 |
|||
maria71 prvotno napisa
Trinu volim ko oko u glavi
Da se razmemo-zločinka i nemajka sam ja. Iako bi se i o tvom (ne)doprinosu demografskoj obnovi dalo porazgovarati.
Pa nu ga onda i napiši!a na članke tog tipa imam komentar
(jel se to meni čini ili su ti nekak postovi u zadnje vrijeme samo prosto proširene rečenice :/ ??)
Gle, žao mi je ako sam nekoga povrijedila. Jasno mi je zbog čega i koja vas je rečenica bocnula. Iz ove sad perspektive, kad su njih troje toliko razigrani, glasni, hiperaktivni...i toliko ovisni jedno o drugom, povezani i nekako jedno u svakom pogledu...ne mogu ni zamisliti da je drugačije. Vi toliko pričate o tome kako želite svo svoje vrijeme i svu svoju ljubav posvetiti samo jednom djetetu da bi se u potpunosti osjećali voljeni i jedini bitni u vašem svemiru. A ja sam sigurna da, kad bi djeca bila sposobna onako zrelo i odraslo prosuđivati stvari, većina njih bi ipak izabrala brata ili sestru nego da su jedino dijete svojim roditeljima. Pa imam toliko primjera oko sebe koji su me uvjerili u to.Hej Trina, znaš ja se često ne slažem sa tvojim mišljenjem ali ga poštujem.
No, ovog puta si pretjerala
Ja svoju malu ekipicu ne doživljavam niti pustom niti praznom niti nedovršenom. Strašno mi je uopće i pomisliti da netko ima takvo mišljenje o obiteljima sa jednim djetetom! Zvuči kao da smo manje vrijedni.
Mrzim kada mi TV, društvo ili netko treći nameće stereotip "sretne" četveročlane obitelji kao npr.kada neka reklama prikazuje savršeno skockanu/izmanikiranu/ nasmiješenu mamu, zgodnog/uspješnog/nasmijanog tatu i SVAKAKO BAREM 2 DJECE (po mogućnosti dečko i curica). Nasmješene djece. Naravno.
Naš stan se uvijek ori od smijeha i vrištanja našeg malog Princa, ako ništa drugo onda barem brujanja (Munjeviti Jurić), često pomislim da mi je stan PREPUN jer ga ima posvuda. A ne mislim samo doslovno.
Ako se toj našoj maloj ekipici pridruži još jedan član biti će lijepo, ali moja obitelj je dovršena već sada
Kad sam to napisala bila sam svjesna da će se uvrijediti svatko tko ima jedno dijete. Zato što nitko ne želi ni pomisliti da postoji nekakava drugačija solucija koja bi možda bila bolja za to dijete od one koju su oni zacrtali. Isto kao što mene vrijeđaju komentari tipa Jaadna, a što će ti toliko djece, nikad čula za kontracepciju, imaš li uopće vremena za svakog posebno isl..Smeta me i jasno mi je da moje mišljenje kao takvo smeta vama.ALi hebiga, tako mislim i zato sam to napisala.
Svi mi razmišljamo o budućnosti svoje djece i imamo određenu viziju kako bi to možda moglo izgledati. Ali imati veliku želju za drugim/trećim djetetom a ne ostvarit je zbog straha jer nitko ti ne garantira ništa za budućnost, nije po mom ukusu.
Tako da se ispričavam svima koje sam povrijedila, oni koji me poznaju znaju da ja neznam to zapakirati u cvijetiće i šljokice. Ovi ostali nek shvate da svatko ima pravo na svoje mišljenje pa kad je otvorena tema,mogu i ja dati svoj doprinos.
Forka, na forumima je zabranjeno vrijeđanje pa se suzdrži. Suzdržavam se i ja.
Trinu volim ko oko u glavi
Eto, potpuno različito mišljenje od moga, a žena mi je draga
Ako te tješi-mene nisi uvrijedila.Kad sam to napisala bila sam svjesna da će se uvrijediti svatko tko ima jedno dijete.
Izuzeli su one koji ne mogu imati više djece, govore o onima koji mogu ali ne žele.Osim toga, ako imam jedno dijete ne znači da sam se za to svjesno odlučila. Što ako ne mogu imati drugo dijete? I onda spadam u zločince?
kaj vam fali zločinaca?Sad nam samo još fali Sorcie
ne kužim zašto ste se tak jako napalile na komentar nekog don bakovića ili dr. liseca i njegove ružice... :?
O, draga, dobrodošlakaj vam fali zločinaca?Sad nam samo još fali Sorcie
ne kužim zašto ste se tak jako napalile na komentar nekog don bakovića ili dr. liseca i njegove ružice... :?!!
Nije stvar u Bakoviću etc. nego u tome da se ta tema ponavlja opet i ponovo i nikako da određeni dio puka shvati kako ostatak istog tog puka ima pravo na izbor.
Odoh se samoprijaviti u zatvor: zočincima je tamo mjesto (a ni 3 obroka dnevno, mir i tišina, dosta sna i mogućnost učlanjenja u zatvorsku knjižnicu nisu zanemarivi
mim , sitnim slovima sam napisala jednu skraćenicu
Heb**a te sitna slova!! A ovo kaj si napisala su ustvari slova u tragovima. Reklo bi se-homeopatska slovamim , sitnim slovima sam napisala jednu skraćenicu
(a skraćenicu ne kužim da me ubiješ)
boli me kua
ja sam skuzila kraticu, ali sam ju jedva nasla
ja mrzim mala slova
a70v, znamo
Ubila se tražeć a kad sam konačno i našla nisam skužila...i mene
Ubila se tražeć a kad sam konačno i našla nisam skužila...i mene
Pa ivarica ti je napisala...
očito ih ima koji ne znaju
a oni koji znaju ne mare
ja nisam ni probala tražitiUbila se tražeć a kad sam konačno i našla nisam skužila...i mene
Da tek sam tad skužila, nekad sam baš blentoPa ivarica ti je napisala...
Vidi se tko su fine žene i uzorite majke
A70V, skroz te razumijem. I ne kužim koji je smisao tih sitnih slova, ali ljude očito veseli.
Maria, srušila si rekord u nečitljivosti.
Vidi se tko su fine žene i uzorite majke
o, ne.
s jedne strane trina, s druge mim
vrijeme je da se kidne s topica.
ja volim i trinu i mim, iako se masu puta ne slazem s njima
jedino se ne slazem s onim komentarom o "zlocincima"--koliko sam pratila, komentare na jutarnjem i vl ostavljaju uglavnom nabrijani mutavi klinci i neki drugi isto tako nabrijani i mutavi--izbjegavam citati jer se iznerviram, po defaultu se pljuje po svemu, i losem i dobrom, a na kraju uvijek zavrsi na bandicu ili partizanima i ustasama i cetnicima
još jedan lakozapaljivi topic koji tek sad vidim...
a sad na temu - osim izvornog komentara iz prvog posta, još je jedan koji mi je, majci zločinki, tlak dignuo na 1000 (što je zapravo i dobro, jer mi je cijeli dan nizak), isto na prvoj stranici...
a da ne ponavljam već napisano - potpisujem mim u cijelosti na ovu temu
iako su mim i trina potpuino oprećnih razmišljanja i osjećaja po pitanju broja dice, ja savršeno razumim i jednu i drugu. i to mi je ok.
jer odakle nekome pravo uprit prstom u nekog i kazat: loša si i sebična osoba jer si za svoj gušt i zadovoljenje svojih potreba rodila samo jedno dite. isto tako uprit prstom i kazat: divna si osoba, puna ljubavi jer si izrodila toliki broj dice.
broj dice je intimna stvar svake osobe i mislim da nitko o tome ne triba polagat račune.
opet kažem, mi imamo jedno, više od ičega voilili bi još jedno, ali nas to ne bi učinilo ni idealnom obitelji ni boljim ljudima ni predivnim roditeljima. mi nastojimo bit sve to bez da smo ukalupljeni u ideale ovog društva.
niti su divne obitelji s puno dice, niti su ajme i kuku one s jednim ditetom. sve su to obitelji koje samo nastoje prenijet svoju ljubav na dicu u onom broju u kojem su ih željeli imat.
ja bi volila imat drugo dite čak puno više radi L. nego radi sebe. imam ja i godina, malo sam tanašnijih živaca, želim nešto uradit od svog života a da nije vezano uz obitelj. ali vidim koliko bi imanje brata ili sestre usrećilo loreu. i srce mi tek tad počne pucat šta joj to ne možemo pružit.
i dok mm i ja patimo njoj su brat i sestra sve životinje ovog svita, svi njeni plišanci, a najčešće su nevidljivi i stoje tik uz nju. i uvik priča s bratom ili sestrom. u svojoj mašti ona nije jedinica. ima brata.
ajde u smokve, rasplakala si me
Draga Loryblue kod mene je isto tako.
I ono što još jednom želim podvuć; nisu uvijek u pitanju financije ili komoditet što uvijek ispada kao glavni razlog.
A ona glupa pitanja tipa a što se čeka, nekada mi postave ljudi koje sam vidila tri puta u životu i ne znam ni kako se zovu.
Slažem se da je najvažnije kakav si roditelj, a ne kojem broju djece si roditelj.
I još nešto, ja imam sestru koja je 11 godina mlađa od mene.
Super se slažemo i volila bi kada bi i moj S imao priliku u životu osjetiti takvu vrstu ljubavi.
Još uvijek živim u nadi da će to tako i biti.
Draga Loryblue kod mene je isto tako.
I ono što još jednom želim podvuć; nisu uvijek u pitanju financije ili komoditet što uvijek ispada kao glavni razlog.
A ona glupa pitanja tipa a što se čeka, nekada mi postave ljudi koje sam vidila tri puta u životu i ne znam ni kako se zovu.
Slažem se da je najvažnije kakav si roditelj, a ne kojem broju djece si roditelj.
Loryblue
točno znam kako ti je....
I moj brat je dosta mlađi od mene. 9 godina.
I potpuno smo različiti, pa se često i ne slažemo, kao što je to situacija i na ovom topicu.
Ali sve je to dio života, i ne možemo se svi uvijek slagati. Odnos između mene i mog brata daleko je od idealnog, ali ja ga volim unatoč svemu i isto tako i on voli mene.
Loryblue, rahela, buba klara, Berlin - ~~~~~~~~~~~ da vam se želje ostvare.
limunada - jesi ti moj alter ego? mogla bih totalno potpisat post o bratu - mi razlike 9g i 21 dan... jedva sam ga dočekala :D
I ja jedva dočekala svog. Iako bih ga sad ponekad najradije strpala u top.
aaa, ipak mi nisi moj alter ego... iako i zadnji post mogu potpisati moj ima 19...
bilo mi je super u početku, pa je bio naporan, pa je bio ok, pa je bio nemoguć (naročito u fazi 13-18 - netko je negdi rekao nitroglicerin i imao je pravo)... sad je opet ok...
Kod mog se pubertet valjda malo produžio. Ali ima naznaka za napredak.
Nada umire posljednja.
svako malo osvane ovakav topik.
ja se ne bih uzrujavala zbog te izjave o zločincima.
prvenstveno mi je to uvreda onima koji se bore s neplodnošću ili bilo kakvom bolešću zbog koje ne mogu ili ne žele imati više djece.
svatko odlučuje u skladu sa svojim stavovima i mogućnostima i ne mogu razumijeti da se to naziva zločinom.
Čudno, ali mogu potpisati i Trinu i mim, razumijem i jednu i drugu, ali osobno sam bliže tome da imam troje nego jedno dijete. Koliko god sad ponekad moram ušutkavati Filipa jer malac spava, pa se grizem zbog toga, toliko uživam kad ih gledam kako se skupa maze. Kad vidim kako se malac sav počne tresti od uzbuđenja kad samo čuje bratov glas, srce mi je ko Amerika.
Potpisujem Angie75,
srce ko amerika no novčanik mi je malo manji....
Jedino koga bi možda mogla nazvati zločincima su roditelji koji su odlučili na više djece zbog nazovimo boljih uvjeta, mislim na one mame koje su doma pa tri godine dobiju plaću , pa veći dječji doplatak...užas.
Znam ima puno mama koje koriste te uvjete i stvarno im pomogne tih jadnih 1600 kn + dječji no to im je usputna pogodnost, ali vjerujte mi ima gomila djece koje su rođena zbog te naknade, to mi je nekako najbliže zločinu.
Za ostatak svijeta, šta koga briga tko će koliko djece imati.
Loryblue, kao i obično, tvoji me postovi pogode uvijek ravno u
Hvala....
Ma ne zamjeram ja Trini ništa, žena je bez dlake na jeziku, donekle - to je osvježavajuće čitati, iako se često ne slažem sa njom, no....
Ha, ruku na srce, zaboljelo me valjda jer negdje tamo u dubini srca iskreno priželjkujem još jedno malo biće pa me ta rečenica pogodila točno u onaj mali živac koji ne volim da diraju
Dok god zaposlene majke rade u okruženjima gdje je bolovanje, u očima poslodavca, apsolutno nepoželjno (to sam jako fino rekla), tko se može laka srca odlučiti na daljnje potomstvo?!? Nije niti financijska situacija toliko presudna, nego potpuna nesigurnost radnog mjesta, a tu je i šikaniranje, pozivanje na red ako se usudiš ostati tjedan dana doma s bolesnim djetetom...
Kad ovo citam, setim se sebe u detinjstvu i koliko sam patila sto sam jedinica i zamisljala svog brata, pricala sa njim...Kuci sam dovlacila sve moguce zivotinje i brinula o njima. Sa cetiri godine mami sam rekla:"Mooolim te, rodi mi brata, ili mi kupi konja, ili bar zabu!!!"
I zato nema vece srece za mene nego pogled na moje dve princeze kada se zagrle, zaigraju, pa i posvadjaju. I uvek mi oci zasuze na njihovu molbu da im rodim sestru ili brata...
I zato, fuckas poslodavce, mrke poglede i male plate (sve sam to prosla i opet cu ,ako treba), za mene su deca bogatstvo.
I naravno, ne osudjujem nikog kome je jedno mera. Svako zna svoje...
ja ne kužim zašto se svi jednodjecni imaju potrebu ispričavati
eto, nas troje BAŠ uživamo doma, nakon dana provedenog u raznoraznim kombinacijama s prijateljima
nije nam ni dosadno ni prazno...a nema ni cike ni vike ni nervoze..baš nam je - super
Kosjenka, vjeruj mi, nema te majke koja će roditi neželjeno dijete zbog mizernih 1600 kuna naknade, nego će možda majka koja želi još jedno dijete lakše se odlučiti na njega ako zna da ima pravo na porodiljnu naknadu i na dječji poplatak (eventualno).
Zbog čega bi ona bila zločinac? :?
Mislim da je to samo još jedna predrasuda vezana uz obitelji sa većim brojem djece... :/
Bolje rečeno: usprkos vladinim "demografskim mjerama" u Lijepoj našoj se, za divno čudo, još rađaju djeca. Ova ili ona vlada, što se tiče rodiljnih prava, mogu si samo ruke ispružiti.u naslovu piše "unatoč vladinim demografskim mjerama", a u tekstu ni riječi o njima - toliko o tome
A da se vratim malo na temu. Ovaj komentar na jedince, o samoći, zakinutost za bratsku ljubav, praznu kuću...jako me podsjeća na moje djetinjstvo (a što mogu?).
Ali moji roditelji nisu zločinci. Iskreno, da ja moram dijete tegliti u vrtić u pet ujutro na svojim leđima, bez auta, ne bih se odlučila na još. Ne možemo uspoređivati različite životne situacije u različitim obiteljima, a još manje u različitim vremenima. Imam "sreću" da sam u pet svaki dan doma i da imam tri ili četiri sata sa svojom djecom do spavanja, a mnogi rade po deset i dvanaest sati. Uslijed toga obitelj propada u svakom pogledu, da i hoće roditelji se djeci ne mogu posvetiti, ne odgajaju ih. Kako to nitko od mjerodavnih ne vidi?
vide, ali ih nije briga jer nisu u toj koži.
evo npr. moj gazda - šta njega briga koliko ja dnevno provedem vrimena s ditetom. ako mi ne odgovara radno misto, leti. ima ih na zavodu koliko hoćeš za radit. nema milosti ni suosjećanja.
šta koga briga što je mm danas radio i što je L. morala sa mnom na posao. šta koga briga šta sam ja jutarnji dio posla odradila i otišla s posla u 2, pa u 3.30 trči na drugi teren do 5, pa u 7 na treći do 8.30. dite sam u prekidima ( jer je ujutro bila sa mnom) vidila uru vrimena jer je u međuvremenu tribalo nešto napravit po kući, oprat, zašit, ispeglat.....
ove sam zime išla dva dana radit s fibrom 39 jer je posao morao bit završen, zamjene nema, sama radim. ko te pita crkavaš li ili si pun elana.
ali da dođe drugo dite fino ja sve to stjeram tamo di mu je misto i uživam. samo da bude.
Daj Bože da bude!ali da dođe drugo dite fino ja sve to stjeram tamo di mu je misto i uživam. samo da bude.
(Pazi samo da li ti uz tempo koji si opisala uopće ostaje vremena "poraditi" na tome da do drugog djeteta dođe)
Moram da se javim na ovu temu: ja sam ćera jedinica, majka ćere jedinice
Dakle moja mama definitivno nije žena za više dece. Ona je super brižna i posvećena majka, bila i ostala, ali jednostavno je takva. Pristojno smo živeli uvek, roditelji su radili poslove od 7-15h, niko nije jurio karijeru, ali jednostavno nisu poželeli drugo dete. I uvek smo bili happy family, nikad nisam imala osećaj da nam nešto fali, ne osećam se zakinuto, nisam sebična niti samoživa i iskreno me pogađaju takve priče o jedincima. Umem sa drugima, umem i sama sa sobom, imam prijatelje, i bavim se poslom u kome je komunikacija ključna.
Sebe sam uvek videla okruženu gomilom dece, mislila sam imaću najmanje troje, biću mama po zanimanju. Ali sad kad stvarno imam dete ne čini mi se baš da sam stvorena za puno dece, nisam organizovana, ni strpljiva kao što sam mislila da ću biti. Ako budem rodila drugo dete to neće biti nikako zbog Nađe, već samo zato što ćemo MM i ja osetiti to dete kao što smo osetili Nađu, naše dete koje nas čeka.
I kao što sam dala otkaz da bih išla na mirovanje u ovoj trudnoći, tako znam da mi ni za sledeću neće biti bitan novac, ni posao, i nema tog državnog podsticaja koji bi me naterao da rodim, isto kao što me ništa neće sprečiti kad mi (i ako) opet luda želja zakuca u glavi (samo da je zdravlja).
i ja kažem.Daj Bože da bude!ali da dođe drugo dite fino ja sve to stjeram tamo di mu je misto i uživam. samo da bude.
(Pazi samo da li ti uz tempo koji si opisala uopće ostaje vremena "poraditi" na tome da do drugog djeteta dođe)
srića pa nije tako svaki dan.
povremeno se zalomi ovakav tempo, ali nije baš učestalo.
meni je ovo teški kretenizam
i nije mi komentar dignuo tlak, a mogao je jer se od svih vas taj komentar zapravo najviše tiče mene
zato jer ja stvarno i najiskrenije mislim da je to kretenizam. malograđanski,vrhunski kretenizam...
i ne kužim zašto itko ikome zapravo pokušava objasniti koliko i iz kojih razloga ima/nema djece :?
Dugo sam imala jedno dijete, onda je došlo drugo dijete (11 godina kasnije).
Osjećali smo se kao potpuna obitelj s jednim djetetom (iako MD nije tata mom sinu), osjećamo se kao potpuna obitelj s dvoje djece, a bit će tako ako ih bude i više.
Zapravo dugo sam mislila da ću ostati na jednom i imala sam neke razloge zašto je to tako. Sad imam dvoje i opet imam neke razloge.
Kako bi se reklo svaka medalja ima dvije strane...
evo je priznajem da sam zločinka, fakat jesam - imam jedno dijete i ne namjeravam imati više. A tek što sam sebična - do krajnjih granica - jer tko ne bi poželio da mu se gđa toliko raširi da u nju stanu veći kućanski predmeti, da prognozira vremensku prognozu bolje od Vakule jer je boli rana od epi, da svakih mjesec dana posjećuje ginekologa sa kojim je sada na bok, a prije trudnoće nije niti znala tko joj je ginekolog, da je u zadnjih 16 mjeseci popila 21 različiti lijek (a prije trudnoće i poroda je možda popila jedan antibiotik na godinu, i to sam sad previše rekla), da nema seksualnog života jer se NJM gadi njezina gđa, da se stalno svađa sa M jer su oboje umorni i napeti, da svaki put kada mjeri temperaturu izmjeri preko 37 (36 znam da postoji jer postoji na toplomjeru, ali moje tijelo ne zna). Eto, ispovijesti jedne grozne, sebične osobe koja će i, ako autor predmetnog komentara članka u Večernjem dopusti, ostati sebična, jer baš ne želi ljutiti mišiće međice koji su totalno popucali kod prvog poroda, ali sad su napokon (nakon 16 mjeseci) koliko toliko došli k sebi tako da joj je mjehur i maternica, hvala bogu, još uvijek koliko toliko na mjestu.
I još nešto autoru dragi ovaj tvoj komentar
Lakše nam je krivicu bacati na druge, a sebi udovoljavati laganim neopterećujućim životom peglajući kreditne kartice i uživajući u materijalnim blagodatima, koje jednostavno ne želimo dijeliti ni s kim, pa ni sa svojom djecom. TO je prava istina!
Ti možeš spoznati u ovom slučaju istinu jedino kad staviš k...c na panj, onda ti ga netko razreže, na živo naravno (nema love za anesteziju, sorry) i onda ti ga na brzinu zašiju, tak da bježi na lijevo i malo je eto nakaradan, a ima i veliku rupu u sredini jer nisam, eto, baš pogodila prilikom šivanja - niti me bilo briga.
elin, bome si žestoka
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom