 |
|||
Kako reći djetetu?
Moj suprug iz prvog braka ima curicu za koju zna da nije njegova, ali jako ju voli i ne želi je se odreći. Kako joj reći istinu, s obzirom da nije tajna da joj on nije tata? Malena ima 6 godina, živi s mamom i povremeno nas posjećuje. Osim toga, na godinu će u školu i sigurno će joj djeca to govoriti. Ima i polubrata od 15 koji ne zna istinu. Kako progovoriti o tome?
Malena je rođena prije nego je tvoj suprug stupio u brak s njenom majkom? Da li ju je službeno posvojio?
Ili je malena rođena iz izvanbračne veze njene majke dok je bila u braku s tvojim mužem, a on ju je onda prihvatio kao svoju?
Da li je njen biološki otac živ?
Oprosti što čačkam, ali nije jasno iz tvog pitanja, a bitno je za situaciju.
Malena je rođena u muževom 1. braku kao plod izvanbračne afere njegove bivše žene. Curica nosi njegovo prezime, jer se nadao da će moći spasiti brak, a i zavolio je dijete. No, dogodile su se još mnoge ružnije stvari nakon toga i brak je ipak razvrgnut. Muž će ipak tražiti sudsko utvrđivanje očinstva. Usprkos tome, želi/želimo i dalje biti prisutni u životu curice jer nas oboje voli i jedino se kod nas osjeća sigurno i dobro. Za supruga je jako vezana jer se njena majka ne brine adekvatno za nju, emocionalno ju zlostavlja, iskorištava za razne financijske ucjene itd
Ne zna se tko je biološki otac. Ali svi koji nas znaju- znaju da nije dijete moga muža i bojim se da će joj to netko reći u najnezgodnijem trenutku. Pogledat će se za koju godinu u ogledalo (sad ima 6) i vidjeti da nema niti jedne crte od čovjeka kojeg zove tata. Uostalom, nije dobro da živi u laži. Osim toga, sve je to skupa strašno opeterćenje za muža i sve nas u obitelji jer se ne ponašamo prirodno prema njoj: uvijek je neko pretjerano zaštićivanje, drugačije nego prema ostaloj djeci (imamo ih ukupno 4), neprirodan odnos.
Ajme, koja teška situacija! Još i te dodatne traume razvoda i takve smetnje u roditeljskoj komunikaciji...
Nemam uopće ideju odakle krenuti, čini mi se da bi bilo dobro da joj mama i tvoj muž to zajednički kažu da dijete shvati da će OBOJE uvijek biti uz nju.
Nadam se da će se javiti netko pametniji.
Koliko se god situacija subjektivno ili objektivno činila teškom- životna je, stvarna i tu pred nama- mojim mužem i mnome. Nema govora da bi curičina mama i moj muž to mogli reći malenoj zajedno- njena mama je izuzetno karakterno problematična osoba, sklona intrigama, manipuliranju i zloći...
Uf!!
Ne znam što bi rekla pametno samo ću probati napisati prvo što mi je palo na pamet kad sam pročitala postove.
Ne znam koliko je pametno ili potrebno utvrđivati očinstvo ako želite biti prisutni u životu djevojčice, jer ako se ili kad se utvrdi da joj vas suprug nije otac on zakonski gubi sva prava i majka ju može iz inata ne pustati k vama, a tu cete i dijete i vi jako patiti. Skuzila sam da mama koristi situaciju i vasu velikodusnost da vas financijski iskoristava pa kuzim da je to vjerojatno razlog za utvrđivanje očinstva. Osim ako nema kakve šanse da joj je on stvarno otac.
Istinu joj svakako treba reći jer će to napraviti netko drugi, a to ce joj biti puno bolnije. Posto mama nece sudjelovati u razgovoru, najbolje bi možda bilo da joj oboje zajedno to kažete pošto vas voli i ima puno povjerenja u vas. Naravno, uz puno uvjeravanja da cete uvijek brinuti za nju.
Nekako bi za curicu bilo najsretnije rješenje da ju vi možete uzeti k sebi i suprug dobiti skrbništvo. A i to je izgleda nemoguća misija.
Jako komplicirana situacija, ali mi se čini da cete vi, pošto ste brižne i kako se čini velikodušne osobe naci vec neko rješenje.
Malo razmišljam...možda da započnete razgovor ti i suprug na način da pokrenete temu posvojenja općenito, kako neka dječica odrastu bez mame i / ili tate, ali se pronađu novi roditelji za njih. Pa onda neko vrijeme plesti tu priču dok ona sama ne počne postavljati pitanja, pa se postepeno nadovezivati....Kao što mama nije nužno ona koja rodi dijete nego ona koja ga voli i o njemu se brine, tako je i s tatom. Njen "prvi" tata se nije mogao brinuti o njoj (pitat će sigurno zašto, pa pripremite odgovor...bio je premlad, nije želio ostati s njenom mamom, naprosto nije želio ili mogao biti tata) zato je tu tvoj suprug koji je voli i uvijek će se brinuti o njoj.
Kod vas je tu i dodatni "problem" što njena mama može imati i svoju verziju priče kad shvati da ste ti i muž s malenom pričali.
Svaka je varijanta bolja od one da dijete sazna od nekog drugog :/ .
Kad načnete tu temu nemokte dramatizirati, posjesti je "jer ćemo sada nešto razgovarati", nego uklopite priču u neke usputne životne situacije, da joj ispadne normalna i takva mogućnost, jer postoje i druga djeca u sličnoj situaciji
Koliko znam, po zakonu se ocem djeteta smatra majčin muž ako je dijete rođeno za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od prestanka braka. Ako otac to želi osporiti, može podnijeti tužbu u roku od šest mjeseci od dana saznanja za činjenicu koja dovodi u sumnju istinitost upisanog očinstva, ali najkasnije do navršene sedme godine života djeteta.
Ako dobro shvaćam, tvoj muž do sada nije osporavao očinstvo, što valjda znači da ga je priznao, ali sada ga ipak želi osporiti iako se ne želi odreći djeteta? Taj dio baš ne kužim.
U svakom slučaju, situacija je delikatna i u ovom trenutku nemam jasnu ideju o tome kako je ( i da li uopće još) pokušati približiti 6-godišnjem djetetu. No, prije svega mi se čini važno da tvoj muž raščisti sa sobom prihvaća li to dijete kao svoje i može li se tako i ponašati zajedno s ostatkom familije.
Da, situacija je izuzetno delikatna. Kad bi se sudski utvrdilo da moj muž nije otac, njena majka bi sigurno zabranila maloj da više ikad dolazi k nama. Tužbu za utvrđivnje očinstva sam predložila ja jer mi se u tom trenutku činilo da bi takvo "rezanje" zaustavilo njenu majku u ucjenjivanju i intrigama, muž nije baš previše za tu opciju. No niti sada malena ne dolazi često k nama. To je rijetko, kad uspijemo naći koju kunu viška jer njena majka uvjetuje dolazak s novcem- otprilike "za svaki dan koji provede s nama- 100 kuna". S obzirom da imamo još 3 djece (srednjoškolac i 2 osnovnoškolca) i brinemo za 2 stare bake, možete misliti kako smo s novcima... a i da to nije problem- nije u redu kupovati dijete. Neko rješenje bi se trebalo naći jer je ovakva situacija teška za sve: ostalo troje djece osjeća da je malena "posebna" i da joj tata dopušta više nego drugima. Baka (koja joj to nije) također ima prezaštitnički odnos, tako da često ostalo 3 djece plače zbog nepravdi ili se ljute na nas... uglavnom, svaki put kad je malena kod nas, imamo raspad sustava. Slažem se da bi suprug prvi morao raščistiti sam sa sobom, ali razumijete da to nije tako jednostavno. Kako bi drugi muškarci postupili u ovoj situaciji?
A da li je brakorazvodnom parnicom utvrđen način viđanja malene i tvog supruga, odnosno alimentacija? Ukoliko je on na papiru otac onda valjda ima i pravo viđanja djeteta?
Moj muž nema nikakvu financijsku obavezu prema tom djetetu, ali ima pravo viđati malenu, to je sve sudskom odlukom riješeno. No bivša se toga uopće ne drži, daje dijete kad i koliko njoj to odgovara, naravno uz ucjenu ("znam da voliš malenu i ako ju hoćeš vidjeti-- plati") MM se ne želi tužiti s bivšom po CZSS ili sudu. Kaže da ju dobro poznaje i da ne bi postigao baš nešto, osim puuno nemira i problema. Ja ju ne poznajem, osim kroz njezinu djecu koja jako pate što im je mama takva i nesposobna su ostvariti blizak odnos i sa kime. Koliko vidim, radi se o izuzetno nemoralnoj osobi. MM je djevojčicu prihvatio kao svoju još dok su bili u braku misleći da će se žena primiriti i da će spasiti brak. S njom ima starijeg sina koji živi s nama. Dečko je sigurno njegov, a curicu je začela s nekim od svojih ljubavnika, ne zna se s kim.
Ako tvoj muž nije osporavao očinstvo, a nije, onda je on po zakonu otac djeteta i ne razumijem kako nema financijskih obaveza prema djetetu.
Na pitanje kako bi postupili drugi muškarci nemam odgovor. Ali ako bih ja priznala dijete koje je rođeno iz muževljeve veze s drugom ženom, onda bih ostala pri tome i nakon što bismo se rastali, jer se on npr. propio i postao nasilan.
I ne bih razmišljala o tome kako da osporim majčinstvo, nego kako da ostvarim svoja prava u interesu djeteta.
Usput, utvrđivanje očinstva traži onaj tko želi dokazati da je otac, a osporavanje onaj tko zna/misli da nije - sve u okviru propisanih rokova koji su, mislim, i za tvog muža i za njegovu bivšu ženu, istekli, pa se na tu temu ne mogu ucjenjivati.
Njegova bivša je inzistirala na tome. A on nije osporavao očinstvo jer je bio jednostavno slomljen cijelom situacijom. Nije imao snage za sve to.nela prvotno napisa
MM je odlučio da ćeipak predati tužbu za osporavanje očinstva! Sad "samo" treba skupiti oko 10 000 kn... Vidjet ćemo što će biti dalje... Moje mišljenje- sve skupa je jako mučno. Ali negdje treba početi rješavati problem... čini mi se da je najbolje u korijenu. Hvala vam na mišljenjima.
Sad se sjetih... u međuvremenu sam razgovarala s jednom odličnom stručnjakinjom koja se bavi problemima posvojene djece- kako i kada reći itd (a naša je situacija najbliža ovoj) i dogovorila sam sastanak s njom za mm i mene da nam pomogne kako isplivati iz svega ovoga sa što manje trauma, a da dugoročno rješenje bude dobro, da prestanemo živjeti u laži i napetosti, svi skupa...
Mislim da je to dobra odluka, netko izvan moći će objektivnije procijeniti situaciju i dati dobar savjet kako postupiti prema malenoj.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom