Moj tempo izgleda ovako:
Radni dan: Ustajem u 6h, popijem kafu i obavim jutarnju higijenu (2x sedmično tad perem i kosu), spremam doručak malcima, budim ih u 6:45, oni s erasanjuju/doručkuju/umivaju se i oblače i u 7:30 polazimo u vrtić. Radim od 8:30 i do posla obavim kupovinu i pijacu, sve to odnesem kući te namestim krevete, operem suđe od doručka, pustim veš mašinu ili raširim oprani veš. Sa posla dolazim kući u 14:10, nameštam bračni krevet (mm kasnije ustaje), podgrevam ručak, pravim salatu, postavljam sto...U 15 idemo po klince. Ručamo a onda šetnja ili igranje napolju ili unutra, ručak za sutra, opet veš ili suđe, nekad nam neko svrati (mi retko idemo u posete utroje). Uveče spremamo večeru svo troje, večeramo, usisam stan, priča i spavanje u 21h. Kad malci zaspu brišem pod ili prašinu, sređujem kuhinju ili kupatilo, tuširanje i knjiga ili net. Ležem najkasnije u 23:30, u ovom periodu godine često zaspim odmah nakon dece
Mm radi od 9h do kasno uveče. Sa nama je za ručkom i eventualno malo uveče ako ga ne rastrgnu obaveze.
Vikend: Subotom ustajem kad me probudi prvo dete, kafa, doručak, umivanje, oblačenje (ja uvek poslednja pa neretko šetam u pižami do 10h). Idemo na pijacu utroje, užinamo, oni se igraju a ja kuvam za subotu i nedelju, malci spavaju ili ne spavaju a popodne iskoristimo za dužu šetnju. Nedeljom je tata ujutru sa nama a onda ostajemo sami i igramo se. Kasno popodne idemo u nedeljni šoping svi zajedno
E sad, mm vodi sopstveni privatni posao, programer je i u realizaciji je velikog projekta koji traži njegovo vreme i prisutnost. Ako nije na putu ili na terenu on programira. U kancelariji je do kasno u noć (zato i spava tako dugo). Ponekad ode na pivo sa društvom ili na pecanje sa bratom. Sve ostalo je izbačeno - teretana, buljenje u Star Trek (to je radio dok nije odgledao sve epizode), vožnja biciklom.
Ja nemam slobodnog vremena niti nekih prijateljica sa kojima se družim. Ima par mama sa kojima se vidim u proseku jednom u mesec-dva da nam se deca izigraju, sve ostalo su porodična druženja (i to češće zimi nego leti). Ponekad popijem kafu sa svekrvom a ostalo vreme sam posvećena deci. Čak ni na poslu nemam koleginice za kafu jer sam sama na svom radnom mestu.
Da, pucam. Češće nego što mi se dopada. Uglavnom vičem na decu jer nemam na koga drugog. Sa mm-om se ne svađam jer ga i ne viđam. Umorna sam konstantno. Sve je na mojim plećima i mogu slobodno da se bunim ali ostaće samo notirani amandman, od realizacije ništa. Smanjila sam kućne poslove na minimum - ne peglam, ne ribam ništa ako nije baš baš usvinjeno, igračke nekad pokupimo a nekad i ostavimo...Trudim se da većinu stvari odradim u hodu (npr. ako feniram kosu fen i priručni 'alat' i kozmetiku vratim odmah na mesto) ali nekad ni za to nemam snage. Istrošila sam se... :/
I za kraj, ono što mene plaši jeste da primećujem kako polako zatupljujem. Sve me manje stvari zanima (ne zanimaju me ni TV ni novine ni sapunice ni tračevi ni moda ni politika...jedino knjige ne ispuštam iz ruku), sve manje je događaja koji se pamte, sve manje je tema za razgovor sa ljudima...Počinjem da se osamljujem, ja koja sam nekad imala celu armiju ljudi oko sebe.[/u]