Mene zanima kako odgojiti dijete da bude jako.
 |
|||
|
|
|||
Mene zanima kako odgojiti dijete da bude jako.
ja bi isto ovo tila znat...AdioMare prvotno napisa
u otpornoj djeci kažu naglašavanjem stvari koje radi dobro, jačanjem samopouzdanja, poštivanjem, nekritiziranjem...al to svi ionako tako radimo :/
Što je to, "otporna djeca"
Nekritiziranje?
Na što se to odnosi, što kad napravi nešto loše?
ne nego na ono šta su upotrebljavali naši stari
koliko si dobio?
4
A zašto nisi dobio 5?
KOliko si dobio iz engleskog?
5
E, neš ti, a zašto nisi iz matematike dobio 5???
Otporna djeca http://www.knjiga.hr/04.asp?param=O&ID=21487
Kad bi svi bili dobronamjerni kao ti ronin, vjerojatno bi takvih tema bilo više.
Ali i meni se dogodilo nešto slično kao i Ljiljani, i isti je razlog zašto ne pišem svoje dileme.
Vjerom u to da jest jako.
Znam da se u ovome kao i u svemu može pretjerati, ali nisu li to ipak samo roditeljska očekivanja, koja, nedovoljno dobro prilagođena - obzirom da dijete djetetu nije nalik, mogu zaposjesti djetetova pleća više nego ono zaista može podnijeti?Vjerom u to da jest jako.
Ovo me baš jako zanima.
Kanga ja sam bila uvjerena da moje dijete ima mozak, zna misliti za sebe i da je odgovorno i jako... i s punom vjerom u njega....
sad se pokazalo da je povodljiv... mislim da sam negdje pogriješila i želim to ispraviti... puno pričamo, pogotovo zadnjih dana (od događaja koji je pokazao da ne misli svojom glavom) ali ne znam koliko to rezultata daje...
mislim da sam osoba koja zaista nema problema sa iznosenjem misljenja, koje je obicno prilicno osobno, ne ide bas uz struju, a i nemam osjecaj da sam mainstream, bilo gdje , ni na forumu, ni opcenito.
i utoliko mi zaista nije jasno, da mnogi na forumu, imaju osjecaj da ih neko grdi, napada i slicno.
meni se sve nase rasprave (manje-vise) na forumu cine prilicno ok.
da li sam ja "otporna osoba", ili je nesto drugo u pitanju? :?
(znam da svatko ima svoje videnje stvari i ne stavljam to u pitanje)
stvarno me zanima.
No dobro, a kakav je covjek, taj 'jaki' covjek?
Jer, da vam pravo kazem, osim Konana Barbarina, kojeg je ojacalo sve sto ga nije dokrajcilo, ja takvog ni jednog ne znam.
Ono, da mogu reci da je pravo sretan, da se moze nositi sa svime sto ga snadje, da nece nikad otici u nekakvu ovisnost ili depresiju ili drugu vrstu psihicke banane, da nece biti destruktivan niti auto-destruktivan...
Odnosno, ako svaki puta pomalo dignemo letvicu, vjerujem da će jednom djetetu to biti izazov koje će s lakoćom svladati, ali što ako dijete samo po sebi nije dovoljno elastično?
Radi li se tu o jačanju samopouzdanja ili to unaprijed ovisi o visini samosvijesti?
Misliš li općenito ili na osnovu zadnjih 2, 3 posta?
Ako je ovo zadnje, bilo je samo u duhu podizanja rasprave i zanimanja za temu.
naravno da ne postoji, al bome postoje razlike među ljudima.Strašne.Ono, da mogu reci da je pravo sretan, da se moze nositi sa svime sto ga snadje, da nece nikad otici u nekakvu ovisnost ili depresiju ili drugu vrstu psihicke banane, da nece biti destruktivan niti auto-destruktivan...
eto otprilike to... da je jak u glavi, da zna donositi odluke za sebe i nositi se s (pozitivnim i negativnim) posljedicama svojih djela... da ne podliježe negativnim društvenim utjecajima koliko god oni bili IN...
ovako i ja razmisljam.
doduse, ja nemam nista protiv toga da sam mainstream.
ali jesam li stvarno toliko mainstream da ne kuzim da se drugi tesko uklapaju?
možda jesi
a možda si dovoljno jaka da ne moraš biti mainstream
to se odnosi na to , da se svako malo jave ljudi, koji vele, da bi kao nesto rekli, ali bas i ne bi, jer ih kao svi napadaju.. :/Misliš li općenito ili na osnovu zadnjih 2, 3 posta?
Ako je ovo zadnje, bilo je samo u duhu podizanja rasprave i zanimanja za temu.
ali bolje da ne skrecem temu, pa zaboravimo.
AdioMare, nisam sigurna jesam li te razumjela, pa oprosti ako promasim s odgovorom. Govorim o vjeri u ljudsku dobrotu i ljudsku snagu. Izabrala sam vjerovati da je i moja djeca imaju. So far, so good. A znam da ce tako i ostati. Kako znam? Jednostavno znam, kao sto znam da ce sutra svanuti novi dan :D
Striglice, mislim da, bez obzira na sve, mozes (dapace, trebas) i dalje biti uvjerena da ti dijete ima mozak
pa kad se maknemo iz svijeta crtica i inog, meni se cini da ima puno jakih ljudi i oko mene i opcenito. naravno to ovisi o tome kako definiramo "jakost". cesto vidim ljude oko sebe za koje mislim da su "integralne" (da li bi se to tako moglo reci na hrvatskom) i imponiraju mi na jedan zdrav, ljudski nacin.
ne mislim da je samo u pitanju to, da li te nesto ojaca.
meni se cini da je vazno, da svaki put ustanes, kad padnes.
a padali smo, i padat cemo jos puno puta.
mislim da je jacenje djece, kad im se razvija autenticnost, te kada se koncentriras na jake strane djteta, a ne na slabe.
(koje svatko od ns ima)
tako nešto sam i htjela opisat...s matematikom i engleskimmislim da je jacenje djece, kad im se razvija autenticnost, te kada se koncentriras na jake strane djteta, a ne na slabe.
(koje svatko od ns ima)
kanga, ja sad puna suza... valjda me uvatila mala snaga i kad sam pročitala ovo šta si napisala frc u
evo ovaj tren mi je tako teško jer mi se čini da mi je sav trud bija uzalud... to će proć ali tako me je ovo pogodilo (trenutno mi je PMS pa je možda i to u pitanju) da sam sad koma....
meni je jakost upravo to da se dignu kad je tesko, da idu dalje, po mogucnosti i da se pritom smiju.
osnaziti ukljucuje i razvoj njegovih potencijala, to je bitno falilo u onoj prije podjeli, briga i o hrani i o duhovnoj hrani, edukaciji i sl.
i ono sto je meni jos zanimljivo je da se govori o tome kako se dobiva odnos, kakav je on a ne samo o tome što roditelji rade.
govori se o pozitivnom roditeljstvu, o rod. u najboljem interesu djeteta i sve manje se govori o dovoljno dobrom roditelju.
pitala si me seni za literaturu, to su smjernice vijeca europe, budem potrazila tocno linkove i sl.
pa pretpostavljam da ste u pravu.tako nešto sam i htjela opisat...s matematikom i engleskimmislim da je jacenje djece, kad im se razvija autenticnost, te kada se koncentriras na jake strane djteta, a ne na slabe.
(koje svatko od ns ima)
ja sam nekako pesimisticno raspolozena po tom pitanju, ali to samo moj obiteljski background progovara iz mene.
ovi termini, 'integralni' ili jos bolje 'autenticni', mi bolje sjedaju.
A ja sam htjela pitati (neka bude ovaj primjer, mada ne mislim na školu) što kada dijete odlično svlada matematiku, a roditelj pomisli: vidi, ide matematika, pa sigurno mora moći ići i fizika, pa doda k tome i engleski i kemiju i...tako nešto sam i htjela opisat...s matematikom i engleskimmislim da je jacenje djece, kad im se razvija autenticnost, te kada se koncentriras na jake strane djteta, a ne na slabe.
(koje svatko od ns ima)
Jeli jako dijete ono, koje će sutra biti potpuno OK (čitaj:jako) s tim sto zna da je ostao jak samo u matematici, a da su mu drugi predmeti slabija strana?
Može li zaista dijete koje nije jako u svim predmetima - biti jako?
Sad sam se zapetljala, a možda me se čak i shvati..
Adio mare, sad mi na pamet pada ono što juul piše o samosvijesti i samopouzdanju. Mislim da je tvoje pitanje negdje u tom kontekstu.
Poslije ću još, sad ne mogu puno pisati…
Mrzim kad ne mogu sudjelovati potpuno u nekoj zanimljivoj raspravi već samo ko padobranac
mislim da da. "najjači" tj. najsamopoudaniji ljudi koji sa mnom rade jesu oni žestoko "profilirani" na svoje područje i blago "nesposobni" za nešto drugo
ono, matematika 5, hrvatski 3, inženjer, dobar inženjer
matematika 5, hrvatkski 5, inženjer il možda doktor il možda prevoditelj il možda.... :/
krumpiricu, radiš s mojim mužem?
upravo sam pri kraju citanja jedne zanimljive knjige o skolskom sustavu, pa malo i njom ispirirana:A ja sam htjela pitati (neka bude ovaj primjer, mada ne mislim na školu) što kada dijete odlično svlada matematiku, a roditelj pomisli: vidi, ide matematika, pa sigurno mora moći ići i fizika, pa doda k tome i engleski i kemiju i...tako nešto sam i htjela opisat...s matematikom i engleskimmislim da je jacenje djece, kad im se razvija autenticnost, te kada se koncentriras na jake strane djteta, a ne na slabe.
(koje svatko od ns ima)
Jeli jako dijete ono, koje će sutra biti potpuno OK (čitaj:jako) s tim sto zna da je ostao jak samo u matematici, a da su mu drugi predmeti slabija strana?
Može li zaista dijete koje nije jako u svim predmetima - biti jako?
Sad sam se zapetljala, a možda me se čak i shvati..
mislim da se to ne treba shvatiti jako doslovno. naravno da ces u nekoj mjeri pokusati razvijati sve potencijale. nije bas fora da si matematicki lumen, a da ne mozes napisti jedno suvislo pismo bez 150 pravopisnih pogresaka. pogotovo sto standarno inteligentne osobe mogu vecinu stvari savladati na nekom pristojnom nivou.
vise se radi o tome da npr. dijete koje fantasticno i kreativno pise, a u matki je rcimo prosjecno ili srednja zalost, ne treba stalno vuci na to da mu matka bude sjajna, a za pisanje reci...no, no pa to ionako mozes, pa se tim i ne treba dalje baviti..
(sto je inace cesti pristup standardnog skolstva, to da se koncentriraju na minuse, a ne na pluseve)
nego, aha pisanje, jezik..whatever je tvoja jakost, idi u tome dalje i jace... a za matku treba gledati da si na nekom suvislom nivou (u odnosu na svoje sposobnosti).
malo sam prebanalizirala, ali nadam se da kuzite sto zelim reci.
moze i treba, ali istina je da to vrlo cesto nije slucaj.
meni se jako nikako ne odnosi na školu ili dobro obavljanje posla... jako mi znači ono što sam prije napisala, samosvjesno, samokritično, sposobno prihvatiti pobjede i poraze, kritike i pohvale...
biti dobar ili odličan u matematici (ili u svim predmetima istovremeno) ne znači nužno jaku, samosvjesnu osobu...
možda upravo svoju nesigurnost i slabost skriva iza bubanja svih tih predmeta iz kojih kući nosi petice...
skola je bila samo ilustracija.
X
znam da je ilustracija ali mi nije baš sjela ta ilustracija jer ne mogu povući paralelu između dobrog obavljanja nekog posla i onoga da je čovik dobar sam sa sobom ... barem ja... to su mi totalno različiti pojmovi...
moj se dio odnosio na naše reakcije na obavljeni posao, a ne na posao sam po sebi.
Nisam govorila o činjenici kako se dijete osjeća nakon trojke ili petice, nego kako se osjeća nakon naše reakcije.
i onda kako se, nakon određenog vremena, počinje osjećati i nakon obavljenog posla, zapravo. :/
E, tu smo.moze i treba, ali istina je da to vrlo cesto nije slucaj.
Koji su tome razlozi, i što ti misliš, koliko ti razlozi duboko sežu? (ja sam te se sada nadovezala, oprosti, ali iskoristila bih malo tvoje znanje)
Ali molim i druge, koji su me ovako zakukuljenu uspjeli shvatiti, da se pridruže ako imaju bit.
ja nemam pojma, seni ima, ali svejedno se nebi složila s činjenicom da dijete koje nije jako u svemu, samo po sebi automatski nije jako, prije je do ove teroije o roditeljima koji rade stvari tipa: "ako možeš lijepo pisat, to je okej, al uči matematiku"...što definitivno negativno djeluje na samopouzdanje.
tj. vjerujem da bi, ako bi ih se ohrabrivalo u stvarima u kojima su odista dobri, bili jači od djece koja su dobra u svemu..tako nekako :/
Ja sam shvatila da seni misli baš suprotno.
Od djece koja su podjednako dobra u svemu?
Pa ovo prvo, po meni, ima više šanse da se izdvoje iz prosjeka, pa samim tim odskače.
Međutim, to opet nije moguće ako dijete nije "jako", odnosno, ako mu samosvijest ne daje čelični potporanj. Ili?
... u segmentima u kojima je natprosječno jače od ostalih.
A oni koji su u svemu natprosječno jaki su Conani Barbarini, kako kaže a zakaj.
Joj meni se kosa digne na glavi kad ovakve stvari pročitam.naravno , škola nije učinila NIŠTA
Kad sam počela tek radit u školi (u jednom malom mjestu iza Vrbovca, ne u Zg) imala sam jedno šokantno iskustvo i shvatila koliko su se stvari promjenile od mojeg školovanja.
Naime, ravnateljica škole me upozorila da je prisilni rad kada sam djetetu koje je pošaralo cijelu klupu naložila da odmor provede sa gumicom u ruci i cijelu je obriše, i da roditelji za to mogu tužit školu :shock: .
Samo da znate da škola i profesori nemogu više odgajati sa vama vaše dijete jer to nesmiju.
A obrazovati dijete više nema istu definiciju kao ranije.
Oni koji rade s klincima znaju da je obrazovanje usko povezano sa odgajanjem i sa autoritetom.
A autoritet nemogu uspostaviti ukoliko nemam mogućnosti kazniti dijete da ako je nešto pošaralo to isto mora i obrisati, a da to roditelji ne smatraju prisilnim radom.
Sorry na offtopičarenju, al stvarno mislim da ljudi nisu svjesni ovoga.
I sad se, u stvari, pitam, kako prolaze oni koji imaju Ahilovu petu? :/ Vjerojatno zato seni spominje da možeš biti slab u hrvatskom, ali ne toliko da ne možeš napraviti dopis bez 150 grešaka.
Adio mare, znaš onaj primjer iz VKD o nogometašu s niskom samosviješću, ali visokim samopouzdanjem jer je dobar sportaš.Od djece koja su podjednako dobra u svemu?
Pa ovo prvo, po meni, ima više šanse da se izdvoje iz prosjeka, pa samim tim odskače.
Međutim, to opet nije moguće ako dijete nije "jako", odnosno, ako mu samosvijest ne daje čelični potporanj. Ili?
PA se ozlijedio i pao u depresiju.
Samopuzdanje je nešto što ovisi o vanjskim faktorima, samosvijest je ono unutarnje.
Mislim da samopuzdanje jačamo pohvalama da nešto radi dobro, a samosvijest, hm, valjda tako da mu se ne narušava integritet... ne znam kako pozitivno djelovati na samosvijest, vjerujem tako da dijete slušaš, uvažavaš...
adiomare mene zanimaju ista pitanja kao i tebe, a najviše kako odgojiti jako dijete?
zanima me mislite li da je sve stvar odgoja ili ima nešto i u karakteru djeteta?
krhko je znanje (moje)E, tu smo.moze i treba, ali istina je da to vrlo cesto nije slucaj.
Koji su tome razlozi, i što ti misliš, koliko ti razlozi duboko sežu? (ja sam te se sada nadovezala, oprosti, ali iskoristila bih malo tvoje znanje)
sad se bojim da cemo skrenuti s teme, na skolsku problematiku, mada neka poveznica postoji, jer dijete u raznim vrstama skole provede veliki dio svog djetinstva...
mislim da su to neke podsvjesne stvari, djelomicno uvjetovane drustvenim konsenzusom (opci uspjeh u skoli je jelte prosjek zbroja svih predmeta), skolskim sustavom kao takvim, a dijelom sto ljudi u nedostatku vremena o tome puno ne razmisljaju)
pa onda se tezi nekakvom prosjecnom najboljem zbiru...
ima jedna zgodna prica koju nam je uciteljica moje kceri procitala na pocetku godine - tipa idu razne zivotinje u skolu, a predmeti su letenje, plivanje, skakanje, trcanje... i sad pogadate, kad gledas tko je najbolji ucenik, po sistemu prosjeka ocjena, rezultat je apsurdan.
to je islo kao pouka, da je svako dijete svemir za sebe, ima nesto u cemu je dobro ili jako dobro i da se to treba respektirati.
medutim mislim da praksa obicno ide u suprotnom smjeru, i meni se cini da je mozda sustav kakav je (ovo sad ide samo u odnosu na kognitivne sposobnosti djece) zapravo pogoduje samo dvadesetak posto djece. mnogima je puno toga pretesko, mnogima je nesto prelako (oni kojima bas odredena podrucja jako leze), a nekima je sve prelagano. i koliko god mnogi misle blago njima, mogu iz iskustava s curkom reci, da ni to bas nije tako, ako ti preskakanje razreda nije opcija, a ni onda.
sve u svemu, da sad ne duzim, problem je sto je sustav premalo individualan ( i premalo je osoblja)i premalo se koncentrira na "izvlacenje" i podrzavanje onog najboljeg kod djece. vise se bavi tim "minusima".
medutim barem ovdje, vidim da se stvari krecu nabolje. u tom smislu mislim da onaj dio "reakcije" koji dijete dobiva preko skole ide prema tome da svatko posjeduje "jakosti".
puno tu ovisi i o roditeljim a i njihovim reakcijma.
e sad da se vratimo na temu
jakost djeteta je komleksna i proizlazi iz mnogih stvari . skola moze (zato jer dijete tamo provodi puno vremena i stavra svoj socijalni svijet ili jedan dio tog svijeta) takode u nekom dijelu doprinjeti ili "odnjeti". a koliki je veliki ili mali taj dio, ovisi o mnogim faktorima.
mozda bi moja ilustracija bila manje kontraverzna da je promjenim:
izrazito drustveni roditelj pri tom i alfa tip, ima jako sramezljivo, povuceno dijete, koje pri tom ima i dvije lijeve noge i ruke. a roditelj skija, igra tenis, kosarku, planinari....
pa eto pokusava svoje dijete uvjeriti da ono sve to moze, ako hoce..... i sve u najboljoj namjeri se trudi i trudi, jer social skills su jako vazne, zar ne? i tako je taj uvjetno receno "minus" progutao dijete...kuzite?
inace slazem se sa tim da samopostovanje treba proizlaziti iz toga da jednostavno jesmo, ali mi smo stvaralacka i socijalna bica (i to u najvecoj mogucoj mjeri u nama poznatom svemiru) i nase samopostovanje i samopouzdanje sigurno dijelom proizlazi i iz toga sto jesmo, radimo, mozemo, zanmo, zelimo..... dakle glagoli-radnje.
dobro si shvatilaJa sam shvatila da seni misli baš suprotno.
Pa ja mislim da je neka kombinacija, ali ipak da odgoj ima puno veći utjecaj. Imam recimo ograničen skup na kojem temeljim taj zaključak (neki širi krug obitelji i prijatelja/poznanika), ali rekla bi da je odgoj i utjecaj roditelja najbitniji, ako ne čak i presudan.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom