Citiraj Sretna Mama prvotno napisa
Pitati je normalno... bilo bi bolno ruzno okretati glavu, kako pitamo..tko ti je spleo pletenice tako pitamo i to drugo...
Tonci je krenuo u vrtic ove godine, djeca uredno pitaju... i tonci im pokazuje rukicu.. njemu je to normalno...tj. to je dio njega s kojim se rodio i ne zna za drugacije..
Roditelji neki pitaju..
U parkicu gdje se igra pitaju... tj. vise ne jer ga poznaju al ta pitanja me ne smetaju..vise me smeta kad djete pita mamu sto je ovom braci s rukom, a ona odgovori "takve stvari ne smijes pitati" SMIJEŠ....I PO MOM MORAS jer drugacije se ne mozes snaci u takvim situacijama..
a ti si jedna pametna mama.
mislim da je djeci ponekad dovoljno da netko npr. nosi naočale pa da se prema njemu okrutno ponašaju, izopće ili sl.
drugoga, s realno većim nedostatkom, najnormalnije će prihvatiti.
imam prijatelja koji nema cijelu šaku, isto od rođenja. ima prekrasnu obitelj, dobru karijeru, bavio se biciklizmom...zrači samopouzdanjem.
druge muče par kila viška i ne mogu se s tim nositi. :/
e sad, jedino što me muči, jel' sve na roditeljima ili ima ulogu i djetetov karakter. jer nije isto imati otvoreno, veselo dijete s nekakvim nedostatkom i povučeno, sramežljivo dijete s istim. :/

a, posjet je prošao kako je prošao. treba dati vremena da sve stvari sjednu na svoje mjesto. i biti potpora, pa kakva god ona bila, pa trenutno se i ne slagali s načinom te potpore.