Drago mi je.ivanas prvotno napisa
Sretno!
 |
|||
|
|
|||
Drago mi je.
Kad čitam svoje postove na ovoj temi stvarno se ne mogu načuditi koliko se stav prema posvojenju MM promijenio nakon što je upoznao na susretu u Školici posvojitelje i njihove priče. I on sam je izgleda zaboravio da je jedva i htio pričati o tome prije samo nekoliko mjeseci.
Čak je u razgovoru izjavio da mu nije jasno kako neki ljudi godinama idu po potpomognutima i gube zdravlje i godine (jedni naši poznanici) a da ni ne razmisle o drugim opcijama. 8)
Kad sam rekla MD-ajmo posvojiti, rekao je: ajmo, (iako nismo završili IVF priču, a i iznenadio me spremnošću i na donaciju jajne stanice, što sam ja odbacivala), uglavnom nakon tog razgovora osjećam smirenost i sreću jer znam da ćemo biti roditelji (uvijek sam zapravo bila senzibilizirana na dječicu bez roditelja u domovima) i nadam se da ćemo uskoro krenuti u posvajanje. Lijepo je čitati ovdje stare postove i gledati kako se svijest muškaraca mijenja...
Moj suprug i ja smo se i prije braka i prije pokušaja da dobijemo svoje biološko dijete dogovorili da ćemo posvojiti. Bilo je to doba svojevrsne naivnosti o svim područjima postizanja roditeljstva, mislili smo da će sve to biti relativno brzo i jednostavno. Dobiti i biološko i pronaći svoje dijete koje su začeli drugi biološki roditelji...
S obzirom na to da mi se tijekom zadnjih nekoliko godina činilo da, na određen način, više vodim računa o našim pokušajima da zatrudnimo (bilo u kućnoj radinosti, bilo u MPO-u) i, nedavno, o obradi za posvojenje i slanju molbi, sad kad smo ozbiljno krenuli prema posvojenju, čini mi se da je on snažniji i odlučniji, da je on sada preuzeo velik dio angažmana na sebe.
Shanti, baš mi je drago zbog vas.
obećala si dovest mužakod nas, još davno..
poziv je otvoren.
malo sam čitala vaše postove na ovu temu;iskreno oduvijek sam se divila usvojiteljima.dok sam dolazila s mamom volontirati(ona je tada radila kao član stručne službe pa sam još kao dijete bila posebno senzibilizirana za to)gledala bih kako neki roditelji dolaze odvode svoju novu dječicu donose im novu odjeću za izlazak iz doma,neku od te djece sam znala sretati dok bi čuvala puno mlađeg brata,svaki puta bi me ganula ta slika nekad blijedog mališana na domskim hodnicima njihovih tužnih pogleda i tih prekrasnih slika kasnije kada bi usvojitelji tj roditelji objeručke šetali tu istu djecu koja su zračila srećom,sigurnošću,ljubavlju,svime onime što u domovima nije moguće vidjeti.zaista svaka čast svima vama koji svojom ljubavlju blagoslivaljate živote svoje djece,što ste imali snage otvoriti svoje srce i izložiti se čekanju,neizvjesnosti,razočarenjima koje vam naša država i njezini nedorečen i spor sustav često priušti.Ustrajte i dalje u ptoj najplemenitijoj misiji u svemiru,možda ću i ja jednoga dana slijediti vaš primjer...
godinama već pokušavamo imati djecu i ne ide
maksimalno dokle smo dogurali je jedan spontani i jedna biokemijska trudnoća koja se baš ovih dana događa
dobro zarađujemo i situirani smo, a 'dječja soba' se s godinama pretvorila u spremište
pokušala sam u par navrata s mužem razgovarati o usvojenju, on je u startu decidirano protiv i odmah me napao da prebrzo odustajem od vlastite
uopće nisam odustala ali htjela sam barem pokrenuti postupak, jer znam da se dugo čeka
rado bi imala i posvojeno i biološko dijete, ja tu ne poznajem razlike
već smo i u nekim godinama, ja 39, on 47
prestravljena sam pomisli o cijelom životu bez djece
u drugom navratu sam pokušala biti taktičnija pa sam mu nabrajala stvari tipa - dijete će nam unijeti živost i veselje, pomladit će nas, u starosti nećemo biti sami, onda čemu sve ovo zarađivanje i trud, kome ćemo ostaviti sve što smo postigli itd.
na to je mm rekao da samo tražim još dodatne probleme u životu, da nije dijete kućni ljubimac i da sam sebična
on je trenutačno na služ.putu i kad se vrati saznat će da ni ova trudnoća nije uspjela
možda bi ga mogla i nagovoriti kad bi bila čvsta, odlučna i uporna
ali ja bi htjela da i on to želi, a ne da bude isforsirano
jesam li negdje pogriješila?
Draga Dhea,
razumijem te o čemu govoriš, jer sam bila u strahu kad sam predlagala posvojenje MM. Stambeno i materijalno smo situirani. Živimo 5 g. zajedno u izvanbračnoj zajednici (ja 32g MM 37g), do sada se nije dogodilo dijete, nismo bili na pretragama, i ja nisam spremna ići na umjetne oplodnje, imam dosta prijateljica oko sebe koje su to prolazile, neke sa sretnim završecima, a neke sa nesretnim.
Kod nas se razgovor dogodilo spontano, za vikend bila je prijateljica (trudna do zuba) sa suprugom na kavi kad smo počeli pričati o djeci i posvojenjima. Ja sam rekla da intenzivno razmišljam o tome i da mislim posvojiti dijete bez obzira na to imala ili ne imala biološko dijete. Nakon što su gosti otišli pitala ga šta misli o posvojenju, da li je uz mene, da sam proces posvojenja je dugotrajan (3-4 g), ja želim imati dijete, a ako nije uz mene spremna sam posvojiti dijete sama (zna kad ja nešto zamislim, da ne odustajem dok to i ne ostvarim). Sva sreća da se složio sa svime, u konačnici dovela sam ga pred gotov čin.
U ponedjeljak početkom 5 mj 2010 smo predali papire u CZSS, obradu završili sredinom 7 mj. Napisali molbu, MM ih je dobio na gotovo, samo na potpis, proslijedili je po centrima, sad smo u fazi zvanja odnosno ja sam u fazi zvanja.
Ja sam uz tebe, ne odustaj od svojih snova, sve se može ostvariti, samo trebaš pronaći pravi put do cilja.
Draga sati zanima me da li i parovi koji žive više godina u izvanbračnoj zajednici mogu ići u posvojenje?
Sve što vam mogu savjetovati je da budete uporne. MojM nije bio protiv, ali niti nešto oduševljen novim posvojenjem. Najčešće je bilo imamo jedno, što će nam sve ponovo, pelene, ne spavanje itd.
Odvela ga u Dom za koji sam nosila pakete oko Božića.
Koji je to šok bio njemu. Kad smo izašli vam, samo je pitao kako, kako jedna med. sestra na 20 beba, kako su sve bolesne, a nema dr. itd.
Od tog dana on je printao molbe, kad su nas zvali da smo u užem krugu on je razgovarao sa centrima itd.
A kad je donešena princeza u naše ruke prvi put sam vidjela da je na ivici suza.
Danas kad dođe s posla ona onako otežući kaže taaataaa, on baca sve i uzima je.
Takva ljubav svako muško srce zarobi.
Draga berry, parovi po obiteljskom zakonu moraju živjeti u izvanbračnoj zajednici više od 3 godine, međutim moram te upozoriti da neki centri još uvijek smatraju da izvanbračni partneri imaju ista prava kao i oni u braku u svim drugim stvarima osim kod posvojenja. Tako da ću ja vjerojatno tražiti službeno tumačenje zakona od ministarstva koje ga je izdalo.
Ja sam uvek zelela usvojeno dete. A muz je bio u blagom soku kad sam mu to predlozila. Bilo je to posle prve vto, kad je bilo doslo do trudnoce i pobacaja. Nakon toga dok su trajale dalje vto cas je bio za usvajanje cas ne, bas me je slamala ta njegova promenljivost i sreca da nismo krenuli u postupak tada. Kad je bio ovaj zadnji postupak i on je prelomio. Sad je skroz cvrst u odluci za usvajanje. Jedino sto smo pogresili mozda je sto smo u cszr rekli da je on nekad imao dileme. Mi smo jos u postupku, jos nismo dobili podobnost. I pricali smo sa njima i nastojali da budemo sto iskreniji i rekli otprilike i ovo sto sam sad i ovde napisala... Posle sam se pitala da li je trebalo da budemo toliko iskreni. Nadam se da oni to nece shvatiti pogresno kao neku njegovu nesigurnost.
totalno potpisujem sandra14 pa inače nisu baš muški za neke pretjerane akcije i uvijek ih treba gurati u životu.. oni će rađe gurati sadašnju situaciju nego se izlagati riziku i biti povrjeđeni ili nešto slično, tamo gdje treba dati emocije spori su
cure!!! uzmite stvari u svoje ruke i sve će sjesti na svoje mjesto!! mi smo hrabrije i odlučnije
Potpisujem u potpunosti! Posebno zadnju recenicu. Iz iskustva!
I ovo potpisujem!totalno potpisujem sandra14 pa inače nisu baš muški za neke pretjerane akcije i uvijek ih treba gurati u životu.. oni će rađe gurati sadašnju situaciju nego se izlagati riziku i biti povrjeđeni ili nešto slično, tamo gdje treba dati emocije spori su
cure!!! uzmite stvari u svoje ruke i sve će sjesti na svoje mjesto!! mi smo hrabrije i odlučnije
Draga sati,ko prvo hvala na odgovoru.Naime mi živimo u izvanbračnoj zajednici već 10 godina.
Baš me zanima da li ćeš uspjet ishodit službeno tumačenj zakona,jer mi nije jasno žašto parovi u dugogodišnjoj izvanbračnoj zajednici ne bi mogli ići u posvojenje,a samohrani roditelj može(npr.gđa Opačić).
Draga Berry, potruditi ću se ishoditi tumačenje zakona, čitaš mi misli za Milanku Opačić, a kolaju informacije da sprema posvojiti još jedno dijete.
Sati draga,poslala bih ti privatnu poruku,ali još ih ne možeš primat i slati dok nemaš 11 postova.
Ah,čula sam i ja za te informacije,ali tako je to kod nas.
Draga Berry, još malo i na 11-om postu sam
Sati draga, brzo ćeš ti to odraditi.
Kod mene nekako sve više arumenata da krenemo u posvajanje,a i mm nema ništa protiv.
Mi prolazimo kroz potpomognutu opl.,bez rezultata,ali misao o posvojenju je bila i prije nego smo krenuli u liječenje neplodnosti.
arumenata=argumenata
ajme cure!
imam 27 godina, prekrasnu kćer od 16mj., zatrudnila sam, tako reći, od prve! ali ja taaaako želim posvojiti dijete!! oduvijek to želim!!!! još dok sam živjela sa starcima, sam im znala reć da ću sigurno posvojiti jedno dijete!, a starci bi mi odmah govorili: pa kaj pričaš gluposti, imat ćeš svoje! pa okoj, imat ću svoje!!! ali želim posvojiti i pružiti ljubav malim srčekima koji su u domu i samo čekaju da ih netko prigrli!
čitam vaše priče i redovito plačem (od sreće)...evo,sad sam na poslu i suze teku!
a moj muž, spomenula sam mu to jednom i njemu naravno nije jasno odakle mi ta ideja i zašto ja to želim, kad možemo imati svoje! ljuta sam što me ne razumije!
jesam li normalna?!
Posljednje uređivanje od kudri : 15.12.2010. at 13:26
Draga Kudri,
Naravno da si normalna, zašto ne bi bila?
Ja sam isto tako svojim starcima uvijek govorila, samo su mi se nasmijali. Prije nego što smo krenuli u postupak sam rekla mami, čudno me je pogledala, ali nakon mojeg monologa više nije postavljala pitanja.
Drži se i ustraj kod svojeg mišljenja
kudri razumijem tvoju želju, i ja sam isto htjela oduvijek posvojiti i kad smo saznali da ne možemo prirodnim putem zatrudniti nisam niti pomislila na potpomognutu, već smo odmah krenuli u posvajanje.
Samo za takav pothvat, a u Hrvatskoj posvajanje jest pothvat, koji zahtjeva svu energiju i čvrstu želju oba partnera, jer je premalo djece s rješenim statusom za posvajanje a puno posvojitelja.
S druge strane udomitelja fali, pogotovo mlađih i kvalitetnih, pa obitelji koje mogu imati svoju biološku djecu mogu razmisliti o ovakvom načinu brige i pomoći dječici.
Posljednje uređivanje od ivanas : 15.12.2010. at 23:04
ah---za sada znam da su moje želje samo želje, ali nadam se jednog dana da će se i realizirati...do tada ću pratiti vas ovdje i od srca se veseliti se zajedno s vama!! jer znama kako je to biit mama - najljepši osjećaj na svijetu koji razumiju samo oni koji jesu mame!!!
ari mali - curka je naprosto prekrasna, ali stvaaarno!!!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom