Odnos prema novcu

[Peterlin]

Gledala sam malo stare teme, ali nisam ovo našla...

Kakav je odnos vaše djece prema novcu? Moji su, naime, poprilični filistri ! Imaju kasice, štedne račune u Pčelici i "škrinje s blagom" (drvene gusarske škrinje). Nedavno smo brojili lovu - stariji je nabrao blizu 1000 kn, a mlađi nešto manje (nekakvih 700-800). Razlika je samo u jednoj školskoj godini - stariji je na kraju prvog razreda dobio za knjižicu neke novce...

Kad god si žele nešto kupiti, oni uredno cimaju za rukav mene i tatu i RADIJE ODUSTANU (zapravo, često) nego da potroše svoje novce... Sjede na lovi ko kokoši na jajcima! Jedina iznimka su proljetos bile neke sličice nogometaša, za koje mi nismo dali novce, a bile su im jako važne.

Kad kupujemo stvari uvijek pitaju "Je li to skupo?" Bit će da sam im od rođenja probijala uši s tim SVOJIM (vrlo sličnim ) odnosom prema novcu. Zapravo, ako slučajno nemamo doma gotovine, nisu baš voljni posuditi (moramo pisati CEDULJU kada smo i koliko uzeli i vratiti čim prije).

Ne mogu reći da nisam zadovoljna (to je svakako bolja varijanta od rasipništva) ali ne znam hoće li potrajati. Također me zanima kako je to kod drugih roditelja i djece...

[ivarica]

ivar odmalena ima, za moje pojmove, nezdrav odnos prema novcu, tj novac mu puno znaci :/
najdrazi poklon u zivotu bio bi mu BAREM JEDNA DIONICA NECEGA, a nema ih samo zato jer ja ne dam suglasnost, inace bi on vec to sebi sam kupio., a sa 6 godina je pisao da kad odraste zeli biti dionicar konzuma i turbo limaca (vecinski ).
skuplja novcanice i kovanice iz cijelog svijeta, ima vec prilicno bogatu numizmaticku zbirku.
sve kuna sto dobije stedi za neki svoj cilj (ima zacrtane svoje ciljeve i pici prema njima, toliko razlicit od mene kojoj se stvari same dogadjaju ili ne dogadjaju) ai nije mu tesko putem potrositi neki manji iznos na nesto sa strane.
nije skrt sa svojim novcem i to mi je super. kupit ce i sebi i drugima.
ipak, kad nas odvede pocastit negdje na rucak ili palacinke moramo paziti i zbrajati da ne pojedemo previse

[yaya]

Sonja štedi za putovanje Nilom, opsjednuta je starim Egiptom, ali ako vidi neku điđu a mi ne želimo kupiti, spremna je izdvojiti sa svoje štednje i kupiti si. Isto kao i Ivar nije škrta i počasti pa i posudi kad ju pitam (čak je jednom rekla da joj ne trebam vratiti), zapravo nekako nisam razmišljala o njezinom odnosu prema novcu očito da nisam primjetila ništa što bi me zabrinjavalo.

[Berlin]

najdrazi poklon u zivotu bio bi mu BAREM JEDNA DIONICA NECEGA, a nema ih samo zato jer ja ne dam suglasnost, inace bi on vec to sebi sam kupio., a sa 6 godina je pisao da kad odraste zeli biti dionicar konzuma i turbo limaca (vecinski ).

Meni je ovo preslatko

[Forka]

Odnos prema novcu - kao i prema drugim svojim stvarima - kod moje je kćeri vrlo nonšalantan (kako sam to nježno rekla!). Ipak, novce koje dobije od povrata plastičnih boca koje skupimo po kući "štedi" za crveni kabriolet!

[yaya]

Odnos prema novcu - kao i prema drugim svojim stvarima - kod moje je kćeri vrlo nonšalantan (kako sam to nježno rekla!). Ipak, novce koje dobije od povrata plastičnih boca koje skupimo po kući "štedi" za crveni kabriolet!

Koji genijalni klinci, jedan dioničar a jedna se vozi u kabrioletu i to crvenom. Super

[ivarica]

nadam se samo da ovaj moj nece pametno ulagat kako bi se forkinoj maloj marama viorila na vjetru

[yaya]

nadam se samo da ovaj moj nece pametno ulagat kako bi se forkinoj maloj marama viorila na vjetru

[seni]

sve kuna sto dobije stedi za neki svoj cilj (ima zacrtane svoje ciljeve i pici prema njima, toliko razlicit od mene kojoj se stvari same dogadjaju ili ne dogadjaju) ai nije mu tesko putem potrositi neki manji iznos na nesto sa strane. nije skrt sa svojim novcem i to mi je super. kupit ce i sebi i drugima.

meni se ovo cini prilicno pametan i dobar odnos prema novcu.

ipak, kad nas odvede pocastit negdje na rucak ili palacinke moramo paziti i zbrajati da ne pojedemo previse

vidis kako pazi na vase zdravlje.
vecina alternativnih i holistickih teorija o zdravlju tvrdi da je problem zapadnog drustva ne samo u tome sto jedemo (junk i slicno), nego da opcenito naprosto previse jedemo.

moje dijete za sad bas i nema nekako posebno definiran odnos o novcu, ali pokusati cemo joj prenjeti nas stav:
novac je dobar sluga i los gospodar.

[yaya]

novac je dobar sluga i los gospodar.

ovo mi se jako sviđa 8)

[babyboys]

ivar odmalena ima, za moje pojmove, nezdrav odnos prema novcu, tj novac mu puno znaci :/
najdrazi poklon u zivotu bio bi mu BAREM JEDNA DIONICA NECEGA, a nema ih samo zato jer ja ne dam suglasnost, inace bi on vec to sebi sam kupio., a sa 6 godina je pisao da kad odraste zeli biti dionicar konzuma i turbo limaca (vecinski ).
skuplja novcanice i kovanice iz cijelog svijeta, ima vec prilicno bogatu numizmaticku zbirku.
sve kuna sto dobije stedi za neki svoj cilj (ima zacrtane svoje ciljeve i pici prema njima, toliko razlicit od mene kojoj se stvari same dogadjaju ili ne dogadjaju) ai nije mu tesko putem potrositi neki manji iznos na nesto sa strane.
nije skrt sa svojim novcem i to mi je super. kupit ce i sebi i drugima.
ipak, kad nas odvede pocastit negdje na rucak ili palacinke moramo paziti i zbrajati da ne pojedemo previse

ja ću ovo potpisat. moj T. ne želi biti dionićar (još), za sad naginje nekakvom računovođi ili bankaru.
mm je zaključio da će mali biti investitor, najlakše troši tuđe novce

[Rebbeca]

Super tema! Moj B. ima 8 god. i iz njegovih ruku, tj. novčanika novci ne idu lako. Uvijek špara, al onda na kraju odustane od onog za kaj je šparao, pa potroši malo po malo, ugl. na igračke. Uvijek ima na lageru bar 400-500 kn. Hoće nas počastiti, vrlo povremeno, naravno, i u tom slučaju će paziti kaj će pojesti ili popiti, zadnji put je počastio mene i tatu s kavom, a sebe s čašom vode :D jeo mu se i sladoled ali nije si ga kupio. Prema našem novcu nema toliko obzira, trošio bi ga šakom i kapom

[Forka]

nadam se samo da ovaj moj nece pametno ulagat kako bi se forkinoj maloj marama viorila na vjetru

Ivarice, nikad ne znaš... Ivar ti je prezgodan, ali nije ni moja "mala" za baciti...

[Tanči]

Moja kći je isto jako šparna,ali nije škrta,više je racionalna.Sav novac koji dobije špara,nešto je u Stambenoj štedionici koju smo mi pokrenuli odmah kad se rodila s novcima koje je dobila pod glavu,nešto je u Sparki štednji,ima solidan udjel u jednom fondu(mada je fond dosta pao u zadnje vrijeme i to me ljuti,jer su novci od male)a bogme i kasica je puna,prepuna i eura i kunica.Dionice od Ine smo mi kupili,ali opet za nju,da ima za budućnost i to ona,naravno zna,isto kao što zna i vrijednost svega toga.
ne štedi za ništa konkretno,ali mi smo joj rekli da s tim novcem može komotno platiti školarinu za studij bilo gdje.Pošto je njoj cilj studirati slikarstvo i kiparstvo,a i svira gitaru,a znamo koliko je mala kvota upisa u Zagrebu na umjetničke akademije,pa ukoliko ne uspije tu,može za Graz,Beč,Pariz...kud ju srce odnese.samo da bude sretna i uči i radi ono što želi.
Što se tiče posezanja za novcem iz kasice,toga kod nas nema.Kad joj tata ili ja kažemo da joj nešto ne možemo kupiti jer nemamo novaca,ona se s tim složi i gotova priča.Do sada još nikada nije došla na ideju da ak mi nemamo da si sama nešto izfinancira.Moram napomenuti da je zaista rijetko za nešto odbijemo,jer su joj želje,za sada,jako skromne,pa onda nema ni potrebe da ju odbijemo.Što se tiče odjeće,obuće,higijenskih,školskih i sportskih potrepština,te članarina za sportski klub i sviranje gitare,te škole stranih jezika,to plaćamo mi,jer to smatram svojom obavezom za koju ja moram imati novce,kao i za povremeno neku igračkicu,čisto djetetu za gušt.Ni tu ne dolazi u obzir diranje kasice.
Najbolja mi je bila prošlo ljeto,prije nego smo otputovali od bake s mora,baka daje maloj 100kuna i kaže joj da hoće da za te novce ode s nama u slastičarnu i da se ona napapa kolača i da nas počasti,a ne da poslije čuje kako su ti novci završili u kasici.Pošto moja kćer ne jede sladoled uopće,a kolače jako rijetko i to posebne vrste tipa baklave,čim smo došli doma ona je mene tražila tih 100kn jer sam ih ja spremila kod sebe i naravno da ih je pospremila u kasicu.Mi smo ju malo zezali da nam je dužna kolače,ali ju to uopće nije diralo.

[babyboys]

T. je dobio novu sobu, ali ovaj mjesc smo malo u banai jer smo se istrošili, pa ne može dobit tepih s cestom kakav hoće.
Onda je dijete došlo na ideju da si ga sam kupi.
Šta da kažem, danas idemo po tepih

[Vlvl]

Ah, ovaj naš mali jedva zna da novac postoji. Ispituje me ponekad: Ti ideš na posao zaraditi novce? ili pita za neku stvar koju bi htio: Za to treba novaca? - al konkretno - nema osjećaj prema tome.
Bio je dobio od 100 kn i stavio u kasicu. Za tri dana bezazleno mi ispriča kako ide s malim susjedom njemu doma, i da će mu malac posudit novce. A ovaj drugi mali samo klima glavom i smiješi se. (Stalno pokušavaju jedan drugom posuditi skupe stvario: autić na pedale, bicikl...)
Ja :shock: nadignem dreku da se novci ne posuđuju, da su oni mali i još ne znaju što novci znače "i da te nisam vidjela niti da posuđuješ novce od prijatelja, niti da mu ih daješ!" A susjedić posegne u džep i izvadi presavijenu stotku, onu iz kasice. Ajme...
Onda smo pothitno otvorili štedni račun, a preostalih 6-7 kuna u kovanicama i dalje zvecka u kasici. Mali ih povremeno "želi ić pogledati" ali za sad ne izražava želju niti da ih potroši, niti da im poveća broj.

[sunca]

peterlin, kao da si opisala mog stribija.

naime, on je krenuo sa totalnim rasipništvom i onda smo uveli kasicu prasicu i kad je skužio da za nešto treba istresti cijelu kasicu u dućanu prošlo ga je na brzinu.

sad skoro i ne pita ništa. voli putovati (ljetovanje, zimovanje) i fino jesti u restoranima (škampe, ribe) i to je jedino što povremeno pita.

sunču tek moramo preodgojit - ona mora imat svakog plišanca sa police u dućanu.

[Vlvl]

Otkad smo preselili većinu špeceraja nabavljamo u velikim kupovinama, a rijetko odemo samo onako do dućana. I plaćamo većinom karticom.
Kad se sjetim svog djetinjstva znam da sam bezbroj puta bila u trgovini i na placu s roditeljima, bakom, didom, i gledala prelazak novaca iz ruke u ruku. Prije škole sam sama već išla u trgovinu, kao i sva djeca iz susjedstva - druga vremena.
Pa sam mislila, naš mali ima ima najopćenitiju predodžbu o novcu, a o cijenama i vrijednostima stvari baš nikakvu. Ali ne može dijete ni steći predodžbu o vrijednosti novca kad vidi da natovarimo kolica, potpišemo neki papirić i odemo. Koliko god objašnjavali. Pa smo dogovorili da ćemo pokušati što češće s njim obaviti male kupovine i plaćati gotovinom. Također smo uveli mali džeparac, da ima prilike raspolagati svojim novcem.

[sanja48]

Haha, na ovo moram nesto reci, jednostavno ne mogu odoliti. Moj malac ima svoju kasicu, i s jedne strane je jako brižan s novcima, a s druge ih rasipa bez greske, u stvari cini mi se da mu je odnos prema tome puno zdraviji nego moj no, vidjet ćemo za koju godinu.
Nedavno je došao dimnjačar napraviti atest dimnjaka, i trebalo je iskeširati više nego smo trenutno imali u kući. I ja se sjetim njegove kasice, i pitam ga hoće li mi posuditi novce dok ne odem do bankomata. Na to on kaže, naravno da hoće a stari dimnjačar mu na to objasni da mora paziti da mu to stvarno vratim i da bih mu morala vratiti s kamatama, odnosno malo više.
Cca mjesec dana kasnije, baka ga pita hoce li joj posuditi svoje novce ako neki račun bude veći nego što ona ima novaca, i on spremno pristane, ali kaže, morat ćeš mi onda vratiti malo više nego što sam ti dao, to ti se tako radi A ja si mislim, čovječe, kako neke stvari zapamti iz prve a neke ni iz tisućite.
Jao, jao, samo da ne bude bankar.....

[ella34]

Odnos prema novcu - kao i prema drugim svojim stvarima - kod moje je kćeri vrlo nonšalantan (kako sam to nježno rekla!). Ipak, novce koje dobije od povrata plastičnih boca koje skupimo po kući "štedi" za crveni kabriolet!

ovo mi je genijalno,moja će sada imati 7 i mogu reći da ima poprilično love koju štedimo na njenu robu ,a sada i za torbu,.Učimo ju da štedi za nešto šta si jako želi ili šta joj je potrebno,a naravno mi dodamo novac ,važno je da shvati bit štednje.

[Handy]

Da bar moji pitaju jel to skupo

[Zdenka2]

Moja djeca imaju dijametralno suprotan odnos prema novcu. Sin je isto bankar - štedi, pametno ulaže, slaže i pregledava novac. Još kao petogodišnjak od uskrsnog zeke je poželio - sef! Prije se od novca nikako nije odvajao, a sada ponekad nešto i kupi, ali ipak mnogo više voli da mu se novac skuplja u sefu. Kći uopće ne zna vrijednost novca - čim nešto dobije, odmah potroši, u sekundi. Časti društvo, da prosjacima, kupuje đinđe, bilo što samo da joj je potrošit. Kad ona ima svi imaju, ali to kratko traje. Novčanik joj je uvijek provalija, iako dobivaju isti iznos džeparca.