permisivan odgoj?

[mama courage]

AM, na tvoje pitanje ne postoji odgovor koji je lagan kao tvoj recept za mokri kolač ja se samo sjećam za sebe da sam znala mojima govoriti (u ono vrijeme kad sam bila mlada buaaaa): vi nemate pojma koliko mi možete vjerovati. time sam htjela reći da sam bila dovoljno jaka da ne budem povodljiva, da ne budem zblesirana (ako nisam dio društva) i da bi i u najproblematičnijim trenucima znala razmišljati svojom glavom. jedan primjer (koji možda u današnje vrijeme zvuči bezveze, al eto)... u ono vrijeme mi je jako bilo bitno da ako se već napijam, da to ne bude u nepoznatom društvu. možda u biti nisam trebala uopće okusit alkohol al, ajd ti to sad reci mladom tinejdzeru. meni je ogroman uspjeh bio što se (iako sam znala popiti tu i tamo) nikad nisam dovela u situaciju da pravim ekscese, posebice u nepoznatom drustvu, nikad za nikad nisam sjela s nekim nepoznatim u auto, koji bi također još bio pod gasom, sto sam kad sam počela prakticirati seks se pobrinula i za kontracepciju. sad sve ovo zvuči možda bezvezno, al kad se sjetim tog vremena i poznanica tj. prijateljica koje su sebi svašta dozvoljavale, smatrala sam se veoma razumnom i jakom osobom.

[seni]

naravno , škola nije učinila NIŠTA

Joj meni se kosa digne na glavi kad ovakve stvari pročitam.

Kad sam počela tek radit u školi (u jednom malom mjestu iza Vrbovca, ne u Zg) imala sam jedno šokantno iskustvo i shvatila koliko su se stvari promjenile od mojeg školovanja.
Naime, ravnateljica škole me upozorila da je prisilni rad kada sam djetetu koje je pošaralo cijelu klupu naložila da odmor provede sa gumicom u ruci i cijelu je obriše, i da roditelji za to mogu tužit školu :shock: .

Samo da znate da škola i profesori nemogu više odgajati sa vama vaše dijete jer to nesmiju.
A obrazovati dijete više nema istu definiciju kao ranije.
Oni koji rade s klincima znaju da je obrazovanje usko povezano sa odgajanjem i sa autoritetom.
A autoritet nemogu uspostaviti ukoliko nemam mogućnosti kazniti dijete da ako je nešto pošaralo to isto mora i obrisati, a da to roditelji ne smatraju prisilnim radom.

Sorry na offtopičarenju, al stvarno mislim da ljudi nisu svjesni ovoga.

kuzim sto mislis, a upravo sam procitala i jednu drugu knjigu, inace bestseller u njemackoj, pisana od psihijatra koji se 20-30 godina bavi s djecom s poteskocama u ponasanju.:
Warum unsere Kinder Tyrannen werden: Oder: Die Abschaffung der Kindheit von Michael Winterhoff (sad sam si sama smjesna s ovim knjigama.. )

to nije knjiga o odgoju tipa juul i bavi se tocno odredenim aspektom ponasanja i odgoja. a i pisana je vise "psijatrijsko strucnim" jezikom.
ali ima par prilicno interesantnih objasnjena i teorija koje su mi dale za misliti, a na tragu ovoga sto ti pricas. ali o tome drugom prilikom. moram zbrisati

[AdioMare]

mozda bi moja ilustracija bila manje kontraverzna da je promjenim:
izrazito drustveni roditelj pri tom i alfa tip, ima jako sramezljivo, povuceno dijete, koje pri tom ima i dvije lijeve noge i ruke. a roditelj skija, igra tenis, kosarku, planinari....
pa eto pokusava svoje dijete uvjeriti da ono sve to moze, ako hoce..... i sve u najboljoj namjeri se trudi i trudi, jer social skills su jako vazne, zar ne? i tako je taj uvjetno receno "minus" progutao dijete...kuzite?

Da, na to sam mislila kada sam gore spominjala podizanja letvice od strane roditelja i "elastičnost" svakog pojedinog djeteta, pitajući se, koliko je, u stvari, dovoljna sama vjera u dijete, a da ono zaista to i povjeruje o sebi.

[AdioMare]

smatrala sam se veoma razumnom i jakom osobom.

Zapravo i jesi bila, koliko vidim iz tvog posta, prosto kao moj crni kolač.

[seni]

mozda bi moja ilustracija bila manje kontraverzna da je promjenim:
izrazito drustveni roditelj pri tom i alfa tip, ima jako sramezljivo, povuceno dijete, koje pri tom ima i dvije lijeve noge i ruke. a roditelj skija, igra tenis, kosarku, planinari....
pa eto pokusava svoje dijete uvjeriti da ono sve to moze, ako hoce..... i sve u najboljoj namjeri se trudi i trudi, jer social skills su jako vazne, zar ne? i tako je taj uvjetno receno "minus" progutao dijete...kuzite?

Da, na to sam mislila kada sam gore spominjala podizanja letvice od strane roditelja i "elastičnost" svakog pojedinog djeteta, pitajući se, koliko je, u stvari, dovoljna sama vjera u dijete, a da ono zaista to i povjeruje o sebi.

pa mislim da je vjera vazna u smislu da ga prihvatis tocno takvog kakvo je.
i da je takvo kakvo je "ispravno", dobro i cjelovito.

[AdioMare]

zaista to i povjeruje o sebi.

Malo neprigodno ovo povjeruje, ali u smislu izgradi se kao takav.

[Tashunica]

zanima me mislite li da je sve stvar odgoja ili ima nešto i u karakteru djeteta?

Pa ja mislim da je neka kombinacija, ali ipak da odgoj ima puno veći utjecaj. Imam recimo ograničen skup na kojem temeljim taj zaključak (neki širi krug obitelji i prijatelja/poznanika), ali rekla bi da je odgoj i utjecaj roditelja najbitniji, ako ne čak i presudan.

i ja mislim da je najbitniji.
ali imamo recimo štrigicin primjer (i ja ih imam osobno) povodljivosti njenog djeteta.
kako možemo biti sigurne, bez obzira koliko radile na tome i razgovarale, da se neće ponoviti, pogotovo sad u pubertetu. možda je ta karakterna crta ponekad jača od njih samih i od svega onoga čemu smo ih mi učili.

[AdioMare]

pa mislim da je vjera vazna u smislu da ga prihvatis tocno takvog kakvo je.
i da je takvo kakvo je "ispravno", dobro i cjelovito.

To se podrazumijeva.
No, ima li, kao takvo, valjano ulaznicu u svijet gdje su drugi na novi način ispravni i cjeloviti i o čemu ovisi koliko će ono, u takvom okruženju ostati zadovoljno svojom cjelovitošću kao takvom?
Ono, prijatelji i roditelji me prihvaćaju kao takvog, a ako od drugih budem neprihvaćen, neće to odveć utjecati na moje samopouzdanje jer ja sam u tom smislu "jak".

Nakon ovoga, ja sam dobila odgovore na svoja pitanja, ne budem više davila.

[seni]

pa mislim da je vjera vazna u smislu da ga prihvatis tocno takvog kakvo je.
i da je takvo kakvo je "ispravno", dobro i cjelovito.

To se podrazumijeva.
No, ima li, kao takvo, valjano ulaznicu u svijet gdje su drugi na novi način ispravni i cjeloviti i o čemu ovisi koliko će ono, u takvom okruženju ostati zadovoljno svojom cjelovitošću kao takvom?
Ono, prijatelji i roditelji me prihvaćaju kao takvog, a ako od drugih budem neprihvaćen, neće to odveć utjecati na moje samopouzdanje jer ja sam u tom smislu "jak".

Nakon ovoga, ja sam dobila odgovore na svoja pitanja, ne budem više davila.

to je dobro pitanje.
posto mi ne zivimo u zrakopraznom prostoru idealnih i nepostojecih svjetova, te linearno iednostavnih (i isto tako nepostojecih) odnosa, vec u kompleksnom socijalnom okruzju, pitanje je mjere, pameti i srece, kako da se u tom sustavu "smjestim".
u tom smislu mislim da kao roditelj, ni tu okolini ne valja ispustiti iz vida, te podrzavati i pripomagati dijete da nade svoje mjesto i u tom svijetu.

sad opet malo banaliziram, ali ako su tocni napisi i michael phelps je imao hrpu problema da je bez oca, da su usi klempave, da su ruke preduge, da mu engleski ne ide najbolje... pa evo ga u pekingu sa 8 zlatnih.

ili moja poznanica sa teskim deformitetom obje noge i svim sto s tim ide ili je islo...evo je danas ispunjena osoba, majka cetvoro prekrasne djece....

[seni]

krivi smajlic bio, treba ici

[cvijeta73]

pa mislim da je vjera vazna u smislu da ga prihvatis tocno takvog kakvo je.
i da je takvo kakvo je "ispravno", dobro i cjelovito.

Ono, prijatelji i roditelji me prihvaćaju kao takvog, a ako od drugih budem neprihvaćen, neće to odveć utjecati na moje samopouzdanje jer ja sam u tom smislu "jak".

Nakon ovoga, ja sam dobila odgovore na svoja pitanja, ne budem više davila.

nisam seni , ali mislim da je bit u tome da ga okolina prihvati, a ne odbaci, a dijete ima utjehu u jednom prijatelju, mami, tati i sestri. :/
jer ta okolina može prihvatiti nekog tko odskače od nje sto na sat, a odbaciti nekog tko ima par kila viška. normalno, pod okolinom ne mislim na sve ljude, ali mislim da bi dijete izgradilo samopouzdanje mora naći svoje mjesto u grupi vršnjaka, razredu i sl. tu se čini mi se njegovo samopouzdanje više gradi nego u roditeljskom domu. roditeljski dom je samo temelj.

a ako mi, nakon svih ovih dumanja o odgoju, nakon procjenjivanja svake naše reakcije u odnosu na dijete, nećemo djetetu pružiti dobar temelj...

šalim se, ali mislim da se ne treba previše oko toga opterećivati. pokazati djetetu da ga voliš onakav kakav je, procijeniti njegove sposobnosti, uvidjeti razliku između lijenosti i nemoći da nešto napravi, shvatiti njegove interese, želje i potrebe - i mislim da smo na dobrom putu. da, i tu i tamo pogriješiti, a znati da si pogriješio - isto ne škodi.

a vezano uz sistem školovanja, mislim da on, takav kakav je - neindividualiziran, nije problematičan u smislu djetetova samopouzdanja. problematičan je možda u tome da dijete u potpunosti ne može ostvariti svoje potencijale. ali kao da je i to najbitnije u životu? ionako će koristi od toga imati neki tamo poslodavac, a ne on.

[seni]

u tom smislu mislim da kao roditelj, ni tu okolini ne valja ispustiti iz vida, te podrzavati i pripomagati dijete da nade svoje mjesto i u tom svijetu.

da se ispravim: da nade mjesto u tom nasem jedinom svijetu (posto ja roditeljski dom smatram samo malim dijelom naseg velikog svijeta)

ali cvijeta je to lijepo objasnila.

[AdioMare]

Cure, puno hvala na strpljenju i trudu.

[cvijeta73]

ajd, fala bogu, zadovoljna je.

[meda]

ja mislim da se jacina odnosi na ono sto JJ naziva samosvijest. ne bildanje samopouzdanja, jer ono je zasnovano na nekim vanjskim parametrima, a oni se mogu promijeniti s vremenom. samosvijest je osjecaj vrijednosti bez obzira na vanjske parametre, bez obzira na to sto nismo u svemu, cak ni u jednoj stvari najbolji, da smo ipak vrijedni, ljubavi, postovanja...i da na taj nacin gledamo i druge ljude

kako takav stav izgraditi? mislim da je princip ne rusiti ga

jos su mi zanimljive knjige osim jj na slicnu temu od bracnog para Harris, Ja sam OK, ti si OK, i Ostati OK

[Anci]

meda, i ja sam gore danas nešto slično napisala, ali ne, danas me nitko ne sluša

Adio mare hoće razovarati samo sa seni

[meda]

a ja pogledala samo malo 6. stranu, a sad vidim di ste vi otisli

[AdioMare]

Ovo zadnje pitanje je zapravo trebalo biti prvo, pa sam onda mogla koristiti kredit poput ovog kojeg ste mi dale, no, kako nisam znala doći do njega već mic po mic - ispade zadnje umjesto prvo.

U stvari, najlakše je iznijeti konkretan primjer pa si onda olakšao svima, no, ....
Osim kad je ugrožen seks radi koslipinga

[AdioMare]

meda, i ja sam gore danas nešto slično napisala, ali ne, danas me nitko ne sluša

Adio mare hoće razovarati samo sa seni

E, pa

Viš kako mi je Cvijeta lijepo odgovorila, a pošto znam da bi ju ti svakako potpisala... hvala, Anči, hvala
Šalim se. Da, poznat mi je taj primjer iz VKD i jasno mi je na što si ciljala. Samo sam ti, u muci da sama pronađem prave riječi - zaboravila odgovoriti.

[Anci]

cvijeta, ah, prokužila je nas
zar smo tako očite

ma šalila sam se, postavila si super pitanja i dobila jako dobre odgovore

[seni]

ja mislim da se jacina odnosi na ono sto JJ naziva samosvijest. ne bildanje samopouzdanja, jer ono je zasnovano na nekim vanjskim parametrima, a oni se mogu promijeniti s vremenom. samosvijest je osjecaj vrijednosti bez obzira na vanjske parametre, bez obzira na to sto nismo u svemu, cak ni u jednoj stvari najbolji, da smo ipak vrijedni, ljubavi, postovanja...i da na taj nacin gledamo i druge ljude

kako takav stav izgraditi? mislim da je princip ne rusiti ga

jos su mi zanimljive knjige osim jj na slicnu temu od bracnog para Harris, Ja sam OK, ti si OK, i Ostati OK

da, slazem se globalno gledajuci. uz to se cesto pitam koliko ti vanjski parametri ( ovdje naravno ne mislim na to banalne izrazaje, tipa materijalnosg, statusnog u bilo kom pogledu) dodatno utjecu. u smislu da smo mi socijalna bica.
ja ne volim upotrebljavati izraz "najbolji". kad kazem jaka, onda ima puno vise mjesta i sirine. mislim da se to jake strane odnosi vise na autenticnost.

[yaya]

a ja sam se nagon svega ovoga pogubila :/ Dakle treba jačati samosvijest, autentičnost, samopouzdanje, ojačati dijete... :/ i onda imaj više od jednog

[štrigica]

a ja sam se nagon svega ovoga pogubila :/ Dakle treba jačati samosvijest, autentičnost, samopouzdanje, ojačati dijete... :/ i onda imaj više od jednog

ja mislim da je ovo lakše raditi u grupi .... odmah imaš različite primjere bliske ˝učeniku˝...

[cvijeta73]

cvijeta, ah, prokužila je nas
zar smo tako očite

ma šalila sam se, postavila si super pitanja i dobila jako dobre odgovore

a ne, neće nas tako lako AM svrstati u jednoumne. sjeti se samo skupljanja kino ulaznica i apaurina (jel ima još :? )

[Anci]

kakvih crnih apaurina?
imaš još nekog

[cvijeta73]

kakvih crnih apaurina?
imaš još nekog

već si zaboravila. yayini muževi apaurini. gdje ti se više svidjeo odgovor a zakaj nego moj. sve pamtim.

[Anci]

aaa, to


ja se tebe bojim

[yaya]

kakvih crnih apaurina?
imaš još nekog

već si zaboravila. yayini muževi apaurini. gdje ti se više svidjeo odgovor a zakaj nego moj. sve pamtim.

zlopamtilo jedno Bdw nije apairin nije crn nego svjetlo smeđ i nadam se cvjeta da to "muževi" nije množina jer bi se predozirala apaurinima.
Nego da se vratim na temu. Kako vi jačate samopouzdanje djeteta i ne bojite li se da samo pohvalama možda stvarate lažno samopouzdanje koje vrlo lako pada na 0 kad dijete "pustimo u svijet".

[seni]

a ja sam se nagon svega ovoga pogubila :/ Dakle treba jačati samosvijest, autentičnost, samopouzdanje, ojačati dijete... :/ i onda imaj više od jednog

ma to ti je samo u teoriji tako komplicirano.

[yaya]

a ja sam se nagon svega ovoga pogubila :/ Dakle treba jačati samosvijest, autentičnost, samopouzdanje, ojačati dijete... :/ i onda imaj više od jednog

ma to ti je samo u teoriji tako komplicirano.

A čuj nadam se. Naime danas sam nekako u banani jer sam kod svog djeteta vidjela da joj isključivo pohvalama stvaram to neko umjetno samopouzdanje i bojim se da će se srušiti ko kula od karata ak negdje kiksa, a da joj pomaganjem i izvlačenjem iz "situacija" dajem tu neku sliku "bez brige, mama je tu" i zapravo radim medvjeđu uslugu. Pitam se gdje treba staviti rez i jednostavno reći "zabrljala si sama se izvuci" a da dijete ipak zna da je mama tu i da joj u svakoj prilici može i želi pomoći, a opet ne želim da upada u sve veće gabule jer zna da će ju mama izvući... :/

[seni]

metoda probe i pokusaja. usudi se.

[yaya]

metoda probe i pokusaja. usudi se.

Kujem plan...ne čuje se nakovanj?? Ma imam ja uvijek nekog asa u rukavu. Nadam se samo da neće izgubit povjerenje u mene jer sam to dugo gradila njegovala i želim da tako ostane.

[tajchi73]

ak sad krenem sve čitat niš od današnjeg rada , pa molim dobru dušicu da mi ukratko objasni dal je i dalje riječ o klincu koji mlati okolo i tim se hvali ili :?

Pošto sam pročitala samo prvu i zadnju stranu ( zadnja mi je enigma ) ja ću izdvojit dio s kojim se 100 % slažem:

AdioMare
Zapravo me ne interesira kako je odgojen taj mali, ali da se mene pita, bio bi jednom nogom zavezan za metalni krevet neke ustanove - koju bi mu odredili primjereno dobi i mentalnom zdravlju.

[yaya]

ak sad krenem sve čitat niš od današnjeg rada , pa molim dobru dušicu da mi ukratko objasni dal je i dalje riječ o klincu koji mlati okolo i tim se hvali ili :?

paaaaaaaaa malo se proširila tema.

[tajchi73]

[quote]

ak sad krenem sve čitat niš od današnjeg rada , pa molim dobru dušicu da mi ukratko objasni dal je i dalje riječ o klincu koji mlati okolo i tim se hvali ili :?

paaaaaaaaa malo se proširila tema.

da samo ova , danas me baš nejde, nigdje niš ne kužim

[Deaedi]

Kad ne pazite na satu

[Ora]

Tek sam sada otvorila ovu temu i ostala :shock: .

I to se odvija nekoliko stotina metara od mene :shock:

Jao... ne znam što bi napravila tom klincu da takne moje dijete...

Ovo je preprepreprestrašno.

Kao što ste već rekle... oni niti nemaju odgoja, zakon je (prosta riječ)... i što nam onda preostaje...

Uf sada sam se iznervirala...

[tajchi73]

Tek sam sada otvorila ovu temu i ostala :shock: .

I to se odvija nekoliko stotina metara od mene :shock:

Jao... ne znam što bi napravila tom klincu da takne moje dijete...

Ovo je preprepreprestrašno.

Kao što ste već rekle... oni niti nemaju odgoja, zakon je (prosta riječ)... i što nam onda preostaje...

Uf sada sam se iznervirala...

ali si nas zato vratila na glavnu temu . Sad samo trebam stražarit i bit ću u toku ak opet skrenete

[Kanga]

Da, na to sam mislila kada sam gore spominjala podizanja letvice od strane roditelja i "elastičnost" svakog pojedinog djeteta, pitajući se, koliko je, u stvari, dovoljna sama vjera u dijete, a da ono zaista to i povjeruje o sebi.

letvicu podize dijete, a ne roditelj (meni se to podrazumijevalo ). roditelj mudro osluskuje.

mislim da je jacenje djece, kad im se razvija autenticnost, te kada se koncentriras na jake strane djteta, a ne na slabe.
(koje svatko od ns ima)

mislim da za samosvijest nije od presudne vaznosti inzistirati na naglasavanju jakih, odnosno nenaglasavanju slabih strana (iako je to dobro za samopouzdanje). za samosvijest je puno bitnije znati da slabe (ili jake) strane ne utjecu na vrijednost osobe kao ljudskog bica.

ja mislim da se jacina odnosi na ono sto JJ naziva samosvijest. ne bildanje samopouzdanja, jer ono je zasnovano na nekim vanjskim parametrima, a oni se mogu promijeniti s vremenom. samosvijest je osjecaj vrijednosti bez obzira na vanjske parametre, bez obzira na to sto nismo u svemu, cak ni u jednoj stvari najbolji, da smo ipak vrijedni, ljubavi, postovanja...i da na taj nacin gledamo i druge ljude

kako takav stav izgraditi? mislim da je princip ne rusiti ga

XXX

Kako vi jačate samopouzdanje djeteta i ne bojite li se da samo pohvalama možda stvarate lažno samopouzdanje koje vrlo lako pada na 0 kad dijete "pustimo u svijet".

primjecujem sto dijete radi i cime se bavi, opisujem sto vidim (ukljucivsi i probleme) i dozivljavam vezano uz to (pokusavam biti maksimalno autenticna kad iznosim osjecaje), postavljam pitanja i puunoo, puno i pozorno slusam, a jako malo, ako i uopce, hvalim. na vise sam mjesta (i na ovom forumu) procitala da pohvale podizu samopouzdanje. imam ozbiljne sumnje i u to i u apsolutnu dobrobit od pohvala. mislim da je to jedna od predrasuda proizasla u generaciji roditelja i strucnjaka opterecenih s odgojem u kojem su se premalo uvazavala djeca, njihove potrebe i interesi. pa ode teorija u drugu krajnost, osiguravajuci tako da ni sljedeca generacija ne dobije ono sto joj je zaista potrebno. malo karikiram, naravno .

[Kanga]

[ Sad samo trebam stražarit i bit ću u toku ak opet skrenete

ja vec skrenula

[tajchi73]

[ Sad samo trebam stražarit i bit ću u toku ak opet skrenete

ja vec skrenula

već vidim da bu sutra 2 strane više za čitat ( lijepo molim sažetak )

[yaya]

već vidim da bu sutra 2 strane više za čitat ( lijepo molim sažetak )

Pokušat ću ja mada sam se i sama pogubila. Dakle krenulo se od komentiranja članka o dječaku nasilniku i nekako se došlo do zaključka da na takvo ponašanje utječe više faktora između ostalog, zanemarivanje i/ili (ne)odgoj tu valjda spada permisivni odgoj (tu se malo zapelo oko definicije permisivnog odgoja) pa se došlo do drugih vrsta odgoja koji također nisu ok, jer su isključivi i previše poopćenii, pa se zaključilo da većina roditelja zapravo balansira između tih nekoliko vrsta odgoja te da je zapravo poželjno izostaviti to neko imenovanje i trpanje u kategorije. Zatim se došlo do toga da je osim roditelja za nasilničko ponašanje bitna je i okolina te da bi dijete bilo manje povodljivo potrebno mu je ojačati samosvijest, samopouzdanje i autentičnost i onda sam se ja pogubila (ako ne i prije)

[flower]

kanga potpuno te potpisujem i znam da ja najvise kiksam u tom hvaljenju, to mi dodje kao neka prof. deformacija, ako vas nitko nikad nije hvalio dodjite kod mene 8)
zapravo si ja to dozvoljavam zbog sebe same i odgoja punog kriticizma, valjda ce treca gen. stvoriti ravnotezu

[yaya]

kanga potpuno te potpisujem i znam da ja najvise kiksam u tom hvaljenju, to mi dodje kao neka prof. deformacija, ako vas nitko nikad nije hvalio dodjite kod mene 8)
zapravo si ja to dozvoljavam zbog sebe same i odgoja punog kriticizma, valjda ce treca gen. stvoriti ravnotezu

A i ja sam tu negdje. Zato sad pokušavam malo smanjiti.

[flower]

ja kazem pa si onda tek mislim sto sam izrekla - losa, losa, losa navika

[Ora]

Ja hvalim, ali za ono što zaista mislim da je vrijedno hvaljenja.

Ne svaku sitnicu... već kada napravi nešto konkretno.

[fegusti]

...samosvijest je osjecaj vrijednosti bez obzira na vanjske parametre, bez obzira na to sto nismo u svemu, cak ni u jednoj stvari najbolji, da smo ipak vrijedni, ljubavi, postovanja...i da na taj nacin gledamo i druge ljude...

to što nismo u svemu najbolji ja bih nazvala unutarnjim parametrima.
ako ne primamo informaciju iz okoline da smo vrijedni pažnje i ljubavi nećemo moći izgraditi samosvijest i samopuzdanje. to bih ja nazvala vanjskim parametima. i to je ono što je važno.
može dijete biti najbolje, najposlušnije, najsuosjećanije, ali ako ga se zanemaruje, ponajprije, u emocionalnom smislu neće svojih vrijednosti biti svjesno.

[štrigica]

skroz mi dobro sjeda ova tema... moram reći da sam puno toga naučila...

možemo li sada (teoriju smo usvojili i mislim da se nitko nije nesložio oko toga da treba jačati samosvijest) kroz primjere (neke banalne) pokušati približiti jačanje samosvijesti i samopuzdanja...

ja stvarno puno razgovaram o tome sa djecom ali očito neke stvari nisu došle do mozga... nakon početnog šoka, vrijeme je da promjenim taktiku i malo manje lajem a malo više konkretno radim... samo -kako?

[tajchi73]

yaya-hvala


Kolko rasprave oko odgoja. Iskreno mislim da je klinac s početka teme takav bez obzira na odgoj i obitelj, pa čak i okolinu ( mada po mom ona u kritičnim godinama igra najveću ulogu ), on je jednostavno takva osoba. Teško mi je to objasnit, ali ako se kaže da su djeca istih roditelja, isto odgajana, ponekad potpuno različita u razmišljanju i ponašanju onda meni ima logike i da je ovaj klinac takav kak je i bio bi takav i u drugoj obitelji s drugačijim pristupom il bilo čim drugim ( osim svezan lancem za krevet neke ustanove ). Priznajem da u drugoj obitelji možda ne bi problematičan postao s 12 nego s 20, 30 .

[yaya]

ja stvarno puno razgovaram o tome sa djecom ali očito neke stvari nisu došle do mozga... nakon početnog šoka, vrijeme je da promjenim taktiku i malo manje lajem a malo više konkretno radim... samo -kako?

Ja sam krenula konkretno s teorije u praksu. Do sad sam ja vodila brigu oko njezine zadaće, što ima, do kad treba, kako treba, ak zaboravi zvala sam druge roditelje i pitala, podsjećala na zadaću ali nakon mjesec dana, a smatram da je to dovoljno da konačno skuži da više nije na praznicima te da polako treba početi nešto i raditi, sam joj rekla da je od sad pa na dalje zadaća isključivo njezina briga. Dakle neću više biti ja ta koja će, ako slučajno zaboravi što joj je zadaća, zvati druge roditelje nego ona, neću ju podsjećati 100 puta na dan da bi trebala početi pisati zadaću, pomoći ću joj uvijek koliko treba oko pisanja zadaće ako negdje zapne ali će brigu i odgovornost morati preuzeti sama. Ljepo sam joj to najavila uz napomenu da će minus u školi biti njen a ne moj i sad ću vidjeti hoću li se suzdržati da ne ispalim "imaš zadaću?" 8) Druga stvar koja me izuzetno smeta osim tog ne preuzimanja odgovornosti za školu je to što je ljena ko crna zemlja a to sam kriva isključivo opet ja. Tu pokušavam smisliti nešto što će morati napraviti svaki dan. Neki mali sitni poslić ali koji se mora odraditi (ili iznošenje smeća, ili postavljanje stoja za ručak...nešto sitno ali meni bitno). U slučaju neizvršavanje obaveza slijedi ukidanje nekih privilegija (npr. doručak u krevet svako jutro ). Krećem u akciju.