eto vidiš, tvoja mala viče volim te sestro moja, a ja i moj brat nemamo nikakav odnos
i koja je sad formula..?
 |
|||
|
|
|||
eto vidiš, tvoja mala viče volim te sestro moja, a ja i moj brat nemamo nikakav odnos
i koja je sad formula..?
to šta vi nemate nikakav odnos nema veze s time jesi ti sa 3 godine željela brata ili ne i imaju li tvoji roditelji 2 ili 7 djece.
limunada, nije nista osobno
niti ti ja ista "spocitavam" bili tebi, bili drugima.
doduse konstatacija: "ne bih isla toliko daleko pa okarakterizirala takve roditelje kao zlocince" meni zvuci malo :/ koliko blizu bi isla?
tvoj me post inspirirao na odgovor, u smislu da mi se cini da puno ljudi misli da djeca imaju pravo odredivati roditeljima stvari koje naprosto nisu u njihovim ingerencijama.
jos jednom, nista osobno.
zato kad netko ima dvoje (više) djece stalno nam servira te sretne crtice i primjere bratske ljubavi
ima svakojakih primjera, i dobrih i loših
pitam se samo kakve to veze ima s brojem djece za koje se netko odlučio?
A ne znam...
Znam da je nas bilo troje, samohrani roditelj, ne baš sjajna materijalna situacija i nas troje smo si jako bliski.
Imali smo jednu sobu i nikad to nisam gledala ko opterećenje. Brata smo kad je već bio veći ogradili nekim ormarom pa smo ga zezali da sad ima svoju jazbinu.
Aali, stvarno smo ekipa
nema veze.nikakve.sofke prvotno napisa
JA ne vjerujem da je ima.
sofke, ovaj moj post je išao na onaj tvoj s pitanjemkoja je sad formula..?
Pa dobro, i moja nije baš odmah prihvatila sestricu, imala je 2 godine kad ju je dobila, skoro za rođendan. Mislim da bi je najradije bila pojela od muke.Ja se ne slažem
Mislim, kod nas je bilo malo drugačije. Starija kći je tad bila mala, mislim kad smo oslučili imati drugo dijete.
Nismo je ništa pitali i to nam dan danas kad je ljuta na sestru predbacuje.
A opet, u puno više situacija je retna što ima sestru. REcimo, jako je sretna jer idu u iti vrtić i stalno o tome priča pa viče "VOLIM TE, SESTRO MOJA!!!"
Sad je već druga priča. Stalno je grli i ljubi i pojela bi je od dragosti.
Ne znam jel misliš na mene, ali ja ništa ne "serviram".
To je moja obitelj, moj život i ne mogu to nikako odijeliti.
Kužiš?
Ja ovdje pišem i o stvarima koje su mi lijepe i stvarima koje su mi teške za hendlati i gdje ne znam kakoda se postavim :/
ja bi voljela najviše na svijetu da smo burke i ja ekipa
ali to nema veze s brojem djece koje se usudim/mogu/želim imati
Kad već pitaš, išla bih toliko blizu da bih rekla kako bi, po meni, roditelji s jednim djetetom, koji imaju mogućnost imati još djece, ali to iz nekog razloga ne žele (kao što su to bili moji), mogli preispitati svoju odluku o nemanju više djece ako, npr, njihovo dijete-jedinac žarko želi brata ili sestricu.limunada, nije nista osobno
niti ti ja ista "spocitavam" bili tebi, bili drugima.
doduse konstatacija: "ne bih isla toliko daleko pa okarakterizirala takve roditelje kao zlocince" meni zvuci malo :/ koliko blizu bi isla?
tvoj me post inspirirao na odgovor, u smislu da mi se cini da puno ljudi misli da djeca imaju pravo odredivati roditeljima stvari koje naprosto nisu u njihovim ingerencijama.
jos jednom, nista osobno.
Dovoljno jasno?
yes.
i ja se slazem da trebaju cuti zelju/potrebu ali se ne slazem s time da po njoj trebaju i postupiti.
Potpis.
Po ovome, ja sam uistinu preteški zločinac i kao takvu bi me trebalo osuditi na smrtnu kaznu ili barem strpati u zatvor na doživotnu robiju: 1. imam samo jedno dijete i 2. rodila sam u 38. godini. ('Ko me pita za razloge!) A ja sam zapravo sretna, presretna...
ja sam majka jednog diteta i ne smatram se zločinkom.
ali me nitko ne pita zašto imam samo jedno nego konstatiraju: a šta čekate, pa ne valja da ostane jedinica...i ostali kretenski komentari koji mi tlak dignu u sekundi.
nitko se ne pita, a najmanje pronatalitetna politika, mogu li imat još jedno, dvoje.....ne zbog financija nego možemo li napravit dite.
a ta ista pronatalitetna politika te doslovno financijski zakolje ako ideš na raznorazne postupke.
zašto ta ista pronatalitetna politika naše zemlje ne osigura besplatne i lijekove i preglede i tretmane koliko god je puta potrebno, odnosno dokle god onaj tko želi imati dijete ima volje/snage/zdravlja ići u postupke?
i zašto se ne pogleda malo statistika neplodnih parova u hrvatskoj kojih je sve više, pa se malo ispita što je tome uzrok i koja je starosna dob tih parova ili pojedinaca.
a ne odma na prvu: žene ne žele rađat prije 30-te, ljudi su postali sebični zločinci i tome slično.
je su li se i novinar i ginekologica upitali (ili makar iznili podatak) koliko je tih majki što su rodile iza 30-te npr. godina pokušavalo doći do diteta, jesu li zanile odmah i tome slično?
lori
Još jedan, ma u kojem smijeru išlo, prema većem broju djece ili jednom.Potpis.
uz premale kapacitete vrtića i škola te cijelu vojsku nezaposlenih, ne znam zašto država inzistira na povećanju broja stanovništva
sve mi se čini da ne zna ni kaj bi s ovima koji su već ovdje
Ma degutantno je uopće komentirati koliko bi tko trebao imati djece.
I o zastupljenosti spolova.
Potpis. I svaki put komentar isto boli. Zapravo što dulje pokušavamo, to sve jače...
Imamo jedno dijete i moram priznati da smo kako vrijeme odmiče sve bliže tome da tako i ostane. Nikad nisam mislila da ću imati "samo" jedno dijete, nisam niti sad 100% sigurna, ali moram priznati da si često pomislim koliko to uistinu jest fer prema Sonji koja bi htjela brata ili sestru i je li ta odluka (koja kako velim nije još 100% sigurna) pomalo sebična. Financijski bi to mogli podnijeti, fizički i psihički isto, no ono što mene mući je što se nikada više nebi mogla 100% posvetiti Sonji i što to drugo dijete koje bi imala nikada nebi imalo mene u tolikom opsegu koliko i Sonja. Znam da je sve to banalno ali smatram da dok god imam osjećaj da ću bilo koga zakinuti ostajem na jednom djetetu. Sad jel to prolazan osjećaj ili je trajan vidjet ću. MM ima taj isti osjećaj tako da tu nema nekih velikih rasprava, iako znam da kad bi sad rekla spremna sam za drugo nebi baš previše okljevao.
yaya, poznat mi je taj osjećaj.
Iako, moram priznati da u zadnje vrijeme pomalo popušta... ali još smo daleko od definitivne odluke o konačnom broju djece.
Pogledaj Sonjino godište, mene još ne pušta :/
Isto tako razmišljam.
Ovo mi je tema o je uopće bespredmetno razgovarati.
Zašto netko ima jedno, dvoje, pet, nijedno dijete.
Zašto je netko određene spolne orijentacije ili određene vjeroispovjesti.
Zašto netko voli meso, a drugi je zagriženi vegetarijanac.
Itd, itd,....
Zato što smo svi SLOBODNI ljudi koji imaju pravo odlučivati o sebi i svom životu.
I to je to.
jvk na taj način možemo pogledati svaku temu na bilo kojem forumu svijeta... zašto raspravljati o tome ako imaš svoje mišljenje?
nitko ovdje ne raspravlja - razmjenjujemo mišljenja i širimo horizonte... o svemu pa tako i o ovome...
Ovim što sam napisala nisam mislila reći "Zašto raspravljati o tome" već da se ljudi općenito trebaju manje petljati u probleme, stvari i odnose drugih ljudi.
Recimo.
Zašto bi mene trebalo smetati što netko ima jedno dijete ili petero djece?
Ti ljudi tako žele.
Prihvatimo ih takve kakvi jesu, a ne osuđivati i govoriti da je netko zločinac.
To mi je van svake pameti.
Ako ja imam npr., 3 djece gdje piše da je to dovoljno ili nedovoljno?
Tko je osoba koja može reći što je pravilno i tko je osoba koja može pobrojati vrijednosti?
Ukupne. Za sve ljude ove države ili svijeta.
Ja uopće nisam rodila troje radi nekakve države, radi nataliteta i ne znam ni ja čega. Rodila sam ih sebi a kako mi živimo i kako se snalazimo, to je naša stvar. Tako da mi te spike :"A koliko nam je država omogućila, kakva nam je država..." ide na živce. Jer sve do jedna mama koja je odlučila imati samo jedno, kao najvažniji razlog nerađanja drugog djeteta rekla je :"NEDA MI SE!. Ovako mi je dobro, noću spavam, dijete mi je već samostalno i neda mi se prolaziti kroz trudnoću, porod, pelene...."
Nijedna mama nije rekla da neće radi manjka financija i radi bijedne države. Jer želja za djecom je toliko jaka i osobna da nijedna Hrvatska ne može spriječiti ili poboljšati brojku poroda kod nas. Mogla bi doduše da da porodiljni pet puta veći nego što je ali što je tu je.
Inače, nemojte me sad popljuvati ali obitelji sa samo jednim djetetom su mi nekako puste, poluprazne i nedovršene. Ne mogu protiv toga, takav osjećaj mi se uvijek javi. I kakve su to gluposti-Želim da moj sin jedinac bude doktor. A ko kaže da moje prvo, drugo ili treće neće biti doktor?
Nabrojali ste hrpu predrasuda u vezi obitelji s više djece-Rađaju siromašni, neuki, sva ta djeca nemaju mogućnosti napredovati li visoko se obrazovati , druga/treća/četvrta... djeca se rađaju da bi pravila društvo onoj starijoj, žene rađaju jer im se trudnoće dešavaju...Čiste gluposti!
mene nije puštalo dokle god se nije rodila mara. :/Pogledaj Sonjino godište, mene još ne pušta :/
čak sam, dok sam bila trudna, imala i neki osjećaj grižnje savjesti
pa tebe nitko ne tjera da čitaš... ili pišeš
trina, bez uvrede, ali ti si ta koja je nabrojala predrasude
kako za obitelji s jednim djetetom, kao što si navela puno predrasuda o obiteljima s više djece koje ovdje zbilja nitko nije rekao
Ja neću roditi drugo dijete zbog financija. Da nam je situacija bolja, vjerojatno bismo već imali drugo, ovak :/ .
Ne. Ja sam rekla svoje osobno iskustvo sa ženama koje su mi pokušale objasniti zašto su se odlučile na jedno dijete. Njihov odgovor je bio onakakav kakav sam rekla. A onaj dio da su mi obitelji sa jednim djetetom nepotpune je moj osobni doživljaj, ne predrasuda.
Sve one stvari o obiteljima sa više djece sam isčitala između redova, pročitaj malo bolje pa ćeš vidjeti da sam u pravu.
U potpunosti vjerujem da to tako dozivljavas jer imas troje djece, ali nekome tko nema nijedno i obitelji s jednim izgledaju prekrasno, idealno a mozda i onima koji ih imaju sedmero.
Nema tu dokazivanja sto je bolje sto je losije, poanta je u onoj frazetini - live and let live!
Ni ja jos nisam 100postotno odlucila za drugo, ali kod mene nije strah da se necu moci posvetiti dovoljno prvom djetetu, kod mene su drugi razlozi (strahovi, strahovi - previse citam novine)
Pa eto, i to je jedna od predrasuda-da za dvoje djece treba imati tri puta veću plaću i sagraditi novu kuću. Vjeruj mi da ne treba. Ja sam svjesna da će kasnije, kad mi djeca porastu i kad krenu na faks financije biti od presudne važnosti za neke stvari. Ali sve se to da riješiti.
Ja neću roditi drugo dijete zbog financija. Da nam je situacija bolja, vjerojatno bismo već imali drugo, ovak :/ .
mislim da ipak nisi.
Ne volim tako razmišljati. Mislim, na onom topicu o rastrosnosti je vecina napala slican stav, a ovdje je prihvatljiv?Ali sve se to da riješiti.
Lonni, naravno da se ne brinem previše o broju djece mojih susjeda, prijatelja i rodbine..Ali mene, kojoj imati samo jedno dijete nikad u životu nije bila opcija, strašno su zanimali razlozi žena koje se odluče za jedno, bez da imaju zdravstvenih poteškoća i u tom smislu budu spriječene. Pa sam o tome pisala.
Mene iskreno zanima kako.kad mi djeca porastu i kad krenu na faks financije biti od presudne važnosti za neke stvari. Ali sve se to da riješiti.
Jer zelim jos djece, ali nikako ne zelim nekome od njih uskratiti skolovanje (kakve god cjene imali, za slucaj da ne mogu dobiti stipendiju npr.) ili odrediti da se skoluju u Puli ... a nemam naznaka da ce nam se financije toliko poboljsati da bih mogla mirno racunati da cu svu djecu (ako ih bude vise od dvoje) moci skolovati bez velikih odricanja, a mozda ni tada.
Ok, mozda moji nece htjeti na fax, ali ne zelim da im tu odluku namecu obiteljske financije.
Ako se ne kuzi iz posta... ne bih nikad ostala na jednom djetetu samo zbog financija i "pruzanja djetetu svega materijalnoga", ali razumijem da financije mogu i jesu ogranicavajuc faktor kod odredjivanja broja djece koju ce par imati.
Pa eto, i to je jedna od predrasuda-da za dvoje djece treba imati tri puta veću plaću i sagraditi novu kuću. Vjeruj mi da ne treba. Ja sam svjesna da će kasnije, kad mi djeca porastu i kad krenu na faks financije biti od presudne važnosti za neke stvari. Ali sve se to da riješiti.[/quote]
Predrasuda?
Nemaju svi niti približno riješeno stambeno pitanje, a kamoli da se tu govori o veličini tog sambenog prostora, niti baš neke prevelike mogućnosti za rješavanje istog. O financijama da niti ne govorim :/
I mene je to mučilo kada sam imala samo F.Isto tako razmišljam.
Oh, kako li sam bila u krivu...
Točna je jedino ona izreka koja kaže da se sa brojem djece ljubav majke ne dijeli nego množi
BB mi za tu svrhu imamo štednju u koju redovito mejsečno uplaćujemo po nešto...
ta se štednja ustanovila da ako odluče mogu na studij, ako odluče radit da si imaju neki početni polog za stan, a ako odluče besposličarit da ih možemo opremit za početak i izbacit iz kuće kad za to dođe vrijeme
jer, moji moraju odselit odavde da bi mogli ići na faks
I mi isto ovako.BB mi za tu svrhu imamo štednju u koju redovito mejsečno uplaćujemo po nešto...
ta se štednja ustanovila da ako odluče mogu na studij, ako odluče radit da si imaju neki početni polog za stan, a ako odluče besposličarit da ih možemo opremit za početak i izbacit iz kuće kad za to dođe vrijeme
meni su LV torbe, posebice koferi (oni četvrtasti) prelijepi. šteta što se nisam udala za agu kana...
no, to svakako nije tema ovog topica...
pa mislim da je ovo ipak bitno za razmisliti. mene u biti i nerviraju malo te izreke:"lako ćemo." pa život, posebice u hr, i nije tako lak. a od ljubavi i zraka se ne živi.ali razumijem da financije mogu i jesu ogranicavajuc faktor kod odredjivanja broja djece koju ce par imati.
To mi je i mama rekla, ali nisam tu govorila o ljubavi, znam da bi to drugo dijete volila kao i prvo, ali mene muči fizička prisutnost na 2 ili više strana jer sam samo jedna s dvije ruke. Sonja je prvih godinu i pol od 0/24 bila na cici i rukama, doma sam bila do njene 3. godine i stvarno bi htjela tako isto i s drugim a u tom slučaju bi se trebala uduplat. O tome ja pričam. znam da je glupo ali nemogu si pomoćTočna je jedino ona izreka koja kaže da se sa brojem djece ljubav majke ne dijeli nego množi
Skroz te razumijem.To mi je i mama rekla, ali nisam tu govorila o ljubavi, znam da bi to drugo dijete volila kao i prvo, ali mene muči fizička prisutnost na 2 ili više strana jer sam samo jedna s dvije ruke. Sonja je prvih godinu i pol od 0/24 bila na cici i rukama, doma sam bila do njene 3. godine i stvarno bi htjela tako isto i s drugim a u tom slučaju bi se trebala uduplat. O tome ja pričam. znam da je glupo ali nemogu si pomoćTočna je jedino ona izreka koja kaže da se sa brojem djece ljubav majke ne dijeli nego množi
I općenito ne volim neke pjesničke odgovore na konkretne životne situacije.
Yaya, ti to jednostavno ne možeš shvatiti. Pa ti jedino preostaje da vjeruješ nama koji smo razmišljali isto kao i ti a kasnije uvidjeli koliko smo bili u krivu.
Što se tiče financija u budućnosti, busy bee me pitala kako ja to zamišljam. Pa svakako. Za početak, i oni imaju neku svoju štednju. Ništa ekstra, ništa ogromno ali za 15 godina možda im i bude od koristi. Dalje..ja sad imam 1600 kn mjesečno. Uz to što ću valjda naći neki normalan posao di ću zarađivati više od 1600 kn, imamo u planu otvoriti i vlastiti posao koji bi mogao uspjeti i trajati. Ako ne, piši kući propalo, ako da, to će biti dobar izvor love za budućnost.
Imamo i bake i djedove koji su već načeli temu njihovog obrazovanja i izrazili želju da jednog dana sudjeluju u svemu tome. Možda ni to neće biti nešto veliko ali pomoći će. U nekom krajnjem slučaju uvijek se može raditi i studirati izvanredno, jeli tako?
Inače, da sam ja bila toliki pesimista ili išla na nešto 100 % sigurno, i ja bi ostala na jednom djetetu. Život je uvijek rizik, kako god okreneš.
Nekako se pribojavam da ce ta to nesto znaciti za 15-ak godina. Sjetite se stambene stednje.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom