odrasla sam bez sakramenata
u 5.razredu sam rekla mami i tati da bi se i ja htjela pričestiti kao moje prijateljice i nositi bijelu haljinicu
roditelji su nas uputili u crkvu gdje smo se sestra i ja skupa pripremale na primanje sakramenata
isti dan smo krštene
a tjedan poslije i pričešćene
redovnim putem smo nekoliko godina kasnije i krizmane
s roditeljima nikad nismo išli u Crkvu ali su nas babe vodile kad god smo to htjele
vjerski blagdani se štuju i pridaje im se pažnja
u Crkvu ni danas ne idemo niti djecu na to prisiljavamo
Tino je krenuo na vjeronauk jer je to želio, da je rekao da ne želi...ne bi dali suglasnost za to
kršten je, šta se nas tiče primit će sakramente a sad hoće li živjeti u duhu vjere ili ne, to je njegova osobna stvar

što se literature tiče tu je dječja biblija, slikovna biblija za mlade
slikovnice
govorimo mu onoliko koliko ga zanima...


mlađe dijete (4g) me je jučer u autu tako dobro nasmijalo ali i zamislilo...

"mama, di je bogova kuća?"
"na nebu"
"a di je bogova mama..."
"na nebu"
"a di je bogov tata"
"na nebu"
"a ima li Bog brata..."
"nema ljubavi, bog nema brata..."
"a mama, škim će še on onda igrat kad mu bude došadno, a zašto on nije reko mami i tati da mu daju brata....a mama ima ona Išuša...on bi mu moga bit brat i da se igraju skupa...."
"a Isus mu je sin, Luka"
"pa nema veže, kad on nema brata nek se igra sa Išušom dok mu mama i tata ne daju brata..."