"Nemoguće" dijete u razredu

[kina]

Imam dva pitanja. U razredu s mojim djetetom je i jedan "nemogući" dječak. Meni osobno čak simpatičan, ali učiteljica se žali da s njim ne može na kraj, ometa nastavu, neposlušan je, i zbog toga sva druga djeca na neki način trpe. Neki roditelji predlažu da se predloži njegov premještaj, a ja ni sama neznam kako se postaviti. Mislim da svako dijete treba dobiti šansu da se prilagodi novonastaloj situaciji (tek je petnaestak dana školarac), a s druge strane mislim da nema smisla da zbog jednog djeteta svi ostali imaju problema. Drugo pitanje vezano je konkretno za to da sam se par puta našla u situaciji da svom djetetu kažem "Dalje od njega... nemoj s njim..." i to mi je grozno. Uvijek sam ostavljala njemu da sam izabire prijatelje, a sad se ponašam kao neka babaroga. Mom ne treba puno da krene u gluposti, samo malo poticaja i toga se bojim...

[Ivany]

najlakše je premjestiti dijete, ja nisam za takve akcije, njegova nastavnica, ravnatelj, pedagoginaj i roditelji svi bi trebali sjesti zajedno i vidjeti kako i što učiniti a ne ajmo djete u drugi razred/školu i što onda?? tamo će isto tako biti pa onda ajmo ga opet premjestiti....
moja prijateljica je vjeroučiteljica, sa djetetom s kojim su svi imali probleme i nisi znali izači na kraj ona je imala super odnos.....odmah prvi sat je imala "okršaj" i nakon toga razgovor s njim i sad nema više problema

a što se tiće drugog pitanja -nemam pojma
Sara je isto takva, ako je s nekim tko stvara gluposti i ona će to raditi, stvarno ne znam kako se pravilo postaviti u takvoj situaciji (čekam zajedno s tobom pametan odgovor, a imam još vremena tek će 2 godine)

[ronin]

kad se iscrpe druge mogućnosti,i premještaj djeteta jest pedagoška metoda

dosta sam u praksi viđala klinaca koji su premješteni u druge razredne odjele i u 90 % slučajeva tamo su bolje funkcionirali,bolje su se uklopili jer su to shvatili kao drugu šansu da se dokažu pa mislim da im je samim tim činom data druga šansa(na neki način počinju ispočetka,a da nisu obilježeni kao u bivšem razredu)

[AdioMare]

kad se iscrpe druge mogućnosti,i premještaj djeteta jest pedagoška metoda

dosta sam u praksi viđala klinaca koji su premješteni u druge razredne odjele i u 90 % slučajeva tamo su bolje funkcionirali,bolje su se uklopili jer su to shvatili kao drugu šansu da se dokažu pa mislim da im je samim tim činom data druga šansa(na neki način počinju ispočetka,a da nisu obilježeni kao u bivšem razredu)

Ovo mi je zanimljivo, ronin.
Jer, baš sam se pitala jeli rješenje maknuti "problem" s jednog mjesta na drugo, ili je tu potreban drugačiji pristup.
Šta ako se ni tamo ne adaptira? Šta će ga seljakati sve u krug? :/

[Sanja]

dosta sam u praksi viđala klinaca koji su premješteni u druge razredne odjele i u 90 % slučajeva tamo su bolje funkcionirali,bolje su se uklopili jer su to shvatili kao drugu šansu da se dokažu pa mislim da im je samim tim činom data druga šansa(na neki način počinju ispočetka,a da nisu obilježeni kao u bivšem razredu)

Ja baš znam suprotne slučajeve. U osnovnjaku je u godinu mlađoj generaciji bio dečkić koji je bio kakti problematičan i taj je siroče promijenio sva tri razreda, koliko ih je u toj generaciji bilo. Svakom je promjenom bio sve jače obilježen i ponašao se sve gore, u stilu "ok, ako me već smatrate problematičnim, onda ću to i biti". :/

U srednjoj školi pak znam čak tri osobe koje su iz istog razloga promijenile školu i u novoj sredini im je bilo još gore. Jbg, mijenjanje škole nije bila česta praksa, pa se učenici iz novog razreda uvijek interesiraju zašto im je došla nova učenica, a Zg je selo i uvijek se sve sazna, često u prenapuhanom obliku.

Ja sam uvijek za rad s djetetom. Na kraju krajeva, koliko traje školska godina? Ni mjesec dana. Nekome treba više, a nekome manje da se prilagodi. Grozno je djetetu odmah na početku prilijepiti nekakvu etiketu, pratit će ga do kraja školovanja. :/

[ronin]

problem počesto nije jednostran,takva djeca budu na neki način obilježena u staroj sredini kao "krivci" za sve pa promjenu doživljavaju kao nov početak za sebe

prije no što sam otišla na čuvanje trudnoće bila sam razrednica jednom dječaku kojeg možemo isto tako okarakterizirati "nemogućim"

ni ukori,ni roditelji...ništa nije donosilo ni najmanji napredak.na sjednici smo ga odlučili preseliti u drugu smjenu,u drugi razredni odjel.

po informacijama koje imam,bio je to pun pogodak.da se razumijemo,ocjene su ostale iste,no one i nisu bile neki problem jer je mali bistar,nego ponašanje.on se u nov razred uklopio kao da je s njima oduvijek,no znakovito je da poslije nije ni jednom bio zapisan u dnevnik,a kamoli nešto strože.tako da je na kraju balade premještaj njemu došao kao nagrada,a ne kao kazna.

ne smijemo zaboraviti da djeca nisu otok svatko sam za sebe,već djeluju u interakciji s drugom djecom...i često ih,ajmo reći negativna interakcija navede na određena nepoželjna ponašanja i oni ispadnu jedini i isključivi krivci

[ronin]

da,naravno da nekima ni selidba ne donese poboljšanje,no iz moje prakse broj onih koji su profitirali preseljenjem u drugi razredni odjel je još uvijek veći od onih koji nisu(iz 8 god staža,vidjela sam ih već više od nekoliko)

što to konkretno znači "rad s djetetom?"ja to dijete ne mogu početi odgajati u njegovoj 13.godini.
imaš ih 30 u razredu,ja sam s mamom kontaktirala i u školu je dolazila na tjednoj bazi,a s malim na dnevnoj,svaki dan.no bio je u razredu koji je bio sastavljen od 20 živih dječaka i 9 djevojčica,podražaji,da ih tako nazovem,naprosto su za njegovu hiperaktivnost bili prepoticajni.

[Sanja]

Ronin, cijenim tvoje profesionalno iskustvo i konkretne situacije u kojima si bila. Ja pričam samo iz perspektive učenice, tj. onoga što se događalo s mojim kolegama dok sam išla u školu. Tada je i pristup djeci bio drugačiji, sjećam se da je našim nastavnicima u nižim razredima bilo normalno udariti ili povući za kosu "problematičnu" djecu i nitko se nije previše uzbuđivao oko toga, ni djeca ni roditelji. :/ Stvari su se od tada, na sreću, dosta promijenile.

Slažem se, u situaciji u kojoj moraš paziti na dobrobit cijelog razloga nemoguće je baviti se jednim jedinim djetetom. No, pokretačica topica ne govori o problematičnom tinejdžeru, nego o djetetu od šest godina koje u školu ide tek nešto više od dva tjedna, kužiš?

[Arwen]

i kod nas u razredu ima jedan koji šeta za vrijeme nastave,šalje
učiteljicu u rodno mjesto i sl
srečom pa je ostatku razreda to :shock: prestrašno i nitko ga (za sada) ne imitira ali ima još vremena
mene zanima zašto npr u ovoj našoj situaciji učiteljica nije pitala odgajateljicu iz vrtića kakva su djeca ima li problema i sl
jer kod nas su svi oni proveli zajedno barem 3g i imali su istu odgajateljicu i sada su zajedno u prvom razredu-jednom jedinom
a taj dječak je uvijek bio "neposlušniji" od ostalih ali bi uvijek poslušao odgajateljicu i psovanje nije dolazilo u obzir

[flower]

mene bi prvo osobno smetalo da uciteljica gocori drugim rod. kakvo je moje dijete i da zbog njega ona ne moze nesto odraditi...cijela prica o tome kako nakon 2-3 tj. nastave svi pate zbog jednog djeteta mi je
razumijem da je sve to i istina, ali strucnjaci su zato strucnjaci da procijene kako ce razred funkcionirati i odluce sto s tim djetetom na najbolju korist njega i drugih.

[Peterlin]

Nemoguće dijete?

Hm, hm... ne bi li bilo bolje takvo dijete smatrati izazovom? No, koji put situacija nadrasta mogućnosti (i kompetencije) učitelja, a onda je pravilo da se uključi stručna služba škole. Ako nema, jer škole postoje i u malim sredinama, ravnatelj/ica vrlo dobro zna koga u takvim situacijama treba kontaktirati.

Možda dijete ima nekakav problem (hiperaktivnost, emocionalna nezrelost, bla bla...) pa mu je potreban drugačiji pristup od serijskog?

Ako takvo dijete onemogućava normalno odvijanje nastave za ostale, svakako mu treba pomoć. Učitelj (ni roditelj) tu odluku ne donosi sam. Treba uključiti stručnu službu, a i za dalje postoji postupak (opservacija djeteta, dijagnostika, pa na kraju rješenje o primjerenom obliku školovanja).

Treba naći neku opciju najbolju i za "problematično" dijete i za okolinu.

[Trina]

Radi se o prvašiću?Jer ako je, nije mi jasno otkud ikome ideja da se dijete naziva zločestim,da ometa ovog ili onog,da je problem?Toliko se govori o adaptaciji u vrtiću,a škola?Možda je sve to dio procesa privikavanja na školu a njegovi roditelji i učiteljica bi trebali biti ključ nekakvog uspjeha.Etiketiranje djeteta na račun 15 dana provedenih u školi je suludo.

[ronin]

Ronin, cijenim tvoje profesionalno iskustvo i konkretne situacije u kojima si bila. Ja pričam samo iz perspektive učenice, tj. onoga što se događalo s mojim kolegama dok sam išla u školu. Tada je i pristup djeci bio drugačiji, sjećam se da je našim nastavnicima u nižim razredima bilo normalno udariti ili povući za kosu "problematičnu" djecu i nitko se nije previše uzbuđivao oko toga, ni djeca ni roditelji. :/ Stvari su se od tada, na sreću, dosta promijenile.

Slažem se, u situaciji u kojoj moraš paziti na dobrobit cijelog razloga nemoguće je baviti se jednim jedinim djetetom. No, pokretačica topica ne govori o problematičnom tinejdžeru, nego o djetetu od šest godina koje u školu ide tek nešto više od dva tjedna, kužiš?

nekako mi je to promaklo

onda je definitivno rano za bilo što ,vrijeme će pokazati

[Tashunica]

poznajem jedno "nemoguće" dijete. u četvrtom razredu prebačeno je u novi razred i nema apsolutno nikakvog pomaka.
u ovom konkretnom slučaju mislim da je najveći problem neprihvaćanje roditelja da je njihovo dijete drugačije i da im jednostavno treba stručna pomoć.

[puntica]

treba vidjeti u čemu je zapravo problem i pokušati ga riješiti. meni ovo 'nemoguće' tako para uši da vam ne mogu ni opisati. protiv sam svakog etiketiranja a pogotovo sam protiv toga da učiteljica govori drugimm roditeljima kako je to i to dijete nemoguće umjesto da riješi problem. ako ne zna kako neka se raspita kod nekog stručnijeg.
ja ne vjerujem da postoje nemoguća djeca samo osobe koje s njima ne znaju raditi. pa bože dragi, i ja sam ponekad nemoguća kad se nađem u okruženju koje mi ne paše. još ako mi neko kaže (direktno ili indirektno) da sam nemoguća onda postajem To mi je nekakav obrambeni mehanizam
eto, sad ćete i mene prebaciti u drugi razred!

[babyiris]

Nemoguće dijete?

Hm, hm... ne bi li bilo bolje takvo dijete smatrati izazovom? No, koji put situacija nadrasta mogućnosti (i kompetencije) učitelja, a onda je pravilo da se uključi stručna služba škole. Ako nema, jer škole postoje i u malim sredinama, ravnatelj/ica vrlo dobro zna koga u takvim situacijama treba kontaktirati.

Možda dijete ima nekakav problem (hiperaktivnost, emocionalna nezrelost, bla bla...) pa mu je potreban drugačiji pristup od serijskog?

Ako takvo dijete onemogućava normalno odvijanje nastave za ostale, svakako mu treba pomoć. Učitelj (ni roditelj) tu odluku ne donosi sam. Treba uključiti stručnu službu, a i za dalje postoji postupak (opservacija djeteta, dijagnostika, pa na kraju rješenje o primjerenom obliku školovanja).

Treba naći neku opciju najbolju i za "problematično" dijete i za okolinu.

Imam takvo dijete u razredu. Shvatila sam ga kao izazov i to se pokazalo ispravnim. Nije zločest, ima ADHD. Nema papire pa mu ne priznaju. Savršen je u dinamičnim nastavnim situacijama, a kad je moonotono hoda za mnom ili počinje šou. Dosta sam nastavnih sati prilagodila njegovim potrebama. Nikad ništa ne radi bez razloga. Treba mnogo raditi na sebi kad su u razredu takva djeca.

[Peterlin]

Imam takvo dijete u razredu. Shvatila sam ga kao izazov i to se pokazalo ispravnim. Nije zločest, ima ADHD. Nema papire pa mu ne priznaju. Savršen je u dinamičnim nastavnim situacijama, a kad je moonotono hoda za mnom ili počinje šou. Dosta sam nastavnih sati prilagodila njegovim potrebama. Nikad ništa ne radi bez razloga. Treba mnogo raditi na sebi kad su u razredu takva djeca.

:D :D :D

To je pravi pristup!

Netko je gore napisao da je često problem NEPRIHVAĆANJA I NESURADNJE RODITELJA. A to je područje gdje treba uključiti stručnu službu škole (pedagog, psiholog, ravnatelj - tko je već na raspolaganju) i raditi s cijelom obitelji.

Papiri su važni. Ne samo zbog djeteta, nego i zbog učitelja, a i zbog roditelja ostale djece (da im se lakše može objasniti POTREBA za individualnim radom, jer to nije favoriziranje i ustupanje). Nisam sigurna da li se to i dodatno plaća učitelju, ali da se mene pita - trebalo bi! To nije lako.

S druge strane, uz pravilan pristup i podršku takvo dijete i roditeljima i učiteljima zna prirediti ugodna iznenađenja, jer trud se uvijek isplati!

[Peterlin]

Papiri = rješenje Ministarstva o primjerenom obliku školovanja

[kina]

Radi se o prvašiću?Jer ako je, nije mi jasno otkud ikome ideja da se dijete naziva zločestim,da ometa ovog ili onog,da je problem?

Ni u jednom trenu učiteljica nije rekla da je zločest. A lupanje druge djece, provokacije, bacanje tuđih pernica i knjiga - po meni to JE ometanje drugih.

[Trina]

Ali to je dijete koje je tek krenulo u školu.Jeli išao ranije s tvojim u vrtić,kakav je bio tamo?
Ima i moj u razredu dvojicu,trojicu koji na takav način ometaju druge i djeca dosta ispaštaju zbog njih ali smatram da je greška u učiteljici i njenim metodama.Sa takvom djecom ttreba biti jako strpljiv i dobro smisliti način na koji im prići.
Oprosti ali malo mi je smiješno pričati o prebacivanju prvašića u drugu školu zato što je "problem".To bi bilo izuzetno okrutno prema malom, a ideja o tako nečem meni bi bila samo pokazatelj neukosti i nestručnosti te osobe.

[maria71]

ja sam došla do zaključka da IPAK postoje djeca s kojom se ne može uz sve moguće i nemoguće metode.

ne kažem da je taj mali takav, ne poznam ga.

nikad neću biti toliko sebeljubiva i sujetna da izjavim da ja mogu sa svom djecom.

s većinom da,-

[Trina]

Pa normalno da postoje djeca koje jesu pravi problemi.Ali daj zamisli dečka od 7 godina koji je tek krenuo u školu i naziva ga se problemom i razmišlja o tome da ga se prebaci u drugu školu.Nakon tri tjedna škole :?

[kina]

Ja sam isto protiv toga da se dijete seli. Više me brine drugi dio, kako moje dijete udaljiti od njega , a da toga nije ni svjesno : ) Takve se stvari kose sa svim mojim uvjerenjima...

[maria71]

terbalo bi ipak pričekati do kraja ovog polugodišta s opesrvacijama

prvih par mjeseci je teško svima

[Kanga]

mene bi prvo osobno smetalo da uciteljica gocori drugim rod. kakvo je moje dijete i da zbog njega ona ne moze nesto odraditi

X, i da to govori drugim ucenicima.

[tanjads]

Premalo vremen za ozbiljno opazanje, prekrupne ocjene, i jos s tim na roditeljski. A strucna sluzba, a rad s roditeljima, a probati razlicite pristupe-za sto treba vrijeme... GRRR...

[Peterlin]

Jedna uciteljica koju poznam rekla je da je u prvom razredu uvijek LUDA DO BOZICA, tj. djeci treba vremena da se priviknu....

Istina, neki klinci su takvi da njihovo ponasanje odmah upada u oci, ali zato je tu uciteljica, da procijeni kad treba zvati (1) roditelje, (2) strucnu sluzbu DA SE DJETETU POMOGNE, jer time se pomaze i ostaloj djeci.

[nana]

I ja mislim da treba pričekati barem do polugodišta, i vidjeti što se da napraviti.........djetetu treba vremena da bi se prilagodilo na novo društvo, nove učiteljice, i svako dijete to proživljava na svoj način....

[maria71]

Nažalost ima djece s velikim problemima kojima sustav nije dorastao.

Iz svega navedenog, čini mi se da je ovdje riječ o težoj prilagodbi na školu.