Tempo zivota...bolna tacka koju se trudim da olaksam i sebi i svojima...
U smeni sam sa starijom kcerkom, tako da svake druge nedelje mogu pre podne dosta toga odraditi od kucnih poslova. Ustajem najkasnije u 6, 30, cak i subotom, jer velika odbojkasica ima trening od 8. U planiranju obaveza, trudili smo se da pojednostavimo putanje, tako da I. ide na engleski u nasoj ulici, na odbojku u svojoj skoli, a N. trenira gimnastiku na 5 minuta od kuce. Ipak, i tako pojednostavljen rezim podrazumeva i previse vozikanja unaokolo (nabavke, rodjendani, zubar, povratak sa treninga...)
Ako radim pre podne, ustajem u 6, vozim malu u vrtic, jurim na posao. Vracam se u 14h, nabavka, dovrsavanje rucka, kucni poslovi, pomoc u domacem zadatku, spremanje za treninge, vecera, kupanje,uspavljivanje malecke, spremanje i rusenje u krevet...nekih dana se pitam kako izdrzavamo...