Tu ste svi

Dotakli ste se više toga, meni je zapelo za oko nešto što je Zorana načela, o kompetenciji djeteta.
Npr. i moje cure žicaju da im se nešto kupi u dućanu. Ne idemo svaki dan, tako da imamo i mi pravilo da si izaberu jednu stvar. Starija uvijek hoće progurati joše jednu. Slatkiš. A ja stvarno mislim da jedu i dovoljno slatkiša. I tako joj kažem. Može jedan, drugi ne.
Reakcija je ovisna o raspoloženju. Nekad samo klimne glavom i nastavi zamnom, nekad malo poludi i sjedne na pod.

Ne koristim "nemamo novaca" već da ne želimo sve novce potrošiti na slatkiše i časopise.

Tu mislim da roditelj treba biti vođa.

A dojenje?
Govorim o djetetu od skoro dvije godine .
Ujutro kad se probudi, sisa.
Onda doručkuje. Pa sisa.
Onda ja idem popit kavu i ona me opet vuče za majicu. Ja je odbijem bez grižnje savjesti.
"Hoćeš sisat?"
"Da"

"Kad ja popijem kavu."

Ja vjerujem da je ona kompetentna da zna da želi sisati, ali isto tako mislim da ja imam pravo na kavu u miru, bez da me navlači.

Al mi non stop zaviruje u šalicu i čeka zadnji srk