je - i moju! dok nije naucila malo vise. pa sad raspravu zavrsi sa: "mama, ja ti imam jake leukocite, ne moras se brinuti oko toga"mama courage prvotno napisa
inace, Tonka je obukla potkosulju (stvarno nisam znala je li ili nije dok nisam sinoc provjerila). bilo mi je bitno da cuje ono sto ja mislim o nenosenju iste (o dolasku jeseni prije kalendarskog termina, o izolacijskim svojstvima dvoslojne odjece i sl.). jest da bih ja radije vidjela nju s potkosuljom nego bez, ali ipak sam skupila malo hrabrosti i odlucila odluku prepustiti njoj. i to je ono sto mi se cini ponekad potrebnim - prepustiti im autonomiju i u prilikama koje su nam malo vise bitne, ne samo u nebitnim. povjerenje se vraca povjerenjem, to je moje iskustvo. i cini mi se da ona "daj im prst i uzet ce ti ruku" vrijedi vecinom za djecu koja dobivaju samo prste
 |
|||
Odgovori s citatom