"zločinke i zločinci" (čitaj: obitelji sa jednim d

[Maya&Leon]

Večernji list 15. 09. 2008.

UNATOČ VLADINIM DEMOGRAFSKIM MJERAMA:
Hrvatice rađaju sve starije i žele samo jedno dijete
Autor S. Majdandžić

Život bez djece – nebo je bez zvijezda, arapska je poslovica na čiju poruku, ma koliko dojmljivo zvučala, žene i muškarci u Hrvatskoj ne obraćaju mnogo pozornosti. Statistika je pokazala da žene u nas rađaju sve starije, sve češće kad su dobro ugazile u tridesete godine. Kad se odluče na prinovu, u pravilu žele imati samo jedno dijete.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo čak 26 posto majki danas rađa između tridesete i trideset pete godine. Od dvadesete do dvadeset četvrte godine, godinama kad su najčešće rađale naše bake i majke, sve je manje prvorotkinja. Prema podacima iste institucije, najviše majki rađa na kraju svojih dvadesetih godina. Kad rode, najčešće ostaju na jednom djetetu, što još više produbljuje „bijelu kugu“ u našim i onako populacijski siromašnim krajevima.

Prošle je godine broj umrlih u odnosu na rođene u Hrvatskoj odnio prevagu veću od 10.000 osoba. I čini se da se stvari neće promijeniti jer je opći trend sve starijih rodilja i sve manje djece zahvatio cijelu Europu.

Dr. Lovorka Gajger, specijalistica ginekologije i opstetricije, i sama je postala majka u četrdest prvoj godini. Naglašava da je danas teško očekivati od žene, koja se gotovo u svemu izjednačila s muškarcima, da se mlada odluči na dijete. Obaveze oko školovanja, a sve više se žena odlučuje visokoobrazovati, kao i ulagati u karijeru - učinile su svoje, smatra dr. Gajger, koja se svakodnevno, radeći u zagrebačkoj Poliklinici Sunce, susreće sa ženama koje iako u najboljim godinama za rađanje, dijete ipak ne žele.

- Dijete se mora roditi u glavi žene. Njezin partner i ona moraju na to biti spremni, a ta spremnost zbog današnjih uvjeta sve bržeg života događa se sve kasnije - ističe dr. Gajger. No, ne događa se ona samo u našoj zemlji. Istraživanja pokazuju da su čak i arapske zemlje u kojima su tradicionalno brojne obitelji počele pogađati demografski trendovi sve starijih majki i obitelji s manje djece. Obrazovani arapski bračni parovi tako sve češće imaju jedno do dvoje djece, što dokazuje da nedostatak vremena i sve veći angažman na poslu uzima svoj danak u obiteljskim prilikama.

U svojim kasnim dvadesetim godinama rodila je i Zagrepčanka Ivana, a njezina 31-godišnja prijateljica Ivona tek čeka bebu. Unatoč zrelijim godinama za rađanje, i jedna i druga, kao buduće majke dobro su se osjećale, a okolina ih nije doživljavala kao „polovnjače koje su se odlučile stare rađati“.

Ivana je trenutačno podstanarka. Dvogodišnji Luka je najvjerojatnije jedino dijete koje će imati. Ivona, koja će roditi iduće godine u veljači, željela bi imati troje djece. No, svjesna je današnjih uvjeta života i nije previše optimistična kada i njih uključi u svoja razmišljanja o planiranju obitelji. Ostane li i samo na jednom djetetu, manje će odudarati od hrvatskog prosjeka obitelji s dvoje, posebice troje djece, kojih je sve manje. Prošle godine pet posto žena rodilo je u četrdesetima, a zabilježena su i dva poroda u pedesetima. Riječ je o rijetkim slučajevima starijih rodilja, ocjenjuje statistika Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, no granica se neminovno podigla, te je sve uobičajenija slika da umjesto maloljetnica u rodiljskim sobama leže žene koje će uskoro u mirovinu.


Što mislite o ovoj temi?
Komentirajte članak

obalna_straža * 17.09.2008 * 14:38 Odgovor
JEDINCI...
... su posebna vrsta djece - rođena od izuzetno sebičnih roditelja (uz izuzetak onih koji zbog zdravlja nisu mogli imati više djece), roditelja koji su svoje djete za kojeg se kunu da ga vole najviše na svijetu osudili na život bez sestrinske i bratske ljubavi, na život bez radosti dijeljenja igračaka i čokolade, na vječnu samoću ( a naročito kad roditelji umru), na lako stečenu sebičnost (jer ta djeca su centar svijeta svojim roditeljima). Da ne govorim o vječnoj tišini u kući, bez dječje cike, o vječnom traženju parnera za igru i "kupovanju" prijatelja raznim skupim igračkama. Roditelji koji svojevoljno odluče imati samo jedno dijete su zločinci! A takvih zločinaca je danas sve više i više. Razlozi takvog ponašanja nisu ni stambene ni financijske prirode, već isključivo vlastiti komod i odsustvo želje za žrtvom. Kao dokaz tome su podaci da upravo najbogatiji i najškolovaniji imaju najmanje djece. I zato nemojmo prozivati državu, nego priznajmo otvoreno da se nama samima ne da! Nismo voljni žrtvovati godine i godine da bismo odgojili i othranili novo ljudsko biće. Lakše nam je krivicu bacati na druge, a sebi udovoljavati laganim neopterećujućim životom peglajući kreditne kartice i uživajući u materijalnim blagodatima, koje jednostavno ne želimo dijeliti ni s kim, pa ni sa svojom djecom. TO je prava istina!


:shock:


Hajmo da vas čujem zločinke i zločinci jer me ovaj komentar totalno zblesirao.
Jesmo li mi toliko loši roditelji samo zato što smo se odlučili za samo jedno dijete...? Gdje čuče ti zločinci u nama kada smo vlastitu djecu osudili na opisane jade?!

[ASTRA]

Ma daj, uopće ne želim komentirati ovakve primitivne stavove. Stara majka u 31.oj, baš!!!

[ivarica]

odavno je vec drustveno pozeljno kod nas imati ne manje od dvoje ni vise od troje djece

komentar nekog neregistriranog negdje ne bi komentirala
raspravljam samo sa rodinim forumasima

[Trina]

Imaš već temu o jedincima tu negdje. Uglavnom sve ti se svodi na to da majke više djece ne razumiju one koje se odluče na jedno a majke koje imaju i imat će samo jedno ne razumiju ove druge. Pa se međusobno pravdaju i objašnjavaju svoje razloge.

[ivarica]

ja sam eto puna razumijevanja za cijeli svijet

[Maya&Leon]

Imaš već temu o jedincima tu negdje. Uglavnom sve ti se svodi na to da majke više djece ne razumiju one koje se odluče na jedno a majke koje imaju i imat će samo jedno ne razumiju ove druge. Pa se međusobno pravdaju i objašnjavaju svoje razloge.

Ma znam Trina to sve skupa, ali nazivati nas koje imamo samo jedno dijete ZLOČINCIMA?
Osim toga, ako imam jedno dijete ne znači da sam se za to svjesno odlučila. Što ako ne mogu imati drugo dijete? I onda spadam u zločince? Ili sam tek zločinka bez predoumišljaja odlučna u namjeri da ovu naciju dovedem do propasti zato što ne rađam male Hrvate?
Ima Ivarica pravo, nisam smjela dopustiti da me izbaci iz takta primitivno razmišljanje nekog tamo čitatelja...
Htjela sam samo čuti vaša mišljenja o tome....

[Berlin]

odavno je vec drustveno pozeljno kod nas imati ne manje od dvoje ni vise od troje djece

Tako je sve ostalo je :shock:
A ovakve površne komentare mislim da nema potrebe analizirati.
Iako mislim da bi se i "gospođa Država" itekako trebala pozabaviti ovom tematikom.

[Davor]

Pa sve ti govori današnja generacija prvašića: osjetno ih je manje, spominjao se nekakav suludi postotak. Takav nagli pad se može pripisati SDP-ovom kresanju porodiljnih naknada i jasno je k'o dan da se nećeš razmnožit ako vidiš da dijete dolazi u oskudicu. Jasno k'o dan, kakva demografska politika, takve demografske posljedice. Samo sekta nastranih luđaka može očekivati nešto više od toga.

Ne živciraj se

[Peterlin]

Eh, baš smo demokratsko društvo! :shock: Katastrofa!

[seni]

i sto sad?
svijet ce propasti?

[seni]

a inace, da imam neko bogatstvo, stvarno bih pokrenula dnevne novine i neki suvisli tjednik. meni ovi novinski tekstovi, te konstrukcije izvan pameti i logike, sve povrsinski, ne daj boze da zades koji centimetar dublje u to o cemu pises...

[štrigica]

komentar je glup i jadan... ne zaslužuje ništa više od prethodne rečenice...

ali ja mislim imat treće dijete i nadam se da će tako biti... osjećala sam se :/ dok nisam dobila brata i ne bih nikada zastala samo na jednom djetetu...
što ne znači da osobe koje imaju jedno dijete nemaju valjane razloge za to... i ja ih podržavam u tome

[Mihovil]

Mi za sada imamo samo jedno dijete i dugo smo se lomili oko imanja drugoga. Zbog raznoraznih razloga i nisam se nikada osjećala kao zločinac, već kao netko tko želi priuštiti sve najbolje svom djetetu.

Sada radimo na drugom djetetu i znam da će nam biti teže u nekim stvarima, ali stisnut ćemo se i dijeliti ćemo koliko ćemo imati. Mislim da ovakve komentare treba počitati i ne obraćati pažnju. I ne se živcirati zbog nečije budalaštine.

[Deaedi]

Pa komentar je bez dlake na jeziku, ali ima dosta istine u onome što je napisao.

[a zakaj]

ali ima dosta istine u onome što je napisao.

da? sto je istinito?

[koryanshea]

u naslovu piše "unatoč vladinim demografskim mjerama", a u tekstu ni riječi o njima - toliko o tome a ja se baš ponadala da ću saznat nešto novo...

komentar mi uopće nije vrijedan komentara

[limunada]

Iz perspektive djevojčice koja je do svoje devete bila jedinica, jer roditelji su odlučili da ne žele više djece, mogu i ja reći da ima nešto istine u odgovoru na članak, iako ne bih išla tako daleko pa okarakterizirala takve roditelje kao zločince, jer su to onda bili i moji roditelji, i to sve do trenutka kad se dogodio moj brat, zalomljenić, i unio toliko sreće u naše živote, da to prije nismo mogli ni zamisliti.
Ja sam kao dijete uvijek sa čežnjom gledala serije o brojnim obiteljima, a kad sam dobila brata, nitko nije bio sretniji (ni ponosniji) od mene.
MM ima još trojicu braće i kad sam ušla u njegovu obitelj, napokon sam ostvarila svoj san o brojnoj obitelji. Sada imam četvoricu braće (jednog svojeg i 3 njegova), a i nova dječica dolaze.

Što se tiče osobnog stava o imanju više ili manje djece, to je prvenstveno stvar dogovora između supružnika, i oni će odlučiti onako kako misle da je najbolje. Ali to njihovo najbolje, možda dugoročno ipak i nije najbolje za nihovo dijete. Iako, i svako dijete je osoba za sebe, pa možda nekom drugom djetetu ne bi smetalo što nema braće ili sestara, kao što je to smetalo meni. :/

[Deaedi]

ali ima dosta istine u onome što je napisao.

da? sto je istinito?

A cuj, pa istina je da bi danas skoro svaka prosjecna obitelj financijski i stabmeno mogla "podnijeti" jos jedno dijete. Ali, zbog nekih razloga, da li je to vlastita komocija ili stav da zelis onom broju djece kojem imas pruziti neku, po svojim kriterijima kvalitetu ili određeni obiteljski i socijalni standard ipak ostju na manjem broju djece nego što bi realno mogli "podnijeti".

[suncokret]

Kad čitam temu o tempu života čudim se da ljudi uopće imaju djecu...
A vladina populacjska politika nije vrijedna spomena-niti postoji.

[svjetlic]

evo velike fame oko yasmin pilula, sad će i ono malo žena koje je koristilo to kao kontracepciju, prestati piti, pa će valjda biti više dječice

ja sam majka jednom djetetu i ne smatram se zločinkom
činjenica je da mi životni uvjeti drugačiji ( bolji ), ma koliko to zvučalo okrutno, odlučila bi se na još jedno ( al i opet bi za nekog valjda bila prozvana na stup srama kao zločinka )

uopće ne želim više komentirati ovake članke(

[lonni]

Maya&Leon, sto se nerviras oko komentara nekog anonimusa, pa svatko moze ostaviti komentar i pricati gluposti. Da ti tako nesto kaze prijateljica onda bi mi bilo jasno, ali ovako...
Uopce se ne slazem s tim da je sebicno imati jedno dijete, kao sto smatram da nije sebicno niti ne imati djecu.
Pa djeca se ionako imaju iz prilicno sebicnih razloga - rodis ga sebi, jer ga ti zelis, ti imas tu potrebu, onda rodis drugo - zasto, da ti se prvo ima s kim igrati i da ne bi bio sam u starosti? Ma hajde!
Koji je nesebican razlog imanja djeteta - zeljeti stvoriti bice koje ce uzivati u svim ljepotama ovog svijeta, koje ce postati doktor i naci lijek za neizljecive bolesti, koje ce postati predsjednik i zaustaviti ratove?
Sebicno je soliti pamet drugima o njihovu nacinu zivota i svoj nacin zivota predstavljati kao jedini ispravan.

[a zakaj]

ali ima dosta istine u onome što je napisao.

da? sto je istinito?

A cuj, pa istina je da bi danas skoro svaka prosjecna obitelj financijski i stabmeno mogla "podnijeti" jos jedno dijete. Ali, zbog nekih razloga, da li je to vlastita komocija ili stav da zelis onom broju djece kojem imas pruziti neku, po svojim kriterijima kvalitetu ili određeni obiteljski i socijalni standard ipak ostju na manjem broju djece nego što bi realno mogli "podnijeti".

ok, ali to meni nije bas slicno onom sto pise u komentaru (mislim na ono crveno).

a i s tim tvojim stavom se ne bih skroz slozila.
Mi smo npr. odlucili da (najvjerojatnije) necemo imati troje, nego cemo ostati na dvoje. A ta odluka nema puno veze sa standardom ili bilo kakvim financijama, a mislim ni s komocijom.
Jednostavno, mislimo da je tako dobro.

[Deaedi]

Jednostavno, mislimo da je tako dobro.

Pa to je u stvari ono što sam ja i napisala:

stav da zelis onom broju djece kojem imas pruziti neku, po svojim kriterijima, kvalitetu ili određeni obiteljski i socijalni standard ipak ostaju na manjem broju djece nego što bi realno mogli "podnijeti".

Dakle, mogli bi imati troje, ali ipak mislite da je dvoje dovoljno dobro. To mišljenje ste formirali na osnovu nekih svojih kriterija po kojima ste procijenili da je tako dobro.

[a zakaj]

Dakle, mogli bi imati troje, ali ipak mislite da je dvoje dovoljno dobro.

Hm, ne da je 'dovoljno dobro', nego da je bas tako dobro
i to fakat nema nikakve poveznice s onim crvenim komentarom.
sorry na cjepidlacenju.

[cvijeta73]

ja se slažem s lonny - djeca se imaju iz sebičnih razloga, o kojem god broju djece se radilo.
pa vidi onaj topik o tome da li razmišljate o još jednom djetetu - sve do jedan sebičan razlog. npr. moje srce nije na mjestu pa zato želim još jedno dijete, osjećam da mi fali još netko u našoj obitelji i sl.
a kako ćeš drugačije? ne kužim, što bih trebala misliti na hrvatsko gospodarstvo kad razmišljam o svojoj djeci? možda, ali ja mislim samo o životu moje male/velike obitelji. sebično?

[petarpan]

Ma daj, molim te...Pa uzmimo samo u neku "računicu" prosječnu plaću prosječne hrvatske obitelji i prosječne mjesečne potrebe jednog djeteta, pa potrošačku košaricu i režije....
Većini sasvim slučajno ne ostane ni za kikiriki....A onda o nekom standardu ne možemo ni govoriti....

[Deaedi]

Dakle, mogli bi imati troje, ali ipak mislite da je dvoje dovoljno dobro.

Hm, ne da je 'dovoljno dobro', nego da je bas tako dobro
i to fakat nema nikakve poveznice s onim crvenim komentarom.
sorry na cjepidlacenju.

Stvarno cjepidlacis

[štrigica]

ma cvita moja, ja ne triban ni pisat kad ti pišeš...

stvarno, o čemu ću razmišljat kad iden na treće nego o sebi i svojoj obitelji? hebe mi se živo za populacijsku politiku... ja sam sama sebi mjerodavna populacijska osoba ...

[roby]

u naslovu piše "unatoč vladinim demografskim mjerama", a u tekstu ni riječi o njima - toliko o tome a ja se baš ponadala da ću saznat nešto novo...

komentar mi uopće nije vrijedan komentara

Demografske mjere su im 2500 kn jednokratno i prosjek plaće prvih 6 mjeseci.... A drugih 6 -krepaj!
Toliko im vrijedi dijete. Bolje da šute svi i ne spominju demografske mjere.

[roby]

Dobro kažeš štrigice - sama sebi kreiram populacijsku politiku! Kad bi na njih čekali.... niti jedno ne bi imali.

[seni]

ali ima dosta istine u onome što je napisao.

da? sto je istinito?

A cuj, pa istina je da bi danas skoro svaka prosjecna obitelj financijski i stabmeno mogla "podnijeti" jos jedno dijete. Ali, zbog nekih razloga, da li je to vlastita komocija ili stav da zelis onom broju djece kojem imas pruziti neku, po svojim kriterijima kvalitetu ili određeni obiteljski i socijalni standard ipak ostju na manjem broju djece nego što bi realno mogli "podnijeti".

uzasvam se pomisli da bih ikada morala zivjeti u svijetu u kojem bi moje dijete bilo jedno ili njih deset, bilo na ovom svijetu, jer bih ga je financijski, stambeno, ili bilo kako drukcije mogla "podnjeti". (realno ili nerealno, svejedno)
ili jer bi mi to odredivale nekakve statistike, politike ove ili one, svjetonazori ovi ili oni.

jedini takav svijet koji mi je poznat je "vrli novi svijet" od huxley-a, a on mi se nimalo ne svida.

[Deaedi]

seni, "podnjeti" je pod navodnicima, upravo da se ne shvati doslovno, kako si ti shvatila.

Ipak, mogu reci da je meni na odluku od djetetu uopce a i o broju djece itekako imala utjecaja financijska situacija, stambeno pitanje (ne nuzno stjecanje vlasnistva, ali rjesavanje, pod cime smatram i podstanarstvo, kod roditelja i sl.)...Jel mislis da financijska situacija i stambeno pitanje nisu uopce bitni za broj djece? Pa ja bi rekla da je neodgovorno uopće ne razmišljati o tome kao faktoru za broj djece. Šta bi trebali, svi postati socijalni slučajevi i da nam svima država to rješava?

[Crvenkapica007]

a ja naivna mislila da djecu rađamo zato da ih volimo i da produžimo vrstu, kad ono treba promijeniti demografsku sliku...

pihhh

unda vako:
Traži se jedan čistokrvni rvat lip i pametan, situiran, da s menon začme lipi život tako da mi sin ne raste razmažen i da mene ne strpaju u zatvor kao zločinku. Molim vas smilujte se, posudite mi i muža, vraćam ga nakon oplodnje.

[seni]

Iz perspektive djevojčice koja je do svoje devete bila jedinica, jer roditelji su odlučili da ne žele više djece, mogu i ja reći da ima nešto istine u odgovoru na članak, iako ne bih išla tako daleko pa okarakterizirala takve roditelje kao zločince, jer su to onda bili i moji roditelji, i to sve do trenutka kad se dogodio moj brat, zalomljenić, i unio toliko sreće u naše živote, da to prije nismo mogli ni zamisliti.
Ja sam kao dijete uvijek sa čežnjom gledala serije o brojnim obiteljima, a kad sam dobila brata, nitko nije bio sretniji (ni ponosniji) od mene.
MM ima još trojicu braće i kad sam ušla u njegovu obitelj, napokon sam ostvarila svoj san o brojnoj obitelji. Sada imam četvoricu braće (jednog svojeg i 3 njegova), a i nova dječica dolaze.

iz perspektive ljudskog bica koje je jednom bilo dijete, a sada je roditelj, mogu samo reci da mi je propisivanje sto bi roditelji trebali biti, raditi, ciniti, zeljeti.... od strane djeteta naprosto grozno.
(podrazumjeva se da govorim o "normalnim" okvirima dakle iskljucujem zanemarivanje, zlostavljanje djece, nedostupnost roditelja i ino)

to mi je na istom nivou, kao kada roditelj misli, da ima pravo odredivati sto ce njegovo dijete (punoljetno) raditi, studirati... s kime ce se druziti, zivjeti, vjencati, ne vjencati....hoce li svoje dijete voziti u kolicima ili nositi u marami...

vec cesce vidam i citam izjave tipa kako su roditelji trebali biti ovo ili ono, kucanice ili nekucanice, bogate, siromasne, ovakve, onakve...

i samo cekam oglase na e-bay-u:
kupujem majku koja ce mi roditi dvije sestre i jednog brata...
mijenjam majku prodavacicu, za majku kucanicu..
mijenjam majku kucanicu za bogatu menadericu...
kupujem roditelja koji ima kucu na moru, plave oci i dobro igra sah...

moze i ovako:
mijenjam stidljivo dijete, za drustveno i veselo...
mijenjam dijete koje voli severinu, za ono koje slusa jazz....

niz nastavite sami...

[seni]

seni, "podnjeti" je pod navodnicima, upravo da se ne shvati doslovno, kako si ti shvatila.

Ipak, mogu reci da je meni na odluku od djetetu uopce a i o broju djece itekako imala utjecaja financijska situacija, stambeno pitanje (ne nuzno stjecanje vlasnistva, ali rjesavanje, pod cime smatram i podstanarstvo, kod roditelja i sl.)...Jel mislis da financijska situacija i stambeno pitanje nisu uopce bitni za broj djece? Pa ja bi rekla da je neodgovorno uopće ne razmišljati o tome kao faktoru za broj djece. Šta bi trebali, svi postati socijalni slučajevi i da nam svima država to rješava?

kuzim ja tebe, i ovo ne ide tebe, nego opcenito te teorije o populaciji, izumiranju, ovom, onom...
a onda dode red sunke, pa red toga sto je kome luksuz, a sto potreba....
pa tko je sebican, a tko nije.....
pa sto radi susjeda, a sto ja..

[a zakaj]

iz perspektive ljudskog bica koje je jednom bilo dijete, a sada je roditelj, mogu samo reci da mi je propisivanje sto bi roditelji trebali biti, raditi, ciniti, zeljeti.... od strane djeteta naprosto grozno.
(podrazumjeva se da govorim o "normalnim" okvirima dakle iskljucujem zanemarivanje, zlostavljanje djece, nedostupnost roditelja i ino)

ali, kad slazes formulu po kojoj ce ti funkcionirati obitelj, sigurno ces i zelje djeteta uzeti u obzir. barem ih mi uzimamo.
moram priznati da je nama antunova zelja za bratom/sestrom bila jedan od motiva da se brze odlucimo na drugo dijete. Ne glavni i jedini motiv, ali smo definitivno i to uzeli u obzir.

[aleksandra70vanja]

Takav nagli pad se može pripisati SDP-ovom kresanju porodiljnih naknada

samo tome?
OK
super da hadezej i Suzana Pašteta toliko puno čine za djecu i obitelj

ali ima dosta istine u onome što je napisao.

da? sto je istinito?

A cuj, pa istina je da bi danas skoro svaka prosjecna obitelj financijski i stabmeno mogla "podnijeti" jos jedno dijete. Ali, zbog nekih razloga, da li je to vlastita komocija ili stav da zelis onom broju djece kojem imas pruziti neku, po svojim kriterijima kvalitetu ili određeni obiteljski i socijalni standard ipak ostju na manjem broju djece nego što bi realno mogli "podnijeti".

xx

[Ivanna]

odavno je vec drustveno pozeljno kod nas imati ne manje od dvoje ni vise od troje djece

Istina, slažem se. Znam ženu koja je nedavno rodila peto dijete u 44.-oj i čula sam puno zločestih komentara. :/ A baš su lijepa, skladna obitelj. I koliko vidim njihova djeca imaju sve što i druga djeca, a nemaju neka iznadprosječna primanja.

Ima nešto u tome da su roditelji jednog djeteta sebični (pritom ne mislim na one koji ne mogu imati više djece, govorim o onima koji svjesno odluče da će imati samo jedno dijete), ali daleko od toga da mislim da je netko zločinac zbog toga. Ja želim imati još djece prvenstveno iz svih tih "sebičnih" razloga, ali i radi djeteta koje već imam. MM je jedinac i znam da mu je najgluplje pitanje koje su mu ikad postavljali kao djetetu a i danas dal bi mu bilo bolje, ljepše da ima brata ili sestru.

Što se tiče financijskih mogućnosti, istina, troškovi života jesu veliki. Ali na vašu odluku da imate još jedno, dvoje... djece stvarno utječe to hoće li porodiljna naknada biti 300 kn veća ili manja (naravno da i ja želim da su veće, nemojte me krivo shvatiti)? Ili daje li vaš grad 1000 ili 2000 kn za novorođenče? Jedini stvarno dobar poticaj, po meni su 3 godine porodiljnog za 3. dijete.

[Joe]

ali ima dosta istine u onome što je napisao.

da? sto je istinito?

A cuj, pa istina je da bi danas skoro svaka prosjecna obitelj financijski i stabmeno mogla "podnijeti" jos jedno dijete. Ali, zbog nekih razloga, da li je to vlastita komocija ili stav da zelis onom broju djece kojem imas pruziti neku, po svojim kriterijima kvalitetu ili određeni obiteljski i socijalni standard ipak ostju na manjem broju djece nego što bi realno mogli "podnijeti".

točno
samo onaj komentar iz prvog posta to ne prikazuje kao činjenično stanje nego osuđuje takav izbor

[seni]

iz perspektive ljudskog bica koje je jednom bilo dijete, a sada je roditelj, mogu samo reci da mi je propisivanje sto bi roditelji trebali biti, raditi, ciniti, zeljeti.... od strane djeteta naprosto grozno.
(podrazumjeva se da govorim o "normalnim" okvirima dakle iskljucujem zanemarivanje, zlostavljanje djece, nedostupnost roditelja i ino)

ali, kad slazes formulu po kojoj ce ti funkcionirati obitelj, sigurno ces i zelje djeteta uzeti u obzir. barem ih mi uzimamo.
moram priznati da je nama antunova zelja za bratom/sestrom bila jedan od motiva da se brze odlucimo na drugo dijete. Ne glavni i jedini motiv, ali smo definitivno i to uzeli u obzir.

naravno.
medutim razlika je, da ti kao roditelj uvazavas zelje djeteta (u onoj mjeri u kojoj zelis i mozes) i toga da ti kao dijete ( i jos kao odraslo dijete) mislis da imas pravo roditelju takve krucijalne stvari koje se ticu njegovog bivstva, odredivati.

to je ogromna razlika.

[sofke]

oni koji konstantno impliciraju da je imanje jednog djeteta sebično i komotno su mi fakat nevjerojatni

meni je nevjerojatno (iz moje perspektive) da netko ima petero djece..pa se ne iščuđavam i ne osuđujem

[Joe]

Meni ništa nije nevjerojatno, i mogu shvatiti i jedan i drugi izbor, kao i izbor ne imanja djece. Nevjerojatno mi je jedino to što si ljudi dopuštaju osuđivati izbor drugih ljudi, kad ih se to ni najmanje ne tiče.

[cvijeta73]

Meni ništa nije nevjerojatno, i mogu shvatiti i jedan i drugi izbor, kao i izbor ne imanja djece. Nevjerojatno mi je jedino to što si ljudi dopuštaju osuđivati izbor drugih ljudi, kad ih se to ni najmanje ne tiče.

još to i mogu shvatiti. svašta ljudi procjenjuju pa i to.
al' kad to radi država u ime nekih viših ciljeva :/

[Berlin]

Zašto se uvijek "broj" djece povezuje samo sa materijalnom situacijom?

Mislim da je odluka o tome imali djece i koliko djece puno kompleksnija i nije uvijek uvjetovana isključivo financijama?

[MalaSirena]

oni koji konstantno impliciraju da je imanje jednog djeteta sebično i komotno su mi fakat nevjerojatni

meni je nevjerojatno (iz moje perspektive) da netko ima petero djece..pa se ne iščuđavam i ne osuđujem

xx

[piplica]

Takav nagli pad se može pripisati SDP-ovom kresanju porodiljnih naknada

samo tome?
OK
super da hadezej i Suzana Pašteta toliko puno čine za djecu i obitelj

Iako ne mogu smisliti gospođu Suzanu Paštetu , moram se složiti sa Davorom.
Ne mogu da se ne sjetim šoka kada su mi na početku mog prvog porodiljskog skresali naknadu sa 2500 na 1600, bez dodatnih objašnjenja... to se od jedne ljevičarske stranke nikada nisam nadala.

[limunada]

iz perspektive ljudskog bica koje je jednom bilo dijete, a sada je roditelj, mogu samo reci da mi je propisivanje sto bi roditelji trebali biti, raditi, ciniti, zeljeti.... od strane djeteta naprosto grozno.
(podrazumjeva se da govorim o "normalnim" okvirima dakle iskljucujem zanemarivanje, zlostavljanje djece, nedostupnost roditelja i ino)

ali, kad slazes formulu po kojoj ce ti funkcionirati obitelj, sigurno ces i zelje djeteta uzeti u obzir. barem ih mi uzimamo.
moram priznati da je nama antunova zelja za bratom/sestrom bila jedan od motiva da se brze odlucimo na drugo dijete. Ne glavni i jedini motiv, ali smo definitivno i to uzeli u obzir.

naravno.
medutim razlika je, da ti kao roditelj uvazavas zelje djeteta (u onoj mjeri u kojoj zelis i mozes) i toga da ti kao dijete ( i jos kao odraslo dijete) mislis da imas pravo roditelju takve krucijalne stvari koje se ticu njegovog bivstva, odredivati.

to je ogromna razlika.

S obzirom da si očito pogrešno shvatila što sam mislila, moram te zamoliti da još jednom pročitaš moj post.
Dakle, ne smatram da dijete treba određivati roditeljima koliko će djece imati, nego sam samo opisala kako sam se ja kao jedinica osjećala.
Ti osjećaji koje pamtim iz djetinjstva učvrstili su moju odluku da ću imati sigurno dvoje, a, ako nam zvijezde budu naklonjene, i više djece. Znači, nisam odredila roditeljima koliko će djece imati (ne znam kako bih i mogla), nego sam to, kao danas odrasla, odredila sebi.
Mislim da nijedna moja rečenica nije tvrdnja da je moj način života jedini pravi, niti da sam ja 100% u pravu, kao ni oni koji žele samo jedno, ili možda uopće ne žele djecu. Svatko neka odluči ono što misli da je najbolje za njega.

[krumpiric]

ja na primjer ne mogu shvatit kad netko želi imat jedno ili sedmero djece, pa tko me pita.
Ne mogu ja shvatit ni da su nekom lijepe LV torbice, baš su ružne :shock:


Live and let live.

[limunada]

I u potpunosti se slažem sa a zakaj u pogledu uvažavanja i mišljenja djece. Djeca su također članovi obitelji, pa bi im se barem trebalo dati pravo glasa. Normalno da se sve želje ne mogu ispuniti, ali o nekima bi se barem moglo razmisliti.

[Anci]

Ja se ne slažem
Mislim, kod nas je bilo malo drugačije. Starija kći je tad bila mala, mislim kad smo oslučili imati drugo dijete.
Nismo je ništa pitali i to nam dan danas kad je ljuta na sestru predbacuje.

A opet, u puno više situacija je retna što ima sestru. REcimo, jako je sretna jer idu u iti vrtić i stalno o tome priča pa viče "VOLIM TE, SESTRO MOJA!!!"