evo da vam se ja malo potuzim
danas mi je 37tt , a osjecam se kao da sam natrag u groznom prvom tromjesjecju
umor neopisivi - evo digla sam se u 9, a sad razmisljam o novom posjetu krevetu na sat,dva. tako vec 2, 3 dana. nemrem si pomoci, oci mi se sklapaju

probadanje 'unutra' negdje, onako tupo i naglo
stalno neke kontrakcije
naotekle su mi noge i ruke - nista strasno, ali skinula sam prsten s ruke
nemrem disati
zgaravica
promjene raspolozenja
eto.
i nije mi sada lakse kada sam se pojadala. ali vidim da stvarno imam puno razloga za vratiti se u krevet
