A sad da se vratim na temu.
Pokušat ću to sročiti ovako : meni je dobro svako razdoblje do sada, a ako je i bilo teško, čim se završilo, nekako mi se već činilo ljepšim, jer se trudim pamtiti dobre stvari, a one loše spremam na dno ormara.
Moje su ljepotice stare (ili mlade) 2,5 godine i 6 mjeseci i svaka mi je na svoj način posebna i ne bi je nizašto mijenjala baš sad u ovom trenutku.
Vrijeme brzo prolazi i one više nikad neće biti u ovoj "fazi", pa se trudim uživati u svakom trenutku, iako bih si nekad najradije pucala u glavu. Kad "faza" prođe, ništa je neće vratiti, nego ćemo se uvijek iznova boriti s nekim drugim, većim ili manjim izazovima. I rasti zajedno.
