoljava. mene su prosle godine spasile tunike i mekane hlacice.Ak želi haljinu u pola zime može ali preko hlača.
al ne u mekane hlačice
ja se stalno tako oblačim (mislim s traper hlačama).Tako sam se JA jučer obukla 8)hvala bogu da tu kombinaciju danasnja moda dozvoljava. mene su prosle godine spasile tunike i mekane hlacice.Ak želi haljinu u pola zime može ali preko hlača.
tunika super sakrije naslage na stomaku.
Tesko prihvacam danasnje modne kombinacije, drzi me klasika.
I ja s trapericama, vidi opasku gore na mekane hlačeja se stalno tako oblačim (mislim s traper hlačama).Tako sam se JA jučer obukla 8)hvala bogu da tu kombinaciju danasnja moda dozvoljava. mene su prosle godine spasile tunike i mekane hlacice.Ak želi haljinu u pola zime može ali preko hlača.
tunika super sakrije naslage na stomaku.
Evo to isto pitanje roditeljima koji ništa ne mogu, kako vi to rješavate?
Nećeš, nego ćeš zavoljeti retro look.tunika super sakrije naslage na stomaku.
Nećeš, nego ćeš zavoljeti retro look.tunika super sakrije naslage na stomaku.
Valjda dezicemEvo to isto pitanje roditeljima koji ništa ne mogu, kako vi to rješavate?
Valjda dezicemEvo to isto pitanje roditeljima koji ništa ne mogu, kako vi to rješavate?
Valjda dezicemEvo to isto pitanje roditeljima koji ništa ne mogu, kako vi to rješavate?
Pa riješim tako da curiknem u mislima, na brzinu preispitam gdje je bila greška u koracima, ako sam pretjerala ispričam se i kažem da je posve u redu bilo njeno negodovanje i da sam se zaletjela, ako i dalje smatram da nema kompromisa ustrajem, ali svakako ju pokušavam dobiti na umilnije načine, odobrovoljavam ju trudeći se ne podmićivati, a događa se i da primjenim silu u vidu kazne (obično trenutno hlađenje u sobi, jer znam da neću ustrajati ako uskratim nešto što traje tjedan dana nečega) što me psihički totalno iscrpi jer nije, brate, ljudski ne moći se dogovoriti.
Zato najbolje prođem kada opipam situaciju prije reda i vidim kako kada mogu izvući najviše koristi.
I, da, uopće ne perem djecu pod mus ako je moguće oprati ih od pasa naniže, ono, ako ne zaudaraju od cjelodnevne igre bosi, kao što je bilo ovo ljeto.
No, i tome možeš doskočiti ako na vrijeme poduzmeš potrebne korake.
Sve u svemu, puuuno energije. Ali lakše ju je usmjeriti korisno (pa ćeš poslije imati manje incidentnih situacija) nego rasipati uzalud. Tada stvarno postanem nemoćna pred svojim djetetom, ne želim to priznati i primjenjujem zakon jačega. To ne želim, ali događa mi se. :/
Ja se ne svrstavam ni u jednu skupinu. Nesvrstana
Ako smo malo zabrijali vani i umorna je i procijenim daa je nije nužno okupati, preskočimo kupanje taj dan.
Ako mislim da je moram okupati, a njoj s neda, kažem da ću ima napuniti kadu i da će se sa sekom prskati, obično pristane.
Ako ni to ne ide, onda joj kažem da ću joj oprati guzu, može ostati u potkošulji i ne mora se cijela okupati.
Na to pristane.
Ne znam uopce sta bi rekla, kod nas nema takvih situacija.
Mislim, ako se treba oprati, onda se pere. Ako se treba obuci jakna, obuce se jakna. Tak je, mislim oko takvih stvari se ne raspravljamo, idu normalnim tijekom. Npr. ja kazem: veceras je tusiranje, hoces ici u kadu sada ili malo kasnije. To je izbor. Ili, kazem: vani je hladno, vrijeme je da obucemo jaknu. Nikad nije bilo pobune na takve, svakodnevne stvari.
šic s topika.
Nije mi ovo trebalo, ali ajde...
Na jednoj strani ja, mislim da ispod tanke majice potkošulja jučer popodne nije viška.
S druge strane ona, očito rastrojena od kako je došla iz vrtića (uvijek je takva kad nakon bolesti završi u vrtiću 2, 3 dan) želi skinuti potkošulju, čarape već nema, ruke joj ledene, sprema se van.
S jedne strane ja, kuham ručak za sutra, usporedno pečem kolač, u žurbi sam, s druge strane ona, zapela i zapela, ali njeno ustrajanje je kompleksnije od pitanja potkošulje (do tog sam zaključka došla kasnije, kada je sve već odavno pošlo k vragu).
Kada je vidjela da ju blokiram, počela je natezati tu potkošulju na lijevu i desnu stranu cendrajući, dok se nije čulo pucanje končića.
Tu je meni prvi puta krv jurnula u glavu, ali sam se suzdržala i rekla da će poderati potkošulju. Govori, neka. Ja dodajem (vrlo glupo, ne znam zašto) OK, to je tvoja potkošulja, pa ako je želiš pokidanu - izvoli.
Iz nje provaljuje plač, kreće prema meni i govori: Neću poderati svoju, nego tvoju!!! - i počne se trgenjati samnom.
:?
Meni jedino pada na pamet da se nisam uopće trebala dovesti u tu situaciju, a niti ju riješiti zakonom jačega (ni to nisam uspjela jer je na moje svako zatvaranje vrata od sobe, ona otvarala, potiho i uredno stajala na njima, i to jedno 10 puta).
Svakako sam pokazala svoju nemaštovitost i slabost. A dijete je izvuklo nikakvu pouku.
Što sam joj mogla? Zavezati za krevet u sobi da odleži kaznu? Eto, to je situacija kada ja kiksam kao roditelj i uzalud isprosipam silnu energiju.
kiksam u procjeni, a to mi unosi najveći nemir u suživot s djecom.
K vragu, pa ne mogu se stalno ni ispričavati!
danas ćemo pametnije - ja s kadom, ti s potkošuljom
Otišla je jutros u vrtić bez potkošulje, ali sam joj značajno nabacila da je to njena odluka s kojom se ja ne slažem. Ako joj bude hladno, ima majicu na cif u ormariću. Ne znam griješim li, ali nakon tog incidenta jučer, da sam ju jutros prisilila obući potkošulju, mislim da bih ju "slomila", a to ne želim.danas ćemo pametnije - ja s kadom, ti s potkošuljom
Je li to moja linija manjeg otpora ili dobar pedagoški potez?
AM
samo bih ti rekla da djeca kasno počnu kužit cinizam i ironiju (pokidaj potkošulju, tvoja je)... kad sam ja to sebi složila u glavi stvari su same od sebe puno olakšale....
vrijeme će pokazati hoće li mala izrasti u drugu ellu dvornikJe li to moja linija manjeg otpora ili dobar pedagoški potez?
inače potpisujem te u ovome..
i ja nastojim svaku potencijalno problematičnu situaciju riješiti unaprijed, da bude bezbolno njoj, a bome i meni. uglavnom mi to uspijeva. uebung macht den meister. ili svakim danom u svakom pogledu sve više napredujemoZato najbolje prođem kada opipam situaciju prije reda i vidim kako kada mogu izvući najviše koristi.
No, i tome možeš doskočiti ako na vrijeme poduzmeš potrebne korake.
Sve u svemu, puuuno energije. Ali lakše ju je usmjeriti korisno (pa ćeš poslije imati manje incidentnih situacija) nego rasipati uzalud.
Ne znam jesi skužila, spomenula sma gore da smo i mi imalu identičnu epizodu prije koji mjesec, opet potkošulja...Otišla je jutros u vrtić bez potkošulje, ali sam joj značajno nabacila da je to njena odluka s kojom se ja ne slažem. Ako joj bude hladno, ima majicu na cif u ormariću. Ne znam griješim li, ali nakon tog incidenta jučer, da sam ju jutros prisilila obući potkošulju, mislim da bih ju "slomila", a to ne želim.danas ćemo pametnije - ja s kadom, ti s potkošuljom
Je li to moja linija manjeg otpora ili dobar pedagoški potez?
Ne znam ni sama što sam uopće gnjavila s tom potkošuljom, valjda me to njeno energično odbijanje na moju zamolbu raspalilo.
Na kraju je uplakana oblačila potkošulju, a ja se pitam Što je meni ovo trebalo (mislim, epizoda: potkošulja).
Sutradan sam po pitanju te iste potkošulje bila totalno kul, ona ju je samo obukla, bez riječi - zato su me one martine riječi upućene leonisi na to podsjetile...
A ovo što si rekla za vrtić- mislim da je to i kod nas.
Ja sam bila na bolovanju krajem prošlog tjedna, njih dvije samnom doma, i nije joj baš legao povratak u stvarnost (vrtić) ovaj tjedan i jako je ljuta nakon što dođemo kući :/
Mi imamo ovu situaciju (svrstavam je u one nebitne
nakon vrtića često odemo nas tri do dućana, MM autom doma jer mora pregledati posl. mail.
Jučer sam bila jako umorna i gladna (a ne valja kad sam gladna!) i htjela sam odmah doma. Gospođica ne želi u auto, kad je skužila da idemo autom, šiza totalna...
Na kraju smo išli autom (gladna mama!). OK, mogla sam ja popustiti, ali mi se stvarno, ali stvarno nije išlo pješice pa Konzum pa doma...nikad do hrane da dođem.
I svojom šizom bi ona postigla ono što je naumila.
:/
ne znam odnosi li se pitanje na tuširanje ili općenito :?Evo to isto pitanje roditeljima koji ništa ne mogu, kako vi to rješavate?
ako je pranje u pitanju, ne mogu ti pomoći, tušira se svako veče, samo što to ponekad nije u 8, kako bih ja htjela, nego u 9, kako bi ona htjela.
a tvoje pitanje vodi ka isključivosti; ako sam napisala da xy puta ne posluša, to ipak znači da onih drugih n-xy puta - posluša.
rješavamo tako da ja šizim i urlam dok ne shvatim kako to nije vrijedno toga.
i svaki put isto.
netko ne uči ni na vlastitim pogreškama.
a o tuđima da ni ne govorim 8)
Sad sam za ovo išla na eudict.
eh, kad nemre emsa na latinski ko normalnii ljudi.Sad sam za ovo išla na eudict.
ajd sad lijepo napiši, da ne moram i ja na isti način gubiti vrijemeSad sam za ovo išla na eudict.
Ne moram rješavati. Kažem, vrijeme je za kupanje i dijete ode u kupaonicu. Kupanje i tuširanje voli i ne moram je nagovarati.Evo to isto pitanje roditeljima koji ništa ne mogu, kako vi to rješavate?
Ali, ne znam zašto drvimo po kupanju i ostalim stvarima kad je tema bila jakna. I to jakna u ranu jesen na +10 stupnjeva. Kad inzistiranje na njoj neće biti 100%.
I onda neki na osnovu date situacije uopćavaju stvari i zaključuju da roditelji u nijednoj situaciji djetetu ne mogu ništa dokazati.
Vježbom do savršenstva.ajd sad lijepo napiši, da ne moram i ja na isti način gubiti vrijemeSad sam za ovo išla na eudict.
Apri mislila sam na sve, općenito kako roditelji koji vele da djeci na neću ne mogu ništa, zapravo rješavaju takve situacije. Matilda ak se zadnja rečenica odnosila na mene mislim da si me krivo shvatila.
Mi isto imamo problem s tuširanjem/kupanjem, a u stvari ne vidim zašto jer jako voli vodu. Mislim da je kod Mihovila stvar u tome da kada nešto mora onda neće, pa se vrlo često i ne tušira po tri dana. Sada smo krenuli na taekwondo igraonicu dva puta tjedno i kažemo mu da se svi sportaš poslije treninga tuširaju pa pristane. Ali se namučimo oko dogovora, pregovora, objašnjavanja u nedogled zašto se mora oprati ili napraviti nešto drugo.
Oko robice se dogovaramo što će obući i uglavnom nema problema. Kada je vani hladno, obuće jaknu, ali kapu, šal i rukavice uglavnom ne nosi.
Imamo i mi situacije kada smo nemoćni, mi nešto želimo, a on neće, pa se svi posvađamo. Tada najbolje pali da se malo odmaknemo i ohladimo pa kada se smirimo razgovaramo. I uglavnom se dogovorimo. Ne baš uvijek kako smo mi zamislili, ali napravimo kompromise da smo svi zadovoljni.
Najveći problem nam je šišanje. Kosica mu je duga i ide mu u oči, stalno je miče, i znam da mu smeta, a on ne želi ni čuti da bi se ošišao odnosno samo malo skratio kosu. Kosica mu je jako lijepa, plava i malo se kovrča. Prevelik da ga držim u krilu i na silu ga šišam, i nekako si mislim, sada kada ovo pišem i čitam, da ima pravo sam odlučiti o svojoj frizurici. No, ipak bih voljela da samo malo skrati kosu, a nemam više ideje kako da ga nagovorim.
ponekad se skuliraš, upotrijebiš maštu, daš si vremena... pa uspiješ
ponekad sve to isto, ali ne uspiješ (pa skužiš da se može preživjeti i bez toga)
ponekad shvatiš kako je to normalno za dijete od 6 godina (npr. da hoda u cipelama po bratovoj strunjači)
ponekad histeriziraš i džaba ti sve
a ponekad histeriziraš - pa upali.
nema, dakle, univerzalnog rješenja, kao što nema ni univerzalnog problema.
ona ispituje granice, ja ih povlačim ovisno o svojem raspoloženju, dobu dana, umoru, gladi/sitosti...
ali, recimo, još nikada nije rekla da se neće vezati u autu.
ili da neće dati ruku kad idemo preko ceste.
ili da neće staviti kacigu kada se vozi na biciklu ii rolama.
ili staviti "plivice" kad ulazi u vodu...
vraćam se na početak; oni znaju kada "smiju" reći "neću"...
(mene jako isekira kada ona ujutro ide nepočešljana u vrtić. ali, vama mogu priznati, zar je to STVARNO tako važno)...
Upravo to
yaya, ne znam kako si ti mene shvatila,
ja nisam mislila općenito kad sam rekla da ja njoj ne mogu ništa
Joj zato ne volim komunikacije kreko interneta. Da, shvatila sam te općenito..yaya, ne znam kako si ti mene shvatila,
ja nisam mislila općenito kad sam rekla da ja njoj ne mogu ništa
ja bih definitivno rekla da vani još nije za jaknu.
bar kod nas na moru.
apricot je sve tako sjajno napisala.
Znam da on ispituje moje granice, ali mi se ponekad čini da ih najviše ja sama ispitujem. Roditeljstvo je nešto što se uči uz dijete i nema instant rješenja, svaka situacija je jeinstvena sama za sebe i zahtjeva drugačiji pristup. I mislim da gotovo sva djeca, kuže kada je čvrsto NE, od NE kada se još može pregovarati.
Ja je više ne češljam. Ima kovrčavu dugu kosu. Vežem joj rep, pletem pletenice, ...Upravo to
Češlja se kad pere kosu (jednom u tjedan ili 10 dana).
ne, nije mi važno ni šta je danas JEDINO u majici išaranoj kemijskom tio otić u vrtić
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom