cure, lijepo vas molim da me ne žalite, znam da je sve u dobroj namjeri napisano i stvarno ste super što se tiče podrške i uvjek ste mi bile pri ruci kada mi je bilo potrebno, ali jednostavno ovdje sada nema za to potrebe, niti ja volim da me se žali.
Moj je porod bio takav kakav je bio- težak. Nisu krivi liječnici, jednostavno neke žene imaju lagane, neke superlagane, neke teške, neke superteške porode. To je priroda, valjda. Ja sam jako zadovoljna sa svime inače, obožavam moju malenu, najbolja je, najljepša i najpametnija beba koju sam ja vidjela i da trebam sve ponovno proći opet bi to prošla. Jedino ova epi mi je totalna idiotarija, ali neću o tome. Sve kaj sam napisala je istina, iako sam napisala malo u afektu, jer tko je autor komentara da mene određuje na način da sam ja osoba koja prolazi kroz život lagano, neopterećujući, udovoljavajući sebi i peglajući kartice jer eto ne želim još jedno dijete.
A drugi dio priče je i taj da je dijete stvarno opterećenje za kućni budžet posebice kad je taj budžet ovako i onako nategnut do krajnjih granica (kako za račune, jer je sada jedan član više, pa su i računi veći, tako i za sve ostalo). Ne bunim se ja, 90% plaće potrošim na nju i opet bi potrošila i nije mi žao niti jedne igračkice koju sam joj kupila jer joj se tako zasjaje okice kad je vidi (jest da se igra sa njome cca 5 minuta, ali taj sjaj u očima me dovodi do stravične sreće), ali iskreno mislim da nije samo roditi dijete već dijete treba i odgojiti i odškolovati i pružiti mu kakvu-takvu šansu u budućnosti. Prema djetetu se treba ponašati odgovorno, nije poanta da ti rađaš jedno za drugim dijete radi poboljšanja nataliteta a nemaš za to uvjeta (prvenstveno ekonomskih, stmbenih i sl.).