Moja curica ima malo preko 2 godine. Prije 3 tjedna krenula je u vrtić i početak je izgledao obećavajuće, bez problema je ostajala u vrtiću, po sat, dva, pa onda sve više.
Međutim zadnja 2 tjedna, plače od ujutro, kad se počnemo spremati za izlazak, do trenutka kad dođemo po nju u vrtić.Prema priči teta,ništa ne jede, ne igra se, ne spava, samo plače i pita kad će mama ili tata doći po nju. Od nje nisam uspjela saznati što joj se tamo ne sviđa.
Do sada ju je čuvala teta čuvalica, provela je dulji period ovo ljeto kod bake i dede koji nisu u Zg(ja bih dolazila navečer na spavanje k njoj), ostajala je na par sati kod rodbine, bez nas, tako da joj nije strano biti bez roditelja.
Tete u vrtiću nisu baš susretljive, predlagala sam da pokušamo ponoviti prilagodbu, ali to kod njih ne dolazi u obzir. Ne znam koliko dugo još ima smisla čekati njeno prihvaćanje nove sredine, da li odustati sada ili još malo pričekati....
Jedna od teta je ok, otvorena je za razgovor, vesela i topla, druga suprotnih osobina i očito bezvoljna. Inače, u grupi je 26 djece i jasno mi je da se jedna teta u smjeni ne stigne baviti djecom ozbiljnije.