pupica, i kod nas je početak bio težak, ali je očito nešto kraće trajalo nego kod vas.
ovo što sad opisuješ mi je itekako poznato, ali kod nas je to bio početak prihvaćanja vrtića. Prvo je plakala cijelo vrijeme, u adaptaciji, pa sve manje.
Nije htjela jesti ništa, onda je počela ručak, nakon tjedan dana i doručak. Sad ne plače, jede sve, vesela je, sama ulazi i u vrtić i u sobu, zaboravlja dudu i igračku. Danas je ušla u sobu i maše mi, ja nešto razgovaram s tetom a one me uopće ne gleda.
Nadam se da ćete i vi uskoro tako.

Inače moja sestrična radi u jaslicama i kaže da je najgora situacija s klincima čiji su roditelji neodlučni, pa ih malo vade, malo vraćaju.