Ja sam uvek zelela usvojeno dete. A muz je bio u blagom soku kad sam mu to predlozila. Bilo je to posle prve vto, kad je bilo doslo do trudnoce i pobacaja. Nakon toga dok su trajale dalje vto cas je bio za usvajanje cas ne, bas me je slamala ta njegova promenljivost i sreca da nismo krenuli u postupak tada. Kad je bio ovaj zadnji postupak i on je prelomio. Sad je skroz cvrst u odluci za usvajanje. Jedino sto smo pogresili mozda je sto smo u cszr rekli da je on nekad imao dileme. Mi smo jos u postupku, jos nismo dobili podobnost. I pricali smo sa njima i nastojali da budemo sto iskreniji i rekli otprilike i ovo sto sam sad i ovde napisala... Posle sam se pitala da li je trebalo da budemo toliko iskreni. Nadam se da oni to nece shvatiti pogresno kao neku njegovu nesigurnost.