 |
|||
Pišonja i Žuga, dva vjerna druga
http://www.lyricstime.com/zabranjeno...gi-lyrics.html
ovo je kompletna pjesma
a tema je o sve češćem bježanju teenagera od kuće ili se to samo tako meni čini.
zadnji slučaj ,onaj iz Siska....
a znam za par koji nisu ni došli do medija....
tko je kriv ? škola ? big brother ? odgoj ? neodgoj ?
jel toga bilo i prije ?
što bi vi napravile da vam pobjegnu ? i da ih se nađe ?
jel bi bilo kazni ? ili ne ?
bjezanja je uvijek bilo, samo sto tada srecom nisu ta djeca izlazila u novinama slikom i imenom i ocjenama iz imenika. mislim, jel ikad ikojem djetetu to pomoglo da ga se nadje? ili da trauma i ponizenje bude jos vece.
ptpisujem ivku, i dodajem da je meni uvijek prvo pitanje bjeze li od neceg ili im je nesto vani tako primamljivo pa bjeze prema necem.
Na prvu bih odgovorila kao Ivarica.
Teoretski svi navedeni.tko je kriv ? škola ? big brother ? odgoj ? neodgoj ?
Ali...ne znam za nikoga tko je bježao (radi zataškavanja ili jer toga nije bilo- tko bi znao) pa mi je teško procjenjivat razloge.
Ono što mi se čini da bi moglo bit je život u nerealnom svijetu. Valjda se osjećaju kao u filmu ili video igri.
Djelomično ot, nema li ta pjesma i drugi dio? Nešto kad su bili na tulumu?
niste mi odgovorile na par zadnjih pitanja
ja sam samo dosla napisati da je to tonceku najdraza stvar (trenutno). valjda to nis ne znaci.
najdrazi mi je kad u autu glasno pjeva: "Moke je još dod'o i to da se strankinje praskaju pravo, i da je u Zaostrogu u kampu svaku noć drugu jebavo..."
postoji P&Ž u paklu drogeLoli prvotno napisa
al obje pjesme imaju pouku i tuzan/ruzan kraj.
ja raz,isljam ko ivka i vise mi je muka od medija koj ce iskoristti svaki trenutak koji mogu i nabildati ga u senzaciju.
mislm, gdje je tu zastita maloljetnika? mislim i on su djeca, djeca koja su sa nekim razlogom pobjegli, kojima treba zagrljaj a ne tekst u novinama kako ivka kaze "sa prijepisom ocjena"
a ko je kriv....uopce ne sumnjam u serije, cirkuske predstave u obliku rijelitišoa.
ja ne znam valjda osobu koja nje "polupobjegla", naime rekla da ide negdje s nekim a otisla drugdje s drugim.
tako da da, vjerujem da je prije bilo bjezanja. samo tada nisu to bjezanje koristl kao nacin zarade. fuj.
i jopet izbjegavate neke odgovore
ili mislite da to vama vaša djeca ne bi nikad napravila ?
Ja se nadam da ne bi.i jopet izbjegavate neke odgovore
ili mislite da to vama vaša djeca ne bi nikad napravila ?
Tko može reći nikad? :/
Ja sam baš isto jutros čitajući članak u novinama, razmišljala slično kao i ti.
Njihove slike, imena, ... mrzim to što novine traže senzaciju...
ja znam da meni moja budu
evo oskar je zbrisao u petak
na igraliste
s biciklom
al sam ga nasla
i ne samo ja njega
nego i jos jedna mama njegovog druga
srecom nije stiglo do svetonedeljskog lista
ne mislim.i jopet izbjegavate neke odgovore
ili mislite da to vama vaša djeca ne bi nikad napravila ?
naime, ko zna sta im moze pasti na pamet.
evo, meni ludjakinji je u trecem srednje palo na pamet otici na jedan dan posjetiti tadasnjeg decka drugi grad di je gulio HV.
otisla ujutro a vratila se navecer.
rekla da sam bila u skol i nakon toga kod frendice ucila.
istu stvar napravila je moja teta kad je otsla posjetit u vojsku svog buduceg muza
x puta sam rekla da idem na tulum a otsla van jer ako idem u npr. jabuku, moram bit doma do 2, a ako sam isla na tulum mogla sam docekat jutarnji tramvaj.....
ono sto bi htjela je da moje dijete moze razgovarati samnom a da ju ja bez predrasuda mogu poslusati ponekat joj dopustiti vecu dozu povjerenja.
Eh, balada... meni legendarna pjesma, uvijek me vraća u studentske dane... skoro pustih suzu... al smo se cimer i ja razvaljivali na ovu pjesmu... to nam je bila himna...
A što se tiče teme, Pišonja i Žuga su imali sasvim drugi motiv (odlazak na njima tako nedostižno i željeno more), a klinci danas bježe od zbog problema u školi, obitelji, društvu...
ja nikad ne bih rekla nikad.
a sto bih napravila? sad jos ne mogu misliti o tome.
Nadam se da ne bi, više od toga se ne usudim napisati.
Teško mi je iz perspektive trogodišnjeg djeteta zamisliti tako nešto.
Kao i Anci, nadam se da neće to napraviti...još mi je rano razmišljati o tim postupcima /mi smo na neću/
Moja bliska prijateljica je zbrisala roditeljima - to mi se i tada činilo glupim, a meni osobno takva opcija nikada nije bila rješenje - iako, po Leonisinoj definiciji "polupobjegla " sam nekoliko puta /ovo mi je normalno za tinejdžerske dane/
Vidiš, ne mogu se sjetiti kakvu je kaznu dobila gore spomenuta- mislim , ništa strašno ako se ne mogu sjetiti ...bio je sretan kraj
da zbriše kao tinejdžerica i da ne znam par dana gdje je- uhhh...posijedila bih od muke...a možda bih je i čipirala za ubuduće.
Potpis
Marija mislim da je razlog sve što si navela plus to što današnje vrijeme meni sve više na veliki big brader u kojemu više ništa od nikoga nemožeš sakriti.
fali mi riječ liči
kad smo u petak (u posve nekoordiniranoj akciji) ja sa svojim, a mama oskarovog prijatelja svojim automobilom
najblaze receno - bilo mu je neugodno i zasigurno traumaticno to sto sam dosla za njim i pred frendovima mu rekla nek okrene bajs i ISTI CAS ide doma, ali ja zaista ne znam sto sam drugo trebala napravit
ljepo mi je jucer tvitica rekla -njihov je jedini posel da probaju do kud mogu ici
sto bih napravila?
nazvala bi odma sve njegove prijatelje (prijatelji uvijek znaju) i rekla: porucite mu da ga za sat vremena ceka karta na aerodromu gdje god da jest
Muki i ja bi tako napravila. Prvo bi od straha zamrla i kad bi ju našla vjerujem da bi prvo bilo "briši doma" a tek onda "pa dobro zašto"??
znači nema kazne ?
maria, ja sam se baš htjela na ovo referirati
uzmi u obzir da imam malu djecu i ne znam kako je odgajati dijete od 8, 9 ili 13 god
ali znam da sam ja nakon neke "gluposti" sa 15, 16 god bila kažnjena zabranom izlaska i nakon toga je bilo "pazit ću da se ne sazna"
"glupost" :/
mame starijih?
Mislim da ovako mali klinci ko Oskar (njega sam uzela za primjer jer je to napravio) ne bježe iz neke nakane već jer su zaigrani i ne razmišljaju. Za veću djecu kao ove dvije curke što su pobjegle bi se jako zabrinula jer sam ja kao roditelj negdje jako pogriješila. Vjerojatno bi bila neka kazna ali bi se ja kao roditelj dobro zamislila i sama sebe zapitala gdje sam fulala.
nakon šta ga izgrliš i izljubiš presretan šta nije postao nedragovoljački donor organa, žrtva ubojstva ili silovanja
ubiješ boga u njemu radi toga šta si umra o straja...
možda ne bi bile neke vauuu sankcije ali ne bi ni proša lišo.... u najmanju ruku srka bi narednih 28 godina jezikovu juhu...
Nismo još bili u takvoj sitiaciji (i neću reći da nam se to nikad neće dogoditi, s obzirom na njen karakter, samosvjesnot, tko zna što me još čeka
Da pobjegne, bila bi kažnjena, ali bih joj i rekla kako smo se otac i ja osjećali dok je nije bilo.
Prije, klinci koji su bježali, ili su se sami vratili doma (kad su skužili da to baš i nije dobra ideja) ili nisu daleko dospjeli.
A danas?
Padaju im ideje da napuste školu, odu od kuće i ostvare manekensku karijeru, da se zabavljaju po klubovima i nađu si kakvog bogatuna,...
Slažem se, prije je za sve bio "Kriv Toma Sojer" a danas nešto sasvim drugo.
Meni se cini da ja ne bih dijete kaznjavala u toj situaciji. Vjerovatno bih potrazila nekakvu obiteljsku terapiju i zapitala se u cemu smo kao roditelji pogrijesili. S druge strane, cini mi se da se bjezanje moze podijeliti bas ovako kako flower pise. Oni koji bjeze od necega, vjerovatno na taj nacin pokusavaju potraziti pomoc za sebe, nemaju razumijevanje roditelja itd. a ovi koji bjeze prema necemu mozda su samo avanturisti i nesvjesni opasnosti koja ih eventualno moze snaci? :? (ono kad dijete nesto uradi iz ciste znatizelje i nikakve zlonamjernosti???)
Re: Pišonja i Žuga, dva vjerna druga
samo jednu paralelu...
znam da se ovdje radi o većoj djeci ali ima veze...
meni je ljetos 18 mjesečni sin izašao na ulicu.
kapiju sam ostavila malčice otvorenu jer mi je zbrisao pas pa da se može vratiti... i zaboravila...
otišla sam malome u kuću presvući pelenu i nakon toga ga pustila na dvorište.
nakon pola minute se sjetim da je kapija otvorena i pojurim dvorištem, njega nigdje.
trčao je već niz ulicu, srećom po nogostupu i srećom još nije došao do raskršća.
jesam li ga kaznila?
nisam, ali sam mogla sebe.
bila sam sva sretna da mu se nije ništa dogodilo.
istina, na neki sam mu način mogla dati na znanje da, bez obzira što je kapija bila otvorena, nije smio izaći, ali nisam našla način primjeren tako malom djetetu već sam ga samo čvrsto zagrlila.
dakle, ja sam bila kriva što sam otvorila kapiju a on je samo iskoristio priliku.
ovo može biti i metaforički...
htjela sam ga kaznit tak da ga ne pustim na trening koji je bio kasnije navecer
ali nisam - samo sam pricala s njim i pokusala mu objasnit zasto sam morala doc po njega i zasto cu ja njega voziti na igraliste
oskar jednostavno nikak nemre skuzit zakaj on mora bit drugaciji od ostatka klinaca na igralistu
on mora nosit kacigu
i on ne smije podvecer s biciklom na igraliste
ZAKAJ???
zakaj svi smiju a on ne smije
ne moze shvatiti kad mu kazem da se JA brinem i da ne razumijem kak se te druge mame ne brinu sto su im djeca do 9 nevecer vani s biciklima
jucer popodne je opet bio n aigralistu i nije mi se javljao na mobitel
pa sam dosla po njega
i kazem pa dobro oskar - ZASTO se ne javljas
a on meni - zato jer bi mi rekla da idem doma
pa da, bi, rekla bi mu da dodje na rucak
on opce ne kuzi da VEC ima TOLIKO POVLASTICA da to nije normalno
i kaj da radim???
da ga NIKAM ne pustim ili da sjedim s njim po 4 sata na igralistu?
ne znam kaj bi mu bilo gore (to sto mora bit doma ili to sto samo njegova mama sjedi i ceka ga)
Nadam se da nece bjezati, iako, ako su imalo tatini, onda su mozda naslijedili tu sklonost od njega (s druge strane, nadam se da nikad necemo nas dvoje biti kao njegovi starci).
Kazna.. ne znam sad.
Ako dijete ne bi nicim pokazalo da kuzi koje sr* je napravilo, vjerojatno bih razmislila o ukidanju neke privilegije, ali, ako bi se pokazalo da bijeg ima veze s bjezanjem "od nas" svakako bih poradila na medjusobnom odnosu svih nas i potrazila pomoc strucne osobe da skuzimo gdje je nastao kratki spoj da dijete ne zeli rjesavati problem nego radije bjezi i kako promijeniti situaciju u nasu (svih nas) korist.
ne znam ti sad to reci o kazni
ivar je bio kaznjen jednom u zivotu, uskraceno mu je bilo taj tjedan popodnevno igranje sa frendom jer, kad su se trebali razdvojiti svak svojoj kuci, uhvatili su se za ruke i bjez preko ilice (jel ovo znaci da ce opet pobjec?
kaznu jos uvijek pamti kao nepravedno strogu u odnosu na malo naseg pretrpljenog straha. i drugi ce rec da je tako, ali eto, ja sam takva, ne kaznjavam nikad, ali kad kaznim, zapamti.
nadam se da ce pamtit jos sljedecih 6-7-8-9 godina i ne bjezat vise
Ja nemam pojma što bih da mi dijete pobjegne i da li bih ga kaznila. Niti mislim da bi mi u toj situaciji imalo koristio sada oformljen stav.
CIJELI TJEDAN je bio kažnjen? Ili je to bilo u petak?ne znam ti sad to reci o kazni
ivar je bio kaznjen jednom u zivotu, uskraceno mu je bilo taj tjedan popodnevno igranje sa frendom jer, kad su se trebali razdvojiti svak svojoj kuci, uhvatili su se za ruke i bjez preko ilice (jel ovo znaci da ce opet pobjec?
cijeli tjedan
uuuuuu
strrrrogo
Što se tiče kazne, ovisi kakvo je bježanje (a i dob djeteta). I ne bih to nazvala kažnjavanjem, već oduzimanje neke povlastice.
Meni se M jednom izgubila s igrališta. Otišla s frendom k njemu doma po igračku (sad je tu, sad je ne vidiš, a na igralištu oko 40 djece). Kad je došla, išlo se odmah doma (to je bila kazna jer je otišla bez pitanja).
Ako je tipa ovakvog, kao ove djevojke iz Siska, ne bih kaznila dijete.
Iapk mislim da to nije bilo iz zaigranosti, već iz nekih drugih razloga (obitelj, škola).
Mukica, mene je Fiona barem donekle shvatila kad sam joj to objašnjavala i znaš kaj sad radi? Kad prolazimo kraj djece koja su u predvečerje (pa i u druga doba dana) sama, ona vrlo tužno (i prilično glasno
M71, što se tiče odgovora na tvoja pitanja, nemam ih još. :?
Onako iz srca i duše, bez filtera: ne bih ga kaznila, ni u ludilu (šesnaestogodišnjaka), ne vidim kako bi mu kazna pomogla da shvati nešto što nije znao 3 dana ranije? Da roditelji brinu ako ne javi da na nastavi ostaje do 20 sati i dolazi kući podosta kasnije jer hvata drugi bus - zna već odavno, mobitel mu se oglašava u 21 sat. Dakle, ne može reći da nije znao kolika je to briga, a razlozi, razlozi trebaju izaći na svjetlo dana i treba im pothitno posvetiti najveću moguću pažnju.
I tko garantira da to neće napraviti ponovno? Kazna?
osim što sam mama jednom 4,5 godišnjaku ja sam i razrednica, pa me onda i s tog aspekta zanimaju vaša promišljanja i odgovori....
na ovom forumu sam razriješila puno svojih dilema
To se ja, Mare, sa sobom pitam i razmišljam usput dok pišem.
i ako bi pobjegla iz nepromišljenosti (tipa zato jer joj je sprdnulo) ili iz nezadovoljstva (tipa zato jer je nesretna) - smatrala bih da je roditeljska krivica, nikakav big brother, niti loše društvo.
zavisno od situacije bih odlučila, u prvom bi dobila jezikovu juhu i kaznu, u drugom bi udjuture otisli u savjetovaliste i pokušali naći rješenje problema.
sad sam procitala clanak u JL
i bas sam se razljutila na mamu one druge cure
koja kaze da ne bi njezina nikad nego je sve ona prva splanirala
da
a njezinu je kcer onda lancima vezala i bicem tjerala da ide s njom
ne bi ni moje pile samo preko ceste
moji su još mali pa se tješim da je sve to još daleko (bojim se da će doći brzo
mislim da treba puno razgovarati i stvoriti klimu da dijete prvo dođe s problemom roditeljima,a onda ako nema rješenja bježi od doma
mene i sestru starci nisu puštali da budemo vani duže od devet,a svi drugi su mogli i duže
da se razumijemo živjele smo u mirnoj ulici,i htjele biti na ćošku gdje su se svi skupljali,ali nemere u devet-pola deset doma
uvijek sam se osjećala uskraćenom za nešto i uvijek sam bila nekaj extra (u negativnom smislu)
već sam na faks išla,a stari je zahtijevao da budem doma u pola jedanaest :shock:
onda sam se udala i prekinula faks (danas mi žao,možda se primim toga i završim)
možda nebi bilo tako da me nisu tolko stezali :/
nikada mi nije palo napamet pobjeći od doma,no možda je moja udaja ipak bila bijeg
da je bila normalna situacija možda bi furala s MM,išla na ljetovanje ili gdjegod već,završila faks,pa se onda udala :/
mislim da im treba dati slobodu,a ipak ih iamti na oku
kako??? nemampojma
nadam se da ću shvatiti kroz godine koje slijede
Uvijek kad su mi raoditelji branili subotnji izlazak htjela sam pobjeći. Uvijeti su mi bili idealni, soba u prizemlju i prozor na pola metra od zemlje. Ali nikad nisam. Uvjek me bilo strah da ne pobjegnem a nešto mi se dogodi vani pa starci saznaju da sam pobjegla
Meni je moja mama uvijek govorila: Ak odes nemoj mi se ni slucajno vise vracat!
Nakon toga nije mi padalo napamet da nekam odem..a kam bi otisla..kaj bi tam radila..poanta nije u odlasku nego u povratku i sto s time dobivamo..
Valjda..il brijem.. :/
Evo ti jedna mnogo stara priča, iz moje porodice. Njen glavni akter je moj mlađi brat, koji sad ima 3 banke.
Priča se dešava negdje početkom školovanja, znači 7-8 njegovih godinica.
Jedne prilike izjavi on sasvim ozbiljno mojoj mami da bi on "išao u svijet" kako se to lijepo u bajkama opisuje, "da traži svoju sreću". Kaže njemu moja mama a jel mora baš večeras, može li sutra (bio je petak naveče). Veli on može sutra, "al' mama, spremi mi poputbinu, a ja ću se spakovati". Sutra, zorom ranom u sedam ujutro, probudio se on, mama mu spakovala sendvič, čokoladu, sokić, on sve skupa sa svojim omiljenim igračkama i knjigom spakovao u školsku torbu. Bog-zna-kako teatralno se oprostio i izljubio ("odoh ja sad mama u svijet da tražim svoju sreću...") strahotno ozbiljan i riješen da zaista ide u taj svijet po sreću. Čim je zatvorila vrata, mama se obukla i odjurila za njim. Pratila ga izdaleka kako lunja pustim gradskim ulicama. Gledala ga kako na klupi u parku papa svoj sendvič i sok, kako se igra malo sam na pustom igralištu i kako (oh njenog li silnog olakšanja!) nepogrešivo skreće prema kući. Projurila je nekako mimo njega da je ne vidi. Kad je pozvonio otključala mu vrata, poželjala dobrodošlicu, mrtva-ladna i sve u bajkovitom stilu ("dobrodošao sine iz bijelog svijeta...") pitala kako mu je bilo u svijetu i što se tako brzo vratio. Reče joj da mu i nije bilo tako kako je mislio, pa će opet jednom probati.
"Odlazak u svijet" je probavao još nekoliko puta, uvijek vikendom, uvijek uz tu nekakvu, nezovisvečanu, atmosferu, i uvijek ga je pratila uokolo (tata terenac, a i mnogo više uočljiv od nje). A on se uvijek vraćao nazad nakon što se malo prošeće po gradu, onako sam. I prošlo ga je, bar u tom dobu. Nikad nije bježao od kuće. Samo je "odlazio u svijet"
Sad je, kao i tad, veliki slobodnjak, čovjekoljubac i putnik. Nema gdje ga nije bilo i koga nije upoznao. Mami se mnogo puta dizala kosa na glavi od njegovih destinacija (u Istambulu za dlaku promašio zemljotres, bio u Bgd za vrijeme bombardovanja...) Ali se svaki put javljao gdje ide i kad stigne na odredište.
Moja šmizla jako liči na njega, po svemu. Nadam se samo da i ja dovoljno ličim na svoju mamu, koja nas je odgojila mnogo više AP nego što se mnoga djeca danas odgajaju, onomad kada je zakon bila "batina koja je iz raja izašla"...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom