 |
|||
Draga Ita, već sam rekla da razumijem tvoje dvojbe, ali, draga, ti stvarno ostavljaš dojam u svojim postovima da ti je i ovo jedno dijete puno.
Zato riješi jednom za svagda sama sa sobom da li želiš još djece ili ne, a obzirom na to koliko agresije i ljutnje ima u tebi, možda je bolje ne, jer s novom bebom i još manje vremena, sve te negativne emocije u tebi samo će rasti.
I draga, ako ne želiš čuti odgovor, ne postavljaj pitanje
Mislim da je Iti dosta, da više ne čita, dakle, nema više razloga za davati savjete.
Intrigantna tema... i reakcije...ne mogu ne uključit se, premda mi se čini da ću samo drugim riječima ponovit ono što su mnoge već napisale..ali...
Prvo,Ita, slažem se s onim da ne postavljaš pitanja, ako ne želiš čuti odgovor..A kako PRAVOG odgovora tipa nekog recepta nikad nema (jer sve ovisi od osobe do osobe i od situacije do situacije), tako sve ove mame opisuju svoja iskustva da probaš usporediti i možda nešto izvuć...ili ne...
Tko od nas zna što je pravi odgovor za tebe..nitko..Ja osobno u tvojim postovima ne osjećam "agresiju"- kako je već netko prethodno spomenuo, već frustraciju - vidi se da bi ti htjela još jedno dijete, a smatraš da "to" ne možeš izvest ni vremenski, ni materijalno, ni organizacijski..I tako, svi smo frustrirani kad bi nešto htjeli, a ne možemo..
Sada ću još napisat nešto od čega će ti se vjerojatno dić kosa na glavi (pa ćeš me isfiltrirat i pomislit da kad mogu takvo što napisat, meni je lako u životu, "može mi se" i sl...ovdje ću napomenut da ni ti mene ne poznaješ i ne možeš to reć pa ni sudit..), pa evo: Ja mislim da svatko sam određuje svoje prioritete. I točka.Ovo bi išlo pod ono "mijenjaj posao", a rekla si da to ne želiš čut..Žao mi je, to je jedini odgovor..
Napisala si da voliš svoj posao i da nije problem u poslu, pa se tu vraćamo na staro: odredi prioritete!!I to je to..Nemreš imat i ovce i novce..puno sreće ti želim
Anin, djelomično se s tobom slažem samo što je problem što se danas od žene definitivno puno očekuje.
Ja isto imam dilema kako, bez obzira što srećom imam radno vrijeme.
Koliko puta sam se postavila"na trepavice" da organiziram dan i koliko sam se puta osjećala loše jer je moje zlato zlaćano bilo ko poštanski paketić pa sam ga dodavala od bake, prijateljice, tete itd.
Bez obzira na sve to definitivno želim drugo dijete i mislim da je to najvažnije.
Moja prija je jednom rekla da su joj se neki problemi u životu rješili a da niti zna kako ni kad pa eto.....
Pozdrav svim "elastičnim" mamama!
A ja jedina trebah stati na loptu
Eto skoro svi misle i napisase isto.
Anin napisa ovo:
I to mogu potpisati i rukama i nogama. Juce sam iz tog razloga makla lokaciju iz svog avatara jer gdje meni jednoj Natasi koja zivi u nekom Torontu moze pasti napamet da napisem nesto.(pa ćeš me isfiltrirat i pomislit da kad mogu takvo što napisat, meni je lako u životu, "može mi se" i sl...ovdje ću napomenut da ni ti mene ne poznaješ i ne možeš to reć pa ni sudit..)
Svi mi ma gdje zivili, radili ili ne, imali matrijalno ili ne imamo neke svoje probleme i filtrirati nekoga i misliti da je samo tvoj problem vazan ili najveci i najvazniji i najkompliciraniji, nije fer.
Ja bih recimo htjela trece djete a odustala sam od toga. Prvo iz zdravstvenih razloga(a to bi mozda jos i usudila se) ali najvise zato jer vidim kako malo vremena ima i za ovo dvoje. Ponekad imam osjecaj da sam 4 sata dnevno samo u autu. Razvlacim ovo mladje radi starijeg.
Muza mi nema mjesecno po dva tjedna i iz tih razloga mislim da ne bi bilo fer da jos jedno rodim. I eto odustala sam. Tesko mi je to palo ali sta je tu je. Imam dvoje predivne i zdrave djece i sve svoje vrijeme i energiju posvecujem njima.
Nigdje nije odredjeno koliko se djece mora imati. I kao sa svim ostalim nije pitanje u kvantitetu nego u kvaliteti vremena koju mozes posvetiti djeci.
Prije nego smo imali prvo znali smo da želimo troje djece. Sad čekamo drugo i dalje želimo imati i treće i imati ćemo.
Ali da se naše viđenje djece, njihovih potreba i promjene u životu koja dođe s djetetom skroz promjenilo, jest, 100 %.
Dijete nije igračka i zaista nas trebaju 24 h na dan. Trebaju našu ljubav, naš primjer, naša objašnjenja, igru i tisuću drugih stvari. Nije lako biti roditelj, potrebno je mnogo energije, ljubavi i truda.
Sad u svemu gledam kakav će to utjecaj imati na moje dijete...
Javi mi se za 2-3 godine.vlac prvotno napisa
amornem=smognem
Ja sa dvoje stalno nešto njurgam i kukam, ali želim ih još. I iako sam rastrgana između raznih obveza i sati i sati vježbi (Petar još ne hoda i prohodavanje nije još na vidiku), nemam ništa protiv još kojeg razloga beskrajne sreće u mom životu.
Sve se stiže i sve se može organizirati. Ni mi nemamo nikog od rođaka, kumova ili prijatelja koji bi mogli uskočiti, pa ipak se snalazimo. I sada kad počinjem ponovo raditi - ne bojim se ničeg. SVe ćemo stići i oko svega se organizirati. Mislim da za svako djete nije potrebna hrabrost, nego samo želja i ljubav za djetetom. I zaboraviti sebičnost, jer djete/djeca nas trebaju.
Kako god odlučili - bitno je da smo zadovoljni i da ne žalimo ni za čim.
Nataša :shock:
zar zaista misliš da je sve tako crno i bijelo?
ja želim karijeru. da, jako ju želim i obožavam svoj posao, i radim na poslu 8-9 sati, i doma navečer i vikende
ali važno mi je i dijete - svaki slobodan trenutak sam s njim. dok ne zaspe navečer sam njegova. sve ostalo dolazi kad on zaspe.
ne živimo rastrošno, ali si nikad ne bih dozvolila da imam, kao jedni moji poznati, troje djece u podstanarskom jednosobnom stanu. krpaju kraj s krajem, žive na pašti, djeca ne znaju plivati (a žive na moru)...
po meni je to izuzetno neodgovorno prema djeci, a istovremeno sam ja, za njih, bahata, materijalistica koja ganja karijeru i ne želi rađati x malih usta...
Ita - čini mi se da nisi postavila pitanje, nego si željela potvrdu da je tvoja odluka o jednom djetetu ispravna...
želja i ljubav za djecom nisu dovoljni da djeci osiguraš krov nad glavom, da ih obučeš i nahraniš...
a isto tako, ako roditelji nisu ispunjeni i drugim stvarima, teško da će biti nesebični...
Mislim da ovdje nitko od nas ne govori o krajnostima neimaštine.
Ponekad se zapitam koliko ljudi troše novaca na telefon, mobitel, krpice, frizere i tko zna kolike nepotrebne stvari (ne mislim da bez njih treba biti, ali da se troškovi mogu smanjiti....da) , a onda kaže da nema novaca za nešto drugo. Materijalno nije dokaz ljubavi. Ako neko djete ima više igračaka, to ne znači da ga roditelji više vole. Ili ako ima markiranu odjeću ili još mali milion sitnica koje se povezuju s materijalnim.
I ja želim karijeru. I imam je. I radim 8-9 sati, i navečer i vikendom kod kuće, i idem na vježbe s mlađim djetetom, i vikendima obično negdje odlazimo. MM radi još i više. Ali svo vrijema od dolaska iz vrtića do odlaska u krevet mi smo tu za njih 100%. I nije crno - bijelo. Ima puuuuno boja i smjeha i ljubavi.
A kao što rekoh:
pod tim ni za čim, mislim na djete više ili na samo jedno djete. Svaka naša odluka je ispravna ako smo tako odlučili, bez obzira na argumente za ili protiv.Kako god odlučili - bitno je da smo zadovoljni i da ne žalimo ni za čim.
magriz, jesi pitala te svoje prijatelj jesu li sretni s troje djece i jesu li ta djeca sretna? Ako jesu, za njih je pašta najfinije jelo i jednosoban stan palača. Isto kao što si ti sretna s jednim djetetom. Nikog ne osuđujem, nisi me shvatila, samo sam termin hrabrost ipak željela osporiti, barem po mom skromnom mišljenju.
Isto tako poznajem obitelj koja ima devetero djece, i ne baš sjajne uvjete, roditelji sa VSS i oboje rade, ali sretne i presretne u maloj starijoj kućici, sa skromnijim navikama i načinom života. I sve stižu i sve mogu, i ljetuju, šalju djecu uredno na sve izlete i sve aktivnosti i izvan škole. Štede gdje stigu da djeci priušte što više, ma koliko god to bilo.
I divim im se.
"x malih usta" za mene su nepresušno vrelo iskrenosti, šarma, ljubavi....
sretni... :/
na prvi pogled da. kad malo duže razgovaramo ne. istina, ne pričaju o sebi, ali stalno meni predbacuju materijalizam i jedno dijete i sebe dižu na piedestal...
a djeca - zbog nekih stvari ih je sram... neke ih ne diraju... sve osvisi o sredini...
obitelj koju spomijeneš - takvima se divim... i cijenim... ali ja za to ne bih imala niti snage, niti hrabrosti, niti želje... nisam taj tip...
Pa upravo o tome i govorim.
Svi smo različiti i imamo različite snove, ciljeve, želje....
Bitno da smo mi sretni sa svojom odlukom, da je to NAŠA ODLUKA, a ne neznam kakav izgovor. I da se ne osjećamo kao da nas netko osuđuje kad govori protiv našeg izbora, jer osjećaj krivnje je usko povezan sa osjećajem da smo pogriješili. Kužiš što želim reći?
Za mene je stvarno ok i jedna i druga varijanta, ako je ona stvarno naš izbor i mi smo s njom sretni.
Ali ne mogu shvatiti kad netko ide na skijanje, ljetovanje, svakog tjedna kod frizera, nosi najnovije marke i modele, vozi tri auta i onda kaže da si materijalno ne može priuštiti djete. Budi tada iskren i reci : ne želim, to nije moj stil života i jednostavno je tako.
Bilo kako bilo, najbitnije da su naša djeca voljena i željena, a sad ako netko ima jedno ili petero ....
e pa, kako je ova rasprava inspirirana jednom mojom izjavom - izjavljujem da i ja volim svoj život i sve duhvne i materijalne blagodati (bijesan auto, garderobu, izlaske, najboljeg frizera) i vremena za sebe. Isto tako želim djeci pružiti najbolje od svega (i najbolje od sebe jer muž radi 2 posla pa njega tr. ni ne vidimo) i dvoje djece mi je taman mjera da se nikom ne treba uskratiti ništa.
iridana, mislim da si fulala raspravu koja je potaknuta tvojom izjavom
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=66947
cvijeta, OT:jel tebi inbox pun možda?
bez ljutnje, ali ova dva dijela rečenice su mi u totalnom nesuglasju.
ali, dobro, ipak je tu bijesan auto, garderoba i najbolji frizer.
kako rekosmo na mnogim topicima, različiti su nam prioriteti...
ili na onome topicu o tempu života... svatko si život posloži kako mu najbolje odgovara.
mislim da smo svi već apsolvirali činjenicu da iridana2666 ima para...svejedno, u svakom novom postu nas još jednom na to podsjeti
iridana, mislim da si fulala raspravu koja je potaknuta tvojom izjavom
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=66947
istina... :/bez ljutnje, ali ova dva dijela rečenice su mi u totalnom nesuglasju.
ali, dobro, ipak je tu bijesan auto, garderoba i najbolji frizer.
kako rekosmo na mnogim topicima, različiti su nam prioriteti...
ili na onome topicu o tempu života... svatko si život posloži kako mu najbolje odgovara.
nema ni jednog pp-a.
jel to znači da sam totalni mainstream ili... :?
btw. ne kužim kad netko na topik napiše rečenicu...imaš pp. samo da izludi nas znatiželjne. pa ja kad imam pp (a desi se tu i tamo
ma meni je u outboxu neki pp za tebe od prije dva dana
neću više zachatavat
Moji roditelji i njihovi roditelji su jako jako puno radili da bi došli do određenih položaja i imali bolji način života ( bolji auto, veći stan/kuću, vikendicu, ručkove po vani.... ). Taj bolji način života je bio popraćen alkoholom, cigaretama, gomilom kave, preskakanjem obroka, nespavanjem zbog briga, svađama zbog gluposti koje su ustvari bile posljedice oslobađanja stresa zbog posla.... Posljedica - srčani, moždani i sl udari neki i prije 40-te, bolesti svega i svačega, puno teških riječi koje se više ne može povući i to da smo u trećoj geeraciji samo ja i moj jedan jedini bratić. Ja bi radije da smo živjeli u miru u malom stanu, vozili lošiji auto i nemali vikendicu i da imam brata ili sestru.
Mi smo već u startu odlučili da ćemo ako bude sreće odmah ići na dvoje, maltene jedno za drugim. Tako da sad nakon jedne curice čekamo dečkića! Pauza je bila godina dana, ali nisam uopće razmišljala o tome, jednom kad je odluka bila donesena jednostavno sam se prepustila. A ako bude u budućnosti dovoljno mogućnosti željeli bi imati još bebica!
nema ni jednog pp-a.
jel to znači da sam totalni mainstream ili... :?
btw. ne kužim kad netko na topik napiše rečenicu...imaš pp. samo da izludi nas znatiželjne. pa ja kad imam pp (a desi se tu i tamoIhhhaa! Eto ti primjera kad je bolje javiti "imaš pp"ma meni je u outboxu neki pp za tebe od prije dva dana
neću više zachatavat
Draga Iti,
svatko sam određuje svoje prioritete, kako već napisa Anin.
Ako je tebi prvenstveno do karijere i dobre zarade i puno kredita, onda si ti takva.
Radim vrlo zahtjevan posao. Ali umjesto većeg stana i kredita i pretjeranog posla, mi smo se odlučili za drugo dijete čim smo mogli, a bilo je govora i o trećem. Dobili smo blizance. Moje srce je puno.
Nadam se da će biti i više kvadrata i novi auto s vremenom.
Bojala sam se da poslije neću moći zatrudniti, a djeca su nam bila velika želja i rodila sam bliziće s 34.
Sama moraš odlučiti i promijeniti sebe ako treba.
Sretno!
Shvaćam donekle raskorak između želja i mogućnosti Ite. Međutim, mislim da ukoliko nije spremna na promjene na svom poslu ili NJM na svom, u smislu da barem jedan od njih (ako već ne oba roditelja) bude u mogućnosti "više potegnuti", da je prilično hrabro (da ne upotrijebim jedan drugi izraz) ići na drugo dijete. Također, mi se čini Ita (i zaista bih voljela da se ne naljutiš zbog toga) da su ti živci prilično tanki i da ako su takvi i u tvom domu i obitelji, mislim da zaista nije vrijeme za drugo dijete.
Ne mislim da se treba u životu odlučiti za ILI dijete ILI karijeru. Mislim da se može jedno i drugo pomiriti, ali tada su nužni kompromisi. Primjerice, ja imam karijeru i dobro plaćen posao, ugodno živimo, ali s druge strane to znači da ponekad nosim posao doma pa radim do 1-2 iza ponoći, ponekad sam u velikom stresu, ponekad radim i 18 sati dnevno. Naglasak je na ponekad, da je stalno tako (a moglo bi biti da želim zarađivati još više i da ne kažem dosta, kad osjetim da dodatni novac nije vrijedan moje obitelji i zajedno provedenog vremena), moja obitelj bi patila, a to je za mene neprihvatljivo. Isto tako, da stalno radim toliko da vidim svoje
dijete dva sata dnevno, definitivno se ne bismo odlučili na drugo dijete.
Također, i MM bi mogao tjerati svoju karijeru puno intenzivnije, promijeniti posao i dobiti x tisuća kn mjesečno više, ali je naša zajednička odluka da nam je i ovako odlično, i da nama ništa ne znači x tis kn mjesečno više ako nismo zajedno iza 17.30 sati i ako svaki vikend netko od nas mora raditi. Dakle, u tom smislu nužni su kompromisi, ali nužno je i znati reći "dosta", kao što je lijepo napisala čokolada. Jer nakon neke svote koja pojedinoj obitelji omogućava ugodan život (što god to konkretno značilo u svakoj pojedinoj obitelji), inizistiranje na bilo čemu preko toga ili inzistiranje općenito na boljoj, intenzivnijoj karijeri, preko leđa vlastite obitelji, ide zaista na dušu tih koji to čine, a pati cijela obitelj. Ovo ne ide Ite ili bilo koga drugog, ovo je samo moje razmišljanje o nemogućnosti odnosno nedovoljnom postojanju želje da u životu napravimo određene kompromise, a da pri tome nitko ne bude (prekomjerno) zakinut.
Samo sam djelomični pobornik maksime "skočiti, pa onda reći hop".
Naime, slažem se da se u neke životne situacije treba "baciti" bez previše seciranja, ako načelno postoji želja. Primjerice, odluka ići na prvo dijete. Ali ako se vidi da su i s jednim djetetom stvari daleko od idealnih, a nema ozbiljne želje ili mogućnosti (mada mi je to manje za povjerovati - where there is a will there is a way) da se kritične okolnosti promijene, onda je naivno očekivati da će se stvari same od sebe posložiti kad dođe drugo dijete. Realnije je da će se roditelji osjećati potpuno rastrgano, frustrirano jer nemaju vremena za djecu, a kamoli za sebe. Ne treba puno mašte da se zaključi kuda vodi takav život. Sve ovo dakako pod pretpostavkom da ljudi nemaju namjeru/želju/volju mijenjati sebe i konkretne okolnosti, a to je bojim se ono što upravo proizlazi iz Itinih postova.
Ja mogu samo reći da ja nisam smogla i da mi je žao, sad sam pri kraju 37, a tebi želim da ne razmišljaš previše, samo naprijed
Kate pa nije ti još kasnoJa mogu samo reći da ja nisam smogla i da mi je žao, sad sam pri kraju 37, a tebi želim da ne razmišljaš previše, samo naprijed
Chatanja i skretanja s teme u ovakvom obliku ce ubuduce biti brisananema ni jednog pp-a.
jel to znači da sam totalni mainstream ili... :?
btw. ne kužim kad netko na topik napiše rečenicu...imaš pp. samo da izludi nas znatiželjne. pa ja kad imam pp (a desi se tu i tamoIhhhaa! Eto ti primjera kad je bolje javiti "imaš pp"ma meni je u outboxu neki pp za tebe od prije dva dana
neću više zachatavat
Mi imamo baka servis.
I oboje imamo normalne poslove (mislim pod tim s ne previše prekovremenih) i normalna primanja.
I oduvijek sam zeljela više (=3) djece.
Al sad, kad imam tog svog Sina Jedinca, kojeg volim najviše na svijetu, gledam ga i mislim si, kako ću imati još djece??? S kojim dijelom srca ću to dijete voljeti? Kako ću imati vremena za drugo dijtete, kad i ovako jedva da stignem pospremiti/skuhati i imam osjecaj da sam najmanje s klincem... Imam doma projekata (nakupljenih kamencica, skupljenog i posusenog lišća, nove štambilje, neotpakiranje, itd itd) za koje nikako nemamo vremena... Ipak sam 8+2 sata dnevno na poslu, a u ostalo vrijeme treba 100 stvari obaviti (i kakanje i tuširanje, da ne spominjem ostale poslove tipa čišćenje i slično....)...
Ne bih ulazila u logistiku (mada ni ja nemam baka servis, a radim 9 sati), no na ovo moram reagovati...Imala sam ti i ja Tog Svog Sina Jedinca i pitala se isto sto i ti...A onda relativno neplanirana trudnoca, dosao Sin 2 i spoznaja da se - kad je u pitanju potomstvo - ljubav ne dijeli, nego umnozava sa dva (ili jos vise).
Pa sam onda shvatila da mi je to bio los izgovor za vlastiti konformizam.
Nije lako....ali kada vidim kako mali brat u velikog gleda kao u bozanstvo, a kako veliki malog "nikom ne da i voli najvise na svijetu" ili mu dodje i kaze "Luka, udario sam se ovdje, poljubi da prodje", sve dobije jedan divni smisao... I moj zivot i moj posao i sve te obaveze i svi ti strahovi...
Draga Ita,
imamo isti problem...samo kaj bi ja treće dijete!
Radim svaki dan od 7-16 sati. Muž mi ima svakakvo radno vrijeme. Baka servis ne postoji.
I ovako me peče savjetst jer sam premalo s klincima. Ali koliko vidim na njima, oni su zadovoljni i privikli se na to. Nije lako uvijek, nekada bi najradije došla doma s posla (što je oko pol 5 ), zalupila vratima i samo da me niko niš ne pita.
Starija kćer mi ide u školu. Istina, malog mi čuva svekrva, ali njega muž ostavi kod nje kad ide na posao (ima 30 km vožnje) i to nam isto nije uvijek baš na ruku. U vrtić će ići slijedeće godine. Sami kuhamo, održavamo kuću, dvorište, uz to imamo i mačke i ribice :shock:
Isuse, i onda bi ja još treće?
Ne znam , sve se to nekako ipak uskladi. Jest ponekad kaos, (govorim iz iskustva s dvoje djece, ne govorim da sebe utješim kak bi bilo s troje - za to tražim tuđa iskustva), nije baš prašina uvijek očišćena s regala, lusteri se isto uvijek ne sjaje, prozori se čiste kad se više ne vidi van kroz njih (dobro, ovi koje drugi mogu vidjeti, čiste se češće
Ne znam, ali kad vidim svoju djecu, iako je velika razlika u godinama (6,3 godina) u igri, ili kako maleni trči seki u zagrljaj kad se ona vraća iz škole....to su neprocjenjivi trenuci i sve se isplati.... Imat ćeš vremena glancati kuću, stan ili što već kad odu iz kuće....ili budu dosta veliki da oni čiste 8) Što se financijske strane tiče, nama je jako pao standard, sretna sam ako odvedemo djecu 7 dana na more. Bojim se da li bi to mogli s troje djece?
Nemoj dugo čekati, na kraju ništa nije toliko važno kao djeca. To i je bit života, zar ne?
P.S. Ja još imam malo fore, malo sam, ali samo malo, mlađa od tebe
Nećeš vjerovati koliko je srce "rastezljiv organ" i što se tiče ljubavi rupa bez dna..ne brini s kojim dijelom srca ćeš ga voljeti...ima srca dovoljno
po tvojim postovima,meni se ita čini da se ti više u sebi brineš/propitkuješ o poslu i svojem statusu na radnom mjestu,nego o djetetu/djeci.i time zaključujem da TI nisi spremna za drugo dijete,a ne da si ne bi znala organizirati život sa njim.uostalom,ni prvo koliko sam shvatila baš i nema mame koliko bi mu bilo u toj dobi potrebno/koliko bi željelo.najiskreniji savjetčito voliš svoj posao,ali ja bih razmišljala o promjeni posla zbog drugog ali i prvog djeteta.
Imali smo sličan "problem". Oduvijek smo pričali da želimo imati dvoje djece, ali nakon prvog nikako nije dolazio "pogodan trenutak" za drugo...MM i ja svatko sa svojim "nemilosrdnim" poslom, radom i petkom i svetkom, željom da ostvarimo "karijeru" što god to značilo, kreditima, selidbom...i na kraju smo stalno "odgađali"i nikako da se na to odlučimo jer nas je mučilo puno sličnih pitanja koja i tebe muče...
I što se dogodilo? E pa dogodilo se!
Osim toga, dogodio se najgori mogući scenarij: firma propala, ostali nam dužni plaće, ja s velikim dugom na Mastercardu (jer naravno nisam računala da se može dogoditi takvo što)i "prisilno" otvaranje bolovanja čija je naknada mjesecima služila isključivo podmirenju minusa na računu i saznanje da me nakon porodiljnog čeka traženje novog posla..
Međutim...malo smo sjeli, porazgovarali, reorganizirali neke stvari i prioritete i sve je savršeno! I toliko smo sretni što nam je došla još jedna mala zvjezdica u život i ne bi to mijenjali nikada, baš nikada! I sve je nekako sjelo na svoje mjesto i svi oni "problemi" koji su nas mučili na početku ove priče sada izgledaju tako beznačajno.
loonalee,
Više djece - bolja organizacija.
Plus više ljubavi, smijeha i igre za svu djecu međusobno. Neprocjenjiv dar za svu trojicu. Svaki ima po dva braceka.
Ja se nikad nisam pitala kako ću i šta ću, samo sam htjela troje djece. Možda sam malo pretjerala misleći da mogu baš sve
Kao i financije.. nadamo se da će se situacija popraviti.
Btw, radim zahtjevan i odgovoran posao. Ali još sam na porodiljskom.
Ne mislim da mi je za moje drugo dijete bila potrebna neka posebna hrabrost. Velika mi je želja bila imati prvo dijete, isto tako i drugo. Samo sam išla za svojom željom. Strahove svi možemo imati, imam ih i ja, ali ne dopuštam da mi kroje život.
ja sam isto oduvijek zelila makar troje
eh sad hoce li mi godine dozvoliti, zdravlje i sl vidjet cemo ali imam u planu
za sada je drugo na putu a MMu u sali kazem da se nadam da ce iz treceg pokusaja biti blizanci
ja se ne bih bunila ali mislim da bi njemu srce stalo
Mi imamo samo L i najvjerovatnije ćemo se zaustaviti samo na njemu.
Financijski bi mogli podnijeti, ni moj posao je takav da ne ostavlja puno vremena. Barem meni je vrlo teško u isto vrijeme uspješno graditi karijeru, održavati kuću, provoditi puno vremena s L i održavati brak
E ubijte me sad, ali zar uspjesna karijera ne ukljucuje automatski kucnu pomocnicu?
kod mene uključuje gospođu koja nam pomaže u kućanstvu - no opet ne znači da ja kad dođem doma dižem sve 4 u zrak i čekam da mi se servira stol
Tako sam i mislila, ali onda ne mozemo pricati o udarnickom odrzavanju kuce koje nam krade vrijeme sa djecom ili muzem....
Uz 12h radno vrijeme, poslovna putovanja, ručkove i večere meni je puno i da na održavanje kuće utrošim 2h tjedno
icyoh, ali zakaj imaš "dvije ljubavi" u potpisu? (oprosti ako sam indiskretna, zapravo sam zbunjena)
imam muža i dijete - to su mi dvije najveće ljubavi
Jesam i ja stvarno, pa nisi ih mogla roditi dvoje unutar tri mjeseca.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom