Jucer pitam K. kako je bilo u vrticu.
A on kaze: "Veselo!" i smije se od uha do uha.
Inace, i on stalno neke pjesmice melje, al ja nista ne razumijem
 |
|||
|
|
|||
Jucer pitam K. kako je bilo u vrticu.
A on kaze: "Veselo!" i smije se od uha do uha.
Inace, i on stalno neke pjesmice melje, al ja nista ne razumijem
To nije samo koreografija, to je učenje cijelim tijelom i tako se puuuno brže pamti! (Mislim da nešto o tome ima u knjizi Ples pisanja.)sne prvotno napisa
Da, meni je najljepše što izgleda svaka pjesmica ima neku koreografiju. Vrti rukicama, mrda prstićima .... preslatko.
To je sastavni dio rane pripreme za školu i super je! Kad čovjek vidi u školi djecu koja su prošla vrtić i onu koja ga nikad nisu vidjela... razlika je u većini slučajeva ogrooomna.
Inače, te pjesmice s "koreografijom" i moj sin-prvašić donosi doma iz škole. Zadnja koju je donio bila je Nakrivio kapu žir. Kako god bilo, te stvari govore da je djeci tamo lijepo i veselo
da, to se zove kinetička (ili kinestetička, zaboravila sam) inteligencija.
povezuje se i s ritmom. koristi se i u poduci stranih jezika kod odraslih i kod djece.
ontopic: meni S. i dalje plače svako jutro i barem jednom noću. i kad ga netko pita kako je bilo u vrtiću kaže: ni mi lepo u vitiću jer su tamo puno tete
a jučer je imao čitavu koreografiju. naučio je pet ili šest pjesmica, znam da si obožava tetu jer stalno, ali stalno pita za nju. ali zašto i dalje plače? neutješno. poludit ću.
edit: nama je hit "kolibica", nikad nisam čula, ali ide ovako
kolibica drvena (radi krović od ručica),
nešto nešto nešto (stišće šake),
dođi zeko (radi uši ručicama),
hop, hop, hop (skače ručicama),
da te lovci ne ulove (zove zeku ručicama)
i bit će nam lijepo (ili nešto tako, ovo su mene načele godine)
Jeeeeee! (digne ruke u zrak od sreće)
onda nekog pužića koji puže po listu :/
i prste ima ruka svaka, a poglavito voli ono "igraju se ruke dvije" u tome.
i zašto onda plače? zašto sam ja promašaj od majke da moje dijete stalno plače?
jel to zato što radim od doma pa misli da ga šaljem u vrtić, a ja doma gledam Dadilju i Malcolma i jedem čokolade?
I moj je neki dan došao sa pjesmicom ali ne naučenom od tete
Happy birthday to you
stavi prst u struju.
Samo ti ne brini
samo polako umri :shock:
Puži puži pužu mali,
puži puži po lišću i travi,
buc, buc, buc (mrda kažiprstima)
pusti roge van
buc, buc, buc,
sakrio se sam (prekrije rukicama okice)
Gdjeeeee siiiiiiii?
Tu smooooooo (otkriva okice uuz široki osmjeh)
Naše tete, povremeno napišu riječi pjesmica na panou ispred vrata.
tek sad vidim ovaj topic
naša prva dva tjedna protekla su... hmmm...
tako da sam ga 8. dan željela ispisati.
i onda se baš taj dan dogodio klik, krenula mu je tad i "frendica" u istu grupu i moje dijete sad obožava vrtić. ne da mi više ni da ulazim s njim, ma ne vjerujem da je tako.
"mama, odi ća"
joj, brunda, ne znas... rima ti ne stima.I moj je neki dan došao sa pjesmicom ali ne naučenom od tete
Happy birthday to you
stavi prst u struju.
Samo ti ne brini
samo polako umri :shock:
ovak ide:
...gurni prst u struju
i nista ne brini
samo pogini...
Ja je znam kao kruška, jabuka, šljivaMisliš na onu pjesmicu? Jer to ide Jabuka, kruška, šljiva.Moje malo dvogodišnje je jučer naučilo Kruška, jabuka, šljiva
Ali moram napisati i nastavak, nama je to jedna od prvih doma naučenih pjesmica.
...mene voli Iva,
a ja Ivu neću,
bacim je u vreću.
...
znam ja i nakon tvoje kitice:
Kruška, jabuka, grožđe
kada jesen dođe
tada voće zrije
dječici se smije
(ovaj ostatak me naučila velika cura)
a zakaj
pouzdano znam da se ova pjesma koju si ti pisala pjeva diljem lijepe naše
Zato što mu je težak trenutak rastanka, već za minutu je vjerojatno bolje, ali taj trenutak je preloman i osjetljiv, odlazi netko tko mu je najbliži ....
Njegova interpretacija. A bilo mi je nešto čudnojoj, brunda, ne znas... rima ti ne stima.I moj je neki dan došao sa pjesmicom ali ne naučenom od tete
Happy birthday to you
stavi prst u struju.
Samo ti ne brini
samo polako umri :shock:
ovak ide:
...gurni prst u struju
i nista ne brini
samo pogini...
je :D, to je to.Puži puži pužu mali,
puži puži po lišću i travi,
buc, buc, buc (mrda kažiprstima)
pusti roge van
buc, buc, buc,
sakrio se sam (prekrije rukicama okice)
Gdjeeeee siiiiiiii?
Tu smooooooo (otkriva okice uuz široki osmjeh)
Naše tete, povremeno napišu riječi pjesmica na panou ispred vrata.
i naše, samo ja dugo nisam bila u vrtiću, MM ga vodi.
hvala
Ja još pamtim i prvu vrtićku pjesmicu koju je Katja zapamtila, o malom pekaru:
"Ruke mijem, brašno sijem,
kapica na glavi,
mijesim tijesto tako vješto,
ja sam pekar pravi!
Peć se žari, u nju stavljam
krušćiće po redu,
kora glatka bit će slatka
kad je djeca jedu!"
Naravno, svaka se radnja mora popratiti odgovarajućim pokretima. Ma preslatki su bili ti mali jasličari dok su "mijesili tijesto" i "stavljali kapicu na glavu"!
Ajd mi pliz reci kak ide ta druga kitica. Jel to ono kad vrti šake jednu oko druge, kao nekakvi plesači?
Ima jedan jalsičar, paralelna grupa s Janinom, koji i nakon godinu dana plače kad ga mama ostavlja. Baš sam jučer čula kak mu govori da to traje već godinu dana. Mogu si misliti kak je ta jadna žena isfrustrirana.
joooj... to je i Nikola pjevao
samo je umjesto "pravi" rekao "ja sam pekar mali"
Lola je pjevala mali pekar, imam ju snimljenu, svaki puta se raznježim kada gledam snimku
"Igraju se ruke dvije,
tko će bolje, tko će prije,
bum, bum, bum, bum ,bum
to je pjesma laka."
Ja štreberski sve prepišem sa panoa, pa doma otipkam na kompu. Sada je Lena počela sa nečim što ide ovako :
Jedna noga top top,
druga noga tup tup ...... ili tako nekako.
Ja imam ove godine školarca, ali sve ostalo potpisujem.Od jucer razmisljam o ovom topicu i sto napisati, sto izdvojiti iz 6 godina druzenja s vrticem i jaslicama...
Za svaki rodjendan proslavljen u grupi djeca su doma donosila uvezane knjige slika koje su im crtali prijatelji, bila je tu i jedna zidna slika svih klinaca iz grupe (i dan danas nakon 3-4 godine jos visi mom starijem sinu iznad kreveta).
Sjecam se prve recenice koju je moj stariji donio iz vrtica: "Teta Sanja zove: Piceki i purice di ste moji..."
Ja inace rijetko placem. Ali plakala sam na SVAKOJ priredbi, i bozicnoj i zavrsnoj i na kestenijadi i na svakoj prigodi kad su se "mali piceki i purice" okupljali oko teta, recitirali, druzili se medjusobno i slicno. U tim prilikama dobro se vidjelo kako oni funkcioniraju kao grupa, s odgajateljima i medjusobno. Vrtic je oplemenio nas zivot. Nas vrtic bio je uvijek toplo mjesto gdje su se djeca osjecala dobro i prihvaceno, cak i moj (u ono vrijeme) cmizdravi stariji sin.
Vrtic je mom zatvorenom i nepovjerljivom djetetu pomogao da izraste u djecaka punog samopouzdanja koji je spontano i veselo zakoracio lani u skolu.
Ove godine imam jos jednog skolarca - i taj uredno mase tetama prek plota i pita kad cemo u vrtic u posjet njegovim tetama. To su bile i ostale osobe od povjerenja uz koje su djeca emotivno jako vezana.
Mislim da bi bez vrtića svi četvero bili siromašniji za jedno toplo, pozitivno i ispunjujuće iskustvo...
ajme, prvi put naletim na ovaj topik i rascmoljim se totalno na ovo, cvijeta
ne cmoljim nego ridam!
Da ne otvaram posebnu temu ovde bih napisala nešto o našem polasku u jaslice.
Kako sam ranije imala fantazije da će biti obostranog plakanja kada Una krene u jaslice, jer smo nas dve bile 2,5 godine nerazdvojne,na svu sreću to se nije dogodilo.
Prošle nedelje je ostajala sama sat vremena,a ove po tri sata.Još je ne planiram ostavljati na spavanju ali mi se čini da će i to ok proći.
Una se samo prvi dan uplašila jer su tete imale bebi roze uniforme pa ju je to asociralo na dr.
Naredna 3 dana je govorila da se boji vrtića ali samo na putu do istog.Kada stignemo, sama utrčava u sobu,odmah priđe deci,ni ne okrene se zamnom,uopšte ne plače.
Ove nedelje se čak raduje kada ustanemo i spremamo za vrtić.
Ja sam u pozitivnom šoku.Nadam se da će tako ostati i kad bude ostajala duže.
Ja sam njoj na putu stalno govorila da je jako volim,da je čuvam,da je ne dam nikom i da ću uvek doći po nju.Stalno joj govorim šta će raditi u vrtiću i šta ćemo raditi kad se vratimo kući.Bitna je i rutina,predvidljivost - idemo istim putem,uvek sretnemo jednog batu sa žutim rancem,istog čoveka kako šeta psa,sunce koje izlazi iz pravca vrtića...
Prve nedelje sam primetila da kada se vrati kući ima blagu regresiju u smislu da je malo kenjkavija i zahtevnija ali je to prošlo.
Juče je donela kući i prlelepi crtež sa puno obojenih naradzastih krugova
Tete takođe potvrđuju kako se lepo uklopila a ona mi kad dođem po nju prvo kaže - Bilo mi lepo u vrtiću :D .
Naša vrtićka priredba prije par godina, miješana grupa od 4-7 godina, sve do jednog djeteta je izaslo samo ispred gledališta punog mama, tata, baki, deda, .... i odrecitiralo jednu rečenicu.
Tete su svojim angažmanom i svojom stručnošćuuspjele dobiti i one najsramežljivije, napovučenije, najzaigranije, naj ... da sami stanu ispred svih, samouvjereno i ponosno izrecitiraju jedan stih pa bio on jedva čujan, bez ponekog slova ili glasan i jasan da se orilo cijelom dvoranom
evo još pozitive - iz jaslica.
Dakle, L. ide od 10 mj u jaslice (krenuo sa 1 god) i na početku je bilo suza i jako teško, nakon nekih 2-3 tjedana je išao u jaslice s izrazom na licu - što se mora mora se - osjetila sam da je tužan i nije mi bilo lako - no išao je bez plača i mislila sam- to je to - tako će biti stalno ali ne - evo ga ide s osmijehom, trči tetama u zagrljaj, gledam ga često kad dolazim po njega a da me on ne skuži - sretan je, veseli i cijela atmosfera u grupi je vesela i pozitivna, sve mi se čini kad još malo poraste da će žaliti kad dođe vikend a on bez svojih teta i društva. Uglavnom - sretni smo svi zbog tih jaslica jer zaista je to srcem prigrlio i puno nauči tamo, nisam mislila da će tako biti - smatrala sam jaslice nužnim zlom no to zaista nije tako - barem ne u našim jaslicama Linigra Sv. Nedelja. Svi smo happy - zbog teta i jaslica! :D :D :D
mi odradili naš šestogodišnji jasličko/vrtićki staž
u petak joj je bio zadnji dan i završili smo ga tako da je na povratku doma rekla da bi ona bila teta u vrtiću kad poraste
hvala svim tetama koje su doprinjele da se u vrtiću osjeća dobro
ja sam zaboravila napisat divne stvari -dvije-koje je M doživio pred kraj ove vrtićke godine...
prvo, bio mu je rodjendan, sva su djeca nacrtala srce, iza je teta napisala imena, sa srca spojila i napisala mu čestitku
dva dana iza se rodila seka, tata i on su došli u vrtić, donijeli keksiće i rekli teti,tata je otišao kroz vrata, al je skužio: teta ga je izljubila i rekla klincima:dodjite da vam M nešto jako važno kaže, on je rekao da je postao veliki braco, a klinci su ga ljubili i grili
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom