Krivo sam citiralasvoj tekst a ostavila tuđi. ispravka.

Bepina je napisala:

Što se tiče odgoja i depresija. Istina je da će ih posvojeno dijete imati. Ali, imat će ih i svako drugo dijete. U pubertetu je to normalno. Moja svekrva (psihologinja) kaže da se vrlo rijetko nađe dijete koje u pubertetu nije maštalo da je dijete nekih drugih -ljepših, boljih, bogatijih roditelja. Posvojena djeca imaju samo tu razliku da kod njih zaista postoji netko drugi o kome konkretno mogu maštati (ona je mnogo radila s djecom, u školi i u savjetovalištu, a nedavno je imala razgovor s djetetom upravo na ovu temu).
Ma jedna stvar su faze u odrastanju i neke destruktivne misli, to svi više, manje prođu, a drugo je ozbiljan pokušaj da se sebi naudi.
Svaki roditelj bi to teško proživljavao, a posvojitelji kao da su pod dvostrukim povećalom i mogu osjećati dvostruku krivnju, a da ustvari ništa pogrešno nisu učinili. Zato mislim da je potrebno sagledati cjelokupnu situaciju, i ne zanemariti utjecaj nasljeđa i svega ostalog na psihu čovjeka.
Kod nas je još previše predrasuda i tabua, po mom mišljenju fali sustavnih istraživanja i dugogodišnjih promatranja. Nekako mi se čini da su općenito roditelji, a posebno posvojitelji prepušteni sami sebi.