Neće obuć jaknu, a vani zima

[mama courage]

I mi imamo takvih dana

nisam stekla utisak da se radi samo o takvim danima (il konkretno samo o problemu garderobe), al dozvoljavam da sam u krivu.

Čini mi se da si mene citirala, nije mi, iskreno, baš jasan tvoj komentar :/

ajme sorry... ti si citirala matildu i rekla da i vi imate takve dane, a ja se referirala na vas dvije, tj. htjedoh reći da nisam stekla utisak da mathilda misli da se kod nje radi o takvim danima, nego uopćeno,... opet ponavljam da sam možda krivo shvatila matildu i da se stvarno radi samo o ponekim danima kad im ne možeš ništa. onda je to drugačija situacija.

e jesam se spetljala

[flower]

jesi

[summer]

Ja isto necu prihvatiti da sa 6 godina necu moci djetetu 'nista' oko nekih stvari, eto jer je mozda fizicki jace. Po meni roditelj mora biti autoritet. Jakna je mozda banalan primjer, ali svejedno...

[BusyBee]

i ja sam zakljucila da su to takvi dani/izdvojene situacije jer poznajem akterice i vjerujem da se njihov ukupni odnos nije promijenio bas tako drasticno

imamo i mi situacija u kojima ja znam da nemam vise oruzja, osim da upotrijebim metode koje ne volim i u koje ne vjerujem, a kratkorocno bi je mozda resetirale i pazljivo biram koje "bitke" su mi vazne
ali, neka ona samo preispita granice i moj autoritet sa 7 god. kad ne moze napraviti vece sr**e... vjerujem da cemo se ponovo uravnoteziti do onih opasnijih godina, a i prije

[meda]

ja ne da ne mogu nista, ali oko nekih stvari ne zelim. nadam se da ce tako i ostati i dalje. naglasak na 'nadam se'

[Anci]

e jesam se spetljala

bome
čist račun...

[Kanga]

jer da ti kao majka sa trideset i kusur godina ne možeš nista jednom derletu od 6 godina... meni je to uzasno za pročitati.

A sto joj mozes? Daj konstruktivan prijedlog, nemoj se zgrazavati?

U takvim situacijama (koje su rijetke) prvo sto napravim je da proispitam svoje zelje i prohtjeve - je li meni i zasto doista od presudne vaznosti da dijete ucini ono sto od njega trazim. Cesto dodem do vrlo zanimljivih spoznaja, pa ili odustanem od svog zahtjeva ili ga modificiram. Pokusam se staviti u ulogu djeteta i zamisliti kako ono dozivljava doticnu situaciju iz svoje perspektive. Ono sto je jako bitno - djetetovo ponasanje pokusavam gledati u pozitivnom svjetlu, traziti mu pozitivne uzroke. Radim na svijesti (i kod sebe i kod djeteta) da smo nas dvoje na “istoj strani”, jer i jesmo (iako nam se razmisljnja trenutno razilaze) i to jako olaksava put do rjesenja. Ponekad jesam i autoritativna (u situacijama za koje ne vidim kompromis, kao npr. jedenje smokija, uzimanje heroina i sl. ), nemam problema ni s provodenjem ni s priznavanjem istoga

[Mercedes]

ali, neka ona samo preispita granice i moj autoritet sa 7 god. kad ne moze napraviti vece sr**e... vjerujem da cemo se ponovo uravnoteziti do onih opasnijih godina, a i prije

Vidiš, nikad nisam ovako razmišljala (a možda bih mogla ).. Uvijek sam mislila Bože moj, ako je sada već ovakva, ako se sada ne mogu nosit sa situacijom, što li će bit u pubertetu?

[Storma]

"ne mogu joj nista i ona to zna" - takve situacije imam s anitom - ona upre svoje, ja svoje i u trenutku maksimalne naelektriziranosti ona ZNA da joj ne mogu nista, u biti. jer ju necu udariti, natjerati fizickom silom pa cak ni izaci iz prostorije (makar mi to uzasno treba da se smirim al bi ona pukla ko kokica). i koristi to ponekad, rasteze me ko zvaku (nekad zbilja nisu okidaci nego testing, inat). i volim takve situacije jer iz njih najvise ucim i upoznajem ju (makar tada samo pokusavam skulirat se ili ne eksplodirat ko nuklearna bomba, ovisno o ostalim faktorima).

u 80% vremena, ona je kul, kooperativno dijete puuno iznad svojih godina, kad je frka ZNAM da ce maksimalno suradivati neovisno o okolnostima (dok ce se zbog istih u drugim situacijama derati iz petnih zila). trudim se dati joj svoje kuliranje u onih 20% i imati na umu da je dijete i srezati svoja, u tom trenu, prevelika ocekivanja. na kraj krajeva, lakse mi je s njom nego s MM-om lol

i da, osjetim nemoc koji put. ne zato jer sam uistinu nemocna, vec zato sto ne zelim instant rjesenja tipa udaranja, kazni, emotivnih ucjena...odabrala sam tezi put, zbilja je tesko, i dodem povremeno kukati. i znam da ta nemoc nije stvarna, vec odraz mog trenutno slabijeg psihickog i emotivnog stanja, pa se ne zamaram

[Storma]

i ovo sto je kanga rekla takoder stoji

[mama courage]

Ponekad jesam i autoritativna (u situacijama za koje ne vidim kompromis, kao npr. jedenje smokija, uzimanje heroina i sl. ), nemam problema ni s provodenjem ni s priznavanjem istoga

pa problem upravo i nastaje kada dijete odluči da mu je potpuno svejedno da ti sad u ovoj situaciji mislis da nema kompromisa. kao da to njemu igra nekakvu ulogu ?! nego dalje drvi po svom, kao i u svim situacijama kad si "odlučila" da si spremna na kompromis, a u biti si bila spremna ići linijom manjeg otpora i ne započinjati frku. problemi u biti nastaju kad roditelj odluči napraviti frku, djeca uvijek drve svojom linijom, pa ako upali, upali.

bez zabune, i meni se to zna dogoditi da "popustim", i onda mi se zna vratiti k'o bumerang. eh, da je odgoj tako lagan, ne bi mi ovdje pisale litanije na tu temu...

[BusyBee]

kanga ... potpis

[vertex]

pa problem upravo i nastaje kada dijete odluči da mu je potpuno svejedno da ti sad u ovoj situaciji mislis da nema kompromisa. kao da to njemu igra nekakvu ulogu ?!

Pa igra. Svi ti zaobilazni putevi daju rezultate. Ovo što Kanga kaže - ja i dijete na istoj smo strani. Djeca mi nisu odrasla, ali recimo da je A. dovoljno velik da o nekim stvarima mogu govoriti kao o "rezultatima". Što je veći, to se ja više pouzdajem u snagu te naše povezanosti i njegove vjere u mene, i više vidim koliki sam mu autoritet.
Ne radi se o liniji manjeg otpora, nikako. Radi se o tome da mi dijete ima nešto pametno za reći i može biti pametnije od mene i može imati bolje argumente od mene. Radi se o tome da mi nije bitno da bude po mome ako to nema smisla. To on i te kako prepoznaje kao nešto vrijedno i zbog toga mu ne postajem manji autoritet, zapravo mu postajem sve veći.

[krumpiric]

a ja potpisujem mc, jer sam iskustvima bliže njoj, misilm, meni ovo što kanga priča zvuči divno u teoriji, ali mi ne uspjeva..jer ja kad popustim u procesu x,mom je lukavcu to automatski znak da sam neodlučna i da ću popustit i na y.

[vertex]

krumpirić, a koliko je tvome godina?

[yaya]

Radi se o tome da mi nije bitno da bude po mome ako to nema smisla. To on i te kako prepoznaje kao nešto vrijedno i zbog toga mu ne postajem manji autoritet, zapravo mu postajem sve veći.

Pa ovo se podrazumijeva. Nisam vidjela da je itko napisao drugačije. Isto kao što se podrazumijeva da i dijete ponekad mora pristati na kompromis ili prihvatiti NE kao konačno i trajno. Pričalo se o tome koliko se netko prepustio osjećaju nemoći i prihvatio činjenicu "dijete zna da mu ne mogu ništa i to je to". Ponekad sam se osjećala tupo i nemoćno ali bome nisam pristala na to da dijete istrčava na cestu jer eto zna da joj ja ne mogu ništa. Svi smo mi različiti i koliko vidim nekome smeta kad dijete ide van bez jakne a nekome to ne smeta. Netko ne radi kompromise oko smokija netko radi... Nekome je nešto bitno što drugome i nije, ali koliko vidim svi se u jednome gotovo jednoglasno slažemo a to je da kod bitnih stvari nema ustupanja i nema kompromisa. Pitanje je samo što je to bitno.

[krumpiric]

krumpirić, a koliko je tvome godina?

3ipo.

[vertex]

a u biti si bila spremna ići linijom manjeg otpora i ne započinjati frku.
...
Bez zabune, i meni se to zna dogoditi da "popustim", i onda mi se zna vratiti k'o bumerang.

yaya, zbog ovoga to pišem. I sofke je prije pisala u tom smislu. Dakle, ja ne govorim o popuštanju jer nemam energije nešto izgurat, nego o promjeni svoga stava jer zaključim da i nije bio najbolji.

[summer]

Radi se o tome da mi nije bitno da bude po mome ako to nema smisla. To on i te kako prepoznaje kao nešto vrijedno i zbog toga mu ne postajem manji autoritet, zapravo mu postajem sve veći.

Pa ovo se podrazumijeva. Nisam vidjela da je itko napisao drugačije. Isto kao što se podrazumijeva da i dijete ponekad mora pristati na kompromis ili prihvatiti NE kao konačno i trajno. Pričalo se o tome koliko se netko prepustio osjećaju nemoći i prihvatio činjenicu "dijete zna da mu ne mogu ništa i to je to". Ponekad sam se osjećala tupo i nemoćno ali bome nisam pristala na to da dijete istrčava na cestu jer eto zna da joj ja ne mogu ništa. Svi smo mi različiti i koliko vidim nekome smeta kad dijete ide van bez jakne a nekome to ne smeta. Netko ne radi kompromise oko smokija netko radi... Nekome je nešto bitno što drugome i nije, ali koliko vidim svi se u jednome gotovo jednoglasno slažemo a to je da kod bitnih stvari nema ustupanja i nema kompromisa. Pitanje je samo što je to bitno.

Potpis pod yayu.

[vertex]

krumpirić, a koliko je tvome godina?

3ipo.

Pa mali je. Pomalo.

[yaya]

a u biti si bila spremna ići linijom manjeg otpora i ne započinjati frku.
...
Bez zabune, i meni se to zna dogoditi da "popustim", i onda mi se zna vratiti k'o bumerang.

yaya, zbog ovoga to pišem. I sofke je prije pisala u tom smislu. Dakle, ja ne govorim o popuštanju jer nemam energije nešto izgurat, nego o promjeni svoga stava jer zaključim da i nije bio najbolji.

Pa to je super i kao što sam i napisala da mi se podrazumijeva popustiti kad vidiš da nisi u pravu, ali ići linijom manjeg otpra samo radi mira u kući bez obzira što znaš da si u pravu ali nemaš vremena/živaca/volje/nešto 15, mi nije ok i treba razlučivati.

[BusyBee]

Ne radi se o liniji manjeg otpora, nikako. Radi se o tome da mi dijete ima nešto pametno za reći i može biti pametnije od mene i može imati bolje argumente od mene. Radi se o tome da mi nije bitno da bude po mome ako to nema smisla. To on i te kako prepoznaje kao nešto vrijedno i zbog toga mu ne postajem manji autoritet, zapravo mu postajem sve veći.

x
imam ista iskustva sa starijom kao vertex

[vertex]

Pa to je super ...

Pa je .

[cvijeta73]

Pa to je super i kao što sam i napisala da mi se podrazumijeva popustiti kad vidiš da nisi u pravu, ali ići linijom manjeg otpra samo radi mira u kući bez obzira što znaš da si u pravu ali nemaš vremena/živaca/volje/nešto 15, mi nije ok i treba razlučivati.

ovo gore se odnosi samo na bitne stvari ili i na nebitne (nebitno što svaka od nas smatra jednima, a što drugima).?

nikad im ne popustite zbog navedenih razloga (mir, vrijeme, živci, volja...) i onda kad znate da ste u pravu?

ja da, i čak to ne smatram kao nekakvom svojom greškom koju se trudim ispraviti. :/
naravno, kad se radi o nebitnim stvarima - oko bitnih nema kompromisa.

[sofke]

ovdje su svi beskompromisni što se tiče kompromisa tj. popuštanja

moš mislit

[vertex]

sofke, mo'š se i rugat ako ti paše, ali meni je to izuzetno bitno. Držim do toga puno i ulažem puno truda. Kog ću vraga govorit ne ako je to toliko nebitno da se nakon malo grintanja pretvori u da? Onda rađe odmah da. Je l' moramo imat izljev bijesa? Ok, moramo. Svakako ih neću učit da su izljevi bijesa metoda da se dođe do ispunjenja želje. Ko da mi nije dosta ovih istinskih šizeva pa da ću si priuštit i te manipulativne!
Ovo što neki pišu tipa - ma i ja popustim kad sam umorna, to ja jednostavno ne radim. Naravno, ništa nije 100% pa ni ovo.

[a zakaj]

evo, ja nekad popustim jer mi se ne da slusat dernjavu.
obicno pokusam zakamuflirati svoj poraz (tipa: ok, evo ti sad cokolada prije rucka, ali samo jedna kockica...)
a nekad zapnem i budem uporna, i onda u pola svadje skuzim da bi mi bilo lakse popustiti, i da se zapravo svadjamo oko gluposti, i da sam trebala popustiti od pocetka. ali tad je vec kasno za priznati poraz, pa i dalje drvim po svom.

a ima i dana kad sve napravim kako treba, vjerovali ili ne

[krumpiric]

isto ovako, ali ne smatram svoj poraz nekim megaroditeljskim uspjehom u postizanju djetetove kompetentnosti nego porazom.

[meda]

ja ne gledam na dogoj, ni na odnos s djetetom kao borbu za moc i jednostavno mi je tesko govoriti u kategoriajama poraza, linije manjeg otpora, nemoci i slicno, uopce se ne zelim uvuci u tu igru.
u stvari, ne gledam na to tako tragicno. i ja sam covjek, i ja imam svoje granice, i ne mislim da ce mi se to vratiti kao bumerang.
bas suprotno! i to mi se puno puta pokazalo.

u svakom slucaju znm da nije lako biti dijete, nekako si njihov zivot zamisljam kao kafkin proces, i stvarno se sto vise nastojim staviti u njihove cipele.

[sofke]

da, malo su mi neobični ti koji su uvijek tako nepogrešivo dosljedni

ne vjerujem im, a zašto oni to imaju potrebu tvrditi, ne znam

[Kanga]

Slazem s bb i vertex, ali evo i mojih odgovora mc (napisah ih prije nego sam procitala daljnje postove)

pa problem upravo i nastaje kada dijete odluči da mu je potpuno svejedno da ti sad u ovoj situaciji mislis da nema kompromisa. kao da to njemu igra nekakvu ulogu ?!

Da, igra mu ulogu. Negodovati hoce (uvazavam njegovo pravo da negoduje, tko ne bi negodovao!?), ali ce poslusati.

nego dalje drvi po svom, kao i u svim situacijama kad si "odlučila" da si spremna na kompromis, a u biti si bila spremna ići linijom manjeg otpora i ne započinjati frku. ?!

Tvoja interpretacija dogadaja. Ja linijom manjeg otpora nazivam kada se pozovem na svoj autoritet i kazem da ce biti tako i tako. I to ponekad napravim, kao sto sam vec rekla.

bez zabune, i meni se to zna dogoditi da "popustim", i onda mi se zna vratiti k'o bumerang.

Krivo si me razumjela, nisam govorila o popustanju, nego o promjeni svog misljenja (popustanje bi valjda znacilo da radim nesto protiv svog uvjerenja, a to nije slucaj). I dobro si primjetila to s bumeragom - mislim da se i meni vraca, ali u vidu poslusnosti, a ne neposlusnosti. Uglavnom .

[mama courage]

isto ovako, ali ne smatram svoj poraz nekim megaroditeljskim uspjehom u postizanju djetetove kompetentnosti nego porazom.

evo da i ja potpisem doktoricu potejto koja se referira na drugaricu a zakaj. griješim, al tad znam da griješim, i znam da će se prvoj meni obiti o glavu.

[babyboys]

čemu rasprava o klimi? jakna se nosi kad je hladno, tako svejedno na kojim je to zemljopisnim širinama i dužinama.
Moj J. u zadnje vrijeme ima ispade "neću" i " sam ću".
I sve je bajno dok s to odnosi na nebitne stvari, ali kad dođemo do toga da neće hlače il jaknu ili bilo koji drugi dio odjeće, sva rasprava staje. onda sam ja na vrhu hijerarhije i šta ja kažem je amen bez svađe, rasprave i objašnjavanja.

Ja nemam problem s tim da svako veče perem pod jer on sam jede za stolom, ali postoje stvari koje nemaju neke veze s AP-om, već samo sa zdravim razumom.

Inače, probala sam metodu "nećeš se obuć? ti ostaješ mi idemo" i palila je 10 puta , a onda je skužio foru.

[apricot]

a ima i dana kad sve napravim kako treba, vjerovali ili ne

da, baš tako...

ali moram još dodati i:
a ima dana kada ništa ne napravim kako treba...

pa si postavljam pitanja, pa tražim savjete...
pa odem kod tete u vrtić, a ona kaže da je to najdivnija djevojčica i da smo mi najdivniji roditelji...
pa odem kod vrtićke psihologice, pa ona kaže to isto...
pa odemo kod renomirane psihologice, opet isto...
i, na kraju se sve svede na famooooznu: FAZA!

i, da, uopće me nije sram reći da joj ne mogu ništa.
jer, što da joj radim ako nešto neće?
što da netko MENI radi ako nešto neću?

ne možeš biti neprikosnoveni autoritet.
pa ni vlastitom djetetu!

[leonisa]

procitala sam sve ali ne ide mi jedna stvar iz glave jos od pocetk prve strane - maxi kako s uspjela da Hana sama oblaci jaknu, oblaci cipele....onako, zaprepastena sam, Hana je starija od L. samo mj. dana!

[maria71]

Imate li i vi mame koje ne želite savijati svoje tvrdoglave biljčice pravo na ,NEĆU; NE DA MI SE, NE ŽELIM, itd

Ja to kažem bez pol muke.

Pa ga podsjetim na to kad on nije mogao, htio, želio ...

ne inatim se nego to upotrebljavam kad mi se stvarno ne da, kad imam menstruaciju , kad sam umorna kao pas...

recipročno, to je moj moto

[a zakaj]

procitala sam sve ali ne ide mi jedna stvar iz glave jos od pocetk prve strane - maxi kako s uspjela da Hana sama oblaci jaknu, oblaci cipele....onako, zaprepastena sam, Hana je starija od L. samo mj. dana!

mozda Hana ide u vrtic?

salim se, ali ipak moze biti.

[leonisa]

procitala sam sve ali ne ide mi jedna stvar iz glave jos od pocetk prve strane - maxi kako s uspjela da Hana sama oblaci jaknu, oblaci cipele....onako, zaprepastena sam, Hana je starija od L. samo mj. dana!

mozda Hana ide u vrtic?

salim se, ali ipak moze biti.

nemoj, ja sam jako promijenila stav u zadnjih tjedan dana.
sam ste na onom topiku odisli na vsi level

[lara01]

Ja sam i u ponedjeljak i jučer ujutro zaključila da se jednostavno ne isplati voditi bitku oko jaknice, debljih čarapa i kape i da je puno važnije da se ujutro rastanemo bez ikakvih frustracija...
Hodao je okolo u laganoj majici sa traktorom
Evo ga na antbiotiku. Upala uha.

[a zakaj]

nemoj, ja sam jako promijenila stav u zadnjih tjedan dana.

jel na losije?

[leonisa]

zavisi koga pitas (koj tabor)

dosla sam do zakljucka da joj vrtic treba, da sam dosla do jedne tocke u kojoj joj ja ne mogu pruziti sve sto joj treba ili u onoj mjeri i kvaliteti koju bi dobila tamo. mislim da joj za njen napredak nisam vise dovoljna samo ja. i to mi je ONA dala do znanja. sad kad krenemo za dva tri tjedna vidjet cemo oce li povuci to sto mi je pokazala

[Mercedes]

procitala sam sve ali ne ide mi jedna stvar iz glave jos od pocetk prve strane - maxi kako s uspjela da Hana sama oblaci jaknu, oblaci cipele....onako, zaprepastena sam, Hana je starija od L. samo mj. dana!

Ja imam dijete iz 2006-te i sama se oblači, obuva i to uporno inzistira "sama ću!", ali da nije vrtića ja bih isto mislila da je ona još mala za te akcije

[Matilda]

Ne smatram se roditeljem koji doživljava samo promašaje. Imam uspone i padove, pogriješim jedan dan, drugi dan mi je vrlo uspješan. M je dijete za koje smo na informacijama od tete čuli samo superlative, loši dani pripadaju fazama. Bilo bi čudno da ih nema, bilo bi čudno da je svaki dan marljiva, poslušna, dobre volje, nasmijana, pričljiva, suradnički raspoložena.

Moja rečenica Ona zna da joj ja ne mogu ništa odnosi se na to da ona zna:
-da je ne smijem izdevetati po guzici i reći e sad ćeš obući jaknu jer ja tako kažem
-da je ne smijem pričepit između nogu i silom joj obući jaknu

već da mama može ko papagaj ponavljati Obuci jaknu pa će me poslušati jer joj već idem na živce od silnog ponavljanja
ili će shvatiti sama da je fakat vani hladno pa će obući jaknu.

A u zadnje vrijeme zna često reći Neću.

Imate li i vi mame koje ne želite savijati svoje tvrdoglave biljčice pravo na ,NEĆU; NE DA MI SE, NE ŽELIM, itd

Ja to kažem bez pol muke.

Pa ga podsjetim na to kad on nije mogao, htio, želio ...

Da i ja počnem njoj govoriti Neću, mogu ja nju podsjećati koliko hoću na njeno slično ponašanje, poboljšanje je trenutno. Do sutra će zaboraviti kako je to teško kad ti netko kaže Neću.

[leonisa]

pa slape moze obuci ali tensice joj jedva ja obucem :/
vazno da zna grudnjak obuci

[(maša)]

M. ne voli baš jaknu...nakon ljeta sputava ga...malo se otima dok ga oblačim i nekih 5 sekundi pokušava skinut kad ga obučem al onda prestane i ode dalje...vidjet ćemo kako će bit kad bude stariji

[Christy]

Kod nas je isto kao kod (mase).
Hajd na to ga inekako nagovorim,ali kapa nema sanse.

[yaya]

nikad im ne popustite zbog navedenih razloga (mir, vrijeme, živci, volja...) i onda kad znate da ste u pravu?

ja da, i čak to ne smatram kao nekakvom svojom greškom koju se trudim ispraviti. :/
naravno, kad se radi o nebitnim stvarima - oko bitnih nema kompromisa.

U nebitnim stvarima kao što sam napisala radim kompromise- u bitnim stvarima ne. Od nekog nebitnog zahtjeva odustanem ako skužim ili me uvjeri da nisam u pravu-u bitnim stvarima ne.

[leonisa]

meni je obleka mila majka...
kad ti dijete odbija, fizicki, verbalno i na sve moguce nacine spomenute na ove 3 strane (od ukocit se, ritati, bacati) bitne stvari poput pranja zubi, ruku, umivanja, pranja pise.....do ciscenja nosa, terapije, mazanja kremom....kad svaki akt zavrsi agresijom- mene nad njom jer je to jedini nacin da to ucini, kad ona odvristi svoje, pa kad sve zavrsi ja odem u sobu i odvrstim svoje.....i tako svaki dan, nekoliko puta dnevno.
ne, igre, animacije, masta...cesto zavrse meni nazad u licu. cesto i zabole.

ne znam sto se desilo sa djetetom koje je sa gustom pralo zube od svog prvog zuba.
koje je volilo prati ruke i samo se umivati.
sve se pretvorilo u nocnu moru i granici sa ispaljivanjem na zivce.

da, u pravu ste, upravo smo prosli jednu torturu.

[tanja_b]

Leonisa
imali smo i mi točno takvih faza. I bile su koma.
Ali prošle su.

(što ne znači da se neće ponoviti u nekom još luđem obliku )

[yaya]

da, malo su mi neobični ti koji su uvijek tako nepogrešivo dosljedni

ne vjerujem im, a zašto oni to imaju potrebu tvrditi, ne znam

Pretpostavljam da ovo ide mene. Ja to nisam rekla, rekla sam da nikako ne želim doći u situaciju da sama sebi velim "ništa joj ne mogu i ona to zna". Eto danas sam nekako umorna pa nek trči na cestu. Nemam se snage s njom po tisućiti put natezati pa eto nek se igra nožem. Ma joj baš mi se danas nekako neda raspravljati o naginjanju preko balkona pa nek se naginje. U takvim i sličnim situacijama NE znači NE, nema kompromisa, nema odstupanja i nema ja joj ništa ne mogu i ona to zna. U ostalim meni nebitnim situacijama postoje kompromisi i dogovaranja, prolongiranje pa ponekad i odustajanje. To sam sve već i napisala.... :/