Citiraj marta prvotno napisa
Hoces reci da ucis dijete, mozda ne direktno, ali ono ce poruku uhvatit, da ne zna reci ne. Meni je prirodno govoriti NE. I necu i ne zelim. I hocu da moja djeca znaju to isto tako reci bez da misle da rade nesto krivo. To kako cemo se mi poslije oko necega dogovoriti ne ovisi uopce o tome zna li dijete odbiti nesot sto mu sse u tom trenutku ne svidja (da ne spominjem uopce neke moguce zivotne situacije).
Ovo bi stajalo kad bih ja pilila po njenom svakom NE dok ga ne pretvorim u DA.
Na pitanje npr Hoćeš li jabuku? i ona odgovori Ne.. idem dalje, ali na pitanje potkošulje ja je ipak uvjerim jer eto meni je bitna, meni je hladno bez i razbolim se, a onda mi se baš ne čini u redu da je oblačim suprotno od svog uvjerenja.
Da se razboli onda bi razgovor odraslih izgledao "Nije htjela jutros obući potkošulju, ja sam joj govorila da obuče, ali eto nije htjela.." i to je to .. fali mi tu neka roditeljska odgovornost.. ne znam, ali svatko ima neke stvari na kojima inzistira i ono na čemu ja inzistiram želim da i posluša, a ne da zaključim da joj ne mogu ništa..
Svi se mi nosimo sa sličnim situacijama i težimo boljem i ispravnijem, pitamo se i pitamo kako ne pogriješit, a ustvari svatko od nas nekad ima strpljenja, nekad nema, nitko nije savršen