Originally Posted by litala
i evo jos jedne
Ajme bas te uvatila inspiracija ovih dana, ha?
 |
|||
|
|
|||
Re: jeste li sputani?
i evo jos jedne
Ajme bas te uvatila inspiracija ovih dana, ha?
ciciban, ne kuzim?
odakle da ja ne volim spontane i neplanirane posjete i dogadjaje?
Dobro , ti si društvena i to je lijepo.
Jel sad dobro ?
A svi smo i spontani i sputani.
Neki manje , a neki više .
Pa šta je sad ?
Uh, cijenim stav tvog muža. Kod mene bi poljubili vrata. Tu sam totalno nespontana čak štoviše, smatram to nepristojnim. Nikome ne odlazim bez najave, ali nikoga ni ne primam na takav način. U eri telefona i mobitela.
:shock:
baš nikoga?
pa ja se isto ne sjecam da nam je ikad itko banuo nenajavljeno. ili mi nekome.
mozda sestri, ili ona meni. ali cak bi me i ona nazvala 5 minuta prije, nije bedasta da se penje na 3 kat bez lifta, i ne nadje nikog doma
Ama baš nikoga. 8):shock:
baš nikoga?
Parlafon ni ne uključujem, a zvonit mi netko može satima, ako nikoga ne očekujem, jednostavno ignoriram.
ma ja bih otvorila makar da vidim koju čokoladu su mi donijeli!
a i fritulica poćiri malo kroz prozor, sigurno
meni je od djetinjstva misterija: kako virnuti kroz spijunku, a da onaj vani ne skuzi da netko iznutra gleda!
Evo i mene. Oni koji me znaju, zvat će me na mob, ovi na vratima mogu bit samo neki dosadnjakovići - tipa neka prodaja. Ako baš zvone masu, ćirnem da vidim ipak jel' tko koga znam. ZG otuđenje - ni moja sisterica ovo ne može vjerovat, ali to je tako, milijardu puta su me i na fiksni digli oni iz ekipe "dobar dan, jeste vi ta i ta", pa onda slijede madraci, testiranje neko medicinsko ili neki takvi bakrači. Pa se, kad mi se ne da, ne javljam niti na fiksni, znam da će zvat na mob pa ću im se javit kad mi paše. U stvari, obožavam SMS-ove i mail, kao načine asinhrone komunikacije. A nazivat na fiksni volim kad meni paše, s tim da sam, kako i ja, apsolutno tolerantna na otfikarivanje preko fiksnog (tipa ne paše mi). Mislim, i nema mi baš ko navratit - ekipa radi, moji u drugom gradu - taj sam đir.Ama baš nikoga. 8):shock:
baš nikoga?
Parlafon ni ne uključujem, a zvonit mi netko može satima, ako nikoga ne očekujem, jednostavno ignoriram.
znaš da sam i ja o tome znala razmišljati.
mislim da je to definitivno nemoguće. naročito ako ima i poklopac preko kojeg treba otvoriti. :/
pa ako ima poklopac, onaj s druge strane vidi tamno
onda staviš oko i tek tada makneš poklopac
pa ostane jednako tamno
apri, tak sam i ja mislila, ali nikad nisam za stvarno i testirala.
a ti jesi ?
svi se moraju najaviti da bih ih pustila u svoj brlog.
Ma ne proćirim
Ne mogu vidjeti glavni ulaz (gdje je i zvono) i da hoću jer mi prozori i vrata gledaju na drugu stranu zgrade.
Tako da se branim neznanjem...možda je neki akviziter, a možda je i muževa baka. Neće ući ni jedno od to dvoje. Što se može. 8)
E i meni je to bila misterija dok sam živjela u zgradi gdje je svatko mogao ući do ulaznih vrata od stana.meni je od djetinjstva misterija: kako virnuti kroz spijunku, a da onaj vani ne skuzi da netko iznutra gleda!
koja ekipa - evo, i baba jaga ne pušta.
da sputani, malo je reć
koja ekipa - evo, i baba jaga ne pušta.
ne puštam.
prvo pucam, onda pitam tko je
pa jesamapri, tak sam i ja mislila, ali nikad nisam za stvarno i testirala.
a ti jesi ?
i sad se pitam/nadam da me nisu skužili 8)
(a najčešće nisam htjela otvoriti jer nisam bila "zrihtana". bilo da se radilo o prijatelju, poštaru ili prosjaku).
Ja sam točno skužila oko u nekim slučajevima, kad sam bila s dr. strane vrata. I baš mi je smiješno izgledao lik koji se šuljao unutra.
ma to je bio neki amater!
Ja se uopće ne trudim šuljati
Ja definitivno nisam spontana, ne volim neorganizirane izlete, nenadane posjete, ne volim kad mi netko spontano ostane do ponoći na dječjem rođendanu, ne odlučujem se za putovanja u pola sata. Ali nisam se nikad smatrala sputanom :? niti ovu svoju osobinu doživljavam kao nešto negativno. I sigurno ne ostajem doma da bih čistila i peglala, dapače uvijek nekud idemo. Ali - planirano
i marko je naučio kad velim -nismo doma !
odmah zalegne i umiri se dok opasnost ne prođe
Ja ću poludit.
nije mene džaba odgajao deda revolucionar
planove? kakve planove? što je to plan? 8)
Možda bih i ja ponekad posegnula za ovom metodom (zaista samo ponekad, kad sam u nekim specifičnim situacijama i raspoloženjima) da nemam muža koji bi svratio nekoga i s ceste.Ama baš nikoga. 8):shock:
baš nikoga?
Parlafon ni ne uključujem, a zvonit mi netko može satima, ako nikoga ne očekujem, jednostavno ignoriram.
Šta misliš, dođe mi netko, njegov dragi ne znam tko
Mislim da bi njemu srce puklo od tuge za onim s druge strane vrata. A i ne bi me poslušao.
Doduše, mi to nemamo s vratima, već s telefonom.
Pa ne idem ja nenajavljena svakome na kafu , napisala sam :... našim PRIJATELJIMA .
Ja ne znam u ovoj eri telefona i mobitela jel se prijatelji još samo u BiH nenajavljeno posjećuju . Niko se ne ljuti , ne ljube se vrata ,dobiješ kafu , kolač , utjehu , podijeliš sreću i to je to . Zna se otprilike kad se pije kafa , ne posjećujemo se u vrijeme odmora i ručka . To ti je fritulice pola sata nezaboravno lijepih trenutaka .
Sam pojam prijateljstvo je teško objasniti .
Ali u svakom slučaju prijatelji mi se ne trebaju najaviti , za njih uvijek imam vremena i za njih sam u bilo koje doba dana i noći tu .[/b]
Pa,i mi smo prilično spontani,čak i previše kad vas čitam.Kod nas je više kao promenada ponekad, adijete nam je naviklo i oduševljava se sa svakime tko nam uđe u kuću,dimnjačaru,stričeku za televiziju...on sa svima odmah razgovara kao da se znaju 100 godina,sve nudi kavom,pićem.Najave nam trebaju jedino kaj nismo baš u centru pa da ljudi ne dolaze uzalud ako nas nema doma,a i to je dosta često.Valjda je na selu to drugačije nego u gradu.
A to kako mi je doma kad mi netko dođe to mi je manja briga,ako je došao gledati jel mi pospremljeno i usisano neka gleda,njegov problem a ne moj,meni je kako meni paše
A valjda kaj smo i mm i ja takvi,ne možemo biti sami dugo,stalno nam treba društvo.
Mi smo jedni od onih kojima je kofer uvijek na hodniku - polupun, frižider uvijek pun, cuge uvijek u rezervi...
Nije bilo jednom da sam se u 7 navečer sa malim djetetom sjetila ipak otići na put od 20 sati, a avion ide u 10.
Nenadani gosti su uvijek dobro došli pod uvijetom da smo kući.
Ove moje šmizle, čim dođu iz vrtića/škole prvu stvar koju pitaju u autu je 'a kamo danas idemo', ako im kažem 'nikud' onda kažu 'pa nismo dugo vidjeli Ivonu/Sanju/Miru...'
Ovako nekako i kod mene.Ja definitivno nisam spontana, ne volim neorganizirane izlete, nenadane posjete, ne volim kad mi netko spontano ostane do ponoći na dječjem rođendanu, ne odlučujem se za putovanja u pola sata. Ali nisam se nikad smatrala sputanom :? niti ovu svoju osobinu doživljavam kao nešto negativno. I sigurno ne ostajem doma da bih čistila i peglala, dapače uvijek nekud idemo. Ali - planirano
Mima (napisa):
Vrlo slično i kod nas.Ja definitivno nisam spontana, ne volim neorganizirane izlete, nenadane posjete, ne volim kad mi netko spontano ostane do ponoći na dječjem rođendanu, ne odlučujem se za putovanja u pola sata. Ali nisam se nikad smatrala sputanom niti ovu svoju osobinu doživljavam kao nešto negativno. I sigurno ne ostajem doma da bih čistila i peglala, dapače uvijek nekud idemo. Ali - planirano
Jednostavno ne volim kad mi dođu iznenada gosti, najavljeni taj dan (za koje moram pospremati) i onda ostanku nikad kraja. Onda mi je to loš dan. Em sam morala neplanirano pospremati, neplanirano se družiti, a izbačeno je "planirano druženje" MM-a, bebe i mene. Naravno, bliski prijatelji (kojima nije bitno koliko je pospremljeno), uvijek su dobrodošli, ali se i uvijek najave na mob.
ovisi o društvu i atmosferi.
ako su svi uštogljeni i sputani, neće ni meni biti ugodno i ja ću biti sputana. bljak! mrzim takve situacije.
uma i ja smo se danas spontano upoznale s nekim uličnim sviračima i oni su nam održali mali koncert u pasažu. oni sviraše, mi smo plesale. baš je super bilo
Ispontanost.
Mi balansiramo između uvijek spremljenog kofera i neotvaranja vrata nepozvanima. Reagiram onako kako mi dođe. Znači li to da sam spontana???
mama_mia ovo zvuči
Kod mene se ne zna kad se pije kava, kad se odmara, kad se ruča, kad se spava, kad se farba kosa, kad se hoda gol po kući...Sve može biti u svako doba. Spontanost, ne?
Volim svu slobodu i intimu koju mi pruža dom moj i nipošto se toga ne bih odrekla, smatram da na to imam apsolutno pravo. Moj muž isto tako. Takvi su i moji prijatelji. Dobro, u obitelji imamo nekoliko padobranaca koji su u par navrata bili "u prolazu" pa su nas eto htjeli posjetiti, a nas nikad doma. Rekla sam im da smo vjerovatno i bili doma, ali da nikome bez najave ne otvaramo. Malo su gunđali ali nisu se uvrijedili.
Volim ljude i druženja u svom stanu, ali ne nenajavljeno.
definitivno spontana. moze nas sputat samo bolest ili nesto drugo sta smo vec dogovorili.
potpisala bi cvijetu.
mislim da kod nas cak debelo prevladavaju nenajavljeni gosti nego najavljeni.
mi smo cesto u djiru, rekla je nasa susida jednom: pa di cete sad opet? pa tek ste se vratili!
nema sanse da bi odbila druzenje radi ciscenja kuce ili nedajboze peglanja
e i na zadnjem rodjendanu koji smo slavili prvi gosti su nam dosli oko podne, a zadnji otisli oko ponoc
cili dan san s gustom kuhala, servirala, pekla kolace (zadnjeg san servirala vruceg iz pecine), nesto san pripremila i dan prije, kad se skupilo puno ljudi uskocile mi prijateljice oko serviranja, ovi zadnji gosti koji su isli, pomogli mm-u skupit stolove i unit sve u kucu. bilo je i djece i odraslih, sjedilo se za stolom, na kaucu, na podu, na zidicu, nikome nije smetalo nista, svi su gustali i bilo nam je bas super ko sto uvijek i bude jer su i svi ti ljudi s kojima se druzimo opusteni i spontani pa nam valjda svima tako odgovara.
a kofer mi je prije nego san rodila uvijek bio napola spreman, imala san poseban set kozmetike samo za putovanja i stalno san bila u djiru, nekad bi doslovno u par sati skupila stvari i otisla di je tribalo. mama me u nekim periodima znala nazvat i prvo pitata: jesi vani ili u Hr? da mi ne trosi roaming
egzekli
Samo ako je dete bolesno onda ne idemo.
nisam potpuno ni sputana, a bogami ni spontana, najbolje bi me opisalo sa SPUNTANA
ili SPOTANA
Litala, cime se ti pucas u zadnje vrijeme?
Maria, lako ti je glumit potomka revolucionara s jednim djetetom.
Tako sam ja jednom daaaaavno, nakon zvonjave na vratima, rekla Zorki da se umiri jer nismo doma pa se ona rasplakala i pocela vikat: Ali jeeeesmo, kuci smoooo!
Inace, ja sam neka mjesavina Marie, AdioMare i Apricot. S tim da sve ovisi gdje se ide i tko dolazi najavljeno ili nenajavljeno. Nekima ne bih otvorila ni kad se najave, a neki i da dodju u ponoc su dobrodosli.
ja moram reci da sam ja prvi put u zivotu na ovom forumu cula da se moze nekom ne otvorit vrata kad ti dodje (prije par godina) i ovako sam izgledala kad sam to procitala: :shock: :shock:
i od onda ne mogu zamislit kako bi to izgledalo da mi netko pokuca/pozvoni i da ne otvorimosjecala bi se ko ana frank
kad je ivar doma uvijek otvaram, necu da me zapamti lazljivu
inace je najcesce problem u tom da mi se ne da oblacit jer doma sam uvijek polugola, a posjeta moze biti eventualno postar ili susjeda kojoj nesto treba
svi ostali ce nazvati
cuj, ja biram ne otvoriti vrata jehovinim svjedocima, mada nemam nista protiv njih
nemam srca zatvoriti im vrata u facu kao md, ja ih ljubazno odbijem ali oni se ne daju, a dok izgovore sto imaju meni zagori rucak i dijete padne s kreveta na glavu
on topik, priznajem da sam bila iznimno spontana dok nisam imala djecu, te dok sam imala jedno puno spontanija nego sada. evo sinoc dosla s puta, i kad pomislim da uskoro trpam u auto ovo moje vristece mlade dijete, mrak mi pada na oci.
oduvijek sam voljela putovati, izlete i slicno, ali ovo sad vise nije gust, ovo je totalna trauma :/.
cekam da mi djeca odrastu, onda nadoknadujem
Znaš da i mene muči ovo, ali u drugom obliku. Naime, ja višeput nisam raspoložena za duge telefonske razgovore, a kako nisam u svom rodnom gradu, ima ih ohoho. Znala sam tisuću puta reći malom: ajd se ti javi i reci da spavam, u dućanu sam ili se tuširam :/ i jadno dijete to i učini, ali samo meni za ljubav, on je istog uvjerenja kao i ćaća mu. (da je to odurna i razdvajajuća navika)
Negdje si spomenula večeras da je stavka prikaza telefonskog broja bespotrebno opterećenje budžeta, ali ja bih ju pregrmjela.
ja sam isto trebala lagat za moju mamu
ali ivar je drukciji, istinoljubiv, ali najveci problem je sto je jako doslovan. on bi se jako uzrujao zasto se ja to necu nekom javiti ili otvoriti, u kakvim smo onda sad odnosima i zbog cega i jel to za zauvijek.
Posting Permissions
Reply With Quote