Iskreno o -3

[Sramežljiva]

Javljam vam se ponovo s novom temom, u dubokoj nadi da Mercedes neće primijetiti da sam otvorila još jednu i početi klikati namigujuće smajliće u stilu: evo-opet-se-Sramežljiva-samopromovira... (Reko bi Jedan Tip: Mani me se, lepa Nasto...)

Naime, prije nekog vremena na nekoj od tema, iridana 2666 napisala je (u svom stilu ) da ne može smisliti djecu mlađu od tri godine. Znamo da ona voli bacati bombice i ta me izjava nije šokirala ni iziritirala, štoviše, usjekla mi se u pamćenje i često mi tokom dana ispliva na površinu. Na neki način, priznajem, i ja osjećam isto. Moje će prvo dijete skoro u školu, a drugo još nema ni godinu, i koliko god bile slatke faze izbijanja novih svježih zubića, prvih riječi, koraka i sl., rekoh mužu u više navrata da bih tako rado "premotala", tj. ubrzala, tj. preskočila te prve tri godine. Zato što znam kako je bilo prvi put. Zato što sam si tada tisuću puta obećala da se više neću naći u takvoj situaciji (sjećate se teme o "zalomljenićima"?...). Zato što često viđam prijateljičino dvogodišnje dijete (inače milo i prepametno) čije vrištanje, ljubomora i otkazivanje poslušnosti budi u meni dvoglavog zmaja. Zato što osjećam da mi se ne da voditi ponovo sve one borbe, strugati hranu sa zidova, doživljavati živčane slomove u kupovini, odvikavati dijete od pelena, navikavati ga na vrtić... Ne. Da. Mi. Se. Kad bi mi tko ponudio da odmah rodim petogodišnjaka - potpisujem za dva. (Samo neka dozriju u inkubatoru!)

Mislim, nisam ja tako srca kamenoga. Rastopim se na bebe, volim gledati sve te mališane, slušati kako smiješno i slatko govore, hodaju, penju se itd. Ali... iz daljine. Ne više od par sati tjedno.

I usput, kad već riskiram da postanem Nova Iridana , eto, reći ću još jednu mračnu tajnu. Uvijek sa sažaljevanjem okrećem očima kad netko s dvotjednom bebom (prvom!) kaže da bi sad najradije još jednu bebu, odmah. Ajde ti, dušo, najprije preživi dan s "nemogućim dvogodišnjakom" (citiram) pa se javi...

No, to bi bilo to. Ima li još tko "problema" s prve tri? Također bi mi bilo jako drago da se jave i oni kojima tu ništa nije problematično, koji naprosto sve to prihvaćaju i znaju da će brzo proći pa im je i simpatično.
Ako mislite da zaslužujem osudu - osudite me! Samo budite iskreni...

[marta]

Nisam iskusila taj "terrible two". :/
Moji tek kasnije podivljaju.

[kloklo]

Kad bi mi tko ponudio da odmah rodim petogodišnjaka - potpisujem za dva...

Evo, ja nemam problema s tim
Naravno da se itekako živo i detaljno sjećam strašnog razdoblja kad je bila borba oko doslovno svega, uh, došlo bi mi da ne znam jel bi prije ubila nju ili sebe

Ali u odrastanju malenog djeteta ima tooooooliko više lijepih i smiješnih i dirljivih i zapanjujućih trenutaka da s ogromnom radošću iščekujem ponovo putovanje tom stazom s Jurom.
Najviše me veseli što već sad znam koliko će me to dijete oplemeniti, koliko će me, isto kao što je i Leona, naučiti stvari o meni samoj, koliko će mi predrasuda razbiti i krivih obrazaca ponašanja ispraviti. Moje starije dijete me učinilo boljom osobom, često upravo zahvaljujući našim konfliktima iz kojih sam učila o sebi. Što li će mi tek donijeti hendlanje dvoje ljubljenih bića?

[Sramežljiva]

Nisam iskusila taj "terrible two". :/

Kako je to moguće???????????

[vissnja]

Ja imam jedno od godinu i po. I sasvim drugačiji osećaj - meni su deca preko tri antipatična. Ne mislim sad po difoltu, ali MMov bratanac i moja sestričina koje sam obožavala, igrala se sa njima, glupirala i uživala, sad su mi nekako veliki, nezgrapni, bučni, preagresivni i postavljaju previše pitanja za moj ukus Znam da će me to proći i da će biti i moja ista takva ali sad mi se sviđa sve što je bebasto

[marta]

Nisam iskusila taj "terrible two". :/

Kako je to moguće???????????

Ne znam. Moji su ko bomboncici do trece godine. Vid ima 2 i pol, rastapam se ko govance na kisi od njega. Lovro je isto bio secerna sipka. Andrija je doduse volio obrisat tu i tamo pod u ducanu, al meni to nikad nije bas jako smetalo. I mislim da nije ni pocelo prije trece godine (ne sjecam se vise).

[Sramežljiva]

Kloklo, moram priznati da me uvijek štrecne kad vidim tvog kojota u avataru jer tvoji su odgovori uvijek tako prštavi, puni sreće i optimizma, da se osjećam krivom što sam često takav mrgud. I, evo, dobro si počela ovaj put, pomislih: "Oooo, zar i kloklo?", i onda si sve upropastila zadnjim odlomkom svog odgovora!

[Vishnja]

Ah, klo, sta drugo reci nego te potpisati po n-ti put?
Mada, ja generalno spadam u onu drugu kategoriju - obozavam bebe i malenu ,frfljavu, musavu decicu. Moje dve princeze bile su neobicno dobre bebe i cini mi se da mi je sad ponekad teze nego onda. Sad je tek pravi izazov, barem u mom slucaju. Kad vec pricamo o demonima roditeljstva, evo, i ja priznajem, sa njih dve (5,5 i 9) ponekad propistim na sve ventile, nemocna da shvatim i prihvatim sve bubice odrastanja. Mnooogo cesce nego kad su bile sasvim male...

[roby]

Kod nas borba još uvijek traje, sljedeća nas tek čeka a ja intenzivno razmišljam o trećoj bebi....
I nema tako lošeg dana koji ne izbriše usnulo lišce moje lepotuške.

[kloklo]

Sramežljiva

Inače, obožavam svog kojota, on je totalna personifikacija volje i optimizma: koliko god puta mu bacili kamenčugu na glavu, odmah se diže i piči dalje :D

[meda]

meni je prva godina bila uzasno naporna, pogotovo prvih 6 mjeseci. sto kasnije, meni sve lakse. vidjet cemo sto ce biti kasnije, al sve mi se cini bolje nego onih prvih 6-7 mjeseci kad 5 minuta dnevno nisam mogla odahnut bez nosenja ili dojenja

[anledo]

meni su malci slatki i super
ali imam ozbiljan issue sa curicama od 6-7 pa do 11
ocajno su mi naporne onako najpametnije

a to nam se priblizava 8)

[meda]

moja necakinja ima 9 godina, ja stalno ispitujem mamu jel sam ja bila toliko naporna u njenim godinama
nekako mi se cini da nisam

[Trina]

Moj stariji je bio toliko grozan kao beba da bi bila najradije premotala prvih 5.Prezahtjevno dijete ( ili preneiskusna mama)u svakom pogledu. Kad sam rodila kćer bojala sam je se jer sam očekivala reprizu.Ali nije se dogodila. Zato je ona sve nadoknadila nakon svoje treće. Najmlađi je još uvijek super dijete.Je, živahan je i hirovit dvogodišnjak, već odavno smo i neću i čičak fazi ali i ja se rastapam nad svakom njegovom sitnicom.Tako da eto, ja nisam ni ovako ni onako. U svakom slučaju, nikad nisam mirna jer odjednom proživljavam po tri faze

[Sretna Mama]

Obozavam ih do 3 godine, kad su cakani mali i znaju osmjehom izvuci sto zele...
Ne kazem da ih ne volim ni kad narastu, volim ih jako...al prve tri su mi najsladje...

[Vishnja]

moja necakinja ima 9 godina, ja stalno ispitujem mamu jel sam ja bila toliko naporna u njenim godinama
nekako mi se cini da nisam

da,da, o ovome i ja pricam...

[ana.m]

Ja imam jedno od godinu i po. I sasvim drugačiji osećaj - meni su deca preko tri antipatična. Ne mislim sad po difoltu, ali MMov bratanac i moja sestričina koje sam obožavala, igrala se sa njima, glupirala i uživala, sad su mi nekako veliki, nezgrapni, bučni, preagresivni i postavljaju previše pitanja za moj ukus Znam da će me to proći i da će biti i moja ista takva ali sad mi se sviđa sve što je bebasto

Uf poptisujem ovo.
S tom razlikom da ja imam jednog od 4 godine i jednu od godine i s ovom malom mi je toliko lakše, za ne povjerovati. Ja bih još tri takve, ali tri četverogodišnjaka, ne hvala.
Ja obožavam, svog sina, ali brate mili kada krene s tisuću puta mama u 5 minuta. AAAAAAAAAAAAAA!
Pa vikanje, skakanje, neposluh, inat, NEĆU, NE ZNAM , NE MOGU.
Ja se uvijek raznježim na bebe, nikada na veće klince.

[Sramežljiva]

moja necakinja ima 9 godina, ja stalno ispitujem mamu jel sam ja bila toliko naporna u njenim godinama
nekako mi se cini da nisam

da,da, o ovome i ja pricam...

Jao, molim, ne plašite me...

[ana.m]

Obozavam ih do 3 godine, kad su cakani mali i znaju osmjehom izvuci sto zele...
Ne kazem da ih ne volim ni kad narastu, volim ih jako...al prve tri su mi najsladje...

I ovo poptisujem.

[ana.m]

meni su malci slatki i super
ali imam ozbiljan issue sa curicama od 6-7 pa do 11
ocajno su mi naporne onako najpametnije

a to nam se priblizava 8)

I meni su te curice onako, malo naporne, ali nekako si pokušavam dočarati svoju u tim godinama i mislim da ću biti najponosnija i da će mi biti najpametnija, dok će mi možda curice njenih godina biti onako i dalje naporne.

[zhabica]

bratanac i moja sestričina koje sam obožavala, igrala se sa njima, glupirala i uživala, sad su mi nekako veliki, nezgrapni, bučni, preagresivni i postavljaju previše pitanja za moj ukus

ajme sorry al uljepsala si mi vecer. ja san trenutno zaljubljena u svog jednogodisnjaka i sve sto je blizu njegovim godinama mi je preslatko i prepredivno. potpis na kloklo

al imam jos 2 godine da prominim misljenje

[Matilda]

Mala djeca mala briga, velika djeca velika briga.
Puno lakše mi je bilo s godinu-dvije,nego sad.

[čokolada]

S A. uopće nisam doznala što su bacakanja po dućanu, scene bez razloga, napadi histerije...imat ću popravni s M. .

[maria71]

ispod 13 su preslatki

[mama courage]

nisam iskusila terrible two, niti horrible three, četvorka nam je također prošla mirno. vidjet ćemo što donosi petica.

sramežljiva, glede mercedes - get over it.

[maria71]

sramežljiva mene popljuvava pol foruma kad pokrenem temu ,pa sam živa

[Val]

meni su najteža prva 3-4 mjeseca. (ali nisam sigurna da sam ja dobar primjer)

i trenutna faza mi je prenaporna, ali, s druge strane, toliko su slatki i mazni, i predivni i ...

[Ivany]

Kad su oko mene svi imali djecu a ja nisam, sam uvijek govorila da su meni najslađi kad počnu pričat, onako sa 2 godine, kad ne znaju reći riječ pa je kažu na svoj način i dok ne znaju lagati nego su 100% iskreni....

Terrible two -to je naša svakodnevnica....
Ne znam kako je sa starijom djecom, bebice su mi slatke ali to je sve....
Iako me Sara ponekad strašno naživcira i bude tvrdoglava do boli svejedno su mi nekako 2,3-godišnjaci simpatičniji nego ovi stariji -pogotovo kad krenu u školu....

[magriz]

prije mališe, sve moje nade su bile uprte u znanstvenike, ne bi li mi omogućili da odmah rodim 4erogodišnje dijete... nakon teleportiranja, to mi je najveći san...

no, eto, neke stvari nisu pošle kako treba i mališa je sad nakon 2 god i 7 mj star 2 g i 7 mj...

sramežljiva - potpuno te razumijem...

[mara]

0 - 3 fizički napor
3 > psihički

[mara]

e da,
fizikalac sam po rođenju

[Brunda]

Meni je oba puta bilo najlakše prvih 6 mjeseci. Gdje ga staviš tu je. Zna tražiti samo jelo i da ga premotaš. I još k tome puno spavaju. Ma milina!
Fizički mi je najnapornije kad prohodaju a psihički mi je najgore bilo od 3-4,5 godine. Tad je mislio da je najpametniji i najjači, a najtvrdoglaviji JE bio. Kombinacija za poludit!
Sad i dalje misli da je najpametniji ali se ipak da dogovoriti s njim pa mi je skroz ok.
A s obzirom da je mlađi u ovoj fazi tvrđi orah pribojavam se nastavka...

Kad sve zbrojim i oduzmem, mislim da bih mogla izdržati i sa troje samo kad bi netko preuzeo sve ostalo na sebe a meni ostavio samo da se bavim djecom.

[Brunda]

mara

[Val]

Kad sve zbrojim i oduzmem, mislim da bih mogla izdržati i sa troje samo kad bi netko preuzeo sve ostalo na sebe a meni ostavio samo da se bavim djecom.

ja se ne bih okladila u ovo

[Mukica]

meni je bilo super dok su bili mali
imala bi takvih 20

i sad mi je oke (iako nekad prolupam kad se nasi teski karateri sukobe, ali to mi nije nis cudno... dio je odrastanja, mog i njihovog...)
i ne kuzim opce te vase probleme i izraze tipa "antipaticna", "ne mogu smisliti" i slicno - pa ito su DJECA, a ne roboti na programiranje


Sramežljiva
pa ak ti se ne.da.
onda ne.moj.

ko te tjera da se osjecas lose
ili se skuliraj i ne.moj. strugati hranu sa zidova, ne.moj. se zvcirati u ducanu, ne.moj. odvikavati dijete od pelena, ne.moj. ga navikavat na vrtic...
ma zapravo - ne.moj. uopce imat djecu
oni su takva uzasna gnjavaza

[samba]

Ja moram priznati da bi svim srcem htjela još jedno dijete, ali više ne bi prolazila fazu "beba!. Ja bi radije 24 sata slušala starije kako zanovijeta, pita milijun zašto, izvodi svašta, baca se po podu i plače ako joj kažem ne, nego malu bebu koja po cijeli dan cendra i plače. Kad ju čujem da plače( a plače stalno), ja se oduzmem (znači cijeli dan sam oduzeta ). Da stvar bude gora takva je bila i Rina. Da rodim još jedno tako zahtjevno, cendravo, urlajuće dijete mislim da bi bila u Vrapču. Ja svoje cure volim svim srcem, ali brate mili uništit će me dok ne odrastu... Mislim da to ima i veze s tim što sam ja sama s njima po cijele dane, nema mi tko pomoći...

[mikka]

Meni je oba puta bilo najlakše prvih 6 mjeseci. Gdje ga staviš tu je. Zna tražiti samo jelo i da ga premotaš. I još k tome puno spavaju. Ma milina!

:shock: :shock:

gdje ju stavim--pocne vristati. trazi jelo 0-24. spava 3 puta po 15 minuta

meni je s malim najlakse otkad je progovorio i normalno hoda itd, iako je sad polako poceo s bjesovima, ali sve ok.

mala je strasan karakter i s njom mi je tesko do j*j*, jer ona trazi paznju 1 na 1 non-stop, a ja joj to ne mogu dati.

meni je zasad ceif da premotam ovu prvu godinu, da dodem na dio gdje se hoda i govori polako. ionako ne znam sto me ceka, ali kad vas citam nisam optimisticna bas

[mikka]

uuu, Mukice, ovo je bilo gadno :/

[željka!]

Moj bebač ima 2 godine i par dana i uživam u svakom trenutku sa njim.

Od kad se rodio on je jedna predobra beba (kuc kuc kuc o drvo) i sa njim se može sve dogovoriti (evo danas je bio sa mnom skoro pa puna 2 sata na pregledu AS i guštao je, trčao je oko nas, papio svoje štapiće, pio vodicu...).

Tako da nisam iskusila nešto loše što bi ubrzala.
Rado bi još jednog bebača (može i dva ) kao što je moje prvenče i opet bi guštala sa njima od prvog dana.

[AdioMare]

Ne sudim ovako strogo kao Mukica, ali moram reći da ni meni dijete nije naporno, ama baš ni u jednom periodu odrastanja (više nego što mogu podnijeti) a došli smo i do puberteta. Izdvojila bih ipak vrijeme do godine sa sinom kada mi je i fizički i psihički bio šok, bila sam totalno nepripremljena i pregazilo me. Kasnije je, siroče, bio dugo bolestan pa smo se i tu jako namučili, ali, sve u svemu, dobro.
S malom mi je njena četvrta bila napornija nego ove ranije, no, možda je i do mene, možda sam i ja bila u horrible 35?

[Loryblue]

S A. uopće nisam doznala što su bacakanja po dućanu, scene bez razloga, napadi histerije....

znaš li ti ženo pod kojom si sretnom zvizdom rođena

meni je svaka bila gora nego ona prethodna, prestrašnih faza.
da se razumimo, ja obožavam svoje dite, ali ima dana kad bi joj šiju zavrnila od muke. ili sebe strmopizdila niz 5. kat koliko me izbaci iz takta.
a iz takta me izbaci upravo ovo citirano.

ali iskreno, meni starija dica nisu uopće simpatična, dapače, nekako su mi i antipatična i opet ne sva. naporna.
a tek me čeka to "starije" dite koje je i sad naporno s pitanjima koja me povremeno umaraju

[AdioMare]

:shock: :shock:

Meni je s drugim to dojenačko doba zaista leglo. Niti sam bila neispavana, niti je dijete bilo nezadovoljno, zapravo do njene tri godine život mi je bio pjesma. Sad već previše pita i traži, onda je bila zadovoljna samo da je uz mene, a ja sam imala tako konjske živce i ništa me nije moglo izvesti iz takta.
No, drugačije je s dvoje male djece.

[mikka]

pogotovo kad ti je prvo bilo pjesma, a onda rodis drugo, prezahtjevno, i odjednom i prvo povampiri

a ti solo non stop

[tanja_b]

Kako su iskustva različita...
Meni je prvih 6 mjeseci bilo izuzetno naporno, i fizički, ali još više psihički. Onda je postalo nešto lakše - zapravo, sve je postalo lakše onog dana kad je propuzao i riješio neke od frustracija zato što nešto hoće, a ne može
Ali zapravo, od početka sam primijetila jedno pravilo - što je stariji, sve je lakše.
(što ne znači da veće dijete nema i novih problema i novih izazova, ali valjda smo i mi sazreli kao roditelji)
Meni je gušt upravo gledati to odrastanje malog čovjeka. Kako se mijenja. Kako postaje sve samostalniji. Kako sve bolje govori. Kako sve više razmišlja. I nadam se da će tako biti i u kasnijim fazama.
Ali da sam sudila prema prvoj godini, rekla bih - ovo je dijete nevjerojatno naporno, nervozno i zahtjevno. Sad vidim da to uopće nije istina. Baš naprotiv.

[vissnja]

mikka kad opisuješ svoju plačljivicu kado da opisuješ moju. Ni sad joj ništa ne valja, sve mora sad i odmah, plače i vrišti i pre nego što joj kažem ne, valjda za svaki slučaj. Ali dok je ovako bebasta i mazna - sve zaboravim. Ja igram na kartu da sam zaslužila da mi drugo dete bude mirno kao bubica i radujem se opet bebećoj faazi.

[meda]

Meni je oba puta bilo najlakše prvih 6 mjeseci. Gdje ga staviš tu je. Zna tražiti samo jelo i da ga premotaš. I još k tome puno spavaju. Ma milina!
.

joj, blago tebi, moj je uvijek plakao kad nije bio na rukama, prvih 6 mjeseci! samo nosenje, i to stojeci, nema sanse da sjednes. nije njemu bilo problem ko ga nosi, al glavno da se nosi
mislim, znam ja da je to njima potreba, al bas svo budno stanje traziti da se nosi, katastrofa! nisam mogla normalno ni na wc, nit pojest.

a po danu je obavezno spavanje bilo meni u krilu, od 2. do 5. mjeseca. kolica 0 bodova, AS drame, svako prematanje plac. uspavljivanje vecernje barem sat-dva dojenja. a znala sam i puno noci presjediti uz dojenje.

kad je poceo puzat ja se preporodila, konacno ga je nesto drugo zanimalo osim dojenja i nosenja. na pocetku sam imala osjecaj da ga zapostavljam

.

[Anci]

Pa i moje su cure bile super bebe. Stvarno. Baš sam uživala. Vjerujem i vidim da ima zahtjevne djece koji baš ne spavaju, da ih ne možeš ostaviti na tren i onda je to druga priča.

J. (mlađa) je nekad toliko znala spavati u komadu da sam je samo obilazila i mislila "pa kad se ti misliš probuditi?", sisala do 5, 6 puta u danu, a dobivala preko kilu mjesečno...

Moju stariju je malo zdrmalo rođenje sestre pa smo znali imati malo težih perioda.
No, sve u svemu, dobre su

A kad zapnu...
Maloj čak možeš i odvratiti pozornost, a ovo 4-ogodišnje kad zapili nešto

[piplica]

Mi smo sa prvim prošli sve faze, sa drugim ne toliko, ali meni je daleko, ali daleeeko najgora od svih faza bila duga faza nespavanja i beskrajnog nacicavanja noću.
To me oba puta skroz dotuklo.
Jednostavno ne funkcioniram kada ne spavam, drma me nekakav tremor, vrtoglavica, razdražljivost, ma užas.
Jedva sam to preživjela, a sada bi još jedno... baš sam luda 8) !

[meda]

tanja_b, identicno i kod mene

[kahna]

Obožavam bebe i klince baš do otp. 3 godine.
Volim i starije.
Štoviše što su manji/mlađi to su mi draži.
Najdraža mi je "faza" di ga staviš tu i ostane
Ma preslatko/predivno mi je i puzanje,
pa prvo ustajanje, pa padanje, pa pokušaji..
Jedva čekam hodanje, pa prve riječi, pa opet bebica....
Ma joj OBOŽAVAM IH

A i nečakinje (2,5 i 6 god.) su mi super i zanimljive.
I seka od 14 mi je super i izazov.