Usvojena djeca
Često usvojena djeca, unatoč brizi i pažnji koju im pružaju njihovi usvojitelji, krenu loše.
Usvojitelji djece imaju težak teret roditeljstva još teži i komliciraniji od onog kojeg imaju biološki roditelji.
Stalno su u brizi jesu li dovoljno dobri roditelji i preispituju sebe i svoju ljubav.
Priče koje kruže u narodu, da majka zavoli svoje dijete dok ga još nosi u maternici, i da je ljubavna veza između majke i djeteta nešto što se prirodno, samim činom rađanja uspostavlja, opterećuju žene koje su usvojile djecu. One se plaše da im ta veza nedostaje, osjećaju krivnju i nesigurne su, pa zbog toga nerijetko viđamo da pokušavaju biti što savršenije i dati što više. Slično je i s usvojiteljima-očevima koji odgajaju tuđe dijete svjesni da ono ne nosi njihvoe gene i da ne nastavlja obiteljsku lozu, pa se također trude da prikriju svoju nesigurnost i problem stavljaju po tepih.
Djeca bez obzira jesu li naša ili usvojena, ionako stalno testiraju riditeljsku ljubav i roditeljsko strpljenje, a takva, usvojena djeca to rade još temeljitije. Kao da im je potrebna dvostruka doza ljubavi da vbi se osjećali voljeno. Ta činjenica još dotatno opterećuje roditelje - usvojitelje.
Okolina ima svoju dodatnu ulogu da pomeće nogu (negdje više, negdje manje, ali uviejk se nađe neka budala koja bubne neku glupst baš onda kad ne treba..) i stalno podsjeća na činjenicu da je dijete usvojeno, da tiu ljudi nisu bili sposobni imati vlastito dijete, da tko zna tko su biološki roditelji, itd.
Ako usvojitelji uspiju prevladati svoje i djetetove probleme i zaboraviti da dijete koje odgajaju nije biološki njihovo, ako uspiju razumom prevladati činjenicu da nisu oplodnjom i rođenjem stvorili veze s djetetom, na kraju uspijevaju sve to nadoknaditi i stvoriti veze kroz život. Govorimo o bioplazmatičkim vezama ili sponama koje se razvijaju između čakri roditelja i djeteta. Kad su te veze zdrave, trebale bi se spojiti paralelno, tj. roditeljeva srčana s djetetovom srčanom, solarna s djetetovim solarnim itd. KAd nisu zdrave, odna se križaju, pa se recimo roditeljeva solarna spaja s djetetovom srčanom i dobijemo roditelje koji ucjenjuju svojom ljubavlju (tipično: "neću te voljeti ako ne dobiješ peticu", "ne volim te jer nisi oprala suđe"..)
Međutim, i dalje ostaje činjenica da usvojeno dijete nosi gene svojih bioloških roditelja, i ne samo gene, nego i karmu, obiteljske zadatke, te i prokletstva i blagoslove.
Bez obzira koliko je malo dijete bilo kad je usvojeno, i koliko smo rano počeli o njemu voditi brigu i praktički postali njegovi roditelji, moguće je, tj, vrlo vjerojatno, da će se u doba puberteta ili još ranije, pojaviti problemi koje nikako ne možemo shvatiti, koji se ne bi trebali dogoditi s obzirom da je usvojitelj-roditelj usvojenom djetetu pružio sve najbolje što je bilo moguće. To su takvi problemi gdje ne možemo shvatiti kako je bilo moguće da se dogode. Npr. dijete počne bježati od kuće, odjednom odluči prekinuti školovanje a bilo je uzoran đak, prestane se baviti nekim aktivnostima i odjednom započne neke za koje nismo sanjali da bi ga mogli zanimati, okreće se protiv roditelja, upada u društvo kockara, djevojčice koje su dotada normalno funkcionirale više ne mogu suspregnuti svoj seksualni nagon, počnu se opijati, padaju pod tuđe loše utjecaje itd.. (Takve probleme mogu imati i djeca koja rstu uz biološke roditelje, naročito kad biološki roditelji zakažu u svojoj roditeljskojh ulozi, te se takvi problemi gotovo mogu unaoprijed predvidjeti s obzirom na situaciju koja je u obitelji.....ovdje govorimo o problemima koje se ne može očekivati s obzirom na "kvalitetu" roditelja i obitelji..)
Pretpostavimo da se radi o djetetu koje bilo ostavljeno odmah po rođenju i dato na usvajanje prvih mjeseci života. Razmislimo o roditeljima tog djeteta i svim mogućnostima zbog kojih je neka majka i njezina rodbina zajedno s njom, biološki otac i njegovi roditelji, mogli ostaviti svoje dijete i dati ga drugim ljudima. Bez obzira na to što možemo razumjeti ljudske slabosti, to ne mogu biti zdravi ljudi. Njihov teret mora da je ogroman, a također i njihove karme. Nešto s njima nije u redu. Vrlo je vjerojatno da je dijete primilo to što nije redu i nosi to u auri, čakrama, na razini staničnog pamćenja, te je vjerojatno da na astralnoj razini ima kontkat s biološkom majkom i rodbinom, te da ga to ometa. (poznato je da djeca osjećaju kad je roditelj bolestan ili u nekoj velikoj brizi, i kad nisu u istom gradu. )
Da bi usvojeno dijete moglo normalno funkcionirati, trebalo bi prekinuti veze s biološkim roditeljima. S kidanjem veza trebalo bi prekinuti i očistiti programe, nametnike, magijske utjecaje, demone i sve negativne utjecaje koju sa sobom nose biološki roditelji i njihove obitelji.
Da bi obitelj s usvojenim djetetom mogla normalno funkcionirati trebalo bi da nakon kidanja veza uspostave zdrave veze. Usvojeno dijete trebalo bi na neki način da se ponovno rodi u novoj obitelji.
Djeca koja su začeta umjetnom oplodnjom gdje je majka dobila sjeme od nepoznatog davatelja imaju također slične probleme, ali, rekla bih, ipak manje. Vjerojatnost da je davatelj sjemena kriminalac, psihopata, neodgovorna i nesposobna osoba, propalica ili narkoman je manja, tj. gotovo ravna nuli, od vjerojatnosti da je takav otac ostavljenog djeteta. Majka je u slučaju umjetne oplodnje biološka, dijete je željeno, te majka nosi samo svoje karmičke probleme, dok majka koja je usvojila tuđe dijete nosi i svoje i karmičke probleme biološke majke.
Dijete koje je ostavljeno i usvojeno, nosi i svoje vlastite karmičke zadatke, zadatke bioloških roditelja plus karmičke zadatke obitelji usvojitelja. Teško da će takav teret samo moći nositi, pa mu je nophodna pomoć.
Reinkarnacijom duša bira svoje roditelje i okolnosti u kojima će se razvijati. Nije slučajno da je dijete odabralo biti odbačeno, i nije slučajno da je odabralo biti usvojeno i dobiti novu šansu. Roditelji koji su usvojili dijete, također nisu slučajno dobili svoj zadatak. Taj zadatak teba svladati i naučiti lekciju koja nam se pruža.
Nije nemoguće, samo traži malo više svjesnosti i rada na sebi, nešto drugačijeg od onoga što imaju „obični“ ljudi.
Postoji nebrojeno primjera idealnog odnosa usvojenog djeteta i roditelja-usvojitelja, gdje sve teče dobro, gdje vlada ljubav i poštovanje. to su oni slučajevi gdje nema negativnih veza s biološkim roditeljima, ili su namjerno prekinute kad je bilo vrijeme. I dijete samo može pokidati te spone i stvoriti nove, zdravije.
Roditelj koji se ostavio dijete također može sam pokidati te spone i pustiti dijete na miru da se razvija u svojem novom životu s novim ljudima, ili pak može održavati spone aktivnima i nesvjesno (li čak svjesno, ovisi koliko osjetljiv) utjecati na dijete na astralnim razinama.
Međutim, majka koju je netko ili nešto prisilio da svoje dijete koje je zavoljela dok ga je nosila, da na usvajanje, teško da će se sama moći svjesno i namjerno emocionalno odvojiti od svojeg djeteta. OStat će emocionalne spone, pune boli i rana, i te će spone vjerojatno u djetetu izazivati osjećaj tuge, izdaje, samookrivljavanja i ogorčenosti a da samo nema razloga za takve osjećaje, pa će nastojeći da sebi objasni zašto se tako osjeća pokušati razloge potražiti u onome što mu je pri ruci. vjerojatno će pokušati okriviti usvojitelje ili prijatelje za svoje osjećaje i nametati im potrebu da mu stalno dokazuju svoju ljubav i privženost, a to će izazvati nove probleme.
Otac djeteta je možda imao problema s neodgovornim ponašanjem i to je bio njegov karmički zadatak kojeg nije odradio (da je odradio ne bi ostavio diejte) . vjerojatnost da će dijete imati problema s neodgovornim ponašanjem je velika, iako ga novi roditelji uče odgovornosti. ..Ovo su neki od mogućnosti i primjera, a takvih pprimjera može biti bezbroj.
Abortus ima svoje posljedice, pa tako, ako je psotojao kod biološke majke usvojenog djeteta, također ima svoje posljedice.. kao što može imati posljedice ako usvojiteljica-majka ima nerođene djece koja su sotala tu negdje zaroblenja na nižim slojevima astrala i djeluju na usvojeno dijete.
Duše predaka mogu ostati zakačene i prenositi svoje karmičke zadatke na potomstvo.
Dakle..razloga za probleme usvojene djece može biti jako puno, i ovisno o razlozima biraju se metode rješavanja problema.
Reiki ovdje može jako puno pomoći tako što će iscijeliti rane na psihičkoj i emocionalnoj razini.
Za kidanje spona i poništavanje magije trebalo bi potražiti još neke druge tehnike. Iako reiki može i u tom polju pomoći, on bi mogao biti spor, pošto se iscjeljenja odvijaju na svim razinama i temeljito, a to nikad ne može dati brza rješenja. Često je trenutak kad shvatimo da imamo problem kojeg ne možemo riješiti uobičajenim sredstvima, onaj trenutak u pet do dvanaset, kad se mora hitno spašavati ono što se još spasiti daje.
Ljubav nije dovoljna.
Reiki i usvojena djeca
Odgovori s citatom
sorciere prvotno napisa
.
) ali ovakva mračna slika predodređenosti stvarno mi je previše. 
! Stvarno si to pametno i elokventno obrazložila.
