Kako ste smogle hraborsti i odlučili se na drugo dijete?

[Natasa30]

Znas sta, nemoj imati jos jedno djete jer po svemu sto si napisala i tonu tvojih izjava i ovo jedno ti je izgleda previse.
Kako ti uopce moze pasti napamet da dodjes na ovako javni forum i da ti odlucujes ko se smije javiti a ko ne i da umanjujes neciji trud i rad i odredjujes koliko je dovoljno da netko radi a da oni ostali su neradnici i nemaju pojma sta znaci odgajati djecu usporedno sa ganjanjem karijere.
Sta mislis da svi ovdje ili vecina i imaju pomoc sa strane?

Jedino pitanje koje ti sebi moras postaviti je:
Sta ti je vaznije, djete ili karijera?
Ima puno ljudi koji sa malo novaca, malim stanovima, bez pomoci sa strane, punim radnim vremenom.........i dalje imaju vise od jednog djeteta.

Tvoj prvi post vec odise negativnoscu i ruznim tonom i mislim da si ti svoju odluku vec donjela i nema nista lose ni u tome da se ima jedno djete.
A kad si vec toliko zauzeta mozda je bolje da to malo vremena sto imas posvetis samo njemu.
Sretno.

[Shiny]

Nataša...dzizus :shock:

Svašta...

[BusyBee]

Natasa, stani malo na loptu.. ona ima pravo i pitati i filtrirati.. sama ce doci do zakljucka da je jednoj zeni jedno dijete kao drugima troje, neke nemaju bake, ali placaju dadilje, druge imaju bake, ali se ne odvajaju od djece.... nema potrebe ovako grubo reagirati, koliko god te iziritirala.

[Felix]

:shock:
uopce mi nije jasno zasto se rasprava razvila u ovom smjeru. a pitanje je bas na mjestu, i vjerujem da ima puno mama koje dijele slicne probleme, dileme, brige, i sl.

osobno imam drugaciju situaciju pa ti ne mogu odgovoriti, ali znam ljude koji su u slicnoj situaciji i znam da im nije lako.

[fegusti]

ja bih ti samo htjela reći da sam se premišljala iz drugih razloga ali kada je želja za djetetom prevagnula ništa me nije moglo omesti u naumu.
istina, tada mi je već 40a zakucala na vrata.
nije mi žao, dapače!

[Ita]

Asti boga :shock: ,dirnula sam neke mame u živac čini se.
Pitala sam mame s više djece kako su se organizirale,prosto ko pasulj.
dobila sam na svoje pitanje nekoliko protupitanja; tipa gdje ja to radim kad toliko radim,
ovo je bio vrhunac; (Natašu iz dalekog Toronta)
"Znas sta, nemoj imati jos jedno djete jer po svemu sto si napisala i tonu tvojih izjava i ovo jedno ti je izgleda previse.
Kako ti uopce moze pasti napamet da dodjes na ovako javni forum i da ti odlucujes ko se smije javiti a ko ne i da umanjujes neciji trud i rad i odredjujes koliko je dovoljno da netko radi a da oni ostali su neradnici i nemaju pojma sta znaci odgajati djecu usporedno sa ganjanjem karijere.
Sta mislis da svi ovdje ili vecina i imaju pomoc sa strane? "
nataša, žao mi je ako sam te jako povrijedila svojom temom, još više ako si se prepoznala neradnicom ili ženom koja nema pojma o odgoju. Nikome nisam rekla da je neradnik, a izvući zaključak da mi je vl.dijete previše za imati, je odvratno i govori više o tebi nego o 10 mojih tema, u kojima nikad u ove 3 godine nisam nikoga napala, ili izvrijeđala.
Ali zavidim ti jer te može raspizdit ovako tema jedne anonimne žene na forumu. :D
Da su i meni takvi problemi, gdje bi nam bio kraj.

[krumpiric]

ita, mene nisi raspizd... jer te ja razumijem, vjerujem da ti je teško i da, vjerujem da netko kome baka živi 20m dalje i ima tetu čuvalicu, čistilicu ili radi 6h dnevno ne zna kako je tebi.

[apricot]

nemojmo psovati...

meni se tema sviđa, svašta pametnoga sam pročitala...
i ja ti kažem da se upitaš ovo o čemu litala piše.
mi, naizgled, imamo super, super situaciju, pa već sada kose čupamo kako ćemo se organizirati kad starija krene u školu, a mali u jaslice...

pitam se hoću li imati snage svako jutro voziti u školu, jer nema tu vrtićkog "kliznog radnog vremena"...
pa razvažati na slobodne aktivnosti...
pa pisati zadaće...

imam osjećaj da ću same sebe imati još manje nego sada kada sam pretvorena u - sisu :/

ali, uprkos svemu tome... da sam mlađa, išla bih i na treće

[fegusti]

ali, uprkos svemu tome... da sam mlađa, išla bih i na treće

veliki potpis.
nekako mi se čini da bi se za treće puno lakše odlučila nego li sam se za drugo.
...ali bih bolje birala s kim.

[Deaedi]

Ita, nisam skupila hrabrost, i vjerojatno ni necu.
Nazalost, muce me krediti (za osnovne potrebe, stambeni, auto...ne nekakvi luksuz..)....

pitam se hoću li imati snage svako jutro voziti u školu, jer nema tu vrtićkog "kliznog radnog vremena"...
pa razvažati na slobodne aktivnosti...
pa pisati zadaće...

Eh, ja se pitam tko ce to razvazati (ili pratiti) umjesto mene, jer ja moram raditi...Snage bi sigurno nasla, ali problem je kako biti na dva mjesta u isto vrijeme.

[apricot]

eto, ja nemam snage...
pa ti, ita, poručujem, da godine nose svoje...

[babyboys]

draga Ita, ja te razumijem.
i u sličnoj sam situaciji, naime, mm i ja razmišljamo o trećem djetetu koje si oboje jako želimo i trenutno važemo kako i kada bi se uklopilo u životni plan.

I ja radim u marketingu i pr u privatnoj firmi, točnije u novinama, ali , ja najkasnije idem u pol 6 doma jer sam se tako dogovorila.
I u izuzetno sam nezavidnoj situaciji jer u čitavoj firmi djecu imamo samo direktor i ja.
ja svoj posao odrađujem predano i uživam u njemu, ali kad dođem doma, ja sam samo mama i moja djeca im aju moj 100 % angažman.
Kad se pripremaju eventi , posebni prilozi, dodatna izdanja, radim extra, ali preko telefona od doma i stretna sam da imam šefa koji se ispričava ako smeta i čak mu je bed nazvat nekad.

I ja ko krumpirić živim na kraju grada, dijete mi ide u školu 10 km daleko zbog mog komoditeta jer onda poslije škole može otić kod moje mame jer ne želim da bude sam 2,5 sati, a on i nije takav tip.
Auto imamo službeni , uz napomenu da ja ne vozim, pa smo u banani kad mm radi duže, a to je često jer je on informatičar u velikoj firmi.

I digresija- ja sam starijeg rodila sa 19 godina, učila, radila, davala ispite i bedinala bebu SAMA, bez muža i ičije pomoći, ali uz beskrajnu moralnu podršku. živili smo tada kod moje mame i bake, ali mama radi, a baka je jako bolesna, pa sam u većini (90%) slučajeva bila prepuštena sama sebi.
Frizeru udem dvaput godišnje, kozmetičarki nikad, s frendicama se vidim jednom u dva mjeseca.neću ni spominjat dva sporta kojima se stariji junior bavi i na koja ga vodimo...

Svoj posao volim i jedva sam došla do njega pa mijenjanje ne dolazi u obzir, kredit imamo abnormalno velik i nemama novaca za privatni vrtić i tete čuvalice niti mi padaju napamet, ali ja ZNAM da ću biti najsretnija kad u naručje primim još jredan zamotuljak s mirisom banana...
A možeš li i ti to tvrditi?
Razmisli još malo i odvagni, ali znaj da konačna odluka mora biti tvoja i da ti s njom moraš znati živjeti...

[Cookie]

Ita, moja situacija nije identična, ali je slična. Mama sam dvogodišnjeg sina i vlasnica privatne firme u kojoj sam jedini zaposleni - ja. Ima neka glupa reklama na tv-u na kojoj vele da poduzetnici nemaju radno vrijeme jer oni žive svoj posao, što je nažalost potpuna istina. Baka servis nemam, a nemam ni pomoć u bilo kojem drugom obliku. Izbivanje s posla dulje od mjesec dana u mom slučaju jednostavno ne dolazi u obzir. A vraćanje na posao s bebom od mjesec dana... Još manje dolazi u obzir.

Ja sam odlučila da neću imati još jedno dijete osim ako se moj život drastično ne promjeni iz nekog razloga. Na primjer, firma propadne pa silom prilika postanem kućanica . Ne mislim da će mom sinu nešto faliti ako ostane jedinac. Više će mu faliti mama ako uza sve svoje poslovne obaveze budem morala hendlati i još jedno dijete. Uostalom, odvratno zvuči, ali nešto što nikad nisi imao ne može ti ni faliti, pa tako ne mislim da će njemu faliti brat ili sestra.

Istu logiku primjenjujem i na sebe. Mantram da ni meni neće faliti dijete koje nikad nisam imala. Da, bilo bi tako lijepo imati još jedno dijete, ali... Postoji tisuću ali. I tisuću razloga protiv. Ne znam, 28 mi je godina, imam još određeni window of opporunity da se predomislim, ali ne preveliki. Zasad je moja odluka zacementirana, kažem, osim ako se nešto ne promjeni djelovanjem neke više sile na koju nemam utjecaja.

Eto, nisam ti baš pomogla sa svojim jadikovkama, ali se nadam da sam bar objasnila na temelju čega sam donijela odluku kakvu sam donijela. Tebi želim da doneseš najbolju odluku za tebe i tvoju obitelj, kakva god ona bila, i da svi skupa budete sretni

[panda]

Draga Ita,
razumem, shvatam, podržavam, saosećam u potpunosti.

Nemoj se nervirati zbog tuđih mišljenja, svako ima pravo na svoje, ali, ipak, teško je razumeti dok se ne nađeš u problemu. Uz to, svi smo mi različiti i imamo svoje prioritete.

Ovako, čini mi se da smo vrlo slične. Moja je priča slična, mada malo bolja.Moj mališa ima 4 godine i ja, iskreno, nisam još spremna za drugo, iako bih volela.

Neko mi kaže da sam sebična, egocentrična, materijalista i slično, ali ja osećam da nije pravi momenat, čim ja toliko merim, razmišljam, planiram... Jednostavno, novi život ne sme da opterećuje još pre nego što je stvoren. Kad bude pravi čas, ja ću to znati. nekako. Za sada - ništa.

Nemoj se opterećivati. Čudni su putevi božji. ne treba ništa činiti na silu.
Poljubac.

[vertex]

Meni se čini da tu i nema previše mudrosti. Ako nemate nikakvu pomoć obitelji, radite do 19 sati i dalje i nećete to mijenjati, onda morate imati plaćenu pomoć i novaca da je platite.

[Tashunica]

Daklem, da li je itko od vas radio i probio u trudnoći onaj zakonski rok od 45 dana obveznog porodiljnog (a sve od straha da neće računati na vas nakon povratka), da li ima mama koja se u strahu od egzistencije umalo porodila za uredskim stolom? (puno radno vrijeme radeći.)
nisam radila jer sam bila na komplikacijama.

Da li ste ostavile dijete koje je još puzalo u vrtić, sa nepunih 12 mjeseci jer ga niste imale kome ostaviti?
moj je krenuo s 12 mjeseci u vrtić, doduše hodao je. nisam ga imala kome ostaviti.

da li ste bile primorane plaćati kupljenje djeteta iz vrtića jer ga nema nitko pokupiti od daljne i bliže rodbine? a dijete je premalo da bi provodilo po 10 sati u vrtiću.
nisam plaćala da ih netko kupi iz vrtića, ali snalazili smo se svakako. od toga da ih je muž znao pokupiti i odvest na posao, zvali bi nekog od prijatelja koji su ranije završili s radnim vremenom, ili bi muž pokupio dijete i u autu smišljao kud će s njim :/
nismo nikoga plaćali jer nam nije trebalo svaki dan.

Da li ste dijete vukle sa sobom na pregled ginekologu
da, ona bi čekala kod sestre dok ja završim s pregledom.

da li je dijete s vama čitalo novine kod frizera
ne često, ali znalo se desiti.

da li je dijete poznaje vaš ured gotovo kao i svoj stan :D
moj ne tako dobro, ali zato je u suprugovom ko u svojoj sobi.

nemamo nikoga u zagrebu, znači nikoga tko bi mogao čuvati dijete (bake, dede, tetke, stričeve, ujake), svi naši prijatelji, bratići i sestrične su zaposleni. nitko nam nikada nije skuhao niti jedan ručak, pospremio stan, popeglao ili odveo dijete na neku aktivnost, sve sami.
zna biti užasno teško i naporno, ali znali smo da će tako biti i pripremili smo se na to. oboje smo umorni i iscrpljeni, ali i svjesni da smo sada u najgoroj fazi i da će za koju godinu sve doći na svoje.

ja sam u trudnoći dosta razmišljala o tome kako ćemo, ali kad rodiš to dijete sve ti postaje nekako normalno. ne razmišljaš više na način -kako ćemo to, hoću li imati vremena, kud ću s djetetom nego samo ubacuješ nove obaveze u dnevni raspored i šibaš.

[Peterlin]

Za mene to nije bila dilema. Rodila prvo s 39, a drugo dijete s 40. Daklem, bilo je - odmah ili nema više... Unatoč kompliciranoj drugoj trudnoći nikada nisam požalila odluku. Sretna sam danas što imam 2 sina, a ne samo jednog.

I istina je - svatko od nas ima svoje strahove, svoje dileme, svoje situacije i svoja životna iskustva. Zato je teško napraviti bilo što osim napisati svoju priču ili svoje mišljenje. Odluku pak svatko donosi sam, u dobroj vjeri i s najboljim namjerama... Sretno svima!

[Natasa30]

Cuj nisi ti mene ras........ znas sta vec. 8)
Nema nista lose ni ostati na jednom djetetu.

[ivarica]

treba jednako hrabrosti za ostati na jednom djetetu, kao i za ici na drugo, cetvrto peto.

[Natasa30]

treba jednako hrabrosti za ostati na jednom djetetu, kao i za ici na drugo, cetvrto peto.

Slazem se.

[AdioMare]

treba jednako hrabrosti za ostati na jednom djetetu

Iz osobne perspektive čini mi se i više. Ja nisam bila dovoljno hrabra, odnosno, odluka da rodim još jednom mi je bila malo lakša.

[čokolada]

Meni bi bila zanimljiva sljedeća tema: koliko dugo smo spremni raditi 10 h dnevno (oba supružnika), koliko bi to razdoblje moglo trajati ukoliko se imaju djeca i ukoliko se želi imati nešto, bilo što od života (ne mislim ovdje na financije, jer, s oproštenjem, podrazumijevala bih da nas poslodavac koji od nas zahtijeva takav angažman plati toliko puno da o financijama uopće ne razmišljam).
Naime, u jednom životnom periodu četiri sam godine radila od 8.30 do 19h (otprilike pola je odlazilo na vlastiti "ćeif" - postdipl., a ostalo na normalan posao) plus još minimalno dva sata putovanja dnevno. Vikendom je često bilo spajanja ugodnog s korisnim, pa bih još malo radila za sebe samu.
Obožavala sam to što sam radila, doduše nisam bila udana, a financijski sam stajala izvrsno.
Nakon četiri godine počeli su zdravstveni problemi :/ , ne baš bezazleni, pa sam shvatila da treba stati na loptu, a i počela sam se pitati - čemu služi takav život? :/

Rijetki su sretnici koji mogu zarađivati puno, a raditi malo i još k tome ono što vole.
Jedna meni draga gospođa s iskustvom rada po 10 h dnevno pričala mi je kako su joj svojedobno sinovi pod vrata ubacivali ceduljice "mama, molim te dođi!" (zaključala bi se u sobu da završi posao).
Iz današnje perspektive uopće se ne mogu zamisliti raditi toliko i viđati dijete po sat dnevno i vikendima.

Koja su vaša promišljanja? Gdje je granica?

[mamma san]

Daklem, da li je itko od vas radio i probio u trudnoći onaj zakonski rok od 45 dana obveznog porodiljnog (a sve od straha da neće računati na vas nakon povratka), da li ima mama koja se u strahu od egzistencije umalo porodila za uredskim stolom? (puno radno vrijeme radeći.)

da, ja sam radila cijelu trudnoću. Na kraju su me "otjerali" sa posla nepuna 3 tjedna prije poroda.

Da li ste ostavile dijete koje je još puzalo u vrtić, sa nepunih 12 mjeseci jer ga niste imale kome ostaviti?

Nisam ga poslala u vrtić sa 12 mjeseci, ali sam se sa njegovim 6 vratila na posao. Našla sam tetu čuvalicu koja je bila sa njim do njegove 2 godine života. Nakon toga nam je dala otkaz. Tada je muž svoj posao prepolovio i prebacio ga u večernje termine, kad sam ja bila doma. Malac je krenuo u vrtić sa 2,5 g.

da li ste bile primorane plaćati kupljenje djeteta iz vrtića jer ga nema nitko pokupiti od daljne i bliže rodbine? a dijete je premalo da bi provodilo po 10 sati u vrtiću.

Ne, nisam prisiljena plaćati neku ženu 800 kuna da kupi moje dijete iz vrtića. Moj suprug se odrekao i više od tih 800 kuna, pa to radi on (oko 16 sati). Nakon što ja dođem doma, često ode ponovo na posao.


Da li ste dijete vukle sa sobom na pregled ginekologu

Ne nisam nikada niti ne namjeravam. Svoj ginekološki pregled organiziram tako da sam sigurna da neću čekati više od 5 minuta. Na pregled odem ili za pauzom na poslu ili neposredno nakon posla.


da li je dijete s vama čitalo novine kod frizera

Nikada, niti neće. Ako ne mogu organizirati da dijete ostane sa svojim ocem, onda se dogovorim sa čuvalicom da se sa njim poigra.
S druge strane, namučila sam se dok nisam našla frizera kojem je norma 2 sata za gusto pramenovanje duge kose + šišanje + feniranje (često preskačem).


da li je dijete poznaje vaš ured gotovo kao i svoj stan

Ne. U moj ured dođe samo ponekad i nakratko.




Što se ostalog tiče, moj posao je isto tako stresan. Nekad više - nekad manje. Prije sam radila i puno stresniji posao (ne samo da sam radila i po 18 sati dnevno, već sam i 8 mjeseci u godini bila van Zg-a). No, kad sam odlučila imati djecu, željela sam promijeniti posao.

S druge strane, ja sam se naučila organizirati na svojem poslu. Nastojim ga uvijek napustiti u 16.30 (prije sam ostajala i do 19 sati), kad je frka ostanem i dulje. MM je sam svoj šef. I kad ga nema na poslu nema niti zarade.

Bake imamo. No, baka servis ne koristimo i nismo ga nikada koristili. Ništa nismo dobili od roditelja. Sve smo si sami priskrbili. Tako da plaćamo kredite za stan, auto, i ostale sitnice.
Dijete mi ide u gradski vrtić.

I da. Namjeravmo imati još jedno dijete. I svjesno idemo u to makar znam da ću sa 6 mjeseci opet na posao. Da ćemo vjerovatno opet plaćati tetu da nam čuva dijete. Da ću se rastrgati od toga da kao i kod ovog malca, što više vremena provedem sa njim.

Također moram na kraju reći da ako je u braku potreban kompromis kako bi uspio, smatram da je potreban i u svakodnevnom (obiteljskom) životu.
Ako već u tijeku tjedna roditelji radi maksimalno i minimalno vremena provode sa svojom djecom, onda to vrijeme moraju biti maximalno njima posvećeni. Također, moraju osigurati vikend ili u najmanjem slučaju jedan cijeli dan isključivo za njih.



I na kraju moram reći ovo, Ita, nemoj se ljutiti, ali tvoji postovi na ovom stvarno zanimljivom topicu, su puni ljutnje (blago rečeno). :/

Moje mišljenje je da se čovjek mora prilagođavati nekim životnim situacijama. Dijete je jedno od njih. I teško je vjerovati da se ništa u životu neće promijeniti, ako još jedno dijete "kapne" u ionako (vjerovatno i stresom) prepunjen život jedne obitelji.

Ja se pridržavam jednog znanog životnog mota: "Sutra je novi dan." I stvarno je. Drugim riječima, i tvoja obitelj će se prilagoditi novoj prinovi i novom tempu. I obitelji koje imaju apsolutno isti tempo kao i tvoja, imat će svoj način kako da "siplivaju". Taj način možda neće odgovarati tvojoj obitelji. Ukratko, svatko nađe svoj put. Tako želim i tebi da ako želite još jedno dijete, krenite u tu avanturu. Ali nemoj biti zatvorena za kompromise.

[mamma san]

Eh da..imam još jedan moto. Ja ne živim kako bih radila. Ja radim da bih živjela.

[Matilda]

Ako je vaša želja za drugim djetetom velika, nešto ćete i žrtvovati.

Pitaj poslodavca (šefa) što bi bilo kad bi godinu dana bila na porodiljskom. To je tvoje pravo, ali znamo kakvi su poslodavci kad treba ostvariti to pravo.
I znam, mala naknada, a treba plaćati kredite. Stavite na papir i vidite možete li izdržati tih godinu dana.

A kad počneš raditi, izmjenjujte se muž i ti u dovođenju djece iz vrtića.

Ne znam, pokušavam se staviti u tvoju kožu.
Ja sam trenutno u potpunosti žrtvovala svoj posao (nije baš neki karijeristički, a ni plaćom), isplativije je meni ostati doma, nego da radim kako bi platila vrtić i tetu čuvalicu.

[lrs]

malo sam procitala tvpj topić i stvarno neznam sta da ti odgovorim....tko god ti je sta napisao ti kukas....sve gledas koliko kuna ce te to doci....ovako ...otplati kredit do kraja pa onda odi na drugo dijete ili skupi noge i to je to...imas jedno i gotovo.........boze mili.......

[puntica]

Eh da..imam još jedan moto. Ja ne živim kako bih radila. Ja radim da bih živjela.

X

[Kejt]

joj, lrs, preoštra si. žena, očito, ipak nije zadovoljna time što ima i što može. istina, 'ton' je neprimjeren, jer je bijesna/očajna (ita, ako fulam, ispravi me i sorry).

ita, u istoj smo branši, kužim te potpuno. privatno, jednake situacije. s tim da sam ja sama u zg, mma nema mjesecima.
nemam tu žive duše i snalazim se kak znam. plaćala sam čuvanje jer bi u jaslicama bila stalno bolesna, a ja bi, da prostite, bila stalno na bolovanju. sad plaćam skupljanje iz vrtića i strepim da se ne razboli. plaćam i pospremanje. i imam hebačku ratu kredita za stan. drukčije ne bi išlo. netko ti je već napisao - ili plaćaj sve živo, ako možeš, ili mijenjaj posao ... a po drugo ne idi dok to ne središ jer ćeš se razletit, a dijete neće imati ništa od matere.

i još, jako dobro znam što znači ići s djetetom di god trebaš, ne ići di moraš a s djetetom ne možeš, sve to s dvoje djece ne bih mogla nikako. sredi si život i onda rodi ili nemoj uopće.

da ti se srce stisne kad vidiš ili pomisliš kako bi bilo lijepo, je, al ne možeš si priuštit i stisni to negdje.

[Ita]

Vrlo zanimljivo. Dakle su na ovako miroljubivom formu gdje se raspravlja o djeci, žene ženama ovakvi vukovi, nije ni čudno da nam je cijela zemlja u banani. Neki komentari su sramotni
Mama san, baš mi je drago da ti se suprug odrekao svojih 800kn. Zapravo, ja ću sutra svom MM-u doći i reći neka i on svom šefu predloži isto. Kako se glupan samo tog nije sjetio prije? Ili ja?? :? Umjesto da radi od 9-17:00h, neka radi i on i ja od 7-15:00h. Ništa lakše. Jer je i meni gušt i veselje dolazit doma oko 19:00h. Eto, samo sam trebala mućnuti s glavom.
Ginekolog..o đavo odnio ginekologa i ko ga je spomenuo..
Nesretnom sam sam ginekologu išla samo 1x s malenom nakon što mi krvarenje od carskog reza nije prestajalo cca 2 mjeseca, a kako je privatnik, nisam ni ja puno čekala.
Irs, vidim da si nova ovdje sudeći po postovima. Da li i u životu tako inače zauzimaš apriori stranu kako se kokot (dimnjak okreće), tako da se ravnaš po filozofiji stada, i vrijeđaš nekog bez argumenata? jesi ikako doprinjela raspravi tako da si navela svoj primjer, osim što si ko papiga ponovila kako ja kukam.
I za kraj, ponavljam. Zaključajte ovu temu, ko želi neka otvori novu, a ove uvrede i sulude kvalifikacije nastavite na nečijoj drugoj temi.
Svatko se češe tamo gdje ga najviše žulja, a ja zaboravljam da je ovo forum, i da ovdje su mnoge mame svemoguće, pametne, poslovne, sposobne,prepune ljubavi i nježnosti, prodorne, odmjerene, odvažne pa i sexy.
Sve stižu sve. barem ovdje na forumu. Žao mi je ako sam ijednoj razmrdala taj koncept. Pusa svima koji su sudjelovali na ovoj temi.

[pikula]

Baš je tužno da se svađamo oko ovakve teme, umejsto da se svaka u svojoj okolini borimo da mame dobiju ljudska prava na poslu. Fleksibilno radno vrijeme, part time za manje ambiciozne, vrtići u firmama za ambiciozne.... Ma sve to posotji desetljećima vani, ami akod da živim ona kubi. Svi u isto vrijeme u vrtić i na posao ili u kuhinju pa si sama radi jogurt i čuvaj djecu.
Ita neću ti reći mjenjaj posao u smislu da odsutaneš od karijere - nego mijenjej svoje poslodavce. To ne radimo samo za sebe nego i za sve žene i njihvou djecu oko sebe. Mene je jednom ravnatelj jedog HNK, kad sam morala na mirovanje u trudnoći pitao "vi znate što vam je važnije?" prijetećim tonom, mogla sam nešto zmuljati da mu se ne zamjerim, ali znala sam da mora čuti "da, i to nije opera". I nikad više nisam režirala operu. Eto. A to se dobro plaća, za razliku od dječjih predstava. I uslikaju me za novine, a da nisam bila kod frizera, jer nemam ni love ni vremena.

[pikula]

Sori na tipfelerima. Hoću reći, meni bi to nekad bilo nezamislivo, ali meni su prioriteti jako jasno posloženi i znam da ću otrpjeti stošta zbog takve top liste, ali to morate muž i ti zajedno odlučiti i onda stajati iza toga,pto god to donjelo.

[apricot]

Ita, ita...
Čini se da nitko nije tebi davao "recepte"; cure su opisivale svoje primjere i otkud znaju da tebi ne paše niti jedan model.
Željele su pomoći, a ti tako...
Baš tužno

[japanka]

Ita, ita...
Čini se da nitko nije tebi davao "recepte"; cure su opisivale svoje primjere i otkud znaju da tebi ne paše niti jedan model.
Željele su pomoći, a ti tako...
Baš tužno

potpisujem
i mislim da je čokolada ubola u sridu
di su nam granice?
kad je dosta?

[†marival]

Ita, ita...
Čini se da nitko nije tebi davao "recepte"; cure su opisivale svoje primjere i otkud znaju da tebi ne paše niti jedan model.
Željele su pomoći, a ti tako...
Baš tužno

potpisujem jer nemam vremena gubiti svoje vrijeme objašnjavajući Iti što sam mislila i zašto sam pitala .... a njeni napadni postovi su stvarno :shock: mislim ... ja znam biti napadna ali ovo je :shock:


čekaju me moja dva velika princa da mi ispričaju kako je bilo na hladnom pivu :D

[klia]

Nisam sve pročitala, samo odgovaram na pitanje.
Vrlo sam zaposlena mama, no davno prije nego sam to postala odlučila sam da, ako budem mogla imati djece, ne dolazi u obzir da imam samo jedno. Ne zbog mene same, nego zbog toga djeteta.
Stoga je meni ovo pitanje poput: Kako se usudiš jesti hranu iz supermarketa? Piti vodu iz špine? Voziti auto? Izaći iz kuće (na kraju krajeva)?

[tajchi73]

ja imam dvoje, drugo je istina došlo neplanirano tj. koju godinicu ranije ali nikad nisam razmišljala dal ću moć ili ne sve stić i sad kad sam pročitala na što bih sve trebala obratit pažnju uhvatila me panika i strah kako ćemo dalje.

Ita- ja sam radila maltene do kraja bez obzira na otvoreno bolovanje ( komplikacije ), dapače kad sam rodila nastavila sam radit doma, ne zato što sam htjela nego me bilo strah za posao. Kad sam se vratila radit saznala sam da sam već podosta trudna i ponovno sve iz početka. Plaćom sam stala tamo gdje sam bila prije prve trudnoće, beneficije sve izgubila, bolovanje mogu sanjat ( po zakonu imam pravo, ali tko pita zakon ), dnevno me doma nema min. 10 sati ( najgore je što sam običan šljaker u kancelariji- da sam bar neka faca, imala bih bar love ), klinci idu svuda s nama ( ako nejde muž onda ih vućem pješke jer ne vozim ). Starije dijete mi neide u vrtić jer ima astmu i alergije ( išao je kratki period ali je bio više bolestan nego zdrav ), mlađe iz razloga što bi bilo u vrtiću od 7 do 17 i 30 ( a to je po zakonu previše ), ali mi zato imamo moju mamu koja ih čuva dok su zdravi ( jedini je problem što je stara i bolesna- ima 70 g. pa je i njoj to jako naporno ). Da sam znala što me čeka tj. da sam uopće razmišljala ne bih imala ni prvo, o drugom da ne pričam. Da ne pomisliš da sam optimist i da se nadam boljem, nažalost sam daleko od toga, al eto nadam se da ću za 3-4 g. imat još jedno. Ne znam gdje ćemo ga smjestit jer nemamo mjesta, ni što ću radit , ali nekak si mislim ak su mogli drugi moći ću i ja. Nadam se da ćeš prebrodit strah i rodit drugo .

[mim]

Puno toga je napisano, u žaru možda i onog što neke nisu mislile....

Ponovo čitam pitanje i nekako mi se nameće samo jedan odgovor: Treba hrabrosti da se rodi prvo dijete. Time sve započinje, postajemo roditelji i život nam se promijeni. Imali kasnije to jedno ili njih petero-opet smo ti isti roditelji, sebi na 2. mjestu u životu koji je podređen nekom drugom. Odluka - jedno ili više je tako nevažna. Važno je kakvi smo roditelji.

Netko će s baka-servisom i tetom čistačicom, s razumnim radnim vremenom možda radje otići s frendicama na kavu umjesto u park s djetetom, netko će trčati u vrtić jer zna da mu dijete sjedi samo na dežurstvu i svaki slobodni trenutak će podrediti tom djetetu znajući da ga sve što treba napraviti čeka, netko će dijete voditi frizeru, netko će se frizera odreći, neka djeca poznaju radna mjesta roditelja, neka ne jer se igraju u bakinom dvorištu.... Fakti nisu važni. Svatko će napraviti onako kako misli i osjeća da može.

Ita, ako OSJEĆAŠ da želiš drugo dijete-rodi ga i ne pitaj se previše o tome kako ćeš. Ako MISLIŠ da ga TREBAŠ imati-ostani na jednom djetetu i budi točno onakva mama kakva želiš biti, pruži najviše što možeš i budi sretna u svojoj odluci.

[apricot]

baš lijepo rečeno

[maria71]

stvarno :shock: mislim ... ja znam biti napadna ali ovo je :shock:

a -ha ,priznala si

pozdrav od hepo kockice rodinog foruma tj mene

Ita, da ja napišem koje ja sve probleme imam , znam da bih dobila odbijanac , to je tako i u RL , pa o onome što me muči i ne pišem.....imam par ljudi ovdje koje davim pp-ovima i koji imaju toliko vremena i srca da me saslušaju i savjetuju....

i ostajem na jednom djetetu , i žao mi je zbog toga ,ali želje i moje mogućnosti su u raskoraku

[†marival]

ko prizna pola mu se prašta

[Ifigenija]

Ita, čitam ovo, i želim ti reći - ne da bih vrijeđala ili popovala - ali zapitaj se o sebi... ako tako lako planeš na tuđe mišljenje vjeruješ li baš čvrsto u svoje.

Ma koliko te može ova stvar izluditi kad ću je reći - svi mi kujemo sebi i sreću, i okove, i što se mora i što se ne smije i tako dalje i tako dalje.

Ili barem nastojimo prihvatiti što ne možemo promijeniti radosno i mirno, tako da nas to ne ubija u pojam.

[mamma san]

Ita, zašto tražiš savjet i tuđe mišljenje kad ga ne želiš čuti??

Zašto tražiš konkretan odgovor na pitanja, a na te odgovore i tuđa iskustva okrećeš očima?

Nitko te ne osuđuje, jer stvarno nema zbog čega. Tvoj život - tvoj izbor.


PS
Moj muž se nije odrekao 800 kuna. Odrekao se puno više od toga. Ali to je, barem nama, nezamjenjivo i neusporedivo.
A tko je šef tvojem suprugu ili tebi i kakvi su njihovi odnosi, oprosti, ali stvarno me ne interesira.

PSS
Nisam super žena, niti druge oko sebe takvim ne smatram. Ali skidam kapu dobroj organizaciji.
Ne znam što bi rekla da ti se javi neki od samohranih roditelja?

[mamma san]

PPS
......

Samo se ispravljam.

[mamma san]

onaj kissy smajlić je neprimjeren. uletio mi je slučajno. sorry.

[Imga]

hehe ms, ti ko da nemaš edit

[mamma san]

hehe ms, ti ko da nemaš edit

da, ali ne na ovom pdf-u...no, s druge strane, stvarno ga ne volim koristiti..

[piplica]

pokretačica teme kao da ima već svoj stav o drugom djetetu (koji ne znamo) i svaki savjet koji se ne slaže s tim njenim stavom kod nje izaziva bijes i ljutnju

I meni se ovako čini.

Ita, osjeća se napetost u tvojim postovima, možda nije najbolje vrijeme za planiranje trudnoće pod ovakvom tenzijom...

[seni]

za sve u zivotu treba hrabrosti, a ponajvise da budes ono sto jesi.
meni se cini da je mim napisala jedan vrlo razuman i pametan savjet.

[Trina]

Nisam odavno vidjela/čitala ovako rastresenu i živčanu osobu. Ni inače ni na forumu.
Meni je Ita odgovor na tvoje pitanje sasvim jasan. Vjerujem i svima ostalima koji su pročitali ovu temu. Samo ti gradi karijeru, tamo ćeš vjerojatno dobro iskoristiti tu agresivu koju posjeduješ. Kući ti neće biti previše od koristi.

[meda]

moja situacija je dijametralno suprotna tvojoj, pa se ni ja nikako ne mogu odluciti.

znam, nisam ti uopce pomogla