Citiraj Ita prvotno napisa
Puntica, nisam tražila klišeje u stihu, nego konkretne savjete.
ovo je bilo moje mišljenje:
da sam razmišljala toliko unaprijed nikad ne bih imala ni ovo jedno dijete koje imam!
a ovo je trebalo ispasti malo šaljivo
ja mislim da se sve može kad se hoće i kad se male ruke slože
inače ovako: nemam baka servis, nemam nikoga ko bi mi mogao pomoći oko bilo čega. dijete ide sa mnom kod frizera, zubara i svugdje gdje i ja idem. ponekad bude sat ili dva bez mene (npr. ako idem kod ginekologa) pa je pričuva moj muž (šeće s njom oko doma zdravlja). nisam mislila imati djece barem sljedećih par godina dok se neke stvari u našem životu ne srede. ali očito je priroda htjela drugačije. zatrudnila sam 4 mjeseca nakon što sam počela radit na super radnom mjestu. morala sam ostati kući zbog komplikacija u trudnoći (u 5. mjesecu), mislila sam se vratiti na posao nakon 6 mjeseci ali nisam mogla jer nemam kamo s djetetom (nemam novaca za privatni vrtić...). Muž ima usrani posao s još usranijom plaćom, tako da sad drugih 6 mjeseci porodiljnog jedva krpamo kraj s krajem (iako smo zamrznuli stambeni kredit koji bi inače bio veći od naših zajedničkih prihoda u ovom razdoblju). šef, da i ne govorim, ljut ko pas ali šta da mu ja radim, stvarno nemam gdje s djetetom. e da, nisam napomenula da smo se prije trudnoće taman mislili seliti (jer je moje radno mjesto nekih 300km udaljeno od mjesta gdje živimo). sad ne znam šta ćemo. ako odemo tamo muž neće imati nikakav posao, bit će kući s malom, ali opet ja neću dovoljno zarađivati da možemo svi živjeti od mog rada. da ne govorim da bi morali prodavati naš novi prekrasan stan i kupovati drugi i... Zapravo, ne znam dal ću uopće imati posao kad prođe porodiljni jer mi se nitko s posla nije javio od kad sam rodila.
muka mi je svaki dan kad se sjetim da još malo pa će malena imati godinu dana. ali živimo iz dana u dan i nekako sve štima za sad. a vjerujem da će i kasnije. najvažnije je da smo mm i ja tim i da kroz sve prolazimo zajedno. ne bojim se budućnosti. znam da će biti teško ali da mi se vratiti natrag opet bih učinila isto. volim svoje dijete najviše na svijetu i nema toga što ne bih napravila ili ne napravila zbog nje.