Mi smo i jako različiti i jako slični (sad možda i zbog deset zajedničkih godina). Potrebe su nam skroz različite, nekad gotovo dijametralno suprotne. Ali slični smo po inerciji i toleranciji na duge staze. I kako oboje imamo dosta teške odnose s drugima, sretni smo što bar zajedno nalazimo zajednički jezik i vrijednosti.

Djeca i roditeljstvo su u drugom planu naše veze. Mi smo si prvenstveno važni kao partneri.

Kako će sve to utjecati na našu djecu? Stvarno je prerano da kažem. Ja se nadam da će naučiti kako je u današnje vrijeme vjernost potcijenjena a individualnost prenaglašena. Ali možda zaključe i obratno. Nadam se samo da će uvijek osjećati kako je naša kuća dovoljno široka za njih u svakom pogledu i svakom trenutku.