fizički nedostatak i njegovo neprihvaćanje

[cvijeta73]

zanima me što mislite o ovome.

najprije mali uvod. najbolji prijatelj od mm-a je prije tri tjedna postao tata. s njim smo jako bliski - i ja i mm, ali s njegovom ženom nekako nismo - ja joj se nisam uspjela približiti iako sam neko vrijeme pokušavala, ali je uvijek ostala distancirana. draga je cura, ali je valjda taj tip, zatvoreniji (a možda joj ja ne pašem karakterno).

uglavnom, dobili su prekrasnog, zdravog dečkića koji ima fizički nedostatak - ima dva prstića na jednoj ruci.
e sad, pozvali su nas da dođemo do njih sad za vikend. i dobili smo (od mm-ovog prijatelja) naputak da MORAMO doći s djecom, da se MORAMO ponašati kao da je sve normalno, odnosno da ne smijemo spominjati taj nedostatak kod djeteta. a beba stalno ima zamotanu rukicu, iako nema nikakvu ranu - da se ne vidi.
meni je to skroz nekako naopako, ali sad razmišljam o slijedećem: da li postupiti onako kako je rekao (to uključuje i objašnjavanje juraju da ne smije postaviti nikakva pitanja i sl i zašto ne smije, al' to isto nije problem) i totalno neprirodnu situaciju - barem će meni biti neprirodno i neugodno mi je već od same pomisli na tu posjetu.
ili, nešto drugo?
ne volim baš pametovati previše i dijeliti nekakve savjete, ali opet mi je žao tog prijatelja koji se muči jer u ovom trenutku, uopće ne shvaća svoju ženu i njenu potrebu o skrivanju činjenice da beba ima taj nedostatak. čak nam je rekao da joj je predložio razgovor s psihologom jer mu se čini da ona nekako bebu odbija.
po meni, to je stvarno zanemariv problem. koliko ljudi i djece tijekom života ostane bez prsta i imaju sasvim normalan život. al' nisam pametna kako reagirati u ovom slučaju, pa vas molim za savjete.

[Anci]

Meni je neprirodno da dijete ima zamotanu ruku.
S jedne strane se trebaš kao ponašati normalno, a ne spominjati to.
:/
Mislim, naravno da je takva reakcija za razumjeti. Teško je i njima, ali moraju to prihvatiti i prema tome se ponašati otvoreno.

A s pitanjima će se susretati, to je neminovno, zar ne?

Ako sad ne pita Juraj, pitat će nekom drugom prilikom netko drugi.

Ma
I tebi i njima

[Joe]

teška tema :/

ali ako ti nemaš dobar odnos sa tom mamom, moj ti je savjet da odradiš taj prvi posjet onako kako je njen muž zamolio, i da joj daš vremena, pa ukoliko osjetiš da želi razgovarati, popričaš s njom, ali ne u toj prvoj posjeti.

vjerojatno i njoj treba neko vrijeme da joj djetetov nedostatak "sjedne". a možda se i boji reakcije okoline... dakle, razuvjeri ju.

[pikula]

Nitko ne zna kako će se točno odvijati druženje, moožda bude prilike za razgovor o tome ali možda je mama još malo osjetljiva, pa će biti vremena za neke ozbiljnije razgovore kad se malo uzbuđenje slegne i žena se naspava ja sam bila preosjetljiva poslje poroda i za razgovore o pranju suđa, ali možda sam to samo ja. Ja ne bih maloj djeci ništa zabranjivala, samo bih mu objasnila prije posjeta da je beba mala, da ćeš ga ponekad zamoliti da ne dira bebu dok je još sasvim nježna ili da se igrate negdje sa strane ako beba spava ili je cendrava. Pa ako osjetim da su ljudi napeti oko bebe ili dječjih izjava malo bih se povukla. Za prvi put. Da mi je najbolja prijateljica posjela bih je i održala joj predavanje da pretjeruje, ali bih bila i tu za tješenje. Ako nismo tako bliske pričekala bih da prvo skužim kaj ih zapravo muči. Možda nešto ne znam o cijeloj situaciji.

[Nataša,Sarajevo]

Cvijeta, toj mami mora biti jako jako teško....i to zauvijek.
Nije baš da dijete ima prstić viška što će se operacijom srediti, valja s tim durati cijeli život, naučiti se, prihvatiti. Nije joj lako. Ja bih napravila kako je traženo.

[sandra111]

Ja bih nastojala intenzivirati kontakte s njima, naravno kad dijete malo naraste, zvala ih u posjete, na izlete i sl., da se stvori čvršća veza s mamom, kako bih onda mogla lakše doprijeti do nje s porukom da je dijete, koliko god hendikepirano bilo (a ovo je zapravo sitnica...), najveće blago ovog svijeta. No nadam se da će dotad to i njoj samoj sjesti...

[mama courage]

poslusaj joe.

ne opterećuj se s tim unaprijed, polako, daj ženi vremena da se navikne na tu situaciju. svom djetetu nista ne govori, dječja usta čine čuda. ponašajte se normalno koliko to situacija dopušta.


inače, scenarist serije "vratit će se rode" ima četiri prsta na jednoj ruci, što ga nije omelo da nauči svirati gitaru (ima odličan sluh).

[a zakaj]

sa mnom je, nakon prvog poroda, na babinjacama, lezala jedna drugorotka, iznimno pozitivna i optimisticna osoba - sve nas je bodrila, ucila dojiti i izdajati, ma ono - dobri duh sobe.
Do trenutka kad je, negdje treci dan po porodu, razmotala svoju bebu, i skuzila da ima iskrivljene prstice na nozi. Onda je pukla, pocela plakati i ocajavati. Navodno je imala u obitelji nekog s laksim fizickim nedostatkom, tko se u djetinjstvu zbog toga naslusao ruganja, i pomisao na to da i njeno dijete to ceka ju je zgrozila.
Kasnije se smirila, i vjerujem da se poslije s tim sasvim dobro nosila.

Ali, kad si pod utjecajem hormona (a tko je prosao PPD zna kako je to) dovoljan ti je i najmanji trigger za ocajanje.

[a zakaj]

dakle, mislim da je emsa dala najbolji savjet:

ne opterećuj se s tim unaprijed, polako, daj ženi vremena da se navikne na tu situaciju. svom djetetu nista ne govori, dječja usta čine čuda. ponašajte se normalno koliko to situacija dopušta.

[aleksandra70vanja]

potpisujem cure
napravi kako je zamoljeno
a djeci nemoj ništa govoriti, teško da će oni snimiti zamotanu rukicu
a ako i snime reci da ima bolesnu rukicu i da je zato zamotana, kao što ti njima zamotaš kad se povrijede i gotovo
ne vjerujem da će išta više pitati
ženi je sad teško, uz situaciju koju mora prihvatiti, tu su hormoni koji pucaju, možda i PPD
i da budem iskrena mislim da bi NJM trebao pokazati više razumijevanja i on joj pomoći, a ne je slati psihologu, on bi trebao bit i njen suprug, prijatelj i psiholog

[Trina]

Iako bi se skroz kosilo sa mojim načinom odgoja,ja zbog zamolbe prijatelja nebi djeci ništa spominjala jer,kao što netko reče,teško da će djeca skužiti zamotanu ručicu.A ako skuže i pitaju onda ne znam.

Ali da nije bilo te zamolbe i takvog odnosa mame prema tom nedostatku, ja bi djeci objasnila da bebica ima dva prsta,da se to ponekad desi i da je to ok.Oni bi pogledali tu ručicu,bili zainteresirani tri ipo minute i nastavili dalje.

Mislim da ta majka,ma koliko joj teško bilo, ima sasvim iskrivljen pogled na takve stvari.I sigurna sam da bi joj jako dobro došao jedan neobavezan razgovor o tome,čisto da vidi kako drugi ljudi dišu kad su takve stvari u pitanju.Možda je sram,možda krivi sebe iz nekog razloga....ali ako njen muž misli da ona odbija dijete onda imaju problem koji se mora od početka rješavati

[rosa]

Apsolutno bih poštovala zahtjev oca djeteta. Nije to baš tako jednostavno za prihvatiti kad se radi o tvom djetetu.
Moje dijete se rodilo s ogromnim kefalohematomom i samo ja znam koliko mi je nakon poroda svaka tuđa riječ i pogled značio.
Danas,nakon 2,5 godine je kefalohematom okoštao,znatno se smanjio,ali ne potpuno. I nije mi svejedno.Ne mogu ga ošišati jako kratko jer se kuži.
Zato-ima vremena za furati svoj film. Kad-tad će se morati pomiriti sa situacijom,ali to ne ide tako brzo i na silu jer okolina misli da "nije tako strašno".

[MGrubi]

poštuj zahtjev

možda se ta majka smatra krivom za taj nedostatak... treba vremena ,,,

[cvijeta73]

hvala vam cure
ma znala sam ja da je sto glava pametnije od ove jedne moje.

i da budem iskrena mislim da bi NJM trebao pokazati više razumijevanja i on joj pomoći, a ne je slati psihologu, on bi trebao bit i njen suprug, prijatelj i psiholog

to sam mu i ja rekla, al' opet - ne znam ništa o PPD, ne znam da li je to nju možda isto zapalo, a on se isto ne snalazi u toj situaciji. hoće joj pomoći, ali, ne zna na koji način.
moje je mišljenje, nakon što sam pročitala ove vaše postove, da možda previše banalizira taj nedostatak bebe. ali on stvarno tako i misli. (odrastao u gorskom kotaru gdje svaki drugi na cirkularu za drva prepili i svoje prste - njegove riječi).

Ali da nije bilo te zamolbe i takvog odnosa mame prema tom nedostatku, ja bi djeci objasnila da bebica ima dva prsta,da se to ponekad desi i da je to ok.Oni bi pogledali tu ručicu,bili zainteresirani tri ipo minute i nastavili dalje.

e, ovaj razgovor sam već imala s jurajem jer je čuo nas kako o tome pričamo. i nije baš previše zainteresiran za cijelu tu temu, ali me ipak strah da nešto ne izlane. tako da mislim, da jedini savjet koji neću poslušati je njegova posjeta. on će ostati s bakom. ne da mi se djetetu objašnjavati zašto ne smije to spominjati, zašto je ručica zamotana itd.

[čokolada]

Djeca uopće ne kompliciraju oko takvih stvari. Moja sestra je rođena bez ruke, a jedino što ju je A. ikad u vezi toga pitala bilo je jesi li se ti tako rodila ili posvojila.

[sirius]

Potpisujem čokoladu.
Djeca ne kompliciraju.Pitaju ,da .Zantiželjna su.
Moja prabaka je imala potpuno deformirane i kraće prste na nogama i rukama.
Tako je rođena,i to još početkom prošlog stolječa na selu.
U zajednici u kojoj je živjela to nikad nije bio problem.Bila je žena zmaj.
Heklala je do svoje smrti u 96 godini.
Ni onda nije bio problem nepravilnost njezinih prstiju nego sposobnost da se nosi sa tim.
I kod udaje u ono doba veći je problem bio mali miraz koji je nosila u brak(roditelji su joj umrli kao djetetu pa se o njoj brinula rodbina)nego bilo što drugo.
Dakle,ja stvarno ne bih komplicirala(kao gost).
Ali svakako je žalosno što u našem sustavu medicine nije organizirana psihološka potpora da pomogne roditeljima da se nose sa situacijama koje nisu lake.

[Marsupilami]

eeeeh kako je to cudno...razmisljam sada o tome sto procitah i u glavi mi zvoni "ma kakav nedostatak, dijete je zivo i zdravo, pa to je blagoslov" tako da...steze me oko srca

cvijeta73 nadam se da ce ta mama i sama shvatiti jednoga dana da je njeno dijete blagoslov kao i svako drugo.
Pomozite joj da se izvuce iz depresije i rijesi to sama sa sobom , ako treba strucnjaku neka ide, ako je stvarno PPD onda vrijeme moze samo pogorsati stanje tako da ono "treba vremena" ne pomaze.
Porazgovaraj s njom o tome, potegni temu ako mozes pa ces vidjeti reakciju

[Marsupilami]

i da, dijete jos ne koristi tu rucicu, dakle tek ce ju s vremenom poceti upotrebljavati i on ce to sve prilagoditi svome stanju.
Kada odrastao covjek ostane bez 3 prsta, to je pravi nedostatak jer je naucio zivjeti sa svih 5, ali opet se i takvi ljudi prilagode i normalno zive.

To dijete ce imati najnormalniji zivot kao i svako drugo, ako se roditelji prema tome postave tako

[cvijeta73]

Djeca uopće ne kompliciraju oko takvih stvari. Moja sestra je rođena bez ruke, a jedino što ju je A. ikad u vezi toga pitala bilo je jesi li se ti tako rodila ili posvojila.

pa da. ali bojim se da i takvo nekakvo pitanje ne povrijedi njene osjećaje kad je sad u stanju koje ja ne razumijem. i zato mislim da je bolje da ostane s bakom. a i prehlađen je, ionako. :/

[cvijeta73]

Marsupilami

temu sutra neću potezati, nek prođe ovaj susret onako kako oni žele.

[Joe]

još jedna politički nekorektna ideja- ako te pitaju zašto Juraj nije došao, možeš reći da je malo prehlađen, tako da izbjegneš suvišna objašnjavanja.

[aleksandra70vanja]

- ako te pitaju zašto Juraj nije došao, možeš reći da je malo prehlađen, tako da izbjegneš suvišna objašnjavanja.

što misliš da se ne bi cvijeta73 sama tog sjetila?

[Joe]

pa možda bi se sjetila i svega gore navedenog, ali evo ljudi smo, pa razgovaramo

[Brunda]

Apsolutno bih poštovala zahtjev oca djeteta. Nije to baš tako jednostavno za prihvatiti kad se radi o tvom djetetu.

Kad-tad će se morati pomiriti sa situacijom,ali to ne ide tako brzo i na silu jer okolina misli da "nije tako strašno".

Ovo skroz potpisujem.
Iz naše perspektive čije dijete nije u pitanju to ne izgleda kao veliki hendikep. Ali toj mami je možda sada to nepremostiva planina. Za takve stvari treba vremena, ponekad i jako puno da se prihvate. A pogotovo ova mama koja je tek rodila pa se možda uz hendikep bori i sa PPD-om.
Svi žele roditi potpuno zdravo, lijepo i savršeno dijete. Kada se to ne dogodi borba sa samim sobom može biti jako teška.
Osobno znam ženu koja je rodila sasvim zdravo dijete ali sa malo klempavim ušima. I to ju jako muči. Svatko ima svoje i svatko se zna ili ne zna boriti sa određenim situacijama. Nekom treba više nekom manje da prebrodi.
Ja bih apsolutno ispoštovala njihovu želju.
A ako procijenim da se moja djeca ne mogu prilagoditi njihovim željama ne bih ih vodila u posjet. Uvijek se može izmisliti prihvatljiv razlog zašto nisu došla.

[tanjads]

Slucajno imam kolegicu koja ima neki hendikep na prstima-ne znam kakav jer ona tako uspjesno skriva ruku da to jos nisam uspjela vidjeti. Njene bih roditelje u top stavila da ih upoznam- toliko o skrivanju hendikepa!

Svom djetetu ne bih nista objasnjavala prije, niti pazila da ne pita-a ako pita odgovorila da beba ima manje prstiju i da se tako rodila. Ako oni zele sutjeti, to je njihov izbor, ali ne moras i ti to podrzavati. Ako im se ne svidja nek te ne zovu vise. Sigurno nikome ne mozes s tim naskoditi. Bilo tko ko otvori razgovor o tome ce toj obitelji dobro doci.

Muz mi se cini realaniji i sasvim mi je ok sto je htio da mu zena potrazi pomoc. Da, treba joj vremena da se privikne na novonastalu situaciju, ali i njenoj bebi treba mama i to odmah - a suocavanje je jedini nacin da to beba i dobije. Jer distancirana mama koja joj zamata ruku sigurno nije ono sto joj trebe. Nazalost, previse se cesto susrecem s roditeljima koji (nesvjesno) stete svojoj djeci s tom sto se ne zele pomiriti s istinom i teskocama koje dijete ima.

[AdioMare]

Cvijeta, sve su ti cure rekle, pa da ne ponavljam. Mislim i da si dobro odlučila Jurja ostaviti doma, za sada.

A ja moram poslati pusu ovoj pametnoj glavici.

a jedino što ju je A. ikad u vezi toga pitala bilo je jesi li se ti tako rodila ili posvojila.

[Mima]

Svom djetetu ne bih nista objasnjavala prije, niti pazila da ne pita-a ako pita odgovorila da beba ima manje prstiju i da se tako rodila. Ako oni zele sutjeti, to je njihov izbor, ali ne moras i ti to podrzavati. Ako im se ne svidja nek te ne zovu vise. Sigurno nikome ne mozes s tim naskoditi. Bilo tko ko otvori razgovor o tome ce toj obitelji dobro doci.

X

i ja poznajem nekoga sa sitnim fizičkim nedostatkom koji se čitavog života više ili manje uspješno skriva, i uzrok je brojnim kompleksima

[aleksandra70vanja]

ja i dalje mislim da bi obitelj cvijete73 trebala poštovati želju majke
doći vidjeti bebu i prekršiti želju mlade majke je, ako ništa drugo, nepristojno i poznavajući cvijetu73 virtualno sigurna sam da njoj to nije na kraj pameti
još je prerano, tek su 3 tjedna
moja mama mi je rekla kad me je rodila da je u djeliću sekunde izbrojala sve moje prste
to je prvo što je, nekako instinktivno gledala, prije nego spol
i ja sam kad sam rodila prvo primjetila prste moje kćeri s krasno oblikovanim noktima

nedostatak prstiju nije tragedija, koliko ima neusporedivo težih bolesti i stanja, ali nije ni mala stvar
ako se malformacija nije primjetila na UZV to je sigurno bio ženi šok
i ponavljam suprug joj tu mora najviše pomoći
a ako stvarno žena bude trebala pomoć neka to bude netko njoj bilzak
sama cvijeta73 je rekla da se nisu uspjele zbližiti
znači neka to bude netko njen, mama, sestra, prijateljica, obiteljski liječnik......
ne gost koji je pozvan vidjeti bebu

[Anita-AZ]

Slažem se da ne treba ništa spominjati djece (jer će tek tada pitati), a ako pitaju spontano mislim da je to ok.

100% sam za to da se poštuje zamolba roditelja, u ovom slučaju muža....

I isto tako, mislim da je prerano za govoriti o majčinom neprihvaćanju bebe i da nitko iz okoline nema pravo procjeniti KADA je vrijeme da se s realnošću suoči. Svatko ima svoj proces i ljudi se najčešće bolje snađu kad im se dopusti da jedno vrijeme prožive stvari na svoj način. Svako upetljavanje stvara majci doživljaj onoga što ona upravo čini djetetu - neprihvaćanje! Dok zaista direktno ne šteti djetetu svojim stavom, mislim da je treba pustiti da joj se kockice poslože same!

[Brunda]

ali i njenoj bebi treba mama i to odmah - a suocavanje je jedini nacin da to beba i dobije. Jer distancirana mama koja joj zamata ruku sigurno nije ono sto joj trebe. Nazalost, previse se cesto susrecem s roditeljima koji (nesvjesno) stete svojoj djeci s tom sto se ne zele pomiriti s istinom i teskocama koje dijete ima.

Istina, ali mislim da gost koji dođe prvi put pogledati bebu nije prava osoba da to pokrene.
A roditelji koji se ne žele pomiriti sa istinom i djetetovim teškoćama su tek eventualna budućnost.
Ova mama je tek rodila. Žena se prvo treba pribrati a tek onda samoinicijativno ili uz pomoć najbližih krenuti u borbu sa samom sobom.
Sve to pod pretpostavkom da nema PPD i da izravno ne ugrožava dijete. Ali tu je onda muž/mama/sestra koji će pravovremeno uskočiti u pomoć.

[Anci]

Ma baš teško...
Ja sam gore napisala onako kako stvarno mislim, ali dal bi ja postupila protivno zamolbi roditelja, ne bih.

Onda bi mi isto bilo lakše da ga ne vodim, dijete.
Jer ovako bi bilo još teže.
Jer čim djetetu kreneš objašnjavati da sad nešto ne smije, otvaraš pitanja.

[Dijana]

Baš sam nešto čitala u nekoj knjizi od C.Northrup da svaki roditelj ima svoja očekivanja i snove o djetetu kad se rodi, i ponekad je sraz sa stvarnosti težak i bolan, pogotovu ako je u pitanju bolest ili neki fizički nedostatak.
Toj mami i tati je definitivno jako teško, kao što ste rekli, pogotovo mami će trebati vremena da prihvati situaciju kakva jest, pogotovo što je nepromjenjiva. I u tom kontekstu, savjet njenog muža da bi možda trebala psihologa uopće nije loš, jer se lako moguće ni on ne može nositi s tom situacijom.
Mislim da bi apsolutno trebali poštovati njihove želje, jer mislim da je puno manje bitno od nekakve apsolutne iskrenosti prema djetetu, ne naškoditi već poljuljanom samopouzdanju roditelja.
Dakle, ja možda ni ne bi vodila djecu u babinje.

[mim]

moja mama mi je rekla kad me je rodila da je u djeliću sekunde izbrojala sve moje prste
to je prvo što je, nekako instinktivno gledala, prije nego spol

A ja sam mislila da sam blesava kad sam se uhvatila da brojim prstiće na netom rođenom djetetu :/

U cijeloj priči ne razumijem jedino zamatanje rukice. Shvaćam da nekom treba vremena da to prihvati, da se možda mama (neopravdano) krivi za taj nedostatak, ali samo zamatanje mi nije ni blizu suočavanja s problemom. Ne znam kako otac, koji očito ima normalan stav prema tome, dozvoljava da djetetu bude zamotana rukica.

[AdioMare]

A ja sam mislila da sam blesava kad sam se uhvatila da brojim prstiće na netom rođenom djetetu :/

U cijeloj priči ne razumijem jedino zamatanje rukice.

I ja sam jednim pogledom uspjela obuhvatiti i prstiće, ali to mi je valjda ostalo u podsvjesti jer je moje kumče rođeno sa šest prstića na nozi.
Isto tako, nikako ne razumijem zamatanje ručice.
Možda zato što je prvi puta mama, nije uspjela još sazrijeti u roditeljskoj ljubavi, možda bi nakon poroda svakako bila depresivna, a sad je tu još i ručica malenog. :/

[**mial**]

Ali toj mami je možda sada to nepremostiva planina. Za takve stvari treba vremena, ponekad i jako puno da se prihvate.

nije možda.
i sama se borim sa sličnom situacijom.
bembo ima skoro 17. mj. i ja sam sad tek počela na glas otvoreno razgovarati o našem nedostatku, ali još uvijek ne sa svima.
meni su jako puno pomogle moje virtualne (a iz dana u dan su sve manje virtualne ) prijateljice i jedino one uz MM i moju mamu znaju priču od A-Ž.
svakodnevno pretumbavam svaki dan trudnoće i tražim gdje sam pogriješila, sebe smatram krivcem jer ipak sam ga ja nosila i rodila. užasno se bojim budućnosti jer još uvijek nam je dijagnoza nepotpuna, a i prava borba kreće u pubertetu, a do tad treba ostati normalan :/ .
želim ga zaštititi od svih i svakog, a bojim se da ću se pogubiti u svemu tome i naštetiti mu još više i njemu, a i starijem djetetu.
čudite se što je zamotala rukicu - nemojte.
ja ju u potpunosti razumijem jer radim slično, iako nakon godinu dana sam sama sebi tek htjela priznati neke stvari.
ja znam da mi je to greška, ali si ne mogu pomoći.

cvijeta73 ponašaj se što normalnije, i ne pitaj ništa dok mama ne počne, ako počne sama.
ako želiš biti joj podrška i pravi prijatelj to joj pokaži i dokaži strpljivo čekajući
. . .teško je to . . . vjerujte

[Brunda]

mial
Znam kako ti je, jedino što Svenova bolest nije vidljiva izvana i saznali smo za nju tek kad je imao 2,5 godine

[**mial**]

mial
Znam kako ti je, jedino što Svenova bolest nije vidljiva izvana i saznali smo za nju tek kad je imao 2,5 godine

[blazena]

moja mama mi je rekla kad me je rodila da je u djeliću sekunde izbrojala sve moje prste

Isto cim sam ga vidjela.
I treca stvar koju sam pitala na onom velikom UZV (prve dvije su bile jesu li srce i kicmica ok).

Nije ni nedostatak prsta bas tako banalan. Posebno ako je palac u pitanju.
Ja zivim s nedostatkom (nije fizicki) i tesko je. Ne zbog drugih, ruganja i slicno.
Nego jer za neke osnovne stvari, o kojima "zdravi" ni ne razmisljaju nego ih rade automatski, imas komplicirane nacine i okolisne puteve.
To je kao da prehodas 10 km do autobusne umjesto 2km.
I to svaki dan.

Cvijeta, mislim da si dobro prosudila - dijete ce doc drugi put.
A mama sigurno ima svoje bliske prijateljice, mamu, rodjake... kojima place na ramenu.
Mozda bi mogla razgovarati s NjM da pokaze vise razumijevanja.
Sto zna musko sto je PPD.
I da ako je njemu to ok, da shvati da njoj nije. I da je ona isto OK.
A slat psihologu, u ovoj fazi, je malo... khm, patronizirajuce.
Ono, nesposobna si sama s tim na kraj.

[Sretna Mama]

Meni je neprirodno da dijete ima zamotanu ruku.
S jedne strane se trebaš kao ponašati normalno, a ne spominjati to.
:/
Mislim, naravno da je takva reakcija za razumjeti. Teško je i njima, ali moraju to prihvatiti i prema tome se ponašati otvoreno.

:

Ja sam mama djeteta sto nema prstice na ruci uz to mu je ruka tanja i zaostaje malo u rastu,... al slazem se s tobom..
Od prvog dana sam svima pokazivala rukicu..tj. odlazila u setnju ponosno bilomi je malo tesko al djete je zdravo i zivo..i taj mali nedostatak je nista prema drugim sto ga je moglo snaci

[mim]

Ja sam mama djeteta sto nema prstice na ruci uz to mu je ruka tanja i zaostaje malo u rastu,... al slazem se s tobom..
Od prvog dana sam svima pokazivala rukicu..tj. odlazila u setnju ponosno bilomi je malo tesko al djete je zdravo i zivo..i taj mali nedostatak je nista prema drugim sto ga je moglo snaci

[Sretna Mama]

Evo i slika gdje se vidi njegova rucica, da ne morate trazit po slikama
http://public.fotki.com/MamaAna/sada...i/osmijeh.html
http://public.fotki.com/MamaAna/sada...jekupanja.html

I nisam stigla zavrsit sto sam mislila reci jer je malena pocela plakat...
Uglavnom
Jedna jako pametna osoba je rekla meni u razgovoru :
Ruke i prsti su samo zavrseci mozga... ako čovjek nema u glavi nema ni koristi od ruku, al ako ima u glavi i ako razmislja glavom napravit ce i nemoguce i ako nema prste...[/b]

[bebelina]

Tako lijepo !

[aurora8]

Sretna Mama - pogledala sam slike, osmjeh tvog anđela i sreća kojom zrači čine riječi nepotrebnima

[AdioMare]

Ruke i prsti su samo zavrseci mozga... ako čovjek nema u glavi nema ni koristi od ruku, al ako ima u glavi i ako razmislja glavom napravit ce i nemoguce i ako nema prste...

Jedina istina

[Nataša T.]

U vezi ove teme ja bih postavila samo jedno pitanje o kojem često razmišljam...
Kako bi se trebala ponašati kad vidim dijete s nekim nedostatkom, bilo manjim ili većim?

Moje je mišljenje da se treba ponašati što prirodnije, ali bez sažaljenja...
Ali nekako mi nije prirodno praviti se da ne primjećujem, a vidi se da primjećujem? I teško izbjegnem sažaljenje.
Uglavnom, to su najčešće barem malo neugodne situacije.

Jednom sam imala lijepo iskustvo na jednoj plaži gdje je bila mala djevojčica s mamom, jako bolesna i mama je sama počela o tome pričati.

Kako se obratiti takvoj djeci? Kako objasniti svom djetetu?

[čokolada]

Kad se s A. zateknem u takvim situacijama uvijek zamislim što bih joj rekla da je takvih primjera oko nas na stotinu.
Isto kao kad me pita "Kako to ova curica ima jako crnu kosu?" Takva se rodila. Neki ljudi imaju žutu, neki smeđu...
Kako se mi postavimo prema situaciji, takvom će je i djeca percipirati.
Zašto ovaj dečko nema nogu? Zato jer se takav rodio. Neka se djeca rode bez noge. Ili - noga je bila bolesna pa su je morali operirati. To se ponekad događa.
Zašto je ovako velika curica iskrivljena u kolicima? Zato što ne može hodati, takva se rodila. Ili - ponekad se dogodi bolest koja napravi da kosti više nisu jake i čvrste, pa takvo dijete bude u kolicima, mama je vozi u školu, prijatelji joj dođu kući na igranje jer ne može na igralište itd...

[Brunda]

Mislim da to ovisi od roditelja do roditelja. Mene ne smeta pričati o tome. Znaju me po ljeti na plaži pitati od čega su mu ti ožiljci (ima ožiljke na bubrezima od operacija). Najnormalnije o tome pričam.
Ali mislim da to nije sa svima tako. Neki možda ne žele razgovarati.
Po meni je najbolje ignorirati. Pogotovo ako se radi o nepoznatim ljudima. Ako je npr. često druženje u parku, razgovori s mamom, možda bih ovisno o procjeni nakon nekog vremena i pitala.
Ono što je po meni najgore, to su pogledi sažaljenja, šaputanja kad prođemo. Kad je S nosio nefrostomu to me jedino ubijalo u pojam. U najmanju ruku kao da mi je dijete čudovište.

[Brunda]

S ovim što čokolada piše se slažem kad nam dijete postavi pitanje.
Ono moje se odnosilo na odrasle.
Najgore mi je kad dijete pita a roditelj ga utišava i govori u stilu "doma ću ti objasniti".
Par puta nam se dogodila takva situacija i onda bih ja djetetu objasnila jer mi se čini da je tada bila najmanje neugodna situacija. A onda bi se i mama tog djeteta malo okuražila pa bismo najčešće porazgovarali o tome.

[elin]

cvijeta, ako sam dobro skužila u subotu je trebao biti taj dan - kako je prošlo?

[Sretna Mama]

Pitati je normalno... bilo bi bolno ruzno okretati glavu, kako pitamo..tko ti je spleo pletenice tako pitamo i to drugo...
Tonci je krenuo u vrtic ove godine, djeca uredno pitaju... i tonci im pokazuje rukicu.. njemu je to normalno...tj. to je dio njega s kojim se rodio i ne zna za drugacije..
Roditelji neki pitaju..
U parkicu gdje se igra pitaju... tj. vise ne jer ga poznaju al ta pitanja me ne smetaju..vise me smeta kad djete pita mamu sto je ovom braci s rukom, a ona odgovori "takve stvari ne smijes pitati" SMIJEŠ....I PO MOM MORAS jer drugacije se ne mozes snaci u takvim situacijama..